Alejkumusselam.Propis psovanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja, nema razilaženja među učenjacima da ko to ispolji automatski izlazi iz Islama.
Propis onoga ko psuje Allah i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je prokletstvo na oba svijeta, sramna patnja na Ahiretu i tim djelom postaje nevjernik. Kaže Uzvišeni: “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali (psovali, omalovažavali) Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti” (El-Ahzab, 67), i kaže: “A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?

Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci”. (Et-Tevbe, 65-66).
Dakle, nema razilaženja među učenjacima da je onaj ko vrijeđa ili opsuje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otpadnik od vjere. Pod vrijeđanjem i psovanjem se misli na omalovažavanje, proklinjanje, ocrnjavanje, pripisivanje mahane i nedostatka, porijeklu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili njegovoj vjeri i tome slično. Prema tome, pod vrijeđanjem Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne misli samo na bukvalnu psovku poznatu kod nas, nego ona (psovka) predstavlja najgnusniji i najodvratniji vid vrijeđanja.
Da je psovanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kufr i da oko toga nema razilaženja među učenjacima to prenose Ibn Kudame (El-Mugni 8/565), Ibn Tejmije (Es-Sarimu el-meslul, str. 550), Ibn Muflih (El-Fur'u 2/160), Ševkani (Nejlul-evtar 8/194), i mnogi mnogi drugi učenjaci.

Da li se prima tevba onome ko psuje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Razišli su se učenjaci da li se onome ko opsuje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prima tevba.

Većina učenjaka je na stavu da mu se prima tevba kao i kod ostalih razloga otpadništva od vjere. Na ovom stavu su hanefije i šafije kao i zvanični stav malikijskog mezheba, a unutar hanbelijskog mezheba prenose se tri stava.

Drugi stav učenjaka je da mu se ne prima tevba kod kadije, naravno misli se kod nas na dunjaluku a ne između njega i Allaha, nego se ubija kao kjafir, ne klanja mu se dženaza, ne dovi mu se za oprost i ne ukopava se u muslimansko mezarje. Ovo je poznati stav unutar hanbelijskog mezheba.

Treći stav je da se napravi razlika između onoga ko opsuje Allaha, kome se prima tevba s tim da se ne ubija, i onoga ko opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kome se prima tevba ali je vadžib da se ubije da bi se izvršila šerijatska kazna.

A ispravno je, a Allah zna najbolje, da se prima tevba u oba slučaja na što ukazuju opći dokazi Kur'ana i Sunneta u kojima je došlo da se opraštaju svi grijesi onome ko se pokaje, poput riječi Uzvišenog: “Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili ne gubite nadu u Allahovu milost, zaista Allah oprašta sve grijehe, zaista je on Milostiv i mnogo prašta” (Ez-Zumer, 53).
Takođe, sa druge strane, ako se prima tevba i prihvata Islam onoga ko je u osnovi kjafir a koji je takođe vrijeđao i psovao Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zašto se onda ne bi primila tevba onome ko je postao mutred zbog psovanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Je li murtedu šart valjanosti tevbe da primi Islam
Kažu hanefije da tevba murteda biva tako što treba da se odrekne svih vjera mimo Islama ili da se odrekne one vjere (kufra, ateizma, bilo koje ideologije i tome slično) na koju je prešao poslije Islama, a ako ne uradi jedno od ovog dvoga tevba mu neće biti od koristi jer bez toga nije otklonio od sebe kufr.

Dok ostala tri mezheba, malikijski, šafijski i hanbelijski, smatraju da je dovoljno da se izgovori Šehadet.
Učenjaci skoro da su složni da je murted, tj. otpadnik od Islama, poput onoga koji je u osnovi kjafir, odnosno da je obavezan izgovoriti Šehadet (dva šehadeta) da bi mu tevba bila ispravna i da postao ponovo musliman. To dokazuju vjerodostojnim hadisom mutefekun alejhi: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik …”. Takođe, od dokaza da se murtedu ne prima tevba bez izgovaranja Šehadeta sa kojim se ulazi u Islam su riječi Uzvišenog: “Uzaludno je pokajanje onih koji čine loša djela a koji kad se nekom od njih približi smrt govore: “Sad se zaista kajem”, a i onima koji umiru kao nevjernici …” (En-Nisa, 18). To jest, ne prima se tevba onima koji su nevjernici sve dok ne prime Islam, a Islam se prima sa izgovaranjem Šehadeta.

