Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja:

Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha.
Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom.

Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uz ubjeđenje da se tu kod kabura prima dova.
Ovo je novotarija i djelo koje može odvesti u širk, a po nekima je mali širk.

Treće – da dovi (kod njegovog kabura) tražeći od mejita da on dovi za njega Allahu, ili da mu kaže: traži od Allaha oprost za mene i slično.
Ovo je novotarija i mali širk, a ne veliki širk koji izvodi iz islama.
Ovo je stav Ibn Tejmijje, Ibn Usejmina, Bekr Ebu Zejd, Aburrahmana el-Berraka, Muhammeda el-Munedždžida, Abulatifa Alu Šejha i Mensura es-Simarija.

Kaže Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 1/351): „Ako kaže umrlom ili odsutnom od vjerovjesnika i dobrih ljudi: dovi Allahu za mene, dovi za nas svome Gospodaru, ili traži od Allaha za nas, kao što kažu kršćani Merjemi i drugima, za ovo također, nema sumnje kod alima da nije dozvoljeno i da je od novotarija koje nije radio selef ovog ummeta“.
Kaže na drugom mjestu (Džami'ur-resail, 2/376): „A da čovjek dođe kod kabura Poslanik, sallallah ualejhi ve sellem, i kaže: traži oprost za mene, ili traži za mene od tvoga Gospodara, ili dovi za mene, ili da kaže u njegovom odsustvu: O Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve selem, dovi za mene, ili traži oprost za mene ili traži za mene od tvoga Gospodara to i to, ovo nema osnova niti je to naredio Allah, niko od poznatog selefa iz ummeta, od prve tri generacije, niti je to bilo poznato među njima …“.Također, kaže (Er-Reddu alel-ahnai, 1/149): „Kod nekih potonjih (muslimana) su uvedene u tome novotarije koje nije preporučio niko od četiri imama, poput traženja istigfara. Neki džahili su tome dodali ono što je haram ili kufr po idžamu muslimana, poput sedžde prema sobi (u kojoj je kabur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) i tavaf oko nje, i još sličnog tome o čemu nije mjesto ovdje pisati“.

Kaže šejh Ibn Usejmin: „Razlika je između traženja od mejita (umrlog) da on traži od Allaha i između traženja (od mejita) zadovoljavanje potreba. Kada traži (od mejita) zadovoljavanje potreba, onda je to veliki širk, a kada traži da dovi (traži) Allahu, onda je novotarija i dalalet.
Od toga je da kažeš kod kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: zauzimaj se za mene. Ovo je haram i novotarija. Međutim, ako kažeš: O Allahov Poslaniče, spasi me od Vatre, to je veliki širk“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)

Šejh Bekr Ebu Zejd pravi razliku kada osoba traži od mejita da dovi Allahu između one koja je kod kabura i one koja je daleko ili odsutna. On kaže (Tashihud-dua’, str. 500):
„Oko mes'ele traženja živog da mejit dovi Allahu za njega imaju dva oblika:

1- traženje živog od mejita, a on je daleko od njegovog kabura, da on dovi Allahu za njega.

Oko ove vrste nema razilaženja među muslimanima da je veliki širk, da je to od vrste širka kršćana u upućivanju dove Merjemi i njenom sinu, alejhisselam, i da njih dvoje znaju šta ljudi rade, shodno njihovim tvrdnjama.

2- traženje živog od mejita kod njegovog kabura da dovi Allahu za njega, poput riječi obožavaoca kaburova: o ti taj i taj, dovi Allahu za mene to i to, ili tražim od tebe da doviš Allahu to i to za mene.

Oko ove vrste nema razilaženja medžu muslimanima da je ona novotarsko posredovanje i sredstvo koje vodi u širk i upućivanje dove mrtvima mimo Allaha i odvraćanje srca od Allaha. Međutim, ova vrsta biva velikim širkom u situaciji kada onaj koji dovi umrlom želi sa time šefa'at i mušričko posredovanje kako su ga činili mušrici: mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“.

Kaže šejh Abdurrahman el-Berrak: „A kada osoba koja dovi traži od mejita da on dovi Allahu za njega, a on je blizu njegovog kabura jer je ubijeđen da ga čuje, to je novotarija i sredstvo koje vodi u širk, kao što spominje šejhul-islam Ibn Tejmijje na nekoliko mjesta“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)

Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, na pitanje o propisu traženja šefa’ata ili dove od umrlog, odgovorio je sljedeće: “Nije dozvoljeno tražiti dovu ili šefa’at od mejita, naročito kod kabura, jer kod njega bude više vezan za njega. Ovo je od novotarija i od puteva koji vode u širk I traženja od nekoga mimo Allaha. Često se dođe u stanje velikog širka koji izvodi iz vjere, a ovo se mnogo dešava kod ovih jer su jako vezani za mejita”.
(https://islamqa.info/ar/153666)

Također, šejh Abdullatif Alu Šejh ovu vrstu dovljenja mejita naziva novotarijom za koju nema dokaza.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)

Lično sam razgovarao o ovoj mes’eli sa šejhom Mensurom Es-Simarijem, on je na stavu da to nije veliki širk zbog ubjeđenja onog koji dovi da ga mejit čuje. On smatra da je ovo novotarija i mali širk koji ne izvodi iz islama.

Skupina učenjaka, među kojima su Bin Baz i Salih Fevzan, smatraju da je ovo veliki širk koji izvodi iz islama. Njihov argument je da ovo ulazi u opće značenje ajeta u kojem se opisuje mušričko posredovanje: „Mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“ (Ez-Zumer, 3).

Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je prva skupina učenjaka, tj. da je ovo novotarija i mali širk, zbog obrazloženja kojeg su naveli.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com

Nakon najveće borbe u historiji UFC-a (u nedjelju 07.10.) između muslimana Dagestanca Habiba Nurmagomedova i Irca Konora Mekgregora (Conor McGregor), briljantne pobjede muslimana, neželjenog skandala i popularnosti muslimanskog borca, uveliko se postavljalo pitanje šerijatskog propisa gledanja i praćenja borbi UFC-a.

Propis učestvovanja u borbama UFC-a

Musliman ne bi trebao imati dileme oko zabrane svih vrsta borilačakih natjecanja u kojima borac (takmičar) pobjedu ostvaruje zadavanjem udaraca rukom i nogom u lice i glavu protivnika, poput boxa, kickboxa, slobodnih borbi UFC-a i slično. Takmičari se ciljano izlažu nanošenju teških tjelesnih povreda koje po šerijatu nisu opravdane i dozvoljene.

Dokazi koji ukazuju na zabranu su sljedeći ajeti i hadisi:

– Ajet: “I sami sebe u propast ne bacajte” (El-Bekare 191).

– Ajet: “I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv” (En-Nisa’ 29).

– Hadis: “Nije dozvoljena šteta niti nanošenje štete”, Malik, Ibn Madže, Ahmed, Bejheki i Darekutni, a hadis je dobar.

– Hadis: “Kada neko od vas udara (iz opravdanog razloga), neka se kloni lica” (Muslim).

Nije mi poznato da neki savremeni učenjak, do čijeg mišljenja se drži, dozvoljava ovakva sportska i borilačka natjecanja.

Prema tome, muslimanu nije dozvoljeno da učestvuje u borbama UFC-a, niti da se bavi boxom, kickboksom i sličnim borilačkim natjecanjima. Također, muslimani koji čine ovaj haram učestvujući u borbama (natjecanjima), svojim pobjedama i osvajanjem medalja ne donose ponos islamu niti uzdižu muslimane jer u činjenju harama nema ponosa i veličine.

Propis gledanja i praćenja borbi UFC-a

Borbe UFC-a koje se prezentiraju preko TV-a ili you tube u većini slučajeva sadrže sljedeće munkere i šerijatski sporne stvari:

1- Otkrivanje stidnih mjesta boraca (tj. stegna), što je ustaljena praksa, a po šerijatu stidno mjesto muškarca je od pupka do koljena, na čemu je velika većina učenjaka.

2- Scene nagih (u kostim obučenih) žena i zabranjeno mješanje spolova koji budu sastavni dio onog što se prikazuje.

3- Nanošenje tjelesnog bola protivniku, krvave scene i izljevi bijesa i neprijateljstva.

Uživanje u ovome šerijatski neprihvatljivo obzirom da je to haram.

Shodno spomenutom, tj. da su borbe UFC-a zasnovane na otkrivanju stidnog mjesta takmičara, scenama nagih žena i posmatranju po šerijatu zabranjenih borbi, gledanje i praćenje borbi UFC-a nisu dozvoljene, a Allah zna najbolje.

Izuzetak ove zabrane mogu biti samo pregledi nokauta ili završnica tih borbi uz izbjegavanje gledanja stidnih mjesta (nadkoljenica) boraca.

Što se tiče iskazivanja radosti, postiranja i veličanja muslimanskih takmičara zbog njihovih pobjeda i uspjeha, treba znati da je to šerijatski neprihvatljivo, nastrano i morbidno veličati i uzdizati ljude zbog harama kog čine. To je poput veličanja muslimana koji osvaja medalje u takmičenju pijenja alkohola ili jedenja krmetine.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com

Da bi se pojasnio šerijatski status ove vrste poslovanja neophodno je da se pojasni suština i priroda ove vrste kupoprodaje.
Ova vrsta poslovanja se pojavila pedesetih godina dvadesetog stoljeća na Zapadu, a njen začetnik je bio Karl Rihenberg, zatim se poslovanje na ovaj način posebno razvilo u Americi u kojoj se umnožio broj kompanija koje su svoje poslovanje zasnivale na mrežnom marketingu.

Parole: “Želiš li da postaneš milioner”, “Vjeruješ li u prave prilike” i slično su ono što je pratilo ovu vrstu poslovanja.
Mrežni marketing, ili na enleskom Network Marketing, ili Multi-Level-Marketing (MLM), ili marketing po preporuci se definiše kao sistem koji koristi preporuke osobe od povjerenja za svrhu poslovanja pri prodaji roba ili usluga. Dok ga drugi definišu kao marketinški program koji svojim učesnicima nudi kupovinu prava upošljavanja drugih učesnika, prodaju proizvoda i usluga uz uzimanje provizije za upošljavanje novih učesnika u mrežu. Ili još jednostavnija definicija: Kupi da bi činio marketing pa ćeš zaraditi.

Dok se prostim narodnim govorom mrežni marketing može opisati sljedećim riječima: Mrežni marketing se sastoji u pridobijanju neke osobe da kupi određenu robu da bi ona pridobila nove učesnike tako što će kupiti robu kako bi takođe oni pridobili druge učesnike, i tako redom, sve što se više povećavaju kategorije učesnika oni koji su na višoj stepenici hijerarhije dobijaju veće provizije koje dostižu velike svote novca. Svaki učesnik koji pridobije novog učesnika poslije njega dobije ogromnu proviziju samim tim što je uspio priključiti nove učesnike koji se uvrštavaju u članove mrežnog marketinga.

Na primjer, ako bi pretpostavili da firma proizvodi sapun koji prodaje po 5 maraka, pa ako bi ona htjela da primijeni ovaj način poslovanja, tj. mrežnog marketinga, ona bi radila sljedeće: ponudila bi da taj proizvod (sapun) da ga kupi neko od mušterija i rekla bi mu: Ako kupiš sapun mi ćemo ti dati priliku da ti vršiš marketing naših proizvoda pri čemu dobijaš proviziju od jedne marke na svakoj mušteriji sa kojom ti dođeš i čak istu toliku proviziju ćeš imati za svaku mušteriju koju pridobije onaj koga si ti uveo u ovu mrežu poslovanja. Tako ova mreža liči na piramidu pri čemu oni koji su na vrhu ima proviziju na svakom učesniku, tj. kupcu koji dođe njihovom linijom.

Što se tiče stava zapadnih država prema ovoj vrsti poslovanja, veoma je zanimljivo da iako je od njih nikla i potekla mnoge zapadne države izražavaju bojazan i upozoravaju potrošače od loših posljedica ovog poslovanja, dok su neke čak svrstale mrežni marketing  u komercijalne prevare te ga zabranile. Od pojave ove vrste marketinga sve su veći zahtjevi u Evropi i Americi da se zakonski zabrani ova vrsta poslovanja. Takođe, podignute su mnoge optužbe na sudovima od strane skupine zapadnih ekonomskih eksperata i stručnjaka protiv onih koji propagiraju mrežni marketing.

U ovoj vrsti poslovanja isplivale su na površinu neke nedoumice poput toga da li je istinski motiv mušterija da kupe robu ili im je cilj sticanje provizije a ne mogu je drugačije dobiti osim sa kupovinom robe. Takođe, mnoge mušterije kupuju ogromne količine proizvoda koje prevazilaze njihove potrebe za tim proizvodom, jer im je cilj da sa prodajom tih proizvoda umnogostruče proviziju.

Šerijatski status mrežnog marketinga

Nema razilaženja među savremenim islamskim pravnicima oko dozvole mrežnog marketinga ako u sebi ne sadrži dvije stvari: prva – uslovljavanje kupovine robe da bi se dobilo pravo na učestvovanje u marketingu, tj. pravu na prodaju robe uz sticanje provizije, druga – da sama roba nije od onoga što je Šerijatom zabranjeno, poput alkohola i svinjskog mesa.
Dok se učenjaci razilaze na dva mišljenja oko poznatog u praksi rasprostranjenog oblika mrežnog marketinga čija parola glasi “Kupi da bi činio marketing pa ćeš zaraditi”.
Najveći razlog razilaženja savremenih učenjaka po ovom pitanju je da li je cilj kupovine mušterije roba ili mu je cilj da kupi proviziju.

Prvo mišljenje: da je mrežni marketing haram. Na ovom stavu je većina savremenih učenjaka i ovo je fetva i stav većine islamskih pravnih kolegija i komisija za fetve. Poput Stalne komisije za fetve iz Saudijske arabije i Kolegija islamskog prava iz Sudana, a od eksperata i stručnjaka iz oblasti poslovnih transakcija Sami Es-Suvejlima, Ibrahima Ed-Darira i Alijja Es-Salusa.
Učenjaci ovog stava prilikom analize ove vrste poslovanja posmatrali su je kao zajedničku cjelinu kupovine i dobijanja prava na marketing uz proviziju, a uz to kod njih igra uloga to šta je nijet i cilj mušterije sa tom kupovinom, a to je provizija.

Drugo mišljenje: da je mrežni marketing dozvoljen. Ovo je stav Vijeća za fetve iz Egipta, učenjaka Saliha Es-Sedlana i Ahmeda El-Haddada.
Učenjaci ovog stava prilikom analize ove vrste poslovanja posmatrali su je kao dvije odvojene cjeline, posebno kupovinu a posebno pravo na marketing uz proviziju, a uz to kod njih ne igra ulogu nijet i cilj mušterije.

Dokazi zagovarača prvog mišljenja:

Prvi – da je ova vrsta poslovanja vid kockanja koja je Šerijatom zabranjena jer u sebi sadrži veliki rizik i nepoznat završetak (garer). Po njima je ovo vid kockanja jer roba koja se kupuje nije mušterijin cilj nego je njegov cilj provizija na marketing, pa tako roba gubi značaj i ulogu te se dobija sljedeći oblik poslovanja: plaća se određena svota novca da bi se dobile moguće mnogo veće svote novca, a ovo je čisto kockanje. Jer kupac koji plati robu ne može garantovati da će doći sa mušterijom koja će preko njega kupiti.

Drugi – da mrežni marketing u sebi sadrži obje vrste kamate, tj. i riba fadl (kamata zbog viška) i riba nesi'e (kamata zbog odgode), a nema razilaženja među učenjacima da je kamata zabranjena u obje spomenute vrste. Mrežni marketing sadrži u sebi ribu fadl (kamatu zbog viška) tako što mušterija kupi robu za 10 KM recimo, naravno cilj mu je provizija, a dobije provizije 200 KM, a s obzirom da u novcu teče kamata ovo je vid čiste kamate. Sa druge strane, mrežni marketing u sebi sadrži ribu nesi'e (kamatu zbog odgode), tako što mušterija danas kupi robu, naravno cilj mu je provizija, a nakon određenog vremena dobije proviziju, znači daje novac sada a dobija više novca nakon nekog vremena što je čista kamata zbog odgode.

Treći – ova vrsta poslovanja je zasnovana na nepravednom jedenju imetka ljudi a što je zabranjeno kur'anskim ajetom (En-Nisa, 29). Naime, vlasnici kompanija i firmi koji su naravno na vrhu piramide mrežnog marketinga zarađuju ogromne svote novca sa provizijom i to na račun najnižih slojeva piramide mrežnog marketinga.
Ovom i prethodnim dokazima se prigovara da je mušterija za svoj novac dobio robu te prema tome tu ne može postojati ni kocka ni kamata a ni nepravedno jedenje tuđeg imetka.

Četvrti – mrežni marketing je vrsta komercijalne prevare i obmane u svom temelju i u svojoj robi. Naime, sa ovom trgovinom se pokušava staviti do znanja da je roba cilj poslovanja a u stvarnosti to nije tako nego je cilj provizija. Takođe, mušterije se obmanjuju umišljanjem da će steći i dobiti ogromnu proviziju samim time što će ući u sistem mrežnog marketinga, a uz to se prilikom pridobijanja novih mušterija preuveličava korist ovog poslovanja do te mjere da to predstavlja čistu laž i prevaru.

Dokazi zagovarača koji smatraju da je mrežni marketing dozvoljen:

Prvi – da je osnova u međuljudskim poslovanjima dozvola i ništa od toga nije zabranjeno osim ako nam je došao u šerijatskim tekstovima dokaz koji ukazuje na to, a mrežni marketing je nova vrsta poslovanja za koju nema dokaza da je zabranjena.
Ovom dokazu se prigovara da je mrežni marketing izašao iz ove osnove, tj. dozvole time što u sebi sadrži zabranjeno kockanje, kamatu, prevaru i slično, a svaka ova stvar pojedinačno je dovoljna da se zabrani ova vrsta poslovanja a kamoli kada se sve to sastavi.

Drugi – mrežni marketing je dozvoljen jer je vid posredničkog poslovanja koje je Šerijatom dozvoljeno. Naime, mušterija ima ulogu posrednika između novog kupca i firme i naplaćuju tu uslugu sa provizijom.
Odgovor na ovo je da se dozvoljeno posredovanje razlikuje od ovog u mrežnom marketingu, dozvoljeno posredovanje se ne uslovljava kupovinom za razliku od ovoga drugog.

Treći – novac sa kojim mušterija plaća robu  je suština ovog poslovanja a provizija koju uzima kupac je nasuprot njegovog truda i zalaganja u pronalaženju novog kupca.
Učenjaci prvog stava odgovaraju na ovaj dokaz tako što kažu da roba koja se kupuje nije cilj mušterije te ona ne utiče na suštinu ovog poslovanja jer je cilj provizija a roba je samo prekrivač da bi se ovo prikazalo dozvoljenim a ustvari predstavlja trgovačke doskočice i smicalice za koje su nam došli šerijatski argumenti koji to zabranjuju.

Četvrti – uzimanje provizije u mrežnom marketingu se tumači kao uzimanje nagrade za urađeni posao (džu'ale) a koja je dozvoljena u Islamu, pa tako kupac koji dođe sa novom mušterijom zaslužuje da uzme proviziju.
Odgovor na ovo je da postoji razlika između ovoga dvoga jer je provizija u mrežnom marketingu uslovljena kupovinom robe za razlikom od uzimanja nagrade za urađeni posao pri čemu se to ne uslovljava.
Peti – uzimanje provizije potpada pod ugovor opunomoćivanja uz naplatu a što je dozvoljeno.

Ovome dokazu se prigovara sa strane nemogućnosti poistovjećivanja između ove dvije transakcije, jer opunomoćenik prilikom sklapanja ugovora o punomoći ne plaća da bi postao opunomoćenik nego naplaćuje svoj posao shodno kako se dvije strane dogovore.

Odabrano mišljenje po ovom pitanju je prvi stav učenjaka, tj. zabrana mrežnog marketinga, a Allah zna najbolje. Ono što prevagnjuje u ovoj mes'eli je to što su šerijatski propisi zasnovani na većinskom stanju, pa ono što u većini preovlađuje propis se veže za njega. A u mrežnom marketingu u većini slučajeva i ono što preovlađuje kod mušterija je to da njima kupovina robe nije cilj nego im je cilj provizija, pa zbog toga je ispravnije da se obrazloženjima i argumentima koje su naveli zagovarači prvog stava (oni koji zabranjuju) da prednost. Zato se može reći da je mrežni marketing šerijatski zabranjen jer u sebi sadrži kockanje, obje vrste kamata, bespravno jedenje tuđeg imetka i jer je komercijalna prevara.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com/