Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
uzimanje abdesta
Prilikom uzimanja abdesta nije prenešeno da se uče bilo kakve dove ili ajeti izuzev učenja Bismile samo jedanput na početku abdesta. A s obzirom da je uzimanje abdesta ibadet, a ibadete nije dozvoljeno činiti osim onog što je došlo potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu. A pošto učenje dova iviše
Prilikom uzimanja abdesta nije prenešeno da se uče bilo kakve dove ili ajeti izuzev učenja Bismile samo jedanput na početku abdesta. A s obzirom da je uzimanje abdesta ibadet, a ibadete nije dozvoljeno činiti osim onog što je došlo potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom Sunnetu. A pošto učenje dova i ajeta prilikom abdesta nije prenešeno, učenje toga je novotarija koju nije dozvoljeno praktikovati.
Učenje Bismile na početku abdesta je prenešeno u rivajetu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nema namaza onome ko nema abdesta niti abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime”. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed. Takođe, bilježe Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Se’id ibn Zejda isti hadis, kao i Ibn Madže i Ahmed od Ebu Se’ida. Ono što je bitno naglasiti da su svi rivajeti ovog hadisa veoma slabi.
Zato kaže imam Ahmed: “Nije mi poznat vjerodostojan hadis po pitanju učenja Bismile na početku abdesta”. Kaže imam Buharija: “Najbolji hadis u ovom poglavlju (učenja Bismile na početku abdesta) je hadis Rebbah ibn Abdurrahmana (tj. hadis Se’id ibn Zejda)”. A za samog Rebbah ibn Abdurrahmana kaže Buharija da je munkerul-hadis, tj. da prenosi jako slabe hadise. Pa ako je po Buhariji najbolji hadis po ovom pitanju od onog koji prenosi jako slabe hadise pa šta je onda sa hadisima koji su gori od ovoga.
Nakon što se napravi analiza ovih rivajeta u kojima se prenosi hadis “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” dođe se do rezultata da su ti hadisi ništavni i veoma slabi, što znači da se zbog mnoštva njihovih rivajeta ne mogu podignuti na stepen dobrog hadisa. Iako ima učenjaka koji misle drugačije. Takođe, stvar koja dodatno ukazuje na slabost ovog hadisa je činjenica da je prenešeno mnoštvo vjerodostojnih hadisa u mnogobrojnim rivajetima od velikog broja ashaba u Sahihima Buharije i Muslima gdje se detaljno opisuje abdest Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ni u jednon jedinom hadisu nije spomeuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Bismilu na početku abdesta.
Isto tako od stvari koje ukazuju na slabost ovog hadisa je sam tekst hadisa “Nema abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime” čime se negira valjanost abdesta onome ko ne izgovori Bismilu. A da se sa tako slabim hadisima negira valjanost abdesta je veoma upitno i daleko. Izuzev ako bi protumačili hadis sljedećim značenjem: Nema potpunog abdesta onome ko ne spomene Allahovo ime, što bi značilo da je učenje Bismile mustehab a ne šart valjanosti abdesta, naravno kod onih učenjaka koji smatraju da je ovaj hadis dobar i prihvatljiv.
Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je učenje Bismile na početku abdesta mustehab, ali ne na osnovu hadisu koji je veoma slab te ne može biti dokaz po ovom pitanju, nego na osnovu drugih situacija u kojima je došlo da je propisano da se uči Bismila, poput učenja Bismile pred polni odnos sa ženom sa čime Buharija u svom Sahihu dokazuje da je sunnet učiti Bismilu pri abdestu. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Ko su medhalijevci – napadi na ulemu
Alejkumusselam! Sto se tiče učenjaka Ebu Ishaka Huvejna i Muhammeda Hassana to su dva selefijska učenjaka iz Egipta koji su na ispravnoj akidi i menhedžu, i komotno se za njih može reći da su među najučenijom ulemom u Egiptu. To što jednog optužuju da je tekfirovac a drugog da je ihvanija to dolaziviše
Alejkumusselam!
Sto se tiče učenjaka Ebu Ishaka Huvejna i Muhammeda Hassana to su dva selefijska učenjaka iz Egipta koji su na ispravnoj akidi i menhedžu, i komotno se za njih može reći da su među najučenijom ulemom u Egiptu.
To što jednog optužuju da je tekfirovac a drugog da je ihvanija to dolazi od strane skupine tzv. Medhalijevaca a to nije tačno, to je laž i izmišljotina na njih.
A ovo je ujedno zgodna prilika da se ukratko pojasni ko su medhalijevci jer od njih dolazi svo to bljuvanje i pljuvanje i po onome kome treba i po kome ne treba.
Medhalijevci su nastali u Saudijskoj Arabiji pa su se poslije proširili u ostale krajeve svijeta: Egipt, Kuvajt i Jordan, a naročito je njihov uticaj jak u Evropi među selefijama. Nazvani su medhalijevci po saudijskom šejhu Rebi’a El-Medhali, a u arapskom svijetu su poznati i kao Džami’ije po istoimenom šejhu. Prepoznatljivi su bili po žestokoj i pretjeranoj kritici pokreta Ihvanu Muslimin, džemata Teblig, sufija i svih onih koje oni proglase novotarima svejedno bili džemati ili pojedinci. U zadnje vrijeme se njihova otrovna oštrica okrenula prema sljedbenicima El-Kaide i tekfirovaca.
Za sebe tvrde da su oni jedine i prave selefije, pa su ih neki učenjaci nazvali zbog toga SAMOZVANE SELEFIJE, a istina je da su poružnjali sliku selefija kod drugih džemata tako da mnogi i ne znaju da postoje druge selefije mimo njih. Sljedbenici ovog džemata, pokreta ili fikre (ideje) se u osnovi pozivaju na akidu selefa ovog Ummeta, na čvrsto držanje za Kur’ana i sunneta onako kako su ih razumjele prve generacije, bore se protiv svih vrsta novotarija u vjeri, itd. Ono što se s opravdanjem prigovara ovom džematu i ovoj fikri (ideji) je između ostalog:
Prvo: temeljna osnova na kojoj počiva ovaj džemat je da se ophode kao havaridži prema učenjacima i daijama, smatrajući ih kjafirima ili novotarima zbog grešaka koje im pripisuju. Kao murdžije su prema vladarima u muslimanskim zemljama pri čemu opravdavaju sve što rade a ako im se neko usprotivi makar i riječima on je po njima haridžija. Kao rafidije su prema džematima, sakupe njihove greške i onda ih optuže da su na dalaletu i stranputici. Kao kaderije se ophode prema Židovima, kršćanima i kjefirima, smatraju da nama nema izlaza od potčinjenosti kjafirima, niti imamo mogućnosti da se od toga oslobodimo, svaki džihad je unaprijed osuđen na propast i nema džihada bez imama (vođe muslimana) po njihovom tumačenju.
Drugo: po njima onaj ko novotara ne proglasi novotarom i sam je novotar, pravdaju svoj menhedž vrijeđanja, omalovažavanja i odvraćanja od učenjaka i daija time što je Allah spomenuo u Kur’anu greške vjerovjesnika, da čovjek pogriješi u nekim temeljima vjere to je kod njih neoprostivo. Smatraju da je džematski rad za Islam majka svake fitne jer oni prave jednakost između pokuđenog strančarenja i propisanog džematskog rada za Islam. Ističu greške davetskih džemata a prešućuju njihova dobra djela kako bi opravdali svoje napade na njih, zato smatraju da su savremeni islamski džemati skupine koje su na dalaletu i koje ruše jedinstvo ovog Ummeta.
Analizirati stanje Ummeta i upoznati njenog neprijatelja je po njima šerijatski zabranjeno poput analiziranja iskrivljenog Tevrata. Zato po njima razumijevanjem stvarnosti se trebaju baviti samo vladari a da se time bave islamisti to je za njih gubljenje vremena i bezvrijedan posao. Po njima nema džihada bez dozvole imama, džihad je obavezivanje sa onim za što nemamo snage te s toga nema grijeha u njegovom ostavljanju, zato je kod njih najbolji džihad da se ostavi džihad, a najbolja priprema za džihad je da se ostavi ta priprema. Takođe, smatraju da se ne treba politički angažovati jer je bavljenje politikom danas šerijatski sporno a na učenjacima i daijama je da upozoravaju na to.
Načini i sredstva dave su po njima tevkifije, tj. ona su šerijatski strogo određena i sve što nije došlo u šerijatskim tekstovima je novotarija, što nije ispravno. Prenošenje tuđih riječi vlastima je jedan od temelja na kojima počiva njihova dava pa ćeš tako naći da se pomažu sa bičem vladara kako bi ušutkali one koji se sa njima ne slažu, umjesto da koriste dokaze i argumente. Stavljaju sebe na stepen velikih imama učenjaka Ehli sunneta kada svoje protivnike proglašavaju novotarima. Često upotrebljavaju frazu “nije na menhedžu selefa” ili “nije na menhedžu Ehli sunneta vel džema’ata”. Spuštaju riječi selefa o upozorenju na novotare na daije i učenjake koji su od Ehli sunneta vel džema’ata.
U svom ophođenju prema vladarima kod njih nema tevhida hakimije (da pravo propisivanja zakona pripada samo Allahu), nema kod njih kufra kod vladara osim da ga oni otvoreno kažu. Ne može se din uspostaviti bez države. Smatraju obaveznim da se šuti na devijacije onih koji su na vlasti, pa je zato kod njih ko jezikom negira munker kod nekog vladara haridžija, tj. poziva na ustanak protiv vladara. Nema naređivanja dobra niti odvraćanja od munkera bez dozvole vladara muslimana ….Ovo je ukratko što bi se moglo reći o ovoj skupini.
Ne treba da zavede i zbuni to što navode fetve, tekstove i slično od velikih savremenih šejhova i učenjaka ovog Ummeta poput Albanija, Bin Baza, Usejmina i Saliha Fevzana to je samo zato da bi se krili iza njihovih velikih imena, iako su ovi šejhovi kritikovali njihov menhedž u dawi. Takođe, razlog navođenja fetvi ovih šejhova je i to što su to jedini preostali šejhovi koje oni nisu proglasili novotarima, zabludjelim i da nisu na menhedžu selefa.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Da li se izlazi iz vjere ako se propusti namaz
AlejkumusSelam! Namjerno izostavljanje jednog namaza po ispravnom mišljenju učenjaka ne predstavlja djelo kufra, svejedno iz kojeg razloga bilo, nego je veliki grijeh za koji se treba pokajati. Učenjaci su se razišli da li uopšte treba naklanjati taj namjerno propušteni namaz ili ne, većina učenjakaviše
AlejkumusSelam!
Namjerno izostavljanje jednog namaza po ispravnom mišljenju učenjaka ne predstavlja djelo kufra, svejedno iz kojeg razloga bilo, nego je veliki grijeh za koji se treba pokajati. Učenjaci su se razišli da li uopšte treba naklanjati taj namjerno propušteni namaz ili ne, većina učenjaka je na tome da treba.
Moje stanovište da je ostavljanje namaza kufr se odnosi na one ljude koji nikako nemaju namaz, svejedno bilo to da sebe smatraju muslimanima a nikada nisu klanjali ili da su nekad klanjali pa su potpuno ostavili namaz. Takođe, nema sumnje da i oni koji nekad klanjaju a nekad ne klanjaju da je nekad i kod takvih njihovo povremeno ostavljanje namaza djelo kufra, s tim da to zavisi od stanja.