Ako je murted izašao iz Islama time što je zanegirao općepoznati farz (namaz, zekat, post) ili ohalalio općepoznati haram (zinaluk, alkohol, kamatu) nije mu ispravno primanje Islama izgovaranjem Šehadeta sve dok ne porekne ono zbog čega je izašao iz Islama pa tek onda treba da izgovori Šehadet. Što znači da murted koji se vraća u Islam treba da otkloni razlog zbog kojeg je izašao iz Islama, tj. ono što ga je izvelo iz Islama pa tek onda treba da izgovori Šehadet. Iz ovoga se izuzima slučaj ako neko izađe iz Islama uopćeno bez nekog konkretnog razloga, za njegovo vraćanje Islamu je dovoljno da izgovori Šehadet.

Napomena: Ako osoba koja opsuje Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa čime je automatski izašla iz Islama, živi u sredini u kojoj se ne sudi po Šerijatu ili živi u takvoj sredini ali je niko nije prijavio kadiji, naravno njoj je vadžib da odmah izgovori Šehadet i da se pokaje, takvoj osobi je propisano da sakrije svoj grijeh, da ga ne priča nikome, pa čak i da ima šerijatski kadija ne treba mu ići da prizna svoj grijeh, nego je na njoj da mnogo čini istigfar, tevbu i čini raznorazna dobra djela da bi joj Allah oprostio taj veliki grijeh.

Prema tome, za ispravnu tevbu onoga ko izađe iz Islama sa psovanjem Allaha, subhanehu ve te'ala, šart je da se izgovori Šehadet (EŠHEDU EN LA ILLAHE ILLELLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMDEN RESULULLAH) a zatim se pokaje, da sakrije svoj grijeh, ne govori o njemu i ne širi ga, a nije propisano da se vraćanje Islamu od strane murteda potvrdi sa dva svjedoka. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Kaže Uzvišeni: “A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati” (El-Bekare, 217).

I kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Ko promijeni vjeru ubijte ga”.

Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je vadžib da se ubije otpadnik od vjere nakon što se pred kadijom potvrdi njegovo otpadništvo a on odbije da učini tevbu u onim djelima kufra u kojima se prima tevba.

Otpadništvo od vjere (riddet) je da musliman postane kjafir prihvatajući neku drugu vjeru mimo Islama ili izgovarajući jasne riječi kufra ili riječi iz kojih se razumije kufr ili djelo koje sadrži u sebi kufr.

Da bi musliman postao kjafir šart je da bude punoljetan, pametan i da nije prisiljen na djelo kufra. Oko otpadništva od vjere od strane maloljetne i pijane osobe učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. A složni su učenjaci da luda osoba niti postaje musliman izgovaranjem šehadeta, niti postaje murted (otpadnik) sa činjenjem djela koja izvode iz vjere. Takođe su složni da osoba koja se prisili na riječi ili djela kufra da ne izlazi iz vjere.

Stvari sa kojima se izlazi iz vjere, odnosno sa kojima se postaje otpadnik mogu se podijeliti u četiri skupine: 1 – otpadništvo zbog uvjerenja, 2 – otpadništvo zbog riječi, 3 – otpadništvo zbog djela i 4 – otpadništvo zbog ostavljanja djela. Naravno, često ove četiri skupine djela koja izvode iz vjere jedna proizilaze iz druge, pa tako ko je u nešto uvjeren on to i izgovori riječima, ili uradi djelo ili ostavi djelo radi uvjerenja.

Otpadništvo zbog uvjerenja
Nema razilaženja među učenjacima da je otpadnik od vjere onaj ko smatra da Allah, dželle še'nuhu, ima sudruga, ili smatra da Allah, dželle še'nuhu, ima dijete, ili da Kur'an nije objava od Allaha, ili je ubijeđen da nema meleka niti džina, ili smatra da je ovaj svijet oduvijek i da je vječan, ili je ubijeđen da nema Dženneta i Džehenma niti da će biti Sudnji dan i tome slično. Takođe, ko smatra da nije vadžib ono što je nužno poznato da je temelj vjere, tj. ko smatra da namaz, post, zekat i hadždž nisu vadžibi, on je kjafir po idžmau. Isto tako, ko smatra da je halal ono što je nužno poznato u Islamu da je haram, tj. ko smatra da je alkohol, kamata, zinaluk, svinjetina, nesuđenje po Allahovom zakonu i slično halal on je kjafir.

Otpadništvo zbog riječi
Od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja, nema razilaženja među učenjacima da ta osoba automatski izlazi iz Islama. Razišli su se učenjaci da li se onome ko vrijeđa i psuje Allaha prima tevba, većina učenjaka je na stavu da se prima kao i kod ostalih razloga otpadništva od vjere.

Nema razilaženja da onaj ko vrijeđa ili opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je otpadnik od vjere. Pod vrijeđanjem i psovanjem se misli na omalovažavanje, proklinjanje, ocrnjavanje njegovog poslanstva, pripisivanje mahane i nedostatka njemu samom, njegovom porijeklu ili njegovoj vjeri i tome slično. Prema tome, pod vrijeđanjem Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne misli samo na bukvalnu psovku poznatu kod nas.
Takođe, složni su učenjaci da psovanje ili vrijeđanje bilo kojeg vjerovjesnika oko čijeg vjerovjesništva nema razilaženja među učenjacima da je otpadništvo od vjere.

Ko optuži Aišu, radijallahu anha, za zinaluk ili je nazove zinalučarkom je otpadnik od vjere oko čega nema razilaženja, jer time negira jasne ajete koje je Uzvišeni objavio povodom njenog poštenja. Oko kufra onoga ko potvori nekog drugog od Poslanikovih žena i ashaba učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Sve što je spomenuto od stvari koje izvode iz vjere zbog uvjerenja kada ih musliman izgovori to su riječi koje izvode iz Islama.

Otpadništvo zbog djela
Nema razilaženja među učenjacima da bacanje Mushafa na nečisto mjesto (poput smetljišta, klozeta i slično) predstavlja otpadništvo od vjere, jer je taj postupak nipodaštavanje Allahovog govora te je jasan znak nevjerovanja u onoga što je u njemu.
Takođe, složni su učenjaci da onaj ko učini sedždu kipu ili Suncu ili Mjesecu, ili kabur, drvetu ili kamenu prema kojima se gaje uvjerenja da pomažu ili štete, da je otpadnik od vjere.
Isto tako, pravljenje sihra je otpadništvo od vjere, s tim da su se oko nekih detalja po ovom pitanju učenjaci razišli.

Otpadništvo zbog ostavljanja djela
Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko ostavi namaz negirajući njegovu obavezu da je otpadnik iz Islama. Takođe, ko ostavi post Ramazana, davanje zekata i obavljanje Hadždža negirajući njihovu obavezu, nema razilaženja među učenjacima da je otpadnik od vjere. U ovim slučajevima imamo spoj između neizvršavanja ovih vadžiba i ruknova vjere Islama uz istovremenu ubijeđenost i negiranje da su oni vadžib.
A što se tiče onog muslimana koji ostavlja namaz iz ljenosti ili nemarnosti, oko njegovog otpadništva od vjere učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo mišljenje – da to predstavlja djelo otpadništva i da se on ubija kao murted, naravno nakon što odbije da učini tevbu i počne klanjati (u roku od tri dana ili do početka sljedećeg namaza, shodno razilaženju učenjaka).
Ovo je stav Omera, Mu'az ibn Džebela, Abdurrahmana ibn Aufa, Ebu Hurejre i drugih ashaba, Se'id ibn Džubejra, Š'abija, Ibrahima Nehaija, Ebu Amra, Evzaija, Ejjuba Suhtijanija, Abdullah ibn Mubareka, Ishaka ibn Rahuveje, imama Ahmeda u rivajetu od njega, jedan od dva stava unutar šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka.

Drugo mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti nije djelo kufra ali se ubija onaj ko odbije da klanja.
Ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda u drugom rivajetu.

Treće mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti predstavlja djelo fiska, tj. veliki je grijeh, takva osoba se zatvara u zatvor sve dok ne proklanja.
Ovo je stav hanefijskog mezheba.
Treba napomenuti da postoje dvije vrste tekfirenje, odnosno proglašavanje muslimana nevjernikom. Prva vrsta – tekfir ‘am, tj. pojašnjavanje koja vrsta djela, riječi i uvjerenja izvode iz vjere sa ciljem poučavanja i upozoravanja da se ne upadne u iste. Ovom vrstom tekfira se mogu baviti svi oni koji se bave poučavanjem Islama, davom od učenjaka, daija i ostalih.

Druga vrsta – tekfir mu'ajjen, tj. spuštanje propisa kufra na pojedinca muslimana kada uradi nešto što izvodi iz vjere. Ovom vrstom tekfira se ne bave osim kadije (osobe koje su postavljene i rade kadijski posao) i učenjaci.
Takođe, spuštanje pojedinačnog tekfira na određenog muslimana ima svoje šartove koje treba ispuniti i prepreke koje treba otkloniti, te se zbog toga ovom vrstom tekfira ne mogu i ne smiju baviti osim učene i osposobljene osobe za isto. Ve billahi tevfik.
Esselamu alejkum.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prvo: Stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim imenima je vjerovanje u sva imena sa kojima je Allah nazvao Samoga Sebe ili kojima Ga je nazvao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja njihovog značenja (tahrifa), bez negiranja (t'atila), bez davanja kakvoće (tekjifa) i bez njihovog upoređivanja sa imenima Njegovih stvorenja. Takođe, stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim svojstvima je vjerovanje u sva svojstva sa kojima je Allah opisao Samoga Sebe ili kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja njihovog značenja (tahrifa), bez negiranja (t'atila), bez davanja kakvoće (tekjifa) tim svojstvima i bez njihovog upoređivanja sa svojstvima Njegovih stvorenja.

To jest, Allah se ne opisuje osim onim čime je Samoga Sebe opisao ili čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kao što kaže imam Ahmed: u ovome se ne prelazi ono što je došlo u Kur'anu i Sunnetu.

Drugo: Allah, subhanehu ve te'ala, nije opisao Sebe da je muškog niti ženskog spola, niti da uopće ima spol. Niti Ga je tako opisao Njegov Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Spol je karakteristika Allahovih živih stvorenja, tj. Uzvišeni ih stvara u muškom ili ženskom spolu kako bi se između ostalog razmnožavali.

Uzvišeni Allah je za Sebe rekao da nije rođen, niti da je rodio, da nema ženu niti dijete i da Njemu nije ništa slično.

Kaže Uzvišeni:

„Nije rodio i rođen nije.“ (El-Ihlas, 3),

„On nije uzeo Sebi ni ženu ni dijete.“ (El-Džinn, 3),

„Otkud Njemu dijete kad nema žene.“ (El-En'am, 101),

„Ništa Njemu nije slično.“ (Eš-Šura, 11).

Treće: Upitan je poznati saudijski šejh Abdulaziz Abdullatif Ali eš-Šejh, ekspert iz oblasti akide, „da li je ispravno opisati Allaha tako da kažemo da On nema spola?“ On je odgovorio nakon zahvale i salavata sljedeće:

„Ako se sa ovom konstatacijom želi reći da Uzvišeni Allah nema sudruga, da Mu niko nije sličan, i da On nema ni ženu ni dijete, onda je to istina. Kaže Uzvišeni: „Ništa Njemu nije slično, On sve čuje i sve vidi“. (Eš-Šura, 11) I kaže Uzvišeni: “On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (El-Ihlas, 1-4).

A ako se time želi neispravno značenje, ili nešto što ukazuje na nedostatak (u Allahovim svojstvima), onda treba znati da je Uzvišeni Allah čist od svih mahana i nedostataka, On je opisan svojstvima savršenstva i uzvišenosti. Kaže Uzvišeni: „Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima“. (El-E'araf, 180) I kaže: „A Allah ima svojstva najuzvišenija“ (En-Nahl, 60) A Allah zna najbolje“. (http://www.alabdulltif.net/)

Četvrto: Uzvišeni Allah kada govori o Sebi u Plemenitom Kur'anu govori u muškom rodu. Na primjer, kaže Uzvišeni: „I On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim On za nešto rekne: ‘Budi!’ – ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kad se u rog puhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudri i Sveznajući”.“ (El-En'am, 73) I kaže: „On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (Er-Rum, 27)

To što Uzvišeni Allah govori o Sebi u muškom rodu ne znači da je On, subhanehu ve te'ala, muškog spola. Učenjaci Ehlu suneta na dokazuju sa ovim načinom izražavanja u Kur'anu da je Uzvišeni Allah muškog spola niti mu pripisuju zbog ovoga spol.

Onda se postavlja pitanje: zašto Uzvišeni o Sebi govori u muškom rodu? Odgovor je sljedeći:

(http://almoslim.net/node/70336, http://islamqa.info/ar/98689)

Prvo – Zato što je nužnost govora i međusobnog razumijevanja na arapskom jeziku da se izražavanje čini u jednom od dva roda: ili muškom ili ženskom. Mnoge stvari koje po svojoj prirodi nemaju veze sa spolom na arapskom jeziku (kao i mnogim drugim) opisuju se u muškom spolu, poput predmeta: kamen, brdo i slično, ili osobina: pravda, plemenitost i slično. Ovo je karakteristika mnogih starih jezika mimo arapskog, poput semitskih jezika, da nemaju srednjeg neutralog roda. Ovi jezici imena stvari koja po prirodi nisu ni muškog ni ženskog roda srvstavaju ta imena u jedan od dva ova roda ili muški ili ženski.

Dok sa druge strane imamo drugu skupinu jezika, poput hindoevropskih jezika, koji imaju neutrali srednji rod za sve stvari koje po prirodi nisu ni muškog ni ženskog roda.

Drugo – U jezicima u kojima se imena stvari dijele na dva dijela ili ženski ili muški rod, što nije karakteristika samo arapskog jezika, ime neke stvari, koja po svojoj prirodi nije ni muškog ni ženskog spola, u tim jezicima se takvo ime izgovara u muškom rodu, jer je taj rod osnovni rod i jer je lakši za izgovor, za razliku od ženskog koji proizilazi iz muškog roda i ima dodatni prefiks koji ukazuje na njega.

Kaže imam arapske gramatike Sibevejhi (Kitabu Sibevejhi, 1/22): „Znaj, da je kod Arapa muški rod lakši od ženskog, jer je muški rod na prvom mjestu, on je više zastupljen, dok ženski rod proizilazi iz muškog“.

Kaže Ibn Kajjim (Es-Sava'iku el-mursele, 4/1308): „Ako se nešto kreće između dvije stvari (ili je prva ili druga stvar), a jedna od njih prevagnjuje nad drugom pa makar u bilo čemu, vadžib je nužno da se Gospodar (Uzvišeni Allah) opiše sa onom koja je viša i časnija (od te dvije stvari)“.

Treće – Allah, subhanehu ve te'ala, je ukorio i kritikovao mušrike (mnogobošce) kako tvrde da robuju Allahu Jednom Jedinom, a molitve upućuju mimo Njega ženskim kipovima. Kaže Uzvišeni: „Oni se mimo Allaha ženskim kipovima mole, a ne mole se drugom do šejtanu prkosniku“ (En-Nisa, 117) Kaže imam Ibn Džerir Taberi u svom tefsiru (9/211): „Kaže Uzvišeni: ‘Dovoljan je dokaz protiv onih koji čine širk Allahu, a obožavaju ono što obožavaju mimo Njega od kipova i kumira, a koji ukazuje na njihov dalalet, kufr i skretanje sa Pravog puta, to što obožavaju kipove koje nazivaju ženskim imenima i tvrde da su to božanstva i gospodari. A žensko svake vrste je njen mizerniji dio. Time oni potvrđuju obožavanje mizernijih stvari sa znanjem da su one manje vrijedne“.

Četvrto – Neophodno je naglasiti da Allah Sebe nije opisao ni da je muško ni da je žensko, a u Plemenitom Kur'anu govori o sebi u muškom rodu jer je to nužan način govora i izražavanja u arapskom jeziku i jer je to potrebno radi međusobnog razumijevanja, a muški rod je osnovni, prvi i lakši za izgovor iz njega proizilazi ženski.

Allah je Stvoritelj i muška i ženska. Kaže Uzvišeni: „I da On par, muško i žensko, stvara“. (En-Nedžm, 45)

A Allah je uzvišen od toga da bi imao sudruga, Sebi sličnog, suprugu ili dijete. Kaže Uzvišeni: „On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna.“ (El-En'am, 101)

I kaže Uzvišeni govoreći o džinima mu'minima, čim su čuli Kur'an povjerovali su njega i spoznali su svoga Gospodara: „On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo Sebi ni ženu ni dijete.“ (El-Džinn, 3)

Peto – Sve što je dosada spomenuto je pojašnjenje ispravnog poimanja pitanja vezanog za pripisivanje ili negiranje spola Uzvišenom Allahau.

A što se tiče toga što ti šejtan stalno dolazi sa mišlju ima li Gospodar stidno mjesto, ta ružna misao koja ti najviše dolazi u glavu i progoni te da ne možeš spavati, ovo se u Šerijatu tretira kao akidetska vesvesa i zla misao koju šejtan nameće mu'minu i sa kojima ga opsjeda do te mjere da joj se ne može oduprijeti, želeći time da ga odvrati od vjerovanja i praktikovanja vjere, da ga skrene sa Pravog Puta, da ga izluđuje ili u najmanju ruku rastužuje.

Detaljnije o toj temi, te kako se zaštiti i liječiti od akidetskih vesvesa pročitaj pod naslovom ovim linkom: LIJEK ZA AKIDETSKE VESVESE I RUŽNE MISLI O ALLAHU I ALLAHOVOM BIĆU.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Kršćani vjeruju da je Isa, alejhisselam, razapet na križu, da je umro na križu, zatim da je ukopan u zemlji a onda da je uskrsnuo, tj. da je ustao iz kabura živ i uzdigao se na nebesa.

Muslimani, na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, vjeruju da Isa, alejhisselam, nije razapet niti ubijen, niti su Jevreji uopšte došli do njega kada su ga tražili da ga ubiju. Nego je na zadnjem susretu sa svojim havarijjinima (tzv. apostolima kod kršćana) uzdignut, tj. Allah ga je uzdigao na nebesa u živom stanju i nije umro. Pred Sudnji dan on će sići na zemlju i vladati po Šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ubiće Dedžala i svinju i slomiće krst.

PITANJE 2: Selam alejkum. Na jednom dokumentarcu sam gledao da ukoliko bi našli ostatke Isusa a.s. da bi hrišćanska vjera propala, pa me zanima da li se to odnosi na Islam?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije moguće da nađu ostatke Isa, alejhisselama, jer je uzdignut na nebesa, što nam Kur'an jasno potvrđuje: “Nego ga je Allah uzdigao Sebi” (En-Nisa, 158). Musliman koji u ovo ne vjeruje utjeruje u laž Allaha i sumnja u ono što je došlo u Kur'anu, te bi trebao da preispita svoj islam. Musliman ne treba da obraća pažnju na njihova istraživanja i da to prati a kamoli da vjeruje u to. Ono što nam je dovoljno po ovom pitanju imamo u jasnim šerijatskim tekstovima.

A mogućnost nauke da potrefi ili ne u ovim i sličnim stvarima je poput Darvinove teorije, u koju ne bi ni majmuni povjerovali ali je još uvijek naučna teorija koja se uči i pridaje joj se važnost. Zar ti sumnjaš da je hrišćanska vjera propala i da je lažna i izmišljena, to ne treba dokazivati čak ni njima samim. A islam je Allahova vjera do Sudnjeg dana i neće propasti niti nestati samo će se mijenjati oni koji je nose.

PITANJE 3: Selamun alejkum. Da li je Isa a.s. imao ženu i djecu/djete? Po hrišćanskom vjerovanju nije ali su tu postojali kao dokazi da ima lozu u knjizi ,,Da Vinčijev kod,,.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Isa, alejhisselam, nije imao djecu, niti oca, niti ženu. To je opštepoznato u islamu. U ovim stvarima musliman se ne smije vraćati na kršćanske izvore jer je to akida (uvjerenje). Tu ako promašiš i pogrešno vjeruješ posljedice mogu biti ogromne. Da su židovi i kršćani na ispravnom putu i da imaju ispravne izvore vjere ne bi bilo potrebe za slanjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika koji je došao sa vjerom koja je derogirala (poništila) sve prijašnje vjere i pojasnio nam ono što je bilo istine kod njih. Isa, alejhisselam, će nakon što se vrati na Zemlju da se oženi i imaće djecu i umrijeće kao što svi ljudi umiru, ali to još nije bilo.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (Kupola na stijeni) pisao sam u knjizi „U islamu je odgovor“ str. 235. U narednom slijedi tekst o tome:

Oko džamije Mesdžidul-aksa u čijem sastavu je i Kubetussahra u Kudsu su raširena mnoga pogrešna uvjerenja, predodžbe i shvatanja. Tome je doprinijelo neznanje mnogih muslimana o stvarnom mjestu i ulozi ove džamije u Islamu, kao i miješanje muslimana sa židovima i kršćanima koji su dolazili da posjete ovo sveto mjesto. Navođenje tih pogrešnih shvatanja zahtijeva više prostora i posebnu analizu. U ovoj prilici navešću samo ono što je ispravno, pouzdano i šerijatskim tekstovima potvrđeno oko džamije Mesdžidul-aksa.

Naime, džamija Mesdžidul-aksa je bila prva Kibla muslimana (oko 16 mjeseci) i mjesto u koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Isra’, oko ovog dvoga nema razilaženja među muslimanima. Džamija Mesdžidul-aksa se ne razlikuje od ostalih džamija, mimo dva Harema (mekanski i medinski), osim u dvije stvari:

Prva: dozvoli putovanja u tu džamiju radi obavljanja namaza u njoj, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Ne putuje se (radi svetosti nekog mjesta) osim prema tri džamije: ovoj mojoj džamiji (u Medini), Haremu (u Mekki) i džamiji Medžidul-aksa”[1].

Druga: da jedan namaz u ovoj džamiji vrijedi koliko 1000 namaza u nekoj drugoj džamiji, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Mejmune, ili 500 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Ed-Derda’ ili 250 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhum, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Namaz u ovom mom mesdžidu je bolji od četiri namaza u Mesdžidul-aksa”[2]. Šejh Albani pojašnjava da se ova vanjska kontradiktornost među hadisima o vrijednosti namaza u Mesdžidul-aksa može pomiriti tako što je Uzvišeni Allah u početku učinio da vrijednost namaza bude 250, a zatim povećao na 500 namaza i nakon toga ponovo povećao na 1000 namaza od Svoje dobrote i milosti, a Allah zna najbolje[3].

Sve drugo što se prenosi o vrijednosti i fadlu ove džamije nije vjerodostojno, a na jezicima ljudi se prenose mnoge stvari koje su ništavne i batil. Od tih stvari je i ono što se prenosi o stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (tzv. Kupoli na stijeni) a koja ulazi u sastav same džamije Mesdžidul-aksa. Mnogi muslimani vjeruju da ova stijena po kojoj je džamija i dobila naziv Kupola nad stijenom (Kubetussahra) ima posebnu vrijednost, fadl i svetost.

Neka od tih pogrešnih uvjerenja su:

– da sve vode svijeta (rijeke, potoci i ostalo) podzemno izviru ispod te stijene,

– da stijena visi u zraku i ne oslanja se na zemlju,

– da će Sudnji dan biti kada ta stijena padne na zemlju,

– da ova berićetna stijena ima na sebi miris miska pa ko je dirne, ruka mu miriše mnogo dana koliko god da je pere,

– da ako bi trudna žena vidjela ovu stijenu pobacila bi ono što joj je u utrobi,

– da je ona iznad jedne od džennetskih rijeka,

– da je sama stijena porijeklom iz Dženneta,

– da je ona prvak svih stijena i da će kod nje ljudi na Sudnjem danu biti sakupljeni i tu proživljeni,

– da su na njoj ostali tragovi stopala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i tragovi prstiju meleka,

– da je ova stijena na sredini dunjaluka i da je njegov centar,

– da ono što je Hadžerul-esved (crni kamen) kod Kabe to je ova stijena u džamiji Medžidul-aksa,

– da je ova stijena u noći Isra'a i Mi'radža kada je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, podignut na nebesa da je ona poletjela za njim pa joj je Džibril, alejhisselam, dao išaret da stane te je ostala u zraku, i još mnoga druga uvjerenja.

Istina je da je ova stijena sasvim prirodna stijena kao i bilo koja druga, njen dio koji je iznad zemlje prirodno je povezan i spojen sa brdom nad kojim se nalazi. Ona nema nikakvu posebnost i značaj u Islamu osim što je dio džamije Medžidul-aksa. Sve što je prenešeno o njenoj vrijednosti je lažno i krivotvoreno. Ona se nalazi na najuzvišenijem mjestu dijela džamije Mesdžidul-aksa, otprilike u samom centru, nepravilnog je izgleda, duga je oko 18 a široka oko 13 metara, a visoka nešto manje od dva metra. Na sredini ove stijene ima šupljina koja predstavalja pećinu unutar nje, zovu je “Pećina duša” ili “Pećina vjerovjesnika” a ta pećina nema nikakvu nadprirodnu vrijednost ni značaj. Džamiju iznad ove stijene je sagradio emevijski halifa Abdulmelik ibn Mervan (rođen 26. umro 86., a postao halifa 65. po Hidžri).

Prenešeno je mnogo “hadisa” o stijeni u džamiji Mesdžidul-aksa za koje kaže Ibnul-Kajjim: “Svi hadisi koji govore o stijeni su lažni i izmišljeni”[4]. A najbolje što je rečeno o stijeni su riječi Ibn Tejmije: “Onaj ko danas uzme stijenu (koja je sada unutar džamije Kupola na stijeni a ova je u džamiji Mesdžidul-aksa) za Kiblu prema kojoj se klanja on je kjafir murted, traži se od njega da učini tevbu a u protivnom se ubija, iako je ona bila Kibla ali poslije je to derogirano, pa šta je tek sa onima koji čine tavaf oko nje kao što se tavafi oko Ka'be, … Zato je Omer, radijallahu anhu, sagradio musallu u prednjem dijelu džamije Mesdžidul-aksa, jer naziv Medžidul-aksa podrazumijeva cijelu džamiju koju je izgradio Sulejman, alejhisselam, a neki ljudi misle da je Medžidul-aksa samo musalla koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, u prednjem dijelu džamije. Namaz u ovoj musalli koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, je vrijedniji od namaza u ostalim dijelovima džamije. Kada je Omer, radijallahu anhu, oslobodio Kuds na stijeni je bilo veliko smetilište, jer su kršćani time htjeli pokazati svoj prezir i omalovažavanje stijene prema kojoj su židovi klanjali, pa je Omer, radijallahu anhu, naredio da se otkloni nečistoća sa stijene. Onda se posavjetovao sa K'abom el-Ahbar (židovom koji je primio islam) rekavši mu: “Šta misliš gdje da napravimo musallu za muslimane?” On mu odgovori: “Iza stijene” (čime bi muslimani klanjajući prema Kibli bili upravljeni i prema stijeni). Pa mu reče Omer, radijallahu anhu: “O sine židovski, u tebi je ostalo još židovstva, ne nego ću je izgradit ispred stijene, jer nama (muslimanima) pripadaju prednji dijelovi bogomolja”. Zato su imami ovog Ummeta kada bi zijaretili Mesdžidul-aksa klanjali u musalli koju je izgradio Omer, radijallahu anhu. Prenosi se od Omera, radijallahu anhu, da je klanjao u mihrabu Davuda, alejhisselam. A što se tiče stijene, kod nje Omer, radijallahu anhu, nije klanjao, niti ashabi, niti je u vrijeme pravednih halifa nad njom bila kupola. Naprotiv, ona je bila otkrivena u vrijeme hilafeta Omera, Osmana, Alije, Muavije, radijallahu anhum, Jezida i Mervana. Tek kada je sin Mervanov, Abdulmelik ibn Mervan, preuzeo vlast u Šamu, a između njega i Abdullaha ibn Zubejra, radijallahu anhu, je bila fitna, ljudi su išli na hadždž i tako bi se sastajali sa Abdullahom ibn Zubejrom, radijallahu anhu, a Abdulmelik je htio da ljude odvrati od njega pa je napravio kupolu nad stijenom i prekrio je i zimi i ljeti kako bi ljude pridobio da zijarete Kuds i odvratio ih od sastajanja sa Abdullahom ibn Zubejrom, radijallahu anhu. Dok učeni ljudi, počev od ashaba i onih koji ih slijede u dobru, nisu veličali stijenu. Jer ona je Kibla koja je derogirana (tj. čiji je propis poništen i promijenjen) kao što je dan subota bila (sedmični) praznik u šerijatu Muse, alejhisselam, pa je derogirana u šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa petkom. Nije dozvoljeno muslimanima da subotu i nedjelju izdvoje sa nekom ibadetom kao što to rade židovi i kršćani. Takav je propis i stijene, nju veličaju židovi i neki kršćani. A ono što spominju neke neznalice oko stijene: da je na njoj trag stopala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, trag njegovog turbana i tome slično, sve ovo je izmišljotina. Još veća laž od ovoga je ono što misle neki da je na njoj mjesto Allahovog stopala, kao i mjesto bešike Ise, alejhisselam. Ispravno je da je na njoj bilo mjesto kršćanskog krštenja. Takođe od laži je da će na njoj biti Sirat i Mizan, te da Sur (pregrada) koji će biti postavljen između Dženneta i Džehennema da je to zid u istočnom dijelu džamije. Veličanje lanca ili mjesta na kojem on (zid) nije propisano”[5].

Nema nijedne vjerodostojne predaje koja upućuje da je Posalanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Isra'a i Mitadža uzdignut na nebesa sa stijene.

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji[6] da li stijena u džamiji Kubetussahra u zraku iznad zemlje, pa je odgovor bio da je čvrsto spojena sa brdom iznad kojeg se nalazi.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba