Alejkumusselam.

Učenje zikrova poslije namaza nije vadžib nego sunnet, oni se uče nakon predavanja selama farz namaza a prije klanjanja suneta (ako ih ima poslije farza). Na ovo što je kazano jasno ukazuju vjerodostojni hadisi. U Buharijinom Sahihu se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da se u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ljudi završavali propisane namaze zikrilo sa podignutim glasom, i rekao je: “Znao bih da su završili (namaz) sa time (zikrom) kada bi ga čuo”.

Takođe, od nedvosmislenih hadisa koji presuđuju po ovom pitanju su:

Hadis od K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu, koji bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Riječi (zikrovi) koje se izgovore na kraju svakog propisanog namaza neće iznevjeriti onoga koji ih izgovara: 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 34 puta ALLAHU EKBER”.

Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svakog propisanog namaza govorio: “LA ILLAHE VAHDEHU LA ŠERIKE LEH ….”

Prema tome, u oba hadisa je jasno naznačeno da se ovi zikrovi izgovaraju nakon “propisanog namaza”.

Zato je većina učenjaka, kako prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (3/80) sve ostale rivajete u kojima je spomenut opći izraz “poslije svakog namaza” ograničila sa ovim što je došlo u hadisu K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu.

A što se tiče zikra poslije nafile ili suneta, skupina učenjaka je na stavu da se ne uči ništa jer se prenešeni zikrovi odnose samo na farz namaze, dok druga skupina smatra da nema smetnje da se određeni zikrovi prouče i nakon suneta i nafile.

Kada je šejh Bin Baz upitan da li se zikri sa prenešenim zikrovima samo poslije farza ili može i poslije suneta, odgovorio je da se svi zikrovi uče poslije farzova osim što se nakon predavanja selama na kraju suneta i nafila izgovori sljedeće: 3 PUTA ESTAGFIRULLAH, ALLAHUMME ENTE ESSELAMU VE MINKE ESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A ovo je preneseno u vjerodostojnom hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu gdje je on kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam nakon namaza izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH …”. Znači, u hadisu nisu spomenuti propisani namazi niti nafile namazi, pa tako obuhvata i jedne i druge.

Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam.

Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga.

Takođe, to nije od ahlaka mu'mina, proklinjanje umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa'ata i šehadet na Sudnjem danu, niti je zbog toga poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Proklinjanje znači doviti protiv nekoga da ga Allah, dželle še'nuhu, udalji od svoje milosti, a doviti tako nešto ne može biti od ahlaka mu'mina, jer od lijepih osobina mu'mina je da su milostivi, međusobno se pomažu, čine dobročinstvo, bogobojazni su i žele svome bratu ono što žele samima sebi.

Prema tome, postoji razlika u proklinjanju i dovljenju protiv nekoga, jer se proklinjanje odnosi samo na udaljavanje od Allahove milosti dok dovljenje obuhvata sve druge vidove i vrste dovljenja protiv nekoga mimo udaljavanja od milosti.

Ko proklinje neku osobu dovi Allahu da je udalji od Njegove milosti, a to predstavlja krajnji vid neprijateljstva, zla i zavjere prema njemu. Zato je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima a prenosi ga Ebu Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, da kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Proklinjanje mu'mina je kao njegovo ubistvo”.

Prenosi Ebu Hurejre u hadisu kojeg bilježi Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne treba iskreni Allahov rob da bude onaj koji mnogo proklinje”. A u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu, takođe kod Muslima se kaže: “Oni koji mnogo proklinju neće biti šefa'adžije niti šehidi na Sudnjem danu”.

Prenosi Ebu Hurejre da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: O Allahov Poslaniče, dovi protiv mušrika, pa je rekao: “Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost”. Bilježi ga Muslim.

A u hadisu kojeg prenosi Semurete ibn Džundub, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Vatrom”.

Takođe, Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije mu'min onaj koji mnogo vrijeđa i mnogo proklinje, niti koji je vulgaran i prost”. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, a Hakim i Ahmed Šakir vjerodostojnim.

Iz ovoga se izuzima uopćeno proklinjanje osoba koje rade određene velike grijehe a što je došlo u šerijatskim tekstovima njihovo proklinjanje od strane Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U vjerodstojnim hadisima je došlo:

– proklinjanje onog ko čini zulum,

– konzumira kamatu,

– ko stavlja periku i ko je nosi,

– ko čupa obrve,

– ko krade,

– ko proklinje svoje roditelje,

– ko zakolje kurban u nečije drugo ime mimo Allaha, dželle še'nuhu,

– muškarace koji oponašaju žene i žena koje oponašaju muškarce i tome slično.

Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo Židove koji su od kaburova njihovih vjerovjesnika načinili mesdžide.

Prema tome, nije dozvoljeno muslimanu da ponaosob i pojedinačno proklinje druge muslimane zbog grijeha koje čine, niti je dozvoljeno roditeljima da proklinju svoju djecu ma šta da rade od harama, nepraktikovanja vjere pa čak i kufra. Nego je na njima da dove za njih da ih Allah uputi i da popravi njihovo stanje.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ovo pitanje se vraća na poznati hadis u tom kontekstu.

Naime, bilježe Tirmizi i Hakim od Selmana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija (mijenja) kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”.Tirmizi ga ocjenjuje dobrim iako u senedu hadisa ima slabosti i bliže je da je slab zbog slabosti ravija Muhammeda ibn Humjeda Er-Razija i Ebu Mevduda. Takođe, hadis bilježe Ahmed, Ibn Hibban i Hakim od Sevban, radijallahu anhu, sa slabim dodatkom na kraju hadisa: „I zaista robu bude zabranjena opskrba zbog grijeha kojeg čini“. Hadis dobrim ocjenjuje šejh Albani na osnovu oba rivajeta od Selmana i Sevbana, radijallahu anhuma, a pojedinačno je oba hadisa ocijenio slabim. Dok hadis vjerodostojnim ocjenjuju Hakim, Zehebi i Sujuti, što je neprihvatljivo.

Značenje ovog hadisa potvrđuje ono što prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista dova koristi u onome što se desilo i u onome što se nije desilo, pa je na vama Allahovi robovi da dovite”. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje dobrim. Takođe šejh Albani ga ocjenjuje dobrim, iako je hadis slab zbog slabosti ravije Abdurrahmana El-Kurešija.

Uglavnom, tekst hadisa “Ne odbija (mijenja) kader osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo” je dobar na osnovu više rivajeta u kojima u svakom od njih pojedinačno ima slabosti.

ZNAČENJE HADISA

Učenjaci prilikom tumačenja hadisa “Ne odbija (mijenja) kader osim dova“ navode više tumačenja ovog hadisa, a koja se na kraju svode na dva ili tri tumačenja koja su samo na različit način i iz različitog ugla pojašnjena.

Kaže Muhammed El-Mubarekfuri u svom komentaru Tirmizijevog Sunena Tuhfetul-ahvezi (6/289) da se riječ kader u hadisu može tumačiti u stvarnom i prenesenom značenju, a u oba značenja dova u suštini ne mijenja Allahov kader.

Pa ako riječ kader tumačimo u prenesenom značenju, onda se pod kaderom (odredbom) misli na strah čovjeka da ga ne zadesi kakav musibet (belaj), pa se on čuva i pazi, a kada dovi, Allah otkloni od njega musibet.

Ovo tumačenje pojašnjava hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“. Hadis bilježi Tirmizi, i ocjenjuje ga dobrim, dok ga šejh Albani u većini svojih knjiga ocjenjuje slabim osim u jednoj knjizi, gdje kaže da je dobar. Takođe, Šu'ajb Arnaut ga ocjenjuje slabim.

Slično ovom tumačenju ono što bilježi Buharija u svom Sahihu od Omera, radijallahu anhu, da kada je čuo da se u Šamu pojavila kuga, naredio je da se vrate. Pa mu je rekao Ebu ‘Ubejde El-Džerrah, radijallahu anhu: „Zar bježiš od Allahove odredbe, o emire pravovjernih“? A on mu odgovori: „Kamo sreće da mi je to rekao neko drugi. Da, bježimo od Allahove odredbe prema Allahovoj odredbi“.

A ako tumačimo riječ kader (odredbu) u stvarnom značenju te riječi, onda se misli na lahko prihvatanje Allahove odredbe tako kao da se nije ni desilo ono što se desilo.

Ovo tumačenje podupire hadis od Ibn Omera, radijallahu anhu, kojeg bilježi Tirmizi u kojem je došlo: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“.

Kaže se: dova je poput štita a belaj (musibet) poput koplja, a kader nepoznata stvar koja je odavnina određena.

Kadi EL-Bejdavi i knjizi Tuhfetul-ebra (2/9) navodi tri tumačenja ovog hadisa:

Prvo tumačenje: da se kader (odredba) dijeli na dvije vrste:

1 – kader koji se ne odbija niti mijenja,

2 – kader koji je vezan za nešto drugo (dovu, održavanje rodbinskih veza ili dobročinstvo), a to je da Allah odredi da će se nešto desiti ako ga ne promijeni neka druga stvar, pa ako se desi ta stvar ona promijeni početnu odredbu, a sve ovo je takođe od Allahove odredbe.

Slično ovome se prenosi u hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“. (izvor i ocjena hadisa je već spomenuta)

Drugo tumačenje: da se pod kaderom misli na musibete, belaje i fitne kojih se čovjek boji a čiji su se znaci pojavili, pa Allahova odredba bude da osoba koju Allah nadahne dovi pa bude sačuvana od toga. Pa tako biva kao da je dova ta koja je učinila da se ne desi ono što je čovjek očekivao da će se desiti.

Treće tumačenje: da dova ne mijenja kader, nego ga olakšava i umanjuje njegovu teškoću tako što osoba sabura (bude strpljiva), bude zadovoljna sa kaderom i vrati se Allahu.

A ovo je značenje hadisa koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“. Već je bilo govora o izvoru i ocjeni hadisa.

Abdulmuhsin El-‘Abbadu u svom komentaru Sunena Ebu Davuda kaže da hadis “Ne odbija (mijenja) kader osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo” ne ukazuje da se mijenja ono što je u Levhi Mahfuzu, nego ukazuje da Allah odredi zaštitu od zla i odredi uzroke te zaštite. To jest, Allah otkloni od roba neko zlo, a to je određeno time što on učini razlog za to, a to je dova. Znači, dova je od kadera. Takođe, odredi da čovjeka duže živi i odredi da on uradi razlog za produženje njegovog života, a to je dobočinstvo i održavanje rodbinskih veza. Razlozi i posljedice su od Allahovog kadera.

Ovakvo tumačenje se kaže i za ono što je došlo u hadisu mutefekun alejhi: „Koga raduje da mu se poveća rizk i produži život, neka održava rodbinske veze“.

Rezime spomenutih tumačenja i značenja hadisa se mogu svesti na sljedeća tri:

Prvo tumačenje: da dova mijenja kader u prenesenom značenju, tj. da mijenja očekivani kader ili ono čega se čovjek boji da se desi, a ne da dova mijenja ono što je određeno u Levhi Mahfuzu.

Odnosno, dova je od kadera, ona je uzrok koji Allah odredi da čovjek učini i time promijeni kader koji bi bio drugačiji da nije dovio. Allah odredi da će se nešto desiti ako ga ne promijeni neki uzrok (poput dove), pa ako se desi taj uzrok (dova) on promijeni početnu odredbu, a sve ovo, i dova i „promjena“ kadera, je od Allahove odredbe.

Ovom tumačenju odgovara hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o rukjama koje učimo, lijekovima sa kojima se liječimo i stvarima sa kojim se štitimo i čuvamo, da li one mogu išta promijeniti od Allahovog kadera? On je odgovorio: „One (rukje, lijekovi i slično) su od Allahove odredbe“.

Po ovom tumačenju hadis znači: Dova je od kadera i ona je uzrok sa kojim se mijenja očekivana sudbina.

Drugo tumačenje: da se pod kaderom misli na musibete, belaje i fitne kojih se čovjek boji a čiji su se znaci pojavili, pa Allahova odredba bude da osoba koju Allah nadahne dovi pa bude sačuvana od toga. Pa tako biva kao da je dova ta koja je učinila da se ne desi ono što je čovjek očekivao da će se desiti.

Po ovom tumačenju hadis znači: Ne mijenja musibete, belaje i fitne osim dova.

Treće tumačenje: da dova ne mijenja kader, nego ga olakšava i umanjuje njegovu teškoću tako što osoba sabura (bude strpljiva), bude zadovoljna sa kaderom i vrati se Allahu.

Ovom tumačenju odgovara hadis koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu: „Zaista dova koristi od onoga što se desilo i od onoga što se nije desilo“.

Po ovom tumačenju hadis znači: Ne olakšava i ne umanjuje teškoću kadera osim dova.

Prema tome, ovo su tumačenja spomenutog hadisa i značenja mijenjanja kadera sa dovom. Na osnovu svega spomenutog konkretan odgovor na pitanje je da dova ne može izmijeniti sudbinu u doslovnom smislu izmjene kadera. Nema promjene Allahovom kaderu. Dova mijenja kader (sudbinu) u prenesenom značenju shodno kako su to učenjaci pojasnili.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Tekst spomentog hadisa je:

Prenosi Et-Tirmizi sa senedom od Ibn Abbasa da je rekao: “Jednom prilikom, dok smo mi bili u prisustvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao je ‘Ali b. Ebi Talib i rekao:

– Allahov Poslaniče, ti si meni poput oca i majke. Ovaj Kur'an izmiče iz mojih prsa tako da mi je vrlo teško zadržati ga u memoriji.

– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na to odgovorio: -Hoćeš li da te podučim riječima (dovi) od kojih ćeš, s Allahovom pomoći, imati koristi i ti i svi koje podučiš? Na taj način ćeš, s Allahovom pomoći, učvrstiti u svojim prsima (memoriji) ono što si naučio?

– Da, poduči me, Allahov Poslaniče – rekao je ‘Ali.

– Kada nastupi noć petka (lejletu-l-džumu'ah, četvrtak naveče), ukoliko budeš mogao ustati u zadnjoj trećini noći, ustani, jer to je vrijeme blagoslovljeno i Allah u njemu prima dove. Moj brat Ja'kub rekao je svojim sinovima:-Ja ću za vas, doista, moliti oprost kod Gospodara moga; a mislio je to činiti u noći džumanskoj. Ako ne budeš mogao ustati u zadnjoj trećini noći, ustani u njenoj polovini. A ako ne mogneš ni tada, ustani na početku noći i klanjaj četiri rekata…

Na kraju namaza, nakon selama, reci ovu dovu: “Allahu, smiluj mi se da se klonim griješenja sve dok sam živ! Smiluj mi se da se ne opterećujem onim što me se ne tiče! Podari mi da ono s čime ćeš Ti biti zadovoljan od mene bude lijepo i u mojim očima! Allahu, Stvoritelju nebesa i zemlje, Uzvišeni i Plemeniti, bezgranično Moćni, Tebe, Allahu Milostivi, molim, priznajući Tvoju Veličanstvenost i Svjetlo Tvoga Lica, da moje srce obavežeš da (za)pamti Tvoju Knjigu onako kako Si me naučio. Podari mi da je učim onako kako ćeš Ti biti zadovoljan! Gospodaru moj, Stvoritelju nebesa i Zemlje, bezgranično Moćni, Tebe, Allahu Milostivi molim, priznajući Tvoju Veličanstvenost i Svjetlo Tvoga Lica, da Kur'anom (pr)osvijetliš moj vid, njime pokreneš moj jezik i olakšaš mome srcu. S njim učini prostranim moja prsa i očisti moje tijelo! Doista, na putu istine samo Ti mi možeš pomoći i samo Ti mi Istinu možeš dati. Nema sile niti moći osim s Allahom, Uzvišenim, Veličanstvenim!”

“Ebu Hasane, to ćeš učiti tri, pet ili sedam petaka (džuma) pa će ti, s Allahovom dozvolom, biti uslišano. Tako mi Onoga koji me je poslao sa Istinom, ovo nije mašilo nijednog (pravog) vjernika!”

Abdullah b. Abbas pripovjeda: “Tako mi Allaha, nije prošlo pet ili sedam petaka, a ‘Ali je opet došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:- Allahov Poslaniče, ja sam ranije učio napamet po četiri ajeta, pa kad bih htio da ih ponovim oni bi mi izmicali. Danas, ja napamet učim po četrdeset i više ajeta, pa kada ih ponavljam čini mi se kao da je Allahova knjiga preda mnom otvorena. Takodjer, kada danas čujem hadise, pa ih poslije prenosim, iz njih ne ispustim ni jedan harf!”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: “Vjernik (si), tako mi Gospodara Kjabe, Ebu Hasane!”

Ocjena hadisa

Spomenuti hadis bilježe Tirmizi, Hakim i Ibn El-Munziri u „Et-Tergibu bet-terhibu“.

Ovaj hadis su Ibn El-Dževzi u „El-Mevdu'at“, Zehebi u „El-Mizan“ i Albani u „Silsileti Ed-Da'ifa“ ocijenili izmišljenim (krivotvorenim ili apokrifnim), skupina muhadisa ga ocjenjuje jako slabim, a Tirmizi, Hakim i Ibn El-Munziri kažu da mu je sened dobar, a tekst jako čudan (tj. slab).

Slabost hadisa dolazi od ravije Sulejmana ibn Abdurrahmana Ed-Dimeškija za kojeg Ebu Haim kaže: „Kada bi mu neko podmetnuo lažan hadis ne bi razumio“.

Prema tome, nije ispravno doviti sa ovom dovom za poboljšanje hifza sa ubjeđenjem da je od suneta, jer je dova došla u izmišljenom hadisu.

Stvari koje pomažu u poboljšanju pamćenja

Nije mi poznato da postoji neka vjerodostojna dova za poboljšanje pamćenja, svejedno Kur'ana ili nečeg drugog, ali je praksa pokazala da u nastavku navedene stvari doprinose boljoj memoriji.

Prvo – ostavljanje grijeha

Imam Šafija je bio poznat po nevjerovatno jakom pamćenju. Pročitao bi samo jednom neku stranicu, a onda bi je prekrio rukom i ponovio to što je pročitao kao da čita. Međutim, jednom prilikom je išao putem i ugledao stopalo žene koja je išla ispred njega. Nakon tog događaja nije mogao da pamti kao što je imao običaj, nego bi morao ponavljati nekoliko puta, pa je otišao svom šejhu Veki'i i obavijestio ga o tome šta se desilo. Šejh mu je na to rekao: „Znanje je nur od Allaha, ne poklanja se griješniku“. Pa je imam Šafija ovo zapisao u stihu:

„Požalio sam se Veki'i na moje loše pamćenje, pa mi je ukazao na ostavljanje grijeha.

I obavijestio me da je znanje nur, a Allahov nur se ne poklanja griješniku“.

Opštepoznato je da su ovo stihovi imama Šafije, međutim učenjak Hatib El-Bagdadi tvrdi u knjizi „El-Džami'u liahlaki er-ravi“ da su to stihovi Alije ibn Hašruma, jer učenjak Veki'a nije bio šejh imama Šafije. U svakom slučaju ibret je u samoj priči i značenju stihova.

Drugo – konstantno dovljenje Allahu za poboljšanje pamćenja

Treće – neprejedanje, kao i konzumiranje meda i orašastih plodova

Četvrto – treniranje pamćenja ponavljanjem i stalnim čitanjem onog što se želi zapamtiti.

Upitan je imam Buharija kako je stekao tako veliki hifz (i moć pamćenja), a njegov odgovor je bio: „Sa mnoštvom čitanja“.

„Allahu moj, utječem ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od duše koja se ne može zasititi i od dove koja se ne prima“. (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed u vjerodostojnom hadisu)

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba