Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu: da li je muktediji (onaj ko klanja za imamom), kada zakasni na dio namaza, ono što klanja sa imamom prvi ili zadnji dio njegovog namaza? Po ovom pitanju učenjaci imaju tri stava.

Prvi stav – ono našto je muktedija pristigao od namaza je njemu prvi dio njegovog namaza, a ono što doklanjava nakon selama je zadnji dio njegovog namaza.

Ovo je stav skupine ashaba i tabi'ina, šafijskog mezheba, rivajet od Malika i rivajet od Ahmeda. (El-Evsat 4/238, Mugnil-muhtadž 1/260, El-Mudevvene 1/97, El-Insaf 2/225)

Dokazuju sa hadisom mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čujete ikamet, pođite na namaz i budite smireni i dostojanstveni. Nemojte žuriti. Ono što stignete klanjajte, a ono što vam promakne upotpunite.“

Kažu: „upotpunjavanje“ nečega ne biva osim nakon činjenja prvog dijela.

Na osnovu ovoga: ako neko stigne na zadnji rekat akšam-namaza, nakon selama imama naklanjava jedan rekat na kojem uči Fatihu i suru, zatim čini tešehhud, a zatim klanja zadnji rekat na kojem uči samo Fatihu. A na rekatu kojeg je klanjao sa imamom trebao je učiti Fatihu i suru.

Drugi stav – ono našto je muktedija pristigao od namaza to je njemu zadnji dio njegovog namaza, a ono što doklanjava nakon selama je prvi dio njegovog namaza.

Ovo je stav Ebu Hanife, hanbelijskog mezheba i rivajet od Malika. (Hašijetu Ibn Abidin 1/622, Keššaful-kinna'a 1/461, Et-Temhid 20/234)

Oni dokazuju svoj stav sa istim hadisom mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ali sa rivajetom u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ono što stignete klanjajte, a ono što vam promakne naklanjajte.“

Kažu: „naklanjajte“ znači da se naklanja prvi dio propuštenog namaza.

Po ovom stavu: ako neko stigne na zadnji rekat akšam-namaza, nakon selama imama doklanjava prva dva rekata akšama, na kojima uči Fatihu i suru.

Treći stav – spoj između dva prethodna stava na način da ono što doklanjava od tešehhuda je zadnji dio namaza, a ono što uči na rekatima je prvi dio namaza.

Ovo je stav malikijskog mezheba, Ebu Jusufa i Muhammeda Eš-Šejbanija od hanefija. (Hašijetu Ibn Abidin 1/401, Hašijetu ed-Dusuki 1/346)

Dokaz im je spoj između oba rivajeta hadisa: prvi „a ono što vam promakne upotpunite“ – dokaz da se naklanjavaju radnje, tj. propušteni tešehhud, i drugi „a ono što vam promakne naklanjajte“ – dokaz da se naklanja ono što se uči na prvim rekatima. Oni rade po poznatom pravilu iz Usulul-fikha: Ako je moguće da se spoje dva dokaza, treba ih spojiti.

Odabrano mišljenje je prvi stav učenjaka, tj. da ono našto je muktedija pristigao od namaza to je njemu prvi dio njegovog namaza, a ono što doklanjava nakon selama je zadnji dio njegovog namaza, jer i jedan i drugi rivajet „a ono što vam promakne upotpunite“ i „a ono što vam promakne naklanjajte“ se odnose na isto, a to je da se naklanja ono što se izostavilo od namaza, a naklanjavanje ide po redosljedu. A klanjati prvo zadnji dio pa onda prvi dio namaza, na čemu je drugi stav učenjaka, to je oprečno redoslijedu klanjanja namaza. Treći stav je veoma težak i komplikovan za praktičnu primjenu.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Način podizanja ruku u hanefijskom mezhebu
U osnovnim knjigama hanefiskog mezheba po tom pitanju je došlo sljedeće:
U knjizi hanefijskog mezheba „El-Ihtijar“ (1/73), koja sadrži zvanične stavove hanefijskog mezheba, je došlo: „A ko hoće da uđe u namaz, izgovora TEKBIR i podigne ruke tako da palčevi budu u visini resica ušiju“.
Kaže El-Merginani u knjizi „El-Hidaje“ (1/48), u kojoj je komentarisao svoju knjigu „Bidajetul-mubtedi'i“: „Podiže ruke dok palčevi ne budu u visini resica ušiju. … A žena podiže ruke u visini njenih ramena “. U drugim knjigama je pojašnjen razlog razlikovanja žena od muškaraca u ovom propisu, a to je: da time žena više skriva svoje tijelo.
U knjizi „Muhtesar el-kuduri“ (str. 27) kaže autor: „Kada čovjek počne klanjati donese tekbir i podigne ruke sa tekbirom tako da mu palčevi budu u visini resica ušiju“.
Kaže es-Serahsi u „El-Mesutu“ (1/11): „Kod nas je sunnet da (klanjač) podigne ruke tako da palčevi budu u visini resica ušiju a vrhovi prstiju u visini krajeva ušiju“.
Kaže ez-Zejle'i u „Tebjinul-hakaik“ (1/109): „Način podizanja ruku je da podigne ruke tako da palčevi budu u visini resica ušiju a vrhovi prstiju u visini krajeva ušiju“.
Prema tome, u prvim osnovnim knjigama hanefijskog mezheba je došlo da je sunnet da klanjač prilikom iftitahi tekbira podigne ruke tako da palčevi budu u visini resica ušiju.
Tek u potonjim komentarima knjiga hanefijskog mezheba se spominje dodirivanje resica ušiju palčevima:
Kaže Ibn Abidin u svojoj „Hašiji“ (1/482): „Podigne ruke prije tekbira, po nekima sa njim (tekbirom), dodirujući palčevima resice ušiju, to je smisao da budu u istoj visini, jer nismo sigurni da smo podigli palčeve u visini resica ušiju osim sa time (dodirivanjem resica)“.
Dodirivanje resica ušiju se navodi takođe i u knjizi „Durerul-hukkam“ (1/66).

Način podizanje ruku u vjerodostojnom sunnetu
U vjerodostojnom sunnetu je prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podizao ruke prilikom iftitahi (početnog) tekbira na dva načina:
Prvi način: podigo bi ruke u visini ramena
Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da podigne ruke u visini ramena na početku namaza, prije odlaska na ruku i nakon podizanja glave sa rukua, a ne bi ih dizao između dvije sedžde“.
Drugi način: podigao bi ruke u visini ušiju ili vrhova ušiju
Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Malik ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi podigo ruke u visini ušiju (u rijavetu: vrhova ušiju) pri početnom tekbiru, pri odlasku na ruku i kada bi podigao glavu sa rukua“.
Prema tome, sunnet je podizati ruke na jedan od dva spomenuta načina. Dodirivanje resica ušiju nema potvrde u vjerodostojnom sunnetu, a nije mi poznato da to došlo ni u slabim hadisima. Takođe, nema osnova pravljenje razlike između muškaraca i žena po ovom pitanju.
Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ako je stanje takvo kako si opisala, da su mnoge džematlije prestale da dolaze u džamiju zbog efendije, a što znači da ga ne podnose, preziru ili mrze zbog nekih njegovih osobina ili postupaka, onda je odgovor na pitanje sljedeći: Vama koji klanjate za tim imamom se prima namaz. Nije mi poznato da ima neki šerijatski tekst niti govor uleme oko upitnosti takvog namaza.

A što se tiče primanja namaza samom efendiji kojeg džematlije ne podnose, mrze ili preziru, po tom pitanju je prenešen sljedeći hadis: Od Ebu Umame, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Trome namaz ne prelazi njihove uši: odbjeglom robu dok se ne vrati, ženi koja prenoći, a njen muž je na nju rasrđen i imamu ljudi kojeg oni (džematlije) mrze“. Bilježi ga Tirmizi, Ibn ebi Šejbe i Taberani.

Također, bilježe ga Ibn Madže i Ibn Hibban od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, sa malo drugačijim tekstom: „Trome se namaz ne diže iznad njihovih glava jedan pedalj: imamu ljudi kojeg oni mrze, ženi koja prenoći, a njen muž je na nju rasrđen i dvojici braće koji ne govore“. Hadis su dobrim (hasen) i prihvatljivim ocijenili Tirmizi, Ibn Hibban, el-Busiri, el-Iraki, Nevevi, Hejsemi, Albani, Ahmed Šakir, Šu'ajb Arnaut i Abdulkadir Arnaut.

U većini svojih knjiga šejh Albani je dodatak „dvojici braće koji ne govore“ ocijenio slabim, a u nekima dobrim.

Neki komentatori hadisa kažu da se ovaj propis ne odnosi na imama koji je na sunnetu, tj. koji dosljedno slijedi sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u akidi i djelima i koji nije novotar, ali džematlije ga ne podnose (mrze ili preziru) zbog svog džehla ili što su nepravedno nahuškani protiv njega.

Prema tome, ako vaše džematlije ne podnose efendiju zbog toga što slijedi sunnet u praktikovanju vjere, onda on nije griješan nego je problem u vama džematlijama. A ako ga džematlije mrze ili preziru zbog nečega drugog, poput lošeg ahlaka, velikih grijeha koje čini ili sličnog, onda se na njega odnosi gore spomenuti hadis, tj. da mu Allah ne prima namaz sve dok ne ostavi imamet (predvođenje) ljudi u tom džematu ili dok ga džematlije prestanu mrziti i prezirati. Lijepo bi bilo da ga posavjetujete u kontekstu ovoga što je došlo u hadisu. Moguće je da mu Allah otvori srce i prosvijetli razum, te da promijeni svoje stanje.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U pitanju nije pojašnjeno na kom stepenu pridržavanja vjere su gore spomenute osobe koje konzumiraju alkohol, što bitno utiče na sam odgovor.

Jer ono što se osobi koja pita čini najvećim problemom, tj. konzumiranje alkohola, to sa strane Šerijata možda kod dotičnih osoba i nije najveći grijeh. Jer ako neko od njih uopće ne vjeruje u Allaha, onda je njegovo pijenje alkohola drugorazredni problem te ga prvo treba pozvati u Islam da povjeruje u Allaha, da počne klanjati, postiti i davati zekat, a poslije toga se savjetuje da ostavi alkohol.

A ako vjeruje u Allaha i ono sa čime je došao Islam ali ne klanja niti posti onda je to opet veći grijeh od pijenja alkohola. Kod takve osobe treba davati veći primat na klanjanju i postu nego na ostavljanju alkohola. Ovim se ne misli da mu treba reči: pij alkohol sve dok ne počneš klanjati, nego da mi kao daije moramo razlikovati težinu stanja u kojoj se određena osoba nalazi. Zar da osobu koja ne klanja farzove savjetujemo da klanja noćni namaz. I zar da osobu koja čini zinaluk ili pije pozivamo da ostavi pušenje cigareta.

Dokaz da je obaveza voditi računa o prioritetima u davi (pozivanju u Islam) je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je htio da pošalje Muaz ibn Džebela, radijallahu anhu, kao namjesnika u Jemen, rekao: “Ti ćeš doći kod Ehli kitabija, neka bude prvo u šta ćeš ih pozvati tevhid (u drugom rivajetu: šehadet, a u trećem: da čine ibadet samo Allahu). Pa ako to urade, obavijesti ih da im je Allah propisao da klanjaju pet namaza …” (Buharija 1458 i Muslim 19).

Sa druge strane, osnovni način ophođenja sa onima koji se pozivaju na dobro i odvraćaju od harama su riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl 128), takođe: “I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju” (En-Nisa’ 94).

Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (186) nam pojašnjava kako da otklanjamo munkere oko nas: “Ko vidi od vas munker (zabranjeno djelo) neka ga otkloni rukom, a ako nije u stanju onda jezikom, a ako nije u stanju onda srcem, a to je najslabiji iman”.

Pa ako si u stanju da u svojoj kući otkloniš pijančenje ili alkohol rukom onda to uradi, a ako nisi onda ih posavjetuj lijepim riječima ili žestokim riječima negiraj shodno okolnostima, a ako ni to nisi u stanju zbog stvarne bojazni da bi te neko od njih fizički ozlijedio ili nanio neki drugi vid stvarne štete onda negiraj ta djela svojim srcem.

Na tebi je da saburaš i mnogo doviš Allahu da promijeni stanje u kojem se nalaziš. Ovako bi se trebala ophoditi prema svekru, ocu, bratu i njima sličnim, ako je njihov najveći grijeh koji čine, gledajući sa strane Šerijata, pijenje alkohola. A ako rade veće grijehe od pijenja alkohola poput širka, neklanjanja i slično, onda u popravljanju stanja treba dati prednost težem grijehu onako kako je na početku pojašnjeno.

A što se tiče muža, njegov status je dugačiji od prethodnog. Pa tako, ako muž vjeruje u Allaha i smatra za sebe da je musliman ali ne klanja, ili klanja ali neredovno, i tako dalje trebaš postupiti kako je gore spomenuto vodeći računa o prioritetima. To jest, treba da popravljaš njegovo stanje počevši od težih grijeha (poput neklanjanja) a zatim onih manji.

Međutim, ako se nakon dugog truda, savjetovanja, borbe, saburanja, i upotrebe svih metoda koje si znala stanje ne popravi, ti imaš pravo da tražiš razvod braka, a po nekim učenjacima ti je mustehab da se razvedeš.

A ako tvoj muž ne vjeruje u Allaha, ili javno ispoljava riječi ili djela kufra poput psovanja Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili Kur'ana, onda si dužna postupiti na sljedeći način:

prvo – da ne dozvoliš da ti od sada pa nadalje prilazi, tj. da imate polni odnos,

drugo – da čekaš tri mjesečna pranja dok povjeruje u Allaha, pokaje se i počne praktikovati vjeru,

treće – ako prođe tri mjesečna pranja a on ne postane musliman ti mu nakon toga više nisi žena. Jer muslimanki po idžmau učenjaka nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici” (El-Bekare 221), i kaže: “One (muslimanke) njima (kjafirima) nisu dopuštene, niti su oni (kjafiri) njima (muslimankama) dopušteni” (El-Mumtehine 10).

Ovako je dužna da postupi žena koja primi Islam a njen muž ostane na kufru po idžma'u učenjaka. A tvoje je stanje, ako ti muž ne vjeruje u Allaha, poput žene koja primi Islam.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba