Alejkumusselam.

Riječ numerologija je složenica od latinske riječi numerus što znači broj i grčke riječi logos što znači nauka, pa se tako može definisati kao znanost o brojevima. Međutim, pojam numerologije se odnosi na bilo koji od mnogih zakona, tradicija i vjerovanja u mističku ili ezoteričku vezu između brojeva i materijalnih stvari i živih bića.

Tačnije, numerologija se danas najčešće veže za okultne znanosti, zajedno sa astrologijom i sličnim metodama vidovnjaštva, čarobnjaštva i magije. Numerologija i numerološka vidovnjaštva bile su popularne među raznim matematičarima, poput Pitagore ali se vremenom prestala ubrajati u sastavni dio matematičkih znanosti tako da je većina znanstvenika smatra pseudomatematikom. Da se primijetiti da je povijest numerologije prošla isti razvoj razdvajanja od čiste nauke poput razdvajanja astronomije od astrologije i hemije od alhemije.

Sa druge strane, veza između brojeva i ostalog materijalnog i živog svijeta, tj. numerologija nije spomenuta ni u Kur’anu, niti Sunnetu, niti se njome bavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi, ni tabi’ini, ni selef, niti imami ovog Ummeta.

Prema tome, dovoljna je samo ova stvar da se numerologija svrsta i ubraja u nenaučnu disciplinu poput astrologije, tj. nije priznata kao naučna disciplina, a sa strane Šerijata i Islama nije joj pridat nikakav značaj niti išta ukazuje na nju, da se jedan musliman ne bavi njome i da ne troši vrijeme na nju. A kada se tome dodaju još neke druge sporne stvari sa strane Šerijata onda će biti sasvim jasno kakav stav treba imati jedan musliman prema ovoj disciplini.

Naime, suština ideje numerologije se zasniva na postojanju veze između brojeva kao apstraktnog (zamišljenog) svijeta i materijalnih stvari i živih bića. Postojanje ove veze u šerijatskim tekstovima Kur’ana i Sunneta nije potvrđeno. Takođe, nauka nije dokazala postojanje ove veze čime dolazimo do vrlo bitne činjenice a to je da sama suština i bit ove nenaučne discipline je poljuljana u osnovi.

A to nas dalje vodi u to da je ona više proizvod mašte, naklapanja, slučajnih podudarnosti, proizvoljnog tumačenja i slično. A da je ovo tačno ukazuje i to da se kod različitih naroda i raznoraznih numerologa različito tumače jedni te isti brojevi, što znači da numerologija nije zasnovana na jasnim logičkim pravilima, nego je podložna subjektivnim proizvoljnostima i tumačenjima.

Pa tako naprimjer, broj 0 – znači sve i ništa, 1- individua i agresor, 2 – ravnoteža, zajednica i primanje, 3 – komunikacija, interakcija, neutralnost, 4 – stvaranje, 5 – djelovanje, 6 – reakcija, odgovornost, 7 – misao, svijest, 8 – moć, žrtvovanje, 9 – ostvarenje, završetak, 10 – ponovno rođenje. Dok kod Kineza brojevi imaju sljedeća značenja: 1 – sigurno, 2 – lahko, 3 – živo, 4 – smrt, tj. nesretan je broj, 5 – osobnost, ja, ništa, nikad, 6 – lahko i glatko, 7 – zajedno, 8 – iznenadna sreća, prosperitet i 9 – vremenski dugo. Iz ovoga primjera tumačenja brojeva vidimo da njihovo tumačenje nije zasnovano ni na kakvoj logici, pravilima niti normama što dovoljno ukazuje na neutemeljenost ovih tumačenja.

Od spornih momenata numerologije je korištenje numerologije kao sredstva za predviđanje budućih događaja, a tvrditi da neko poznaje gajb, tj. ono što će se desiti u budućnosti je kufr u Islamu, te nema sumnje u zabranjenost ove upotrebe numerologije, jer Uzvišeni kaže: “Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti” (En-Neml, 65).

Sljedeći sporni momenat nekih numeroloških tumačenja je u pokušaju povezivanja između numerološkog tumačenja imena i datuma rođenja nekog čovjeka i njegovih karakternih osobina i sklonosti, tj. da se iz imena i datuma rođenja analizira i definiše karakter. A ovo nas naravno vodi u svijet astrologije i horoskopa čija šerijatska spornost bi trebala biti poznata svakom muslimanu.

A ono što je najspornije u numerologiji sa strane rasprostranjenosti tih uvjerenja i shvatanja je svakako vjerovanje da određeni brojevi ili kombinacije brojeva donose sreću, dok drugi brojevi i njihove kombinacije donose nesreću. Pa tako na primjer, uvriježeno je kod ljudi da broj 7 donosi sreću, a broj 13 nesreću, a primjer sretnih kombinacija brojeva su 168 koji ima značenje: “put prosperiteta ili uspjeti zajedno”, tako mnogi telefonski brojevi posebnih usluga u Kini počinju ovim brojevima radi sreće, takođe mnoge firme koriste ovaj broj u samom svom nazivu.

Dok broj 518 znači: “ja ću uspjeti”, a broj 5189 znači: “uspijevati ću dugo”, a 516289 znači: “krenuću dugim, lahkim i uspješnim putem”, a broj 5918 znači: “uspjeću brzo”. Dok broj 888 znači “prosperitet 3x”.

Ispravno je da nema nikakve veze između brojeva i sreće ili nesreće, samo uvjerenje da određeni brojevi, dani u sedmici, mjeseci u godini ili boje donose nesreću, potpada pod šerijatski zabranjenu zloslutnju, poznatu pod imenom “tetajjur”. Vezanje određenih pojava, stvari i živih bića, poput popračenja Sunca i Mjeseca, razbijanja ogledala, prelaske crne mačke preko puta, pa i brojeva, dana, odjeće i slično sa lošim ishodom i završetkom, odnosno uvjerenje da ove stvari donose nesreću, je šerijatski zabranjeno, a isto tako zdrava pamet i razum to odbija.

Da je zloslutnja zabranjena ukazuju mnogi šerijatski tekstovi:

– Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Nema epidemije, niti zloslutnje, a sviđa mi se optimizam”, pa rekoše: A šta je optimizam? A on odgovori: “Ugodna riječ”.

– Hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zloslutnja je širk”, hadis ocjenjuje vjerodostojnim šejh Albani.

– Hadis kojeg bilježi Taberani u svom “Kebiru” od Imrana Husajna, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas ko je zloslutan i ko traži da mu neko drugi zloslutnjom tumači, ko proriče i ko traži da mu se proriče, niti ko pravi sihr i traži da mu se pravi sihr”. Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.

– Hadis kojeg bilježi Ahmed od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onoga koga odvrati zloslutnja od neke namjere učinio je širk”, pa su upitali: O Allahov Poslaniče, kako da se otkupi od toga? Pa je rekao: “Da neko od vas kaže: ALLHUMME LA HAJRE ILLA HAJRUKE VE LA TAJRE ILLA TAJRUKE VE LA ILAHE GAJRUKE”. Hadis vjerodostojnim ocjenjuje Albani a dobrim Šuajb Arnaut.

Znači, nije dozvoljena zloslutnja sa bilo kojim od brojeva, a ko to uradi učinio je zabranjenu zloslutnju za čiji kefaret treba da izgovori ono što je spomenuto u hadisu.

Prema tome, numerologija je pseudonaučna disciplina, poput astrologije i alhemije, što znači nije naučno priznata disciplina. Isto tako, šerijatski nije potvrđena niti se iko njome bavio od prvaka ovoga Ummeta.

Sa druge strane, veza između brojeva i materijalnih stvari i živih bića nije naučno, niti šerijatski, niti razumski potvrđena, niti je zasnovana na nekim logičkim pravilima i normama, nego je više proizvod mašte, imaginacije, proizvoljnog nagađanja i tome slično.

Uz sve to, samo bavljenje numerologijom u sebi sadrži šerijatski sporne stvari, poput proricanja sudbine na osnovu tumačenja kombinacija raznih brojeva, određivanje karakternih osobina ljudi na osnovu numerološkog tumačenja imena i datuma rođenja, kao i uvjerenje da određeni brojevi i njihove kombinacije donose sreću ili nesreću a sve ovo je oprečno islamskoj akidi i šerijatski zabranjeno.

Znači, bavljenje numerologijom je uzaludno gubljenje vremena znajući za njenu nenaučnu i nešerijatsku zasnovanost. A bavljenje numerologijom sa uvjerenjem i ubjeđenjem u njenu ispravnost je šerijatski zabranjeno, a čak u nekim stvarima može odvesti u kufr, poput toga kada se njome proriče sudbina i slično. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Zaista je Allah, subhanehu ve te’ala, svoje robove obasuo mnogim blagodatima, a najveća od tih blagodati je ta da od svojih robova odabere onoga koga On hoće i uputi ga u Islam. To je najbolje što jednog čovjeka može zadesiti u ovom dunjalučkom životu. Pa tako i ti, poštovana sestro, treba da znaš da je uputa, tj. držanje za Allahovo uže, pridržavanjem onoga što je On naredio i ostavljanjem onoga što je On zabranio, najveća blagodat i nešto najljepše što ti se može desiti u životu.

Sa druge strane šejtan, koji zna da je njegova završnica u Džehenemu, želi da sa sobom povuče što je više moguće Allahovih robova uljepšavajući im ono što im je Allah, subhanehu ve te’ala, zabranio i poružnjavajući im ono što im je naredio. Ono što mu je najteže je kada vidi da se Allahov rob hoće iskreno pokajati i vratiti svome Gospodaru ostavljajući grijehe koje je prije radio i okrećući se činjenju dobrih djela. Pa stoga radi sve da bi tog roba odvratio od toga. Tako mu ponekad prilazi sa strane da je on već previše zapao u grijehe i da mu nema povratka, ili umanjujući mu težinu tih grijeha time da mnogi ljudi rade i gore stvari, ulijeva mu lažnu nadu u Allahu milost i da će on sve oprostiti i tako dalje.

Ono što ti treba sada da uradiš je da se odmah i bez oklijevanja pokaješ za grijehe koje si radila i da ih prestaneš činiti. Da bi tvoje pokajanje (tevba) bilo ispravno mora da ispuni nekoliko šartova a to je:

1- Da smjesta prestaneš raditi te grijehe,
2- Da se iskreno kaješ zbog toga što si radila,
3- Da čvrsto odlučiš da se nikad više ne vratiš na takva djela.

Ako jedan od ova tri šarta ne ispuniš tevba ti neće biti ispravna.

Nakon toga treba da praktikuješ ono što ti je islamom naređeno od namaza, posta, zekata, ostavljanje harama, alkohola, kamate, zinaluka, tj. treba da uskladiš svoj svakodnevni život sa onim što nam je naš Gospodar objavio u Svojoj knjizi Kur’anu, i što nam je objasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Tvoj osjećaj da je sada za tebe beskorisno da se vratiš vjeri i činjenju dobrih djela jer si radila stvari koje su zabranjeno nije ništa drugo nego šejtanska vesvesa (došaptavanje) kojim želi da te odvrati od Allahove jedine ispravne vjere sa kojom ćeš zaraditi, inšaallah, Džennet i sačuvati se Džehenema. Allah, subhanehu ve te’ala, je u Svojoj Knjizi svojim robovima obećao da će im oprostiti grijehe pa kaže: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zummer, 53)

Isto tako kaže: “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga” (En-Nisa, 116) i još su mnogi ajeti u kojima se spominje Allahova milost i oprost za one koji se pokaju za ono što su radili.

Isto tako veliki je broj hadisa u kojima se spominje da Allah prašta grijehe, da su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok Sunce ne izađe sa Zapada ili dok duše ne dođe do grkljana (tj. dok ne umre), da se Allah obraduje tevbi svoga roba kao što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalicu na kojoj su sve njegove stvari u pustinji kada mu se ona vrati i slično.

Zato požuri sa tevbom, ne obraćaj pažnju na šejtanske vesvese kojim želi da te odvrati od Allahove vjere i iskoristi blagodati mjeseca Ramazana jer Allah u njemu prašta grijehe više nego u ostalim mjesecima, u njemu su šejtani vezani u lance, vrata Džehenema su zatvorena a vrata Dženneta otvorena, u njemu se nagrada za dobra djela udvostručava, a sve ovo je spomenuto u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš da se boriš, da ustraješ i da odlučno pristupiš praktikovanju vjere i da ne obraćaš pažnju na one koji te žele odvratiti od nje i da im se ne predaješ. Jer zaista je Islam jedina ispravna vjere i jedini ispravan put koji čovjeka vodi do uspjeha i na Dunjaluku i na Ahiretu. Molim Allaha Uzvišenog da te u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu obaspe svojom milošću tako da te uputi na pravi put i da ti olakša pridržavanje vjere i ostavljanje onoga što je On, subhanehu, zabranio. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam!

Tvoja konstatacija je u globalu tačna, jer zaista po tom pitanju u praktičnom bračnom životu ima ozbiljnih problema i poremećaja. U tom kontekstu, ja bih se nadovezao na ovo što je već rečeno i dodao bih još neke pojedinosti i probleme vezane za intimni život jednog islamskog bračnog para te naveo neke osnovne adabe intimnog odnosa.

Naime, da je veoma bitno govoriti o intimnom odnosu supružnika ukazuju između ostalog tri stvari:

Prva – da skoro nema fikhske knjige a da se u poglavlju o braku ne obrađuje nekoliko posebnih cjelina vezanih za polni odnos, za koje je došlo pojašnjenje u šerijatskim tekstovima.

Drugo – jedina mahana oko koje su islamski pravnici saglasni da je zbog nje dozvoljeno i ženi i muškarcu da traže poništenje braka je nemogućnost jednog od supružnika da ima polni odnos, što zbog impotentnosti, urođene ili stečene mahane na polnom organu koja sprečava normalan polni odnos, tako i bolesti i slično.

Treće – potresne i nevjerovatne priče ili žalbe od strane žena koje žive po pet, osam ili deset godina u braku i imaju intimne odnose sa svojim muževima, međutim nikad nisu osjetile slast polnog užitka, mnoge od njih čak nisu ni doživjele orgazam nakon dugogodišnjeg bračnog života niti znaju šta je to, a mnoge od njih intinmi odnos doživljavaju kao patnju i bol. Čak do te mjere je poremećen intimni život da mnoge od supruga izbjegavaju polni odnos i odbijaju muža u postelji, a kako i ne bi kada ona ne osjeti u tom odnosu nikakve slasti i ne doživi orgazam, a vrhunac njenog polnog odnosa se svede na to da se u njoj probudi strast i osjeti želju za intimnim odnosom i na tome se završi jer je njen muž već završio i zadovoljio svoje strasti.

Nema sumnje, da vjera Islam koja nas uči kako da jedemo, kako da se oblačimo, kako da se ophodimo jedni prema drugima u svim životnim pojedinostima i detaljima, da nas isto tako podučava kako da imamo intimni odnos. Zbog toga su propisani određeni adabi sa kojima se musliman izdiže sa svojim intimnim odnosom iznad običnog životinjskog upražnjavanja strasti i čak dostiže stepen da ima nagradu kod Allaha, dželle še’nuhu, ako polni odnos obavi na halal način (sa svojom ženom) i ima nijjet da sačuva sebe i svoju suprugu od harama kao i da uveća muslimanski porod.

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u svoje dvije knjige “Zadul-mead” i “Et-tibu en-nebevi” posvećuje posebno poglavlje o intimnom odnosu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i značaju intimnog odnosa u životu pojedinca. Pa kaže između ostalog: “A što se tiče polnog odnosa, njegova (Poslanikova) uputa, sallallahu alejhi ve sellem, u tome je bila najpotpunija uputa, sa polnim odnosom se čuva zdravlje, upotpunjuje slast i duševna radost i njime se ostvaruju ciljevi zbog kojih i postoji polni odnos.

Polni odnos postoji zbog tri stvari koje su u stvari njegovi temeljni ciljevi:

Prva – očuvanje poroda i održavanje ljudske vrste,

Drugo – izbacivanje sjemena čije zadržavanje šteti tijelu,

Treće – zadovoljavanje strasti i slasti i uživanje u Allahovoj blagodati, a ovo je jedina korist od polnog odnosa koja će biti i u Džennetu, jer tamo nema razmnožavanja niti štetnih stvari koje treba izbaciti iz organizma. Cijenjeni ljekari smatraju da je polni odnos jedan od razloga čuvanja zdravlja”. (Et-Tibu en-nebevi, str. 249) Takođe, kaže na drugom mjestu: “Koristi polnog odnosa su: obaranje pogleda, samokontrola, moć čuvanja časti od neupadanja u haram, sve ovo postiže i žena, muškarac koristi samom sebi na dunjaluku i na ahiretu a koristi i ženi.

Zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, volio polni odnos i kontinuirano ga imao, i rekao je: “Omiljeno mi je od vašeg dunjaluka troje: žene i miris, a poseban užitak mi je namaz”. (Bilježi ga Ahmed, Nesai, Hakim i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Ibn Hadžer i Albani) Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selem: “O omladino, ko je u stanju od vas da se oženi neka se oženi, jer zaista se u braku više obara pogled i više čuva polni organ, a onaj ko nije u stanju neka posti jer mu je post zaštita” (Mutefekun alejhi). (Et-Tibu en-nebevi, str. 251)

Od bitnih stvari o kojima treba voditi računa prilikom polnog odnosa je sljedeće:

Prvo:

Da čineći ovo djelo zanijeti sticanje nagrade od Uzvišenog, tj. da zanijeti sa svojim polnim odnosom da čuva sebe i svoju ženu od harama i da poveća islamski Ummet jer je mnoštvo Ummeta njegov ponos, kao što je došlo u hadisu. Takođe, treba da ima na umu da on ima nagradu čineći ovo djelo i pored toga što u njemu nalazi slast i dunjalučku radost, jer prenosi Ebu Zer, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A vi u vašem polnom odnosu imate sadaku (sa vašom ženom)”, pa upitaše: O Allahov Poslaniče, zar neko od nas ima nagradu time što udovoljava svoju strast? Pa je odgovorio: “Pa šta mislite da je on svoju strast zadovoljio u haramu, zar ne bi imao grijeh? Takođe, ako je zadovolji u halalu ima nagradu”: (Bilježi ga Muslim u svom Sahihu) Ovo je od posebnih fadileta ovog Ummeta, pa hvala Allahu koji nas je učinio od njega.

Drugo:

Da muž pred sam čin polnog akta pokaže nježnost prema ženi, poigrava se sa njom, ljubi je i miluje, tj. da dođe sa ljubavnom predigrom sa ciljem da se što više kod žene pokrenu ljubavne strasti kako bi i ona doživjela vrhunac polnog čina, tj. orgazam. Odnosno, kako se ne bi desilo da muškarac zadovolji svoju strast i završi sa odnosom a da mu žena bude uskraćena za to.

Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća” (El-Bekara, 187), pa ako je žena odjeća svome mužu tako što ga štiti od potrebe za drugim ženama jer zadovolji svoju strast sa njom, tako isto ženi treba da muž biti zaštita time što će ona zadovoljiti svoju spolnu potrebu sa njim, a ona neće zadovoljiti svoju potrebu osim ako i ona uživa u polnom odnosu i doživi orgazam. I kaže Uzvišeni: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti” (El-Bekare, 228), pa ako je žena dužna da zadovolji svoga čovjeka u polnom odnosu isto tako je i on dužan da nju zadovolji u istom, a to se ne može postići osim tako da i ona doživi orgazam.

Islamski pravnici u svojim knjigama kao i Ibnul-Kajjim u “Zadul-mead” kada su govorili o ovoj temi naveli su da je od prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo da je se on poigravao sa ženom prije polnog akta i ljubio je, te su naveli neke od rivajeta kojima to potvrđuju. Međutim, po ovom pitanju nema ništa vjerodostojno prenešeno, niti da je to radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti da je riječima oporučio da se to radi. Sve što je prenešeno je između slabog, jako slabog i izmišljenog. Izuzev što se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da bi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio za vrijeme ramazana dok posti, ali to ne ulazi u ovu temu.

Od tih slabih predaja su sljedeći hadisi:

1- “Kada neko od vas polno opći sa svojom ženom neka to radi na najmuževniji način, pa kada osjeti da će zadovoljiti svoju potrebu prije nego što žena završi neka ne žuri sve dok ona ne zadovolji svoju potrebu i strast”, bilježe ga Ahmed (sa jednim senedom), Ebu J’ala i Abdurrezak (u drugom senedu) od Enesa, radijallahu anhu. Sened hadisa kod Ahmeda je slab zbog tri mahane, to je pojasnio Albani u Irvaul-galil (2010), a sened kod Ebu J’ale je takođe slab jer ime ravije tabi’ina uopće nije spomenuto.

2- “Neka niko od vas ne prilazi svojoj ženi kao što radi hajvan, neka među njima (supružnicima) bude resul”, pa upitaše: “Šta je to resul, Allahov Poslaniče?” A on odgovori: “Poljubac i govor”. Hadis bilježi Dejlemi u “Musnedul-firdeus” od Enesa, radijallahu anhu, a Iraki ga ocjenjuje kao munker (veoma slabim) i šejh Albani se slažio sa tom ocjenom i pojasnio mahane seneda hadisa (Es-Silsiletu ed-daifetu 13/179).

3- Prenosi se od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio polno općenje prije poigravanja. Bilježi ga Sujuti u El-Džamius-sagir, a šejh Albani kaže da je izmišljen.

4- Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da bi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio a postio bi i sisao bi njen jezik. Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, Bejheki, Ibn Huzejme i mnogi drugi, a hadis su Ibn Hadžer, Albani, Šu’ajb Arnaut ocjenili slabim i složni su da je dodatak “i sisao bi njen jezik” slab dok je prvi dio hadisa došao vjerodostojan u drugim rivajetima poput Buharije i Muslima.

Pitanje ljubavne predigre i nepostajanje osjećaja, sluha i razumijevanja od strane muža po ovom pitanju je jedan od glavnih kamena spoticanja u intimnom životu između muža i žene. Jer kada muž ne ostavi dovoljno vremena da se njegova supruga zagrije za intimni odnos ili ako je on nestručan, grub i nesposoban da pobudi u njoj ljubavne strasti normalno je da će završetak takvog intimnog odnosa biti za ženu razlog njene rastrešenosti, frustracije, nezadovoljstva i da će u njoj ugasiti svaku potrebu za sastajanje sa mužem. Još ako se ovo ponavlja od intimnog odnosa do intimnog odnosa pa traje mjesecima i godinama onda nije čudo da neke supruge odbijaju svoje muževe u postelji ili na kulturan način iznalaze raznorazne isprike kako bi izbjegle polni odnos. Dok kod nekih žena polni odnos i odazivanje u postelji postanu jedno od najjačih oružja kako da vladaju svojim muževima, jer one osobno nemaju potrebe za intimnim odnosom.

Zato je na muževima da ulože maksimalan trud u tome da po ovom pitanju nađu zajedničko sa svojim suprugama. U tu svrhu nema smetnje da jedno drugome otkriju šta ih najviše uzbuđuje u intimnom odnosu i na koji način najlakše doživljavaju orgazam. Između muža i žene u ovome ne bi trebale da postoje stid, prepreke i neprijatnosti, naročito kada je u pitanju to da i jedno i drugo dožive potpuno zadovoljstvo u svom intimnom odnosu.

Treće:

Mustehab je da muž kada hoće da priđe ženi da prouči dovu “BISMILLAH ALAHUMME DŽENNIBNEŠŠEJTANE VE DŽENNIBIŠŠEJTANE MA REZAKTENA”. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako bude određeno da se iz tog odnosa začne dijete neće mu naštetiti šejtan”. Bilježi ga Buharija u svom Sahihu.

Četvrto:

Dozvoljeno je čovjeku da prilazi svojoj ženi u njen polni organ sa koje god strane hoće, s prijeda ili od pozadi, pod uslovom da je u polni organ a ne u duburu zbog riječi Uzvišenog: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete” (El-Bekare, 223).

Način općenja i uživanja bračnih drugova jednog u tijelu drugog je pitanje o kojem su islamski pravnici na samom početku islama govorili i pisali. Čak su pojašnjavali u detalje šta je dozvoljeno a šta nije shodno onome kako je došlo u šerijatskim tekstovima. Ova tema nije produkt savremene seksualne revolucije, porno filmova, nemorala i pornografije, kako to neki neupućeni pokušavaju prikazati pa tim tumačenjem žele argumentirati zabranu istog, što je pogešno. Jer je ibret u šerijatskim tekstovima. Ova tema je kao i sve ostale od onih pitanja u kojima je islam pojasnio granice dopuštenog i zabranjenog, zna to onaj ko zna a nepoznato je onome ko nema znanja.

Cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično. Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.

Ono što je Šerijat zabranio su dvije stvari: polno općenje u stražnjicu žene i polno općenje kada je žena u stanju hajza, s tim da je mužu dozvoljeno uživanje u njenom tijelu mimo polnog organa čak i u stanju hajza.

Peto:

Zabranjeno je polno općenje u stražnjicu žene. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove stražnjice” (Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005)). Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u više rivajeta i različitih tekstova se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu stražnjicu” (Ahmed (2/344)), “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu stražnicu” (Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali), “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu stražnjicu, on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu” (Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136), Ahmed (10170)).

Šesto:

Zabranjeno je polno općenje kada je žena u stanju hajza. Kaže Uzvišeni: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste” (El-Bekare 222).

Sedmo:

Dozvoljeno je mužu uživanje u njenom tijelu mimo polnog organa čak i u stanju hajza. U rivajetu od ‘Aiše i Mejmune, radijallahu anhuma, je došlo: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da uživa u tijelu neke od njegovih žena, a ona je u stanju hajza, naredio bi joj da se ogrne, a zatim bi uživao u njenom tijelu” (Buharija (300) i Muslim (293)). A u rivajetu kod Ebu Davuda: “Kada bi htio nešto od žene koja je u hajzu, stavio bi na njen polni organ odjeću” (Ebu Davud (272)).

Osmo:

Samozadovoljavanje nije dozvoljeno jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je podsticao omladinu na ženidbu nije uputio na samozadovoljavanje (onanisanje) onu omladinu koja nije u stanju da se oženi, a da je u tome bilo hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta. U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita”.

Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta. Takođe Uzvišeni Allah kada govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Pa kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7).

Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog. Ova dva šerijatska teksta su dovoljni argumenti zabrane samozadovoljavanja i onanisanja uz pomoć ruke ili nekih drugih pomagala. Ova zabrana se odnosi i na ženu i na muškarce. Na ovom stavu je ogromna većina učenjaka ovog Ummeta. A od onih učenjaka od kojih se prenosi dozvola, kod većine njih se misli na dozvolu u nuždi, tj. bojazni da se upadne u zinaluk. A neznatan dio učenjaka od kojih se prenosi uopštena dozvola ili pokuđenost, u njihovom stavu nema ibreta jer je oprečan gore spomenutom ajetu i hadisu.

Deveto:

Ako muž polno opći sa svojom suprugom, a zatim hoće da ponovi intimni odnos mustehab je da uzme abdest jer će ga to učiniti aktivnijim. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas priđe svojoj ženi a zatim htjedne da to ponovi neka abdesti jer će ga to učiniti aktivnijim”.

Deseto:

Dozvoljeno je mužu da čini takozvani azl ako neće da im se začne dijete, tj. da prilikom polnog odnosa izbaci sjeme van maternice supruge. Takođe, dozvoljeno je koristiti sve vrste kontarcepcijskih sredstava (osim onih koje štete muškom ili ženskom organizmu) sa kojima se želi privremeno spriječiti trudnoća, odnosno da se pravi razmak među djecom. Sve ovo je dozvoljeno ali uz saglasnost žene jer i ona ima pravo na dijete. Dokaz i za jedno i za drugo (azl i konracepcijska sredstva) je hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim od Enesa, radijallahu anhu, u kojem on kaže: “Mi smo činili azl a Kur’an je spuštan, pa da je u njemu bilo nešto bilo bi nam zabranjeno”.

Jedanaesto:

Zabranjeno je mužu i ženi da pričaju o detaljima njihovog intimnog odnosa, to se čak ubraja u najružnije stvari. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista čovjek koji će biti na najgorem stepenu kod Allaha na Sudnjem danu je čovjek koji ima intimni odnos sa svojom ženom pa poslije priča o njenim tajnama”.

Dvanaesto:

Sve što je prenešeno o prekrivanju prilikom polnog odnosa su slabi hadisi. Poput hadisa kojeg bilježi Tirmizi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klonite se skidanja golih, jer su sa vama oni koji se ne odvajaju od vas osim pri obavljanju velike nužde i kada čovjek priđe svojoj ženi, pa se stidite njih i poštujte ih”. Slabim su ga ocijenili Tirmizi i Albani zbog ravije Lejsa ibn Ebi Sulejma koji je slab. Takođe hadis kojeg bilježi Ibn Madže od ‘Utbe ibn Abdin Es-Sulemija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas priđe vašoj ženi neka se prekrije i neka se ne otkriva kao što su otkriveni divlji magarci”. Albani ga je ocijenio slabim zbog nepoznatog stanja ravije tabi’ina.

Trinaesto:

Dozvoljeno je mužu i ženi kad su obavezni da uzmu gusul nakon polnog odnosa da odgode njegovo uzimanje do sljedećeg namaskog vremena i da legnu spavat u stanju džunubluka s tim da je mustehab da uzmu abdest prije spavanja. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Omer, radijallahu anhu, rekao: “Allahov Polaniče, smije li neko od nas leći u stanju džunubluka?” A on mu odgovori: “Da, kada abdesti”. A u drugom rivajetu istog hadisa bilježe Ibn Huzejme i Ibn Hibban dodatak: “Da, i neka abdesti ako hoće”, Šu’ajb Arnaut je sened hadisa ocijenio vjerodostojnim.

Četrnaesto:

Dozvoljeno je supružnicima da se zajedno kupaju na jednom mjestu prilikom uzimanja gusula pa makar pri tome gledali jedno drugo u nagom stanju. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Bili smo uzimali gusul ja i Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, iz jedne posude koja bi bila između nas, ruke bi nam se preplitale, a on bi prije mene uzimao vodu dok mu ne kažem: “Ostavi meni, ostavi meni”, a bili smo džunubi”.

Ovo su neki od osnovnih adaba i propisa vezanih za intimni odnos koje bi trebao poznavati svaki musliman i muslimanka. Ve billahi tevfiK.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumu selam! Bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Rifa’ate ibn Rafi’a da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao nekog čovjeka namazu pa mu je rekao: “Ako znaš nešto Kur’ana uči, a ako ne znaš izgovaraj El-Hamdulillah, Allahu Ekber i La havle ve la kuvvete illa billahi, zatim idi na ruku“. Kaže Tirmizi da je hadis hasen (dobar). A u rivajetu od Abdullaha ibn ebi Evfa je došlo da je čovjek rekao da ne može naučiti ništa iz Kur’ana te da ga pouči onome što je dovoljno da bi namaz bio ispravan, pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči: “Subhanallah, El-Hamdulillah, Allahu Ekber, La ilahe illellah vallahu ekber i La havle ve la kuvvete illa billahi“. U ovom rivajetu ima ravija koji su slabi.

Značenje ovog hadisa je da onaj ko ne može naučiti ništa iz Kur’ana (misli se prvenstveno na Fatihu) za vrijeme nekog namaskog vremena koje je nastupilo sve dok ne istekne vrijeme klanjanja tog namaza, takvoj osobi je dozvoljeno i dovoljno da uči ono što je spomenuto u hadisu ne mjestu gdje se uči Kur’an (Fatiha) i klanja taj namaz. Ovo se uglavnom odnosi na osobu koja je tek počela praktikovati vjeru ili primila Islam. A nije dozvoljeno toj osobi da na takvom načinu klanjanja ustrajava klanjajući tako danima a da ne nađe shodno da izdvoji vremena i nauči Fatihu. Dovoljno je naučiti Fatihu iz Kur’ana da bi namaz bio ispravan, jer je učenje u namazu neke sure poslije Fatihe sunnet a ne vadžib. A nema sumnje da se Fatiha može naučiti za vrlo kratko vrijeme. Jer je učenje Fatihe po većini učenjaka, a kod hanefija bilo koje druge sure, dovoljno da bi namaz bio ipravan, sve ostalo što se uči mimo Fatihe na kijamu nije vadžib, po ispravnom stavu učenjaka. Na tebi je bila obaveza da pitaš učene i da nabaviš neku knjigu koja pojašnjava kako se klanja namaz. A to je danas lahko i moguće. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com