Za jednog muslimana je veoma bitno da zna da je velika opasnost za njegovu vjeru ostavljanje namaza i da je to grijeh oko kojeg su se razišli učenajci da li izvodi iz islama ili ne. A pitanje ko od ovih osoba koje ostavljaju namaz a sebe smatraju muslimanima je izašao iz islama je pitanje koje rješavaju kadije i veoma učeni ljudi, nije na običnom muslimanu da se bavi time. To je veoma osjetljivo pitanje kojim se mogu baviti samo islamski stručnjaci koji imaju šerijatskog znanja, praktičnog iskustva i poznaju stanje ljudi. U medicinskoj terminologiji ovo pitanje bi potpalo pod “zarazno i interno” gdje nije dozvoljeno svakom da zalazi.
A što se tiče osoba kojima nenamjerno prođe sabah ili prespavaju zbog svega što si gore navela, naravno one ne potpadaju pod pitanje onog koji ostavlja namaz, zato što ono što uzrokuje njegovo ostavljanje namaza nije namjera ostavljanja namaza.
A od načina da se prevaziđu takve situacije u kojima konstantno prolazi namaz je da se pomogne sa spravama za buđenje (sat, mobitel…) i to tako što će mijenjati mjesto gdje ih ostavlja, tj. treba ih staviti na mjesto gdje mu nije lahko da ga ugasi, nego recimo, mora da ustane dok na nađe, ili da zaduži nekog ko će ga uporno buditi sve dok ga ne probudi i tako dalje.
Onome ko osjeti da mu opada iman poznato je što se može čuti i pročitati da treba što više učiti Kur’an, klanjati nafilu, slušanje dersova, razmišljanje o Allahu i Ahiretu, smrti itd. Međutim, neko će prigovoriti da za sve ovo navedeno on nema volje da radi a iman mu slabi, pa šta onda da uradi. Iz praktičnog života se može odgovoriti na ovo pitanje time što se potvrdilo u praksi da je u ovoj situaciji najbolje rješenje za muslimana da ne bi dalje tonuo u slabost da radi ono dobro djelo pri kojem osjeća slast i zadovoljstvo da ga radi u ime Allaha želeći od Njega nagradu a ujedno mu se time povećava i iman.
Ta dobra djela koja povećavaju muslimanima iman se razlikuju od osobe do osobe, nekom se povećava iman time što posjeti svog brata muslimana, nekom time što obiđe rodbinu, nekom što udijeli sadaku, nekom time da nasavjetuje svog brata, nekome time što brani svetinje islama i tako dalje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Učenje Kurana i abdest
Oko pitanja učenja Kur’ana bez abdesta i u stanju džunubluka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ispravno je da je dozvoljeno učiti Kur’an u stanju džunubluka kao i bez abdesta, svejedno učili ga napamet ili držeći Mushaf u rukama. S tim da je mustehab (preporučeno) da se uči pod abdestom i u stanviše
Oko pitanja učenja Kur’ana bez abdesta i u stanju džunubluka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Ispravno je da je dozvoljeno učiti Kur’an u stanju džunubluka kao i bez abdesta, svejedno učili ga napamet ili držeći Mushaf u rukama. S tim da je mustehab (preporučeno) da se uči pod abdestom i u stanju čistoće oko čega nema razilaženja među učenjacima.
Dokaz da je dozvoljeno učiti bez abdesta i u stanju džunubluka je hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem ona kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha u svakom stanju”. A pod spominjanjem Allaha ulazi i učenje Kur’ana. A hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kur’an ne dodiruje osim onaj koji je čist“, bilježe ga Malik, Nesai’ i Ibn Hibban. Kao i hadis od Alije, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poučavao nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Kur’anu ako nije bio džunub“, a bilježe ga Ebu Davud, Nesai’, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Ibn Hibban. Oba ova hadisa su slabi te se ne mogu uzeti kao dokaz po ovim pitanjima, pojašnjenje slabosti ovih hadisa uzelo bi mnogo prostora.
A što se tiče učenja Kur’ana u ležećem položaju, od adaba učenja Kur’ana je da se uči pod abdestom, u sjedećem položaju okrenut u pravcu Kible. Kada kažemo od adaba to znači da je lijepo učiti Kur’an na takav način, osim što je biti pod abdestom mustehab. A nema nikakve smetnje da se Kur’an uči u ležećem položaju jer nema dokaza koji to zabranjuje.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Učenje dova
Na ovo smo prije ukazali i rekli smo da je najbolja knjiga dova i zikrova “Hisnul muslim” pa se na nju vraćaj. Nije obavezno da musliman bude pod abdestom prilikom zikra i učenja Kur’ana napamet, pa tako nisi griješna što učiš dove i zikriš pred spavanje bez abdesta. Ne umišljaj sebi da si otišla naviše
Na ovo smo prije ukazali i rekli smo da je najbolja knjiga dova i zikrova “Hisnul muslim” pa se na nju vraćaj. Nije obavezno da musliman bude pod abdestom prilikom zikra i učenja Kur’ana napamet, pa tako nisi griješna što učiš dove i zikriš pred spavanje bez abdesta. Ne umišljaj sebi da si otišla na živcima jer svaki normalan čovjek se ne može danima smiriti kada vidi ili pročita nešto od ratnih strahota i stradanja bilo koga a kamoli tvog naroda, tako da nisi jedina koja se tako osjeća.
Isto tako, većina žena se teže snalazi sa djecom, pogotovu ako dođu ubrzo jedno za drugim i to je sasvim normalno, treba samo da sebi znaš prioritete. Ti sada ne možeš imati kuću sređenu, čistu, namještenu, sve na svom mjestu kao što je to bilo prije djece. Ali treba da znaš da to i nije toliko bitno, jer sad je važnije da samo paziš na djecu, njima uhizmetiš što im treba a ostalo što stigneš jer tako sve žene rade. A kad oni malo porastu ti ćeš opet moći da stižeš ono što je tvoj posao bez ikakvih problema. Pa nemoj radi ovog kratkog perioda gubiti živce kad će to sve brzo proć. Najvažnije u svemu je da se dovom obraćaš Allahu, subhaneh, da ti olakša i da ti da bereketa u vremenu da uradiš svoj posao, da se ne nerviraš bez potrebe, da sebi ne umišljaš, a On je Onaj koji se odaziva dovi svoga roba. Ve billahi tevfik!
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
post i svadja u porodici
To što se svađaš sa majkom nema veze sa obavezom posta, ti si dužna postiti svejedno svađala se ili ne. Ne možeš reći: džaba sam postila. Ako bi tako gledala da zbog svađe sa majkom džaba postiš, preče je da kažeš: džaba sam postila jer ne klanjam sve farz namaze, jer je ostavljanje namaza veći grijviše
To što se svađaš sa majkom nema veze sa obavezom posta, ti si dužna postiti svejedno svađala se ili ne. Ne možeš reći: džaba sam postila. Ako bi tako gledala da zbog svađe sa majkom džaba postiš, preče je da kažeš: džaba sam postila jer ne klanjam sve farz namaze, jer je ostavljanje namaza veći grijeh od svađe sa majkom. Ako si ti kriva za svađu popravi svoje ponašanje, a ako je ona pređi joj preko toga ona je tvoja majka.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Saljevanje strave djeci
Poštovana sestro, jadno to tvoje dijete, nije dobro ni progledalo a vi ste već svašta na njemu eksperimentisali. Nisi trebala ići kod te žene jer, kao što smo spomenuli, saljevanje strava je paganski običaj koji nema oslonac u Šerijatu. Istinu je, na žalost, rekla tvoja majka da to muslimani rade, mviše
Poštovana sestro, jadno to tvoje dijete, nije dobro ni progledalo a vi ste već svašta na njemu eksperimentisali. Nisi trebala ići kod te žene jer, kao što smo spomenuli, saljevanje strava je paganski običaj koji nema oslonac u Šerijatu. Istinu je, na žalost, rekla tvoja majka da to muslimani rade, međutim to je zbog njihovog džehla i ljudske sklonosti ka praznovjerju. Sve su to posljedice njihove udaljenosti od vjere.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Novorodjenče, hamajlije,sihr
Da dijete plače, kenjka, da je nervozno, dosadno, slomi preko noći a i preko dana, stalno se budi i još više od toga je sasvim normalno. To ne zna samo onaj ko nema djece. Sve te stvari ne moraju i u većini slučajeva i nisu u vezi sa sihrom, urokom, džinima i slično. Međutim, kod nas je uobičajeno dviše
Da dijete plače, kenjka, da je nervozno, dosadno, slomi preko noći a i preko dana, stalno se budi i još više od toga je sasvim normalno. To ne zna samo onaj ko nema djece. Sve te stvari ne moraju i u većini slučajeva i nisu u vezi sa sihrom, urokom, džinima i slično. Međutim, kod nas je uobičajeno da se svaka dječija nervoza s tim povezuje, pa se onda radi svašta da bi se to kao izliječilo. Istina je da se često desi da šejtani uznemiravaju djeci jer tako uznemiravaju i roditelje, međutim lijek protiv toga nisu zapisi, saljevanje strava, stavljanje nekakvih hamajlija, talismana, mašica, šibica, tisovine i sličnih da nije žalosno smiješnih stvari. Sve ovo nema nikakve osnove u Islamu, Islam je čist od toga. Te stvari samo štete i mame džine i šejtane da uznemiravaju dijete. Sve što imaš kod djeci od tih stvari odmah baci bismiletom u vatru i riješi se toga. Mustehab je da djeci učiš vjerodostojne dove koje se prenose da ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim unucima i preporučio muslimanima da ih uče svojoj djeci. Možeš ih naći u knjizi “Hisnul muslim” (Zaštita svakog muslimana), prevedena je na bosanski jezik koja je najbolja i najvjerodostojnija knjižica iz oblasti dova i zikrova.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Drzanje pasa u kuci
AlejkumusSelam! Nije dozvoljeno držanje pasa van kuće osim radi lova, čuvanja stada i usjeva. (Fethul-bari, Ibn Hadžer 5/7) Bilježe Buharija (2322) i Muslim (4106) u svojim Sahihima u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa,više
AlejkumusSelam!
Nije dozvoljeno držanje pasa van kuće osim radi lova, čuvanja stada i usjeva. (Fethul-bari, Ibn Hadžer 5/7) Bilježe Buharija (2322) i Muslim (4106) u svojim Sahihima u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa, mimo psa za čuvanje stoke, psa za lov i čuvanja usjeva, umanjuje mu se nagrada svakog dana za jedan kirat”, a u riajetu od Ibn Omera, radijallahu anhuma: “umanjuje mu se nagrada svakog dana za dva kirat
Čak oko samog držanja pasa radi čuvanja kuće prenose Ibn Kudame (El-Mugni 8/470) i drugi učenjaci da islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje po tom pitanju, jedni dozvoljavaju a drugi zabranjuju, s tim da oni koji dozvoljavaju bliže su ispravnom ako to kijasimo na dozvolu držanja zbog čuvanja usjeva i stoke.
Takođe, muslimanu nije dozvoljeno uvođenja psa u kuću, jer u kuću u kojoj boravi pas ne ulaze meleci kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika” (Buharija 3322). Prenosi El-‘Ajni u svom komentaru Buharijinog Sahiha (‘Umdetul-kari 17/378) da se pod melecima koji ne ulaze u kuću se misli na meleke mimo meleka čuvara koji prate čovjeka. Kaže imam Nevevi da se misli na meleke koji obilaze kuće sa rahmetom i istigfarom.
Učenjak Hattabi smatra da su psi i slike zbog koji meleci ne ulaze u kuću oni psi i one slike koje je zabranjeno imati uopće dok boravak pasa i posjedovanje slika u obliku u kojem ih je dozovljeno imati ne spračavaju ulazak meleka u kuću. Prema tome, nema sumnje da je zabranjeno držati pse ljubimce i da je to veliki munker (loše djelo po islamu).
A to kako ćeš prenijeti osobi koja već ima tog “ljubimca” u kući a da ne bude u tome kontraefekat, to zavisi od stanja same te osobe. Ako ta osoba praktikuje vjeru priđi joj sa strane vjere, tj. da to muslimanu vjera ne dozovljava i da je to u stvari samo oponašanje kjafira, itd. A ako ta osoba ne praktikuje vjeru, opet zavisi na kom je stepenu dalaleta: pa ako ne vjeruje uopće u Allah ili vjeruje ali ne klanja niti išta drugo praktikuje i tome slično, onda je preče sa šerijatske strane da tu osobu pozivaš, naravno na lijep način, u tevhid i vjerovanje u postojanje Stvoritelja. A ako vjeruje ali ne klanja to je veći grijeh od toga što drži psa ljubimca, pa je pozivaj na obavljanje namaza, pa kada se odazove tome i drugim ruknovima islama onda ima smisla da nabaciš i spornost držanja psa. Znači, treba voditi računa o prioritetima vjere, tevhid (upućivanje ibadeta samo Allahu) je najbitniji zatim namaz i tako redom. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Lovljenje ribe sa zivim mamcima
AlejkumusSelam! Islamski učenjaci su složni da sve životinje koje žive samo u vodi (ne one koje žive i na kopnu i u vodi poput krokodila, zmije i slično) da su dozvoljene svejedno na koji način bile ubijene ili ulovljene. Osim što postoji razilaženje oko uginule vodene životinje koja pluta po vodi aviše
AlejkumusSelam!
Islamski učenjaci su složni da sve životinje koje žive samo u vodi (ne one koje žive i na kopnu i u vodi poput krokodila, zmije i slično) da su dozvoljene svejedno na koji način bile ubijene ili ulovljene. Osim što postoji razilaženje oko uginule vodene životinje koja pluta po vodi a ispravno je da je i nju dozvoljeno jesti. Nema smetnje da se ribe love strujnim udarom, bacanjem bombe ili eksploziva, izbacivanjem iz vode dok ne umre, kao i živim mamcima, svejedno bili ti mamci čisti ili ne, bilo ih dozvoljeno jesti ili ne, poput crvi, skakavaca, mrmaka i slično.
Iz ovoga se izuzima lovljenje sa životinjama za koje je došlo u vjerodostojnim hadisima da ih je zabranjeno ubiti kao što su: žabe, pčele, mravi, pupavci i suredi (ptice poput vrabaca). Dokaz da je dozvoljeno sa živim mamcima loviti je to što u Šerijatu nije došla zabrana istog, a u međuljudskim postupcima je sve dozvoljeno osim onog što je došlo u šerijatskim tekstovima da je zabranjeno. Sa druge strane, ako je dozvoljeno ubiti ribu koje je veće i krupnije stvorenje od onoga čime se lovi (tj. živog mamca) preče je onda da bude dozvoljeno ubiti te mamce pomoću kojih lovimo ribe.
Riba se ne kolje, dovoljno je da ona ugine sama od sebe time što se izvadi iz vode. Jer je došlo u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio upitan o morskoj vodi odgovorio: “Ona je (morska voda) čista, njena strvina je dozvoljena” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i ostali, a vjerodostojnim su ga ocijenili Buharija, Ibn Hazm, Darekutni i ostali). Pod “njena strvina” se misli na morske životinje koje uginu bez šerijatskog klanja. Pa ako je dozvoljeno kad same uginu, onda je dozvoljeno i kad ih mi ulovimo ili ubijemo itd. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com