Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Primjetili smo odstupanje od kible u mesdžidu za čak 45 stepeni, kako postupiti?
Alejkumusselam. Okretanje u pravcu Kible je šart valjanosti namaza oko čega nema razilaženja među učenjacima. Iz ovog se izuzimaju dva slučaja: kada je klanjač u nemogućnosti okrenuti se prema Kibli i kada klanja nafilu jašući životinju ili putujući u prevoznom sredstvu. Takođe, nema razilaženja međviše
Alejkumusselam.
Okretanje u pravcu Kible je šart valjanosti namaza oko čega nema razilaženja među učenjacima. Iz ovog se izuzimaju dva slučaja: kada je klanjač u nemogućnosti okrenuti se prema Kibli i kada klanja nafilu jašući životinju ili putujući u prevoznom sredstvu. Takođe, nema razilaženja među učenjacima da onaj ko vidi Kabu da je obavezan okrenuti se tačno prema njoj. Za razliku od onog ko ne vidi Kiblu koji je obavezan okrenuti se prema pravcu Kible a ne prema samoj Kibli, na ovome je džumhur (većina) učenjaka, a od njih na ovom stavu su Ebu Hanife, Malik i Ahmed.
Dokaz za ovaj stav okretanja prema pravcu Kible (onome ko ne vidi svojim očima Kabu) su riječi Uzvišenog: “Ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite” (El-Bekare, 150). Takođe hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a kojeg su Albani i Abdulkadir Arnaut ocijenili vjerodostojnim (dok ga neki drugi muhaddisi ocjenjuju slabim), a u kojem je došlo: “Između Istoka i Zapada je Kibla”. A u zborci kod Rezina je dodatak: “Kada se okreneš u pravcu i nevidiš je”, a Ibn Omera, radijallahu anhu, kaže: “Kada učiniš Zapad sa tvoje desne strane a Istok sa lijeve ono što je između tog dvoga je Kibla kada se okreneš prema Kibli”. Ovaj hadis se odnosi na stanovnike Medine i one koji su u tom pravcu. Takođe, složni su učenjaci da oni koji klanjaju u dugom safu koji je mnogostruko veći od širine same Kabe da su klanjači na samom kraju safa okrenuti prema pravcu Kible a ne prema samoj Kibli (Kabi) a njihov namaz je ispravan po idžmau učenjaka.
U svjetlu gore spomenutog onaj ko je daleko od Kabe nije dužan da se okrene osim u njenom pravcu na način tako da preovlada kod njega mišljenje da se okrenuo u njenom pravcu.
A onaj ko klanja sa odstupanjem od pravca Kible za 45 stepeni taj je učinio Kiblu sa svoje lijeve ili desne strane te mu Kibla nije u njegovom pravcu okretanja, što znači da je njegov namaz neispravan i nije mu dozovljeno nakon što sazna za ovo da nastavi tako klanjati. A namaze koje je tu klanjao do sada nije dužan naklanjati.
Trebate tražiti od imama mesdžida ili džamijskog odbora da se to pod hitno riješi i da se klanja u pravcu Kible. A ako oni odbiju ili dobiju instrukcije od nadležnih da ništa ne mijenjaju nije dozvoljeno klanjati u tom mesdžidu u tom pravcu u kojem se okreću jer se ne ispunjava šart valjanosti namaza, a to je okretanje u pravcu Kible. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Pokrivanje stopala žene u namazu
Alejkumusselam! Nema razilaženja među učenjacima da je vadžib pokriti stidno mjesto prilikom obavljanja namaza. Kaže Ibn Hazm u knjizi “Meratibul-idžma” (1/28): “Složni su daje prekrivanje avreta u namazu stroga obaveza onome ko posjeduje odjeću koja mu je dozvoljena”. S tim da su se razišli oko togviše
Alejkumusselam! Nema razilaženja među učenjacima da je vadžib pokriti stidno mjesto prilikom obavljanja namaza. Kaže Ibn Hazm u knjizi “Meratibul-idžma” (1/28): “Složni su daje prekrivanje avreta u namazu stroga obaveza onome ko posjeduje odjeću koja mu je dozvoljena”. S tim da su se razišli oko toga da li je prekrivanje avreta u namazu šart valjanosti namaza ili ne, tj. da onaj ko klanja otkrivenog stidnog mjesta, da li mu je time pokvaren namaz ili je on samo griješan a namaz mu je ispravan.
Na ovom zadnjem stavu su Malik i Šafija u jednom od njegova dva mišljenja. Dok je veći dio učenjaka na stavu da onaj ko klanja otkrivenog stidnog mjesta da mu je namaz batil.
Oni koji smatraju da je pokrivanje stidnog mjesta šart valjanosti namaza to dokazuju riječima Uzvišenog: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti!” (El-Earaf, 31). Međutim, može se prigovoriti da najviše na što upućuje ajet je obaveza pokrivanja i da ne upućuje na to da je pokrivanje stidnog mjesta šart primanja namaza. Takođe, oni koji smatarju da je pokrivanje u namazu samo vadžib ili čak sunnet dokazuju to sa hadisom mutefekun alejhi u kojem Sehl ibn S’ad kaže: “Muškarci su klanjali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tako što bi vezali krajeve svoje odjeće ispod pasa na svoje vratove poput onoga kako rade djeca, a ženama bi bilo rečeno da ne podižu svoje glave sve dok se muškarci ne isprave na sjedenju”. Ovaj hadis ukazuje da pokrivanje stidnog mjesta nije čak ni vadžib a kamoli šart.
Prema tome, ispravno je da je pokrivanje stidnog mjesta u namazu vadžib a ne šart valjanosti namaza. A što se tiče toga šta je stidno mjesto kod žene u namazu, oko toga islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje.
Pa je tako kod hanefija stidno mjesto kod žene u namazu njeno čitavo tijelo izuzev lica, unutrašnjeg dijela šaka i gornjeg dijela stopala.
Kod šafija stidno mjesto žene u namazu je njeno cijelo tijelo izuzev lica i šaka.
Kod hanabila je takođe, cijelo tijelo žene stidno mjesto u namazu izuzev lica.
Dok malikije stidno mjesto dijele na dva dijela: dijelovi tijela koja je stroga obaveza pokriti i dijelovi tijela koja nije stroga obaveza pokriti. Oni dijelovi koje je stroga obaveza pokriti po njihovom propisu je od pupka do koljena, a dijelovi tijela koje nije stroga obaveza pokriti je čitavo tijelo žene izuzev lica i šaka.
Prema tome, oko pokrivanje stopala u namazu dva su stava učenjaka:
Prvi: da su stopala avret u namazu i da je vadžib da se pokriju na čemu je džumhur (većina) učenjaka ovog Ummeta od malikija, šafija i hanabila, a od savremenih učenjaka ovaj stav zastupaju Bin Baz i Albani.
Drugi: da stopala nisu avret u namazu i da je ženi dozvoljeno klanjati namaz otkrivenih stopala. Na ovome su hanefije, Sevri, Muzeni a njemu naginju i Ibn Tejmije i Usejmin. Od najjačih dokaza sa kojima se dokazuje obaveza pokrivanja stopala, mimo općeg značenja gore spomenutog ajeta, su dva hadisa.
Prvi hadis: Ono što se prenosi id Umi Seleme, radijallahu anha, da je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Da li žena može klanjati u košulji i marami a da nema izara (ogrtač ispod pasa)?” A on joj je odgovorio: “Nema smetnje ako košulja prekriva gornji dio stopala”. Hadis bilježe Ebu Davud, Hakim i Malik. Kaže Darekutni da je hadis mevkuf, tj. da su ovo riječi Umu Seleme, radijallahu anha, i na ovome su složni muhadisi. S tim da hadis ima drugu mahanu a to je da je ravija na kojem se spajaju svi rivajeti Umu Muhammed ibn Zejd ona nepoznata osoba. Pa tako, kako pojašnjava šejh Albani u knjizi “Temamul-minne” (strana 161) hadis je slab, svejedno bio merfu’un (da je pripisan Poslaniku, sallallahu alejhi ve selem) ili mevkufun (da je pripisan ashabu). Ovo znači da ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju.
Drugi hadis je ono što se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko spusti svoju odjeću ispod članaka iz oholosti Allah ga neće gledati na Sudnjem danu”, pa je upitala Umu Seleme, radijallahu anha: “Šta da rade žene sa odjećom koja je spuštena ispod članaka?”, pa je odgovorio:”Neka je spuste jedan pedalj”. A ona priupita: “Znači otkriće im se njihova stopala”? A on joj odgovori: “Pa onda neka je spuste jedan lakat i ne prelazeći tu dužinu”.
Prvi dio hadisa bez dodatka Umu Seleme, radijalalhu anha, je mutefekun alejhi, dok je dodatak od Umu Seleme ubačen od strane ravije Nafije, te zbog toga ovaj dio hadisa nisu ni naveli Buharija i Muslim, a kako kaže Ibnul-Dževzi Nafija nije živio u vrijeme Umu Seleme, te nije mogao čuti hadis od nje. Ovaj hadis bilježe Tirmizi, Nesai, Ahmed i ostali. Prema tome, ovaj rivajet je slab, međutim prenešen je u drugim rivajetima kod Nesaia i Malika u rivajetima koji su prihvatljivi. Oni koji dokazuju sa ovim hadisom obavezu pokrivanja stopala u namazu može im se prigovoriti da se u hadisu uopšte ne spominje namaz, tako da on ne može biti dokaz po ovom pitanju.
Učenjaci su složni na tome da se izuzima iz obaveze pokrivanja žene u namazu pokrivanja lica, a razišli su se oko pokrivanja šaka i stopala izuzev u prisustvu muškaraca. Dokaz za ovo izuzimanje im je nelagodnost i teškoća pokrivanja spomenitih dijelova. Opći dokazi sa kojima se dokazuje obaveza pokrivanja žene u namazu ne preciziraju koji dijelovi se moraju pokriti, a oni koji obavezuju ženu da mora pokriti stopala u namazu nemaju vjerodostojnog dokaza za to.
___
Prema tome, nema smetnje da žena klanja otkrivenog lica, šaka i stopala, na čemu su Ebu Hanife, Sevri, Muzeni, Ibn Tejmije i Usejmin od savremenih učenjaka. A što se tiče djevojčice, ako je punoljetna potpada pod ovaj propis, a ako nije punoljetna onda nije griješna ako klanja a nije pokrila sav avret u namazu koji bi inače trebala pokriti da je odrasla. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Da li muslimani mogu nasljedjivati nevjernike
Ve alejkumus-selam! Islamski učenjaci zastupaju različita mišljenja po pitanju nasljeđivanja muslimana od nevjernika. Džumhur (većina) uleme, a među njima i četiri poznata mezheba u islamu, smatra da nije dozvoljeno nasljeđivanje nemuslimana zbog hadisa koji je muttefekun alejhi: ”Musliman ne nasljeviše
Ve alejkumus-selam!
Islamski učenjaci zastupaju različita mišljenja po pitanju nasljeđivanja muslimana od nevjernika. Džumhur (većina) uleme, a među njima i četiri poznata mezheba u islamu, smatra da nije dozvoljeno nasljeđivanje nemuslimana zbog hadisa koji je muttefekun alejhi: ”Musliman ne nasljeđuje nevjernika, niti nevjernik muslimana.”
Određena skupina učenjaka iz prethodnih i sadašnjih generacija smatra da je muslimanu dozvoljeno da naslijedi nevjernika, dok nevjerniku nije dozvoljeno da naslijedi muslimana, a spomenutu zabranu u prethodnom hadisu tumače da se odnosi na nevjernika koji ratuje protiv muslimana.
Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Preneseno je od Muaza da je rekao: ’Musliman nasljeđuje nevjernika, a nevjernik ne nasljeđuje muslimana”’, a dokaz Muaza jeste to što je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Islam se uvećava, a ne umanjuje se.” (Bilježe Ebu Davud i Hakim)
Ahmed ibn Meni`a zabilježio je, sa jakim prenosiocima hadisa, od Muaza da je dozvoljavao nasljeđivanje muslimana od nevjernika, dok to nije dozvoljavao suprotno. Bilježi Musedded od Muaza da su se dva brata parničila kod njega, jedan je bio musliman, a drugi židov, a njihov otac je umro kao židov, tako da je sin židov uzeo njegov imetak, a njegov drugi brat musliman mu je to sporio i Muaz mu je dozvolio da naslijedi imetak. Bilježi Ibn Ebi Šejbe od Abdullaha ibn Me `kila da je rekao: ”Nisam vidio bolju presudu od presude Muavije.”
Dakle, nasljeđujemo ehlul-kitabije, a oni nas ne nasljeđuju, kao što nam je dozvoljeno da se od njih ženimo, a njima nije dozvoljeno da se od nas žene, a isto takvo mišljenje zastupaju Mesruk, Seid ibn Musejjib, Ibrahim Nehai i Ishak. Isto tako, ovo mišljenje odabrao je Ibn Tejmijje, kao što ga je odabrala određena skupina učenjaka u sadašnjem vremenu. I shodno njemu, dozvoljeno je da musliman naslijedi nevjernika. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Ko je duzan klati kurban
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana: Prvo: Potvrđeni sunnet – mišljenje džumhura uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljviše
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:
Prvo: Potvrđeni sunnet – mišljenje džumhura uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’
“Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’
Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban, bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.
Drugo: Vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa, kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.
Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Arefatu: ”O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’
Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur uleme – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je čovjek koji je u dugovima obavezan zaklati kurban?
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana: Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvaviše
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:
Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme).
Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’
Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.
Drugo mišljenje: Klanje kurbana je vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.
Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Arefatu: ”O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’ Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana.
Što se tiče dužnika, može se reći sljedeće:
Kurban je sunnet i u tom slučaju dužnik uopće nije dužan da zakolje kurban. S obzirom na to da je vraćanje duga vadžib – stroga obaveza, treba mu dati prednost nad sunnetom. Dug je jedno od prava Allahovih robova – ljudi i u ovom slučaju treba dati prednost pravima ljudi, jer dug predstavlja veliku opasnost za čovjeka zato što se ne oprašta ni šehidu.
Čak i učenjaci koji smatraju da je klanje kurbana vadžib, drže da je to obaveza onome ko je to u mogućnosti, a dužnik to nije u mogućnosti. Ukoliko je dug dugoročan, a osoba zna da može zaklati kurban i platiti dug kada dođe vrijeme plaćanja, onda može zaklati kurban. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je čovjek koji je u dugovima obavezan zaklati kurban?
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana: Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvaviše
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:
Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme).
Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’
Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.
Drugo mišljenje: Klanje kurbana je vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.
Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’ Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana.
Što se tiče dužnika, može se reći sljedeće:
Kurban je sunnet i u tom slučaju dužnik uopće nije dužan da zakolje kurban. S obzirom na to da je vraćanje duga vadžib – stroga obaveza, treba mu dati prednost nad sunnetom. Dug je jedno od prava Allahovih robova – ljudi i u ovom slučaju treba dati prednost pravima ljudi, jer dug predstavlja veliku opasnost za čovjeka zato što se ne oprašta ni šehidu.
Čak i učenjaci koji smatraju da je klanje kurbana vadžib, drže da je to obaveza onome ko je to u mogućnosti, a dužnik to nije u mogućnosti. Ukoliko je dug dugoročan, a osoba zna da može zaklati kurban i platiti dug kada dođe vrijeme plaćanja, onda može zaklati kurban. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je pokuđen govor u nužniku prilikom obavljanja nužde?
Da, skupina islamskih učenjaka zastupa stav o pokuđenosti govora u nužniku, i to dokazuju hadisom koji je zabilježio imam Muslim, rahimehullah, sa lancem prenosilaca od Dahhaka ibn Usmana, on od Nafije, a on od Ibnu Umera, radijallahu anhu, da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, ﷺ, dokviše
Da, skupina islamskih učenjaka zastupa stav o pokuđenosti govora u nužniku, i to dokazuju hadisom koji je zabilježio imam Muslim, rahimehullah, sa lancem prenosilaca od Dahhaka ibn Usmana, on od Nafije, a on od Ibnu Umera, radijallahu anhu, da je neki čovjek prošao pored Allahovog Poslanika, ﷺ, dok je obavljao nuždu pa mu je nazvao selam i nije mu odgovorio. Na ovom stavu je džumhur – većina islamskih učenjaka, dok jedan dio kaže da nema smetnje u tome, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh dr. Halih b. Abdullah el-Muslih
Vidi manjeUnošenje u nužnik mobitala, kaseta ili CD-ova na kojima su snimljeni Kur’an i ajeti
Alejkumusselam! Nema nikakve smetnje da se ulazi sa mobitelom na kojem su snimljeni ajeti, sure ili čitav Kur’an. S tim da ako je na ekranu mobitela snimljen ajet ili Allahovo ime da pred sam ulazak u mjesto obavljanja nužde treba ugasiti ekran. Dokaz da je to dozvoljeno je kao prvo što nema dokazaviše
Alejkumusselam!
Nema nikakve smetnje da se ulazi sa mobitelom na kojem su snimljeni ajeti, sure ili čitav Kur’an. S tim da ako je na ekranu mobitela snimljen ajet ili Allahovo ime da pred sam ulazak u mjesto obavljanja nužde treba ugasiti ekran. Dokaz da je to dozvoljeno je kao prvo što nema dokaza da je to zabranjeno, drugo što je ovo poput kaseta i CD-ova na kojima je snimljen Kur’an, a kasete i CD-ovi nemaju propis mushafa ili nečeg na čemu je napisan Kur’an ili nešto iz Kur’ana jer Kur’an snimljen na mobitelu kao i na kasetama i CD-ovima ne predstavlja pisani tekst na papiru i nečemu sličnom.
A treće, koje je i najbitnije, da sam propis unošenja Kur’ana ili nečega na čemu su napisani ajeti ili Allahova imena u nužnik, WC ili kupatilo, je pitanje oko kojeg se islamski pravnici razilaze. Džumhur učenjaka smatra da je pokuđeno (mekruh) ulaženje u kupatila sa nečim na čemu ima spominjanje Allaha, subhaneh, i to dokazuju onim što prenose autori Sunnena (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže) od Enesa, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi ušao u nužnik skinuo bi svoj prsten“, a on je hadis u kome ima mahana, kaže za ovaj hadis En-Nesai da je oprečan onome što je prenešeno u svim ostalim hadisima koji su ispravniji od njega a u kojima se ne prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skidao prsten prilikom obavljanja nužde.
A kaže Ebu Davud da je hadis munker (jako slab) i ne može se koristiti kao argument. Učenjaci koji smatraju da je mekruh izuzimaju iz tog propisa strah osobe da će mu taj predmet ili Kur’an ako ga ne bi unio u nužnik biti ukraden ili izgubljen.
Dok sa druge strane, grupa učenjaka od tabi’ina i ostalih, poput Ibnul-Musejjiba, Hasana El-Basrija, Ibn Sirina i ostalih, uopćeno smatraju da je dozvoljeno na mjesto obavljanja nužde sa čenim na čemu je napisano Allahovo ime. Takođe, upitan je imam Ahmed o čovjeku koji ulazi u nužnik a uz njega je dirhem na kojem je napisano Allahovo ime, pa je odgovorio da se nada da u tome nema nikakve smetnje.
Prema tome, pošto nema dokaza za zabranu unošenja samog Mushafa (naravno da musliman treba nastojati iz poštovanja prema Allahu i Njegovim imenima da to izbjegava, međutim ovde govorimo da li je griješan ako to uradi) u nužnik, a snimljeni Kur’an na mobitelu, kasetama i CD-ovima ne predstavlja pisani tekst te prema tome nema nikakve smetnje nni zabrane da te stvari unosi u nužnik, kupatilo ili bilo koje mjesto gdje se obavlja nužda. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kamata u neislamskim zemljama
Imama Ebu Hanife, kao i njegov veliki učenik Muhammed bin Hasan, Allah im se smilovao, su stanovišta da je muslimanu, u zemlji koja je u ratu protiv muslimana, dozvoljeno nemuslimanu prodati jedan dirhem za dva dirhema, tj. dozvoljeno mu je uzeti kamatu. (El-Mebsut, Es-Serhasi, 14/98 i Bedaius-sanaiviše
Imama Ebu Hanife, kao i njegov veliki učenik Muhammed bin Hasan, Allah im se smilovao, su stanovišta da je muslimanu, u zemlji koja je u ratu protiv muslimana, dozvoljeno nemuslimanu prodati jedan dirhem za dva dirhema, tj. dozvoljeno mu je uzeti kamatu. (El-Mebsut, Es-Serhasi, 14/98 i Bedaius-sanai, El-Kasani, 5/192)
Neki savremeni učenjaci su na osnovu ovog mišljenja izdali fetvu da je muslimanima koji borave u zemljama Zapada dozvoljeno poslovati kamatom. Međutim, ova fetva je pogrešna, a na to ukazuju sljedeći argumenti:
Prvo: Spomenuto mišljenje Ebu Hanife i Muhameda ne odnosi se na stanje muslimana koji borave na Zapadu, jer to mišljenje ograničava dozvolu na poslovanje između muslimana i nemuslimana koji je u ratu protiv muslimana u zemlji protiv koje su muslimani u ratu. Muslimani koji borave u tim zemljama nisu u ratu s njima, nego u tim zemljama borave kao državljani ili na osnovu vize, i prema tim zemljama ih vežu ugovori, što znači da su te zemlje i njeni stanovnici u odnosu na muslimane koji tamo borave pod ugovorom a ne u ratu.
Drugo: Spomenuto mišljenje Ebu Hanife i Muhameda dozvoljava uzimanja kamate, dok kupovinom kuća i sl. musliman ne uzima kamatu nego je daje, što je suprotno onom što ovo mišljenje dozvoljava.
Treće: Kada bi predpostavili da se mišljenje Ebu Hanife i Muhameda može odnositi na današnje Zapadne zemlje ili nemuslimanske zemlje općenito, džumhur islamskih učenjaka, od kojih je i Ebu Jusuf najprisniji učenik Ebu Hanife, se nije složio sa Ebu Hanifom po tom pitanju. (El-Mebsut, Es-Serhasi, 14/98 i Bedaius-sanai, El-Kasani, 5/192) Većina učenjaka je stanovišta da je kamata haram u svakom slučaju, poslovao musliman sa muslimanom ili nemuslimanom, nalazio se u zemlji islama ili kufra. (El-Medžmu, 9/391, El-Mugni, 4/176)
Dokaz ovog mišeljenja je uopćenost kur’ansko hadiskih tekstova koji zabranjuju kamatu. Ti tekstovi ne prave razliku između nevjerničke i islamske zemlje, a musliman je podložan šerijatskim propisima i dužan je sprovoditi ih gdje god se nalazio. Dakle, mišljenje Ebu Hanife i Muhameda ne odnosi se na muslimane koji borave na Zapadu, a pored toga, odabrano mišljenje je da muslimanu nije dozvoljeno u bilo kojoj zemlji i na bilo koji način poslovati kamatom. Svemogući Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: mr. Hakija Kanurić – Islamski casopis El-Asr, januar/februar 2013
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com