Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Obavijesti
Da li se djeci smiju nadijevati imena meleka?
Alejkumu selam, Dozvoljeno je uzimati mesh – potirati po čarapama, i to dan i noć (24 sata, od prvog potiranja po čarapama nakon njihovog oblačenja pod abdestom) onome ko nije putnik i tri dana i tri noći putniku. Stoga vaša sestra može uzeti abdest, obući čarape i potirati po njima 24 sata umjestoviše
Alejkumu selam,
Dozvoljeno je uzimati mesh – potirati po čarapama, i to dan i noć (24 sata, od prvog potiranja po čarapama nakon njihovog oblačenja pod abdestom) onome ko nije putnik i tri dana i tri noći putniku. Stoga vaša sestra može uzeti abdest, obući čarape i potirati po njima 24 sata umjesto pranja nogu, a potom kada isteknu 24 sata, treba skinuti čarape, u potpunosti abdestiti i ponovo potirati po čarapama. Zaista je divno pročitati da se naše sestre brinu o namazu u vrijeme trudnoće i vremenu poteškoća. Molim Uzvišenog Allaha da olakša vašoj sestri i da joj dadne dobro potomstvo.
Nije dozvoljeno nadijevanje Allahovih imena koja su svojstvena samo Njemu, kao što je Allah, El-Halik (Stvoritelj), El-Džebbar (Silni) i slično tome, jer niko ne posjeduje te osobine na koje ime upućuje, već je to svojstveno samo Allahu. Također, šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, po tom pitanju rekao je sljedeće: “Nadijevanje Allahovih imena biva na sljedeća dva načina:
Prvi, koji se dijeli na dva dijela:
Prvi, nadijevanje imena sa određenim članom “el”: niko se ne naziva tako mimo Allaha, kao da se neko nazove El-Aziz ili Es-Sejjid, ili El-Hakim i slično tome. Dakle, tako se ne naziva niko osim Allaha, jer član “el” ukazuje na osnovu, tj. značenje koje sadrži to ime.
Drugi, ukoliko se dotično ime daje zbog osobine na koju to ime upućuje i bez člana “el”, takvo ime nije dozvoljeno dati djetetu. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio nadimak ashaba Ebul-Hakema kojim se nazvao, jer su ashabi kod njega tražili presudu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao je: ”Allah je El-Hakem i samo Njemu pripada sud”. Nakon toga mu je dao nadimak na osnovu imena njegovog najstarijeg sina Šurejh (tj. Ebu Šurejh).
Prethodno ukazuje na to da nije dozvoljeno nadijevanje Allahovih imena koja se žele dati zbog osobine na koje ime upućuje, jer će u tom slučaju nadijevanje imena biti u potpunosti isto Allahovim imenima, a Allahova imena su e`alam (lična imena) i atributi, zbog njihovog ukazivanja na značenje koje to ime sadrži.
Drugi način:
Nadijevanje imena bez člana “el” sa kojim se ne cilja značenje osobine i nema zapreke da se takvo ime dadne djetetu, kao što je Hakim, jer su pojedina imena ashaba bila “Hakim ibn Hizam” , kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ’’Nemoj prodavati ono što nije kod tebe”. Ovo ukazuje na to da je dozvoljeno nadijevati ime kojim se ne cilja značenje njegove osobine. Isto tako ne bi trebalo nadijevati ime Džebbar (Silni), čak iako se njime ne aludira na značenje osobine imena, jer postoji mogućnost da to ime utječe na osobu kojoj se dadne i da se nađe u njemu silina, oholost nad stvorenjima. Treba izbjegavati stvari koje negativno utječu na njenog vlasnika.”
Džumhur – većina islamskih učenjaka, dozvoljava nadijevanje djeci imena meleka, jer ne postoji dokaz koji bi to zabranjivao, s tim da postoji određeni dio učenjaka koji to smatra pokuđenim. Ukoliko bi roditelj nazvao svoje dijete drugim ljepšim imenom, kao što je Abdullah i Abdurrahman ili Haris i Humam, bilo bi poželjnije. Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je pokuđen govor u nužniku prilikom obavljanja nužde?
Da, skupina islamskih učenjaka zastupa stav o pokuđenosti govora u nužniku, i to dokazuju hadisom koji je zabilježio imam Muslim, rahimehullah, sa lancem prenosilaca od Dahhaka ibn Usmana, on od Nafije, a on od Ibnu Umera, radijallahu anhu, da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, ﷺ, dokviše
Da, skupina islamskih učenjaka zastupa stav o pokuđenosti govora u nužniku, i to dokazuju hadisom koji je zabilježio imam Muslim, rahimehullah, sa lancem prenosilaca od Dahhaka ibn Usmana, on od Nafije, a on od Ibnu Umera, radijallahu anhu, da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, ﷺ, dok je obavljao nuždu pa mu je nazvao selam i nije mu odgovorio. Na ovom stavu je džumhur – većina islamskih učenjaka, dok jedan dio kaže da nema smetnje u tome, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh dr. Halih b. Abdullah el-Muslih
Vidi manjeŠta je šerijatska kazna za sihr?
Imam Tirmizi rhm., br.1460., bilježi od Džunduba r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kazna za sihirbaza je udarac sabljom!“ – pa kaže: „Jedan dio učenjaka među ashabima poslanika s.a.w.s., je postupao po ovom hadisu, kao i učenjaci drugih generacija, na čemu je bio i imam Malik b. Enes. Iviše
Imam Tirmizi rhm., br.1460., bilježi od Džunduba r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kazna za sihirbaza je udarac sabljom!“ – pa kaže: „Jedan dio učenjaka među ashabima poslanika s.a.w.s., je postupao po ovom hadisu, kao i učenjaci drugih generacija, na čemu je bio i imam Malik b. Enes. Imam Šafija rhm., smatra da će se sihirbaz ubiti tek onda ako se u svojim sihrovima i magijama bude služio djelima nevjerstva, a ako se bude služio djelima koja nisu djela nevjerstva – neće biti ubijen.“ (Pogledaj: Sunen el-Tirmizi, 4/60.)
Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Omer b. Abdul-Aziz, imam Malik, Ahmed i Ishak su stava da će se sihirbaz ubiti zbog toga što smatraju da je postao nevjernikom zbog bavljenja magijom i sihrovima, pa shodno tome ima status murtedda – otpadnika od vjere.“ (Pogledaj: Džami’ul-‘Ulum vel-Hikem, 1/128.)
Ebul-Ša’asa’ kaže: Bio sam pisar Džuz’u Ibnu Mu’aviji, amidži Ahnef b. Kajsa, kada nam stiže depeša od Omera r.a. – otprilike godinu dana prije njegove smrti, u kojoj stajaše: Ubijte svakog sihirbaza, i razdvojite svaki medžusijski brak sklopljen između mahrema, i zabranite im da čine „zemzemu“ (tihe molitve prilikom jela). Ubili smo u jednom danu tri sihirbaza, i razveli smo svakog medžusiju koji se oženio sa ženom koja mu je mahrem shodno Allahovoj Knjizi. Napravio je Džuz’ veliku gozbu na koju je pozvao dosta medžusija, pa izvadi sablju i stavi je na svoje stegno – tako da oni jedoše i ne činiše „zemzemu“…“ (Ebu Davud, br.3043.; Ahmed, br.1657.; Bezzar, br.1060.)
Ibnu Kudame rhm., kaže: „Kazna za sihirbaza je ubistvo, i ovoga stava je bio Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah ibnu Omer, Hafsa, Džundub b. Abdullah, Džundub b. Ka’ab, Kajs b. Sa’ad, Omer b. Abdul-Aziz, imam Ebu Hanife i imam Malik (džumhur). Imam Šafija rhm., nije stava da će se čovjek ubiti zbog samog bavljenja sihrom i magijom na čemu je i Ebul-Munzir, a i jedan je od rivajeta kod imama Ahmeda shodno predaji u kojoj se spominje da je Ajša r.a., prodala robinju-mudebberu, nakon što ju je opsihrila! (Muvetta’, br.841.; Ahmed, br.24172.; Mustedrek, br.7516.; Darekutni, br.53.) – a da je ubistvo bilo obavezno, ne bi bilo dozvoljeno prodati je.
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Krv muslimana nije dozvoljeno proliti osim zbog tri stvari: nevjerstvo nakon vjerovanja, zinaluk nakon braka i nepravedno ubistvo čovjeka“ – a sihirbaz nije počinio ništa od ovo troje, tako da ga nije halal ubiti!
Mes’ela: Ima li pravo sihirbaz na pokajanje:
1. Sihirbaz nema pravo na pokajanje – jer nam vanjština postupanja ashaba ne ukazuje na to da su davali pravo na pokajanje i tevbu već uhvaćenim sihirbazima.
2. Sihirbaz ima pravo na pokajanje – pa ako se pokaje biće mu prihvaćena tevba, jer sihr nije gori od širka, a mušrik ima pravo na pokajanje, a to što je ta osoba upoznata sa finesama sihra i magija ne smeta prihvatanju njenog pokajanja. Allah dž.š., je prihvatio pokajanje faraonovih sihirbaza proglašavajući ih jednim od evlija’a, Njemu bliskim ljudima, za jedan trenutak! Ako je sihirbaz nevjernik pa primi islam – islam će mu biti prihvaćen kao i tevba. (Pogledaj: el-Mugni, 10/113.)
Ovog sam stava i ja (tj. drugog), i smatram da sihirbaz ima pravo na tevbu i pokajanje i na spas svoje duše u roku od tri dana, a ako se ne želi pokajati od sihra i magije – biće ubijen, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeTreba li dati zekat na naslijeđenu imovinu?
We alejkumu Selam! Zekat će biti obavezan muslimanu za izdvojiti tek onda kada ispuni određene uvjete što je sama Allahova dž.š., mudrost u propisivanju propisa postavljajući uvjek za njih određene uslove koji se moraju ispuniti. Kada ne bi bilo tih uvjeta i šartova svako pitanje bi moglo biti i obaviše
We alejkumu Selam!
Zekat će biti obavezan muslimanu za izdvojiti tek onda kada ispuni određene uvjete što je sama Allahova dž.š., mudrost u propisivanju propisa postavljajući uvjek za njih određene uslove koji se moraju ispuniti. Kada ne bi bilo tih uvjeta i šartova svako pitanje bi moglo biti i obavezno i neobavezno. Svi Allahovi dž.š., propisi neće biti upotpunjeni dok se ne ispune uslovi predviđeni za njih, i dok se ne uklone prepreka sa puta ostvarenja dotičnih propisa.
Uslovi vezani za obavezu zekata se dijele na dvije grupe:
1. Uslovi koje mora ispuniti osoba da bi bila obavezana zekatom, tipa: da je u pitanju musliman, da je slobodna osoba, dok se oko punoljetstva i razumnosti islamski učenjaci razilaze mada je jače mišljenje (džumhur), da će za maloljetne i nerazumne osobe njihov velijj dati zekat.
2. Uslovi koje mora ispunjavati sami imetak kako bi se na njega dao zekat:
• Da pripada jednoj od vrsta imetaka na koju se daje zekat.
• Da imetak dostigne visinu nisaba.
• Da imetak pregodini.
• Da se u potpunosti posjeduje određeni imetak.
Islamska ulema je složna na tome da se zekat daje na sljedeće vrste imetka:
1. Zlato.
2. Srebro.
3. Kamile.
4. Goveda.
5. Bravi.
6. Pšenica.
7. Ječam.
8. Hurme.
9. Grožđe.
Pored navedenih vrsta imetaka postoje još i druge vrste imetaka oko kojih islamski učenjaci nisu složni da li se na njih daje zekat ili ne.
Što se tiče konkretno tvog slučaja ne može se dati precizan odgovor na njega zbog toga što nisi naznačio o kakvoj vrsti imetka je riječ; da li ta četvrtina koju si naslijedio ispunjava nisab ili ne, i ko je kriv zbog neizvršene fizičke diobe imetka. Tek kada se navedu traženi detalji možemo pokušati da damo približniji odgovor, u suprotnom ne.
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeKako da dam zekat na naslijeđeni imetak koji ne koristim?
Musliman će biti obavezan izdvojiti zekat tek onda kada ispuni određene uvjete, što je sama Allahova, dž. š., mudrost u propisivanju propisa. Kada ne bi bilo tih uvjeta, svako pitanje moglo bi biti i obavezno i neobavezno. Svi Allahovi, dž.š., propisi neće biti upotpunjeni dok se ne ispune uvjeti prviše
Musliman će biti obavezan izdvojiti zekat tek onda kada ispuni određene uvjete, što je sama Allahova, dž. š., mudrost u propisivanju propisa. Kada ne bi bilo tih uvjeta, svako pitanje moglo bi biti i obavezno i neobavezno. Svi Allahovi, dž.š., propisi neće biti upotpunjeni dok se ne ispune uvjeti predviđeni za njih i dok se ne uklone prepreka sa puta ostvarenja dotičnih propisa.
Uvjeti vezani za obavezu zekata dijele se na dvije grupe:
1. Uvjeti koje mora ispuniti osoba da bi bila obavezana zekatom, kao naprimjer: da je u pitanju musliman, da je slobodna osoba, dok se oko punoljetstva i razumnosti islamski učenjaci razilaze, mada je jače mišljenje (džumhur) da će za maloljetne i nerazumne osobe njihov velijj – staratelj dati zekat.
2. Uvjeti koje mora ispunjavati sami imetak kako bi se na njega dao zekat:
• da pripada jednoj od vrsta imetaka na koju se daje zekat,
• da imetak dostigne visinu nisaba,
• da imetak pregodini,
• da se u potpunosti posjeduje određeni imetak.
Islamski učenjaci složni su u pogledu toga da se zekat daje na sljedeće vrste imetka: zlato, srebro, deve, goveda, bravčad, pšenica, ječam, datule, grožđe.
Pored navedenih vrsta imetka, postoje još i druge vrste imetka oko kojih islamski učenjaci nisu složni da li se na njih daje zekat ili ne.
Što se tiče konkretno tvog slučaja, ne može se dati precizan odgovor na njega zbog toga što nisi naznačio o kakvoj je vrsti imetka riječ, da li ta četvrtina koju si naslijedio ispunjava nisab ili ne, i ko je kriv zbog neizvršene fizičke diobe imetka. Tek kada se navedu traženi detalji, možemo pokušati da damo približniji odgovor.
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeSklapanje braka bez ičijeg prisustva
Alejkumusselam! Sklapanje braka ima dva rukna i četiri šarta. Prvi rukn su mladoženja i mlada, koji nemaju prepreka da se međusobno vjenčaju zbog rodbinstva po krvi, tazbinstvu i mlijeku. Kao i da žena ne smije biti u iddetu zbog talaka ili smrti muža. Drugi rukn je jezička forma sklapanja braka, tjviše
Alejkumusselam!
Sklapanje braka ima dva rukna i četiri šarta.
Prvi rukn su mladoženja i mlada, koji nemaju prepreka da se međusobno vjenčaju zbog rodbinstva po krvi, tazbinstvu i mlijeku. Kao i da žena ne smije biti u iddetu zbog talaka ili smrti muža.
Drugi rukn je jezička forma sklapanja braka, tj. ponuda i prihvatanje, koja se izriče ispred svjedoka. A ovaj drugi rukn je ono što Uzvišeni Allah naziva u suri En-Nisa, 21.ajet “misakan galiza” (čvrsta obaveza).
Oko ova dva rukna nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta, tj. na tome je konsenzus.
Prvi šart je određivanje budućih supružnika imenom ili prepoznatljivim opisom, pa na primjer nije ispravno sklapanje braka da staratelj kaže: udajem za tebe jednu od svoje dvije ili tri kćerke, i tome slično.
Drugi šart je obostrano zadovoljstvo budućih supružnika da sklope brak. Znači ni jedno od supružnika ne smije biti prisiljeno na brak. Oko ova dva šarta nema razilaženja među učenjacima te nije potrebno spominjati njihove dokaze.
Treći šart je pristanak staratelja (a on je muška osoba mahrem mladi sa očeve strane po džumhuru a i sa ženske po hanefijama) na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta. Dokaz za ovaj šart su riječi Uzvišenog: “A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne sprečavajte ih da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive” (El-Bekara, 232), i hadis: “Nema braka bez staratelja”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Takođe i hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je batil …”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.
Četvrti šart su svjedoci kod tri mezheba, a kod malikija razglašavanje braka. Dokaz kod prvih je hadis: “Nema braka bez staratelja i dva pravedna svjedoka”. Bilježe ga Darekutni, Bejheki i Ibn Hibban, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim a neki učenjaci slabim. A dokaz kod Malikija je hadis: “Razglasite brak”. Bilježe ga Ahmed, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Taberani, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani.
Prema tome, ovo su ruknovi i šartovi braka bez kojih on nije valjan a to što je spomenuto na toj internet stranici je batil. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Može li se zekat dati za potrebe mesdžida?
Zekat je jedan od pet temeljnih ruknova islama. To je ibadet kroz koji musliman pokazuje pokornost svome Gospodaru tako što odvaja dio dragog imetka nadajući se nečemu još dražem, a to je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Zekat nije obično davanje imetka. Radi se o ibadetu i vjerskoj dužnosti koja se mviše
Zekat je jedan od pet temeljnih ruknova islama. To je ibadet kroz koji musliman pokazuje pokornost svome Gospodaru tako što odvaja dio dragog imetka nadajući se nečemu još dražem, a to je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Zekat nije obično davanje imetka. Radi se o ibadetu i vjerskoj dužnosti koja se mora izvršiti na ispravan način, shodno šerijatskim dokazima. Uzvišeni Allah je u Svojoj časnoj Knjizi precizno naveo skupine onih kojima se daje zekat, rekao je: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i na Allahovom putu, i putniku – namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah je znan i mudar.” (Et-Tevba, 60) Prenosi se da je jedan čovjek prišao Poslaniku, ﷺ, i tražio da mu se udijeli zekat, pa mu Poslanik, ﷺ, reče: “Uzvišeni Allah nije bio zadovoljan da o zekatu presudi vjerovjesnik niti ko drugi. On je sam o tome presudio. Podijelio je zekat u osam skupina, pa ako spadaš u neku od njih, dat ću ti tvoje pravo.” (Ebu Davud sa slabim senedom)
Vidi manjeJedna od pomenutih osam skupina jeste “na Allahovom putu”. U ovu skupinu nedvojbeno ulaze borci na Allahovom putu, a da li u nju spada i sve drugo što koristi širenju vjere i uzdizanju Allahove riječi, poput gradnje mesdžida, islamskih škola, i sl., pitanje je po kojem su se učanjeci podijelili na dva mišljenja.
Većina ranijih učenjaka (džumhur) smatra da se ova skupina odnosi isključivo na mudžahide koji se bore na Allahovom putu, dok mali broj ranijih učenjaka smatra da “na Allahovom putu” obuhvata sve ono što koristi muslimanima i širenju vjere. Mnogi savremeni učenjaci podržali su ovo drugo mišljenje smatrajući poziv u Allahovu vjeru vidom borbe na Allahovom putu. Od dokaza kojima potkrepljuju svoje mišljenje jesu riječi Uzvišenog: “Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.” (El-Furkan, 52) Allah u ovom ajetu naziva učenje kur’anskih ajeta borbom, a nevjernici ovog vremena su poveli idejni rat protiv muslimana, pa im se mora suprotstaviti istim oružjem, te je rad na osvješćivanju muslimana vid borbe na Allahovom putu. Ovo je mišljenje podržao Islamski pravni kolegij sa sjedištem u Meki (Odluka br. 4. rebiul-ahir 1405. po Hidžri). Međutim, ovo mišljenje slabi činjenica da je Uzvišeni Allah ograničio one koji primaju zekat na osam skupina, a ovakvo razumijevanje skupine “na Allahovom putu” negira ograničenje jer obuhvata gotovo sve u što se daje sadaka. (Eš-Šerhul-mumtia, 6/241)
Vijeće velikih učenjaka Saudijske Arabije podržalo je mišljenje većine učenjaka koje zastupa i velika većina ranijih mufesira, muhadisa i fakiha. Naglasili su da se “na Allahovom putu” odnosi na borce na Allahovom putu i ono što je za tu borbu neophodno. Ukoliko nema mudžahida, zekat će se podijeliti drugim skupinama spomenutim u ajetu, a ne u stvari koje su od opće koristi muslimanima, izuzev ako ne bi bilo siromašnih i drugih navedenih u ajetu. (Odluka br. 24, ša‘ban, 1394. po Hidžri)
Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ko sagradi džamiju želeći time Allahovo lice, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.” (Muslim) U drugom hadisu Poslanik, ﷺ, naziva sadaku dokazom (burhanom), tj. dokazom imana i iskrene vjere. Stoga je svakako preče dati u džamiju sredstva koja nisu od zekata, nadajući se Allahovoj nagradi i izbjegavajući razilaženje među učenjacima, a zekat dati onim skupinama oko kojih nema polemike, kako bismo pouzdano znali da je došao u prave ruke.
Odgovorio: mr. Hakija Kanurić
Treba li dati zekat na nasljeđeni imetak, i kako se računa?
Musliman će biti obavezan izdvojiti zekat tek onda kada ispuni određene uvjete, što je sama Allahova, dž. š., mudrost u propisivanju propisa. Kada ne bi bilo tih uvjeta, svako pitanje moglo bi biti i obavezno i neobavezno. Svi Allahovi, dž.š., propisi neće biti upotpunjeni dok se ne ispune uvjeti prviše
Musliman će biti obavezan izdvojiti zekat tek onda kada ispuni određene uvjete, što je sama Allahova, dž. š., mudrost u propisivanju propisa. Kada ne bi bilo tih uvjeta, svako pitanje moglo bi biti i obavezno i neobavezno. Svi Allahovi, dž.š., propisi neće biti upotpunjeni dok se ne ispune uvjeti predviđeni za njih i dok se ne uklone prepreka sa puta ostvarenja dotičnih propisa.
Uvjeti vezani za obavezu zekata dijele se na dvije grupe:
1. Uvjeti koje mora ispuniti osoba da bi bila obavezana zekatom, kao naprimjer: da je u pitanju musliman, da je slobodna osoba, dok se oko punoljetstva i razumnosti islamski učenjaci razilaze, mada je jače mišljenje (džumhur) da će za maloljetne i nerazumne osobe njihov velijj – staratelj dati zekat.
2. Uvjeti koje mora ispunjavati sami imetak kako bi se na njega dao zekat:
• da pripada jednoj od vrsta imetaka na koju se daje zekat,
• da imetak dostigne visinu nisaba,
• da imetak pregodini,
• da se u potpunosti posjeduje određeni imetak.
Islamski učenjaci složni su u pogledu toga da se zekat daje na sljedeće vrste imetka: zlato, srebro, deve, goveda, bravčad, pšenica, ječam, datule, grožđe.
Pored navedenih vrsta imetka, postoje još i druge vrste imetka oko kojih islamski učenjaci nisu složni da li se na njih daje zekat ili ne.
Što se tiče konkretno tvog slučaja, ne može se dati precizan odgovor na njega zbog toga što nisi naznačio o kakvoj je vrsti imetka riječ, da li ta četvrtina koju si naslijedio ispunjava nisab ili ne, i ko je kriv zbog neizvršene fizičke diobe imetka. Tek kada se navedu traženi detalji, možemo pokušati da damo približniji odgovor.
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeGubljenje nevinosti – šerijatsko tumačenje i propisi
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Šta se podrazumijeva pod nevinošću (djevičanstvom)? Djevičanska opna ili himen je kožica koja se nalazi na dubini 2 ili 2,5 cm od ulaza polnog organa žene, kada djevičanska opnaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Šta se podrazumijeva pod nevinošću (djevičanstvom)?
Djevičanska opna ili himen je kožica koja se nalazi na dubini 2 ili 2,5 cm od ulaza polnog organa žene, kada djevičanska opna pukne iz polnog organa izađe krv. Općepoznata i prihvaćena stvar je da se djevicom ili nevinom ženom smatra ona djevojka čija djevičanska opna (himen) nije otklonjena (pukla), a žena koja je izgubila nevinost i nije više djevica je ona žena čija je djevičanska opna oduzeta, tj. čiji je himen pukao, otklonjen ili „probijen“. Prema tome, kratko rečeno: gubljenje nevinosti je pucanje himena ili djevičanske opne. Treba znati da se neke žene rode bez djevičanske opne (himena), mada je to rjeđi slučaj.
Uzroci gubljenja nevinosti (pucanja himena)
Uzroci pucanja himena ili djevičanske opne mogu biti različiti, a najčešći razlozi su:
– spolni odnos (tj. ulazak muškog u ženski polni organ), ovo je osnovni i najčešći razlog pucanja himena,
– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,
– neke vrste sportskih igara koje zahtijevaju težak tjelesni napor, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,
– samozadovoljavanje pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,
– hirurškom operacijom,
– usmjeravanje jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,
– jako menstrualno pranje,
– dugovremeno ostajanje djevojke neudatom (često uzrokuje pucanje himena), …
Poimanje nevinosti i njenog gubljenja kod islamskih pravnika
Navest ćemo stanja oko kojih nema razilaženja među učenjacima, a zatim ona oko kojih postoji razilaženje:
Nema razilaženja među učenjacima:
Prvo – da je nevina djevojka (na arpskom: BIKR) svaka djevojka čija djevičanska opna (himen) nije pukla (tj. ostala je u prirodnom stanju) putem spolnog odnosa:
– ni u valjanom šerijatskom braku,
– niti u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),
– niti činom zinaluka (tj. prijebračnog spolnog odnosa).
Ovakva djevojka je djevica ili nevina i u stvarnosti i po Šerijatu.
Drugo – nema razilaženja među učenjacima da je žena koja nije nevina (na arapskom: SEJJIB) svaka ona žena koja je izgubila nevinost (tj. pukla joj je djevičanska opna) u spolnom odnosu:
– u valjanom šerijatskom braku,
– u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),
– činom zinaluka (tj. prijebračnog intimnog odnosa) (oko ovog postoji malo razilaženje džumhura sa Ebu Hanifom).
Ovakva žena nije nevina ni u stvarnosti niti po Šerijatu.
Po pitanju žene koja izgubi nevinost činom zinaluka, Ebu Hanife se izdvojio od ostalih učenjaka došavši sa stavom da je žena koja učini zinaluk po Šerijatu u statusu djevice (nevine) ako se ispune dva šarta: 1- da je samo jednom učinila zinaluk, i 2- da nad njom nije izvršena šerijatska kazna za zinaluk, tj. bičevanje.
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u sljedeća dva slučaja gubljenja nevinosti:
Prvi – ako žena izgubi nevinost u spolnom odnosu u jednom od tri stanja:
1- u spolnom odnosu na koji bude prisiljena (tj. silovana),
2- ako sa njom neko polno opći tokom njenog spavanja (ili ispolni odnos kojeg počini greškom),
3- spolni odnos lude (ili maloumne) žene.
Većina učenjaka je na stavu da su ove žene u statusu žena koje nisu djevice po Šerijatu, tj. da su žene koje potpadaju pod propise onih koje su izgubile nevinost.
Manja skupina učenjaka je na stavu da su ove tri vrste žena po Šerijatu u statusu nevinih žena (djevica). A ispravno je ono na čemu je većina učenjaka, jer je ibret u tome da li su izgubile nevinost u intimnom odnosu ili ne, svejedno imale u tome grijeha ili ne.
Drugi – ako djevojci pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa.
Poput toga da dođe do pucanja himena (djevičanske opne) zbog nekog od sljedećih razloga:
– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,
– bavljenja nekom vrstom sportskih igara koje zahtijevaju teške tjelesne napore, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,
– samozadovoljavanja pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,
– hirurške operacije,
– usmjeravanja jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,
– jakog menstrualnog pranja,
– dugovremenog ostajanja djevojke neudatom (što često uzrokuje pucanje himena), …
Da li je djevojka u ovim slučajevima u statusu nevine (djevice) ili u statusu žene koja je izgubila nevinost učenjaci imaju dva općepoznata stava:
Prvi stav: djevojka kojoj pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa kao posljedica ozljede, skakanja, stavljanja prsta, jakog hajza i slično, ona je djevica (nevina) u stvarnosti a i po Šerijatu ima status djevice. Ovo je sav džumhura učenjaka, tj. stav hanefijskog, malikijskog i habelijskog mezheba, kao i odabrani stav šafijskog mezheba.
