Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Na koji način se klanja vitr namaz po sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nijeviše
Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nije dozvoljeno klanjati na jahalici osim u nuždi i ako se boji da će mu isteći namasko vrijeme. Vrijeme klanjanja vitr namaza je poslije jacije namaza pa sve do zore, a najbolje je da se klanja u zadnjem dijelu noći. Nije dozvoljeno klanjati dva puta vitre u jednoj noći, zbog hadisa: “Nema dva vitreta u jednoj noći“, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.
Vitr namaz se može klanjati jedan, tri, pet, sedam i devet rekata i to spojeno bez predavanja selama među rekatima. Prenešeno je i da se sedam rekata klanja tako što se na šestom preda selam a zatim klanja jedan rekat. Dok se klanjanje vitr namaza tri rekata klanja tako da se klanjaju sva tri rekata odjedanput sa jednim sjedenjem. A ako se na drugom rekatu preda selam, onda se vitr klanja jedan rekat.
Praksa poznata kod nas da se prilikom klanjanja vitr namaza sa tri rekata uči etehijatu na drugom rekatu kao kod akšam namaza, a na čemu je hanefijski mezheb, je oprečna vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Hakim i Bejheki od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte klanjati vitr namaz tri rekata tako da liči akšam namazu...”. Iraki, Hakim i Zehebi ocjenjuju ovaj hadis vjerodostojnim. Ostaje pitanje da li ovaj hadis upućuje na zabranu klanjanja vitreta poput akšama (misli se sa dva sjedenja), na čemu je većina učenjaka, ili je to samo pokuđeno a što kažu neki učenjaci.
Prema tome, vitr namaz koji se klanja tri rekata se klanja tako što se klanjaju dva rekata i preda selam, a ovo se broji u kijamu lejl, a zatim se klanja jedan rekat vitr namaza na kojem se uči kunut dova koja je mustehab a ne vadžib. Prenešano je u vjerodostojnim predajama da se kunut dova može učiti prije odlaska na ruku kao i nakon vraćanja sa rukua, i jedno i drugo je ispravno. Svi gore spomenuti propisi su zasnovani na vjerodostojnim hadisima ali zbog dužine teksta izostavili smo njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjeDa li se daje zekat na pozajmljene pare?
Alejkumusselam. Islamski pravnici su se jako razišli po pitanju davanja zekata na dug. Da li se uopće izdvaja zekat na dug, a ako se izdvaja ko je dužan dati: onaj koji je dao pozajmicu, tj. kome je neka druga strana dužna ili onaj koji se zadužio, ili obojica? I na kraju kako da izdvoji zekat na duviše
Alejkumusselam. Islamski pravnici su se jako razišli po pitanju davanja zekata na dug. Da li se uopće izdvaja zekat na dug, a ako se izdvaja ko je dužan dati: onaj koji je dao pozajmicu, tj. kome je neka druga strana dužna ili onaj koji se zadužio, ili obojica? I na kraju kako da izdvoji zekat na dug? Izučavanje ovih pitanja dovodi istraživača u nedoumicu i konfuziju gdje je vrlo teško odrediti ispravno mišljenje.
Razlog razilaženja islamskih učenjaka po ovom pitanju je nepostojanje šerijatskog teksta iz Kur’ana i vjerodostojnog Sunneta koji liječi ovu problematiku. A to je učinilo da je svaki mudžtehid iznijeo stav shodno gdje ga je odveo njegov idžtihad tako da na kraju imamo velik broj stavova počev od ashaba pa do savremenih učenjaka.
Rezime onog što se može kazati po ovom pitanju je da nema šerijatskog teksta iz Kur’ana i vjerodostojnog Sunneta koji direktno govore o ovom pitanju. Predaje koje su prenesene od ashaba dio njih ukazuje na obavezu davanja zekata na dugove, kao što se prenosi u dva različita rivajeta od Omera, Osmana i Ibn Omera, i u jednom rivajetu od Ibn Abbasa, radijallahu anhum. A dio tih predaja ukazuje da nema zekata na dugove, kao što se prenosi u dva različita rivajeta od Alije, Aiše i Ibn Omera, radijallahu anhum.
Dugovi na koje se daje zekat su oni dugovi koji proizilaze iz trgovačkih poslovanja i koji su rezultat davanja pozajmice svejedno bilo to u novcu ili nekom drugom imetku. Sve druge vrste dugova, poput mehra, dug fidje hul’a (davanje talaka ženi na njen zahtjev), dug krvarine, dug kitabeta (ugovora o oslobađanja iz ropstva), dug zaostavštine koja je u procesu podjele nasljednicima i dug koji predstavlja protuvrijednost nekretnina (kuća, objekata i zemljišnih parcela) sa čijom prodajom nije namjeravana trgovina, na njih se ne daje zekat.
Davanje zekata na dug od strane onog kome su dužni (daina) ovisi od vrste duga. Što se tiče prve vrsta, tj. trenutnog dug (tj. bez odgode roka vraćanja), gdje je zaduženi bogat, u stanju je vrati i dao bi ga odmah na zahtjev druge strane, odabrano mišljenje je da je obavezan davati zekat.
A druga vrsta duga, trenutni dug gdje je zaduženi u oskudici te nije u stanju da ga vrati ili je u stanju ali svjesno odugovlači i ne vraća. Odabrano mišljenje je da čovjek koji zbog oskudice nije u stanju vratit dug, ili koji je u stanju ali izbjegava i odugovlači, takođe onaj koji poriče dug, ili ako je imetak ukraden ili zaboravljen, opljačkan ili na silu oduzet, sve ove vrste imetaka i dugova kada ih se njihov vlasnik domogne ili mu bude vraćen dužan je dati zekat samo za jednu godinu.
Zatim treća vrsta, tj. dug na odgodu, a to je dug kojeg treba vratiti nakon određenog dogovorenog vremenskog perioda. Odabrano mišljenje je da je vadžib davati zekat svake godine na dugove koji su rezultat trgovačkog poslovanja tako što