Forex predstavlja trgovinu sa valutama, tj prodaju jedne a kupovinu druge valute i može biti putem savremenih sredstava elektronskog komuniciranja (telefona, faxa, telefaksa, interneta) ili putem bankovnih transakcija (čekova, bankovnih kartica i slično).

Uzimajući u obzir spomenuto dozvoljeno je vršiti trgovinu sa valutama ako se ispune sljedeći šartovi:

Prvi šart – da preuzimanje valuta bude iz ruke u ruku, svejedno bilo to u stvarnom smislu poput preuzimanja iz ruke u ruku, ili ulazilo u PROPIS preuzimanja iz ruke u ruku poput kupovine valuta putem banke ili trenutne trgovine valutama na berzi. Poznato je da prilikom kupovine valuta putem banke proces preuzimanja i predavanja valute se ne dešava u istom trenutku, nego čitav proces se može odvijati u toku 48 sati a pored toga se ova prodaja naziva trenutačnom kupoprodajom. Ovo je općepoznato i prihvaćeno u međunarodnom sistemu trenutačne kupoprodaje. Ponekad ovaj proces preuzimanja i predavanja se odvija u toku 96 sati, a to je u slučaju kada se kupoprodaja desi na kraju sedmice, tj. na dane vikenda. Ovaj način preuzimanja i predavanja valuta iako se ne dešava bukvalno iz ruke u ruku je šerijatski ispravan po stavu većine savremenih učenjaka, fikhskih kolegija i šerijatskih komisija, jer je svako preuzimanje i predavanje među robom shodno prirodi kupoprodaje te robe.

Dokaz da preuzimanje valuta mora biti iz ruke u ruku u stvarnom ili propisnom smislu je hadis kojeg bilježi Muslim od ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, a u kojem je došlo: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pšenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, sol za sol, isto za isto, iz ruke u ruku; a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”. Argument iz hadisa su riječi “a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.

Drugi šart – da kupoprodajni ugovor ne sadrži u sebi uvjet izbora odustajanja od kupoprodaje ili vremenskog odgađanja preuzimanja jedne od valuta, jer se time narušava gore spomenuti šart preuzimanja i predavanja iz ruke u ruku u stvarnom ili propisnom smislu.

Treći šart – da proces trgovine sa valutama nema namjeru držanja monopola nad određenom valutom jer je u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu došlo: “Ne čini monopol osim onaj ko čini grešku”.

Četvrti šart – da se kupoprodaja među valutama ne čini na ročnim tržištima i berzama, tj. na berzama gdje preuzimanje i predavanje nije trenutačno nego na odgodu.

Uglavnom, svi ovi šartovi, izuzev zabrane činjenja monopola, se vraćaju na jedno a to je da kupoprodaja među različitim valutama bude iz ruke u ruku u bukvalnom ili propisnom smislu kao što je gore pojašnjeno.

Ve billahi tevfik

Alejkumusselam..

Ponavljati ibadete zbog vesvesa nije grijeh. Ali je propisano da musliman ne podliježe vesvesama, da se bori protiv njih i da ne dozvoli da one ovladaju njegovim vjerskim dijelom života. Vesvese u početku izgledaju bezazlene i ponavljanjem ibadeta zbog njih osoba ima namjeru da bude sigurna da je obavila ispravno određeni ibadet. Međutim, vremenom, osoba koja je podložna vesvesama, osim toga što mnogo vremena troši u ponavljanju abdesta, namaza i slično, vesvese ga odvedu ili da ostavi potpuno ibadete ili da psihički doživi poremećaj. Zbog toga se na vrijeme treba riješiti vesvesa ili ih svesti na minimum.

U tom kontekstu pročitaj tekstove od mene o vesvesama, njihovom liječenju, i preslušaj predavanje pod naslovom vesvese.

Ve billahi tevfik

Alejkumusselam.

Sve propuštene namaze koje si klanjala bez abdesta jer ti mesh nije bio valjan trebaš naklanjati, a u tome što se desilo nemaš grijeha jer to nisi namjerno učinila.

A hadis:”Ko ostavi ikinidju poništavaju mu se djela” kog bilježi Buharija, on se ne odnosi na tvoje stanje, nego na svjesno, namjerno ostavljanje ikindije namaza. A oko tumačenja i razumijevanja ovog hadisa ima razilaženje.

Ve billahi tevfik

Selam alejkum.

Da bi se nešto izliječilo treba najprije uzeti osnovno znanje o tome, to jest pročitati tekstove, poslušati predavanja i ispravno razumjeti i shvatiti samu tematiku. Zatim, ona osoba koja misli da ima problema sa time treba analizirati, pratiti i utvrditi svoje činjenično stanje oko toga. Nakon ovoga treba pristupiti preodgajanju i mjenjanju loših navika u tom kontekstu, a to je proces. Preciznije rečeno pročišćava svoj nijet, analizira i prati svoje ponašanje sa ciljem da se postepeno odgaja na iskrenosti u činjenju dobrih dijela. Stim da dobro pazi da to ne pređe u vesvese i proganjanje, zamaranje i optuživanje samog sebe.

Ve billahi tevfik

Selam alejkum.

Nije grijeh da se zakuneš Allahom zbog spomenutog. Međutim, vadžib ti je da učiniš kefaret za prekršenu zakletvu.

U čemu se i kako vrši kefaret za prekršeno zaklinjanje, to je pojašnjeno u sljedećem ajetu:

“Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno.Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni” (El-Maide, 89).

Po ovom kur'anskom ajetu otkup za za zakletvu u jednom svom dijelu ima slobodu izbora a u drugom se mora raditi po redoslijedu. Pa tako onaj ko je dužan da učini kefaret ima izbora između troga:

Prvo – da nahrani deset siromaha, tako što će dati dva pregršta hrane (pšenice, kukuruza, riže i slično) svakom siromahu (oko 1250 grama), ili da ih nahrani gotovom hranom (jedan obrok) sličnom onom kakvom hrani svoju čeljad ili u današnje vrijeme da da u tzv. narodne ili javne kuhinje ako se u njima hrane muslimani. Džumhur (većina) učenjaka je na tome da miskini (siromasi) moraju biti muslimani, dok kod hanefija mogu biti i nemuslimani, a bliže ispravnom je ono na čemu je džumhur učenjaka.

Drugo – da obuče deset siromaha tako što će svakom od njih dati odjeću u kojoj može klanjati namaz, tj odjeći koja minimalno pokriva ono što je između pupka i koljena.

Treće – da oslobodi roba muslimana (a pošto danas skoro da nema robova ne potrebe da se o tome detaljiše).

A ako nema materijalne mogućnosti da uradi ništa od ovoga troga, onda je na toj osobi da posti tri dana. Džumhur je na tome da post tri dana bude uzastopan zbog kiraeta Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu: “neka tri dana uzastopce posti”.

Prema tome, prvo troje može raditi po slobodnom izboru šta hoće: hrana, odjeća ili oslobađanje roba, a post dolazi tek kada je u nemogućnosti da uradi nešto od prve tri stvari.

Ve billahi tevfik