Svoj stav argumentiraju time da ona u suštini nije spolno općila te pucanje himena nije posljedica spavanja i spolnog odnosa sa muškarcem.
Drugi stav: da je ona žena koja je izgubila nevinost te ni u stvarnosti ni u Šerijatu nije djevica. Ovo je drugi stav unutar šafijskog mezheba, i na ovom stavu su Ebu Jusuf i Muhammed ibn Hasan Eš-Šejbani od hanefija. Njihov argument je činjenica da je ona u stvarnosti izgubila nevinost pucanjem djevičanske opne.
Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da djevojka čija djevičanska opna pukne iz nekog od gore spomenutih razloga mimo spolnog odnosa, da je ona u statusu djevice i nevine žene. Jer u suštini ono što čini djevojku nevinom i djevicom je imanje ili nemanje spolnog odnosa sa muškarcem a ne pucanje himena (i izlazak krvi) koji je samo jedan od znakova djevičanstva.
Propisi u kojima se razlikuje djevica od žene koja je izgubila nevinost
Od najpoznatijih propisa koji se odnose na djevicu i u kojima se razlikuje od od žene koja nije djevica su dva propisa:
Prvi – kada se od punoljetne djevice traži pristanak za udaju (za neku određenu osobu koja je prosi) dovoljna je njena šutnja kao znak pristanka, za razliku od žene koja nije nevina (udovice, puštenice, one koja je u prijebračnom spolnom odnosu izgubila nevinost i slično) ona je obavezna da prihvatanje ili odbijanje bračne ponude iskaže riječima.
Na ovo ukazuje hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: „Sejjiba (žena koja nije djevica, puštenica, udovica i slično) ima veće pravo od svog velija (u pristanku na bračnu ponudu), a bikr (djevica) se pita, njen pristanak je njena šutnja“.
Drugi – ako muž oženi drugu ženu ima pravo da kod nje (druge) boravi sedam dana ako je ona djevica, a ako je bila udavana (tj. nije djevica) onda ima pravo da kod nje boravi samo tri dana. Nakn toga obavezan je da dijeli vrijeme boravak kod žena podjednako.
Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je on rekao: „Od suneta je da kada oženi bikru (djevicu) na sejjibu (koja nije djevica) da kod nje boravi sedam dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena). A ako oženi sejjibu (udavanu i slično) boravi kod nje tri dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena)“.
Ako muž uslovi pri sklapanju braka da mu buduća supruga bude djevica
Ako muž ne uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica, a nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, on nema pravo da je vrati roditeljima niti da traži mehr nazad ako ga je dao, ili da ga ne islati ako ga nije dao. Njihov brak je valjan i jedino što muž može u tom slučaju je da joj da talak ako neće sa njom da živi zbog te mahane.
A ako muž uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica i na taj šart pristanu velij i djevojka, pa se nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, ovo može imati dva stanja:
Pravo stanje – da se potvrdi i dokaže da je izgubila nevinost ili u zinaluku, ili greškom, ili u braku oko čije ispravnosti učenjaci imaju razilaženje, u tom slučaju učenjaci četiri mezheba se razilaze. Pa jedni kažu da nema pravo da poništi brak, tj. da je brak valjan, na čemu su hanefije i šafije u poznatijem stavu mezheba. A drugi da ima pravo da poništi brak i vrati mehr zbog neispunjenja uslova braka, na čemu su malikije, hanabile i šafije u drugom stavu mezheba.
Drugo stanje – da muž prilikom prvog spolnog odnosa sa suprugom ne nađe trag nevinosti, tj. isticanje kravi, kao dokaz pucanja himena, s tim da nema dokaza koji potvrđuju da je ona izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava:
Prvi – da muž nema pravo da je vrati roditeljima niti da poništi brak, jer pucanje himena kod djevojke može da se desi i mimo spolnog odnosa, o čemu je već bilo govora. Muž ima pravo, po mnogim učenjacima, da traži od nje da se zakune Allahom da nije izgubila nevinost u spolnom odnosu. Ona nije dužna da se mužu pravda i pojašnjava šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga.
Na ovome je većina učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.
Drugi – da muž ima pravo da je vrati roditeljima i da poništi brak ako hoće. Dokazuju to time što nije ispunila zadani uvjet sklapanja braka. Ovo je stav nekih učenjaka unutar malikijskog i hanbelijskog mezheba.
Ispravan stav je pravo mišljenje, tj. ono na čemu je većina učenjaka, jer je mnogo povoda i razloga pucanju himena kod djevojke, takođe neke žene se rode bez himena.
Da li je djevojka dužna da obavjesti budućeg supruga da nije nevina?
Odgovor na ovo zavisi od razloga gubljenja nevinosti:
Prvo stanje – ako je izgubila nevinost u spolnom odnosu činom zinaluka nakon čega se iskreno pokajala ili greškom (ako je to moguće da se desi), a budući muž ne uslovljava (ni prije ili pri vjenčanju) da je djevica, onda nema smetnje da prešuti i sakrije tu činjenicu. Ako muž nakon intimnog odnosa primjeti gubljenje nevinosti ako hoće može joj dati talak.
A ako muž uslovi da bude nevina, dužna je da ga obavijesti o činjeničnom stanju bez ulaženja u detalje, u protivnom to bi predstavljalo varanje koje je zabranjeno po hadisu „Ko nas vara nije od nas“ (Muslim). Pa ako hoće da je ženi kao takvu, to je do njega.
Drugo stanje – ako je izgubila nevinost u smislu da zna da joj je pukla djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa na neki od gore spomenutih načina. U tom slučaju, s obzirom da je ona u statusu nevine djevojke i u stvarnosti i po Šerijatu po stavu većine učenjaka (a što je ispravan stav), ona nije dužna da obavještava vjerenika (budućeg muža) o svom stanju.
Konkretan odgovor na pitanje
Prema tome, s obzirom da ti nisi imala prijebračni spolni odnos, svejedno da li ti je pukla djevičanska opna ili ne prilikom samozadovoljavanja, ti si u statusu nevine žene djevice i u stvarnosti i po Šerijatu. Nisi dužna da o tome obavještavaš svoga budućeg muža (vjerenika). A ako on nakon sklapanja braka i spolnog odnosa sa tobom dovede u upitnost tvoju nevinost zbog nenalaženja tragova krvi, on nema pravo da dovodi vaš brak u pitanje niti da u tvoju čednost sumnja, jer je mnogo razloga pucanja himena kod djevojaka. Najviše što ima pravo je da traži od tebe da se zakuneš Allahom da nisi izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Takođe, nisi dužna da mu se pravdaš i da pojašnjavaš šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
DA LI JE GRIJEH ODUSTATI OD VJERIDBE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjerila sve dok se šerijatski ne vjenčaju. Pošto je vjeridba obećanje da se sklopi brak, ovo obećanje nije obavezno (vadžib) da se sprovede kod džumhura (većine) učenjaka. (El-Mugni 6/607, Mevahibul-dželil 3/411, Fethul-bari 5/290)
Nije pokuđeno veliju (staratelju) žene da odustane od pristanka na udaju isprošene žene (vjerenice), ako vidi da je u tome korist za nju. Takođe, nije pokuđeno vjerenici (isprošenoj ženi) da odustane od udaje (tj. da razvrgne vjeridbu) ako se predomisli iz nekog njoj opravdanog razloga. Jer je brak životni ugovor, u njemu ako se pogriješi šteta koja se trpi traje dugo vremena. Zato žena ima pravo da bude predostrožna u pitanju odabira bračnog druga i da izabere onoga sa kojim će biti najsrećnija i najzadovoljnija, sa kojim će upotpuniti svoj život.
Sve spomenuto se odnosi i na pravo vjerenika, tj. da odustane od vjeridbe ako za to ima opravdan razlog i povod. Ako odustane (vjerenik ili vjerenica) od vjeridbe bez opravdanog razloga, takav postupak je pokuđen, jer predstavlja kršenje obećanja i odustajanje od date riječi. Međutim, to nije zabranjeno (haram) jer se još nisu vjenčali (sklopili bračni ugovor) te nemaju pravo jedno na drugo. Poput prodavača koji dogovori cijenu po kojoj će prodati robu i sve dogovori oko toga, a zatim odustane od prodaje. Takođe, pokuđeno je da vjerenik odustane od ženidbe ako je vjerenica razjavila da je vjerena te time odbila ostale moguće prosce. Ovo je stav većine učenjaka i njihovo pojašnjenje ovog pitanja.
Ostaje pitanje kako razumjeti sljedeći ajet i hadis ili slične šerijatske tekstove:
Kaže Uzvišeni: „O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 3) Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri“.
Ovi šerijatski tekstovi (i drugi), s obzirom da je kršenje obećanja djelo mrsko Allahu i da je jedna od osobina munafika, ukazuju da je vadžib izvršiti obećanje te da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga . Postavlja se pitanje: na osnovu čega je većina učenjaka ove šerijatske tekstove svela na pokuđenost? Vjerovatno zbog toga što vjeridba nije isto što i sklapanje braka. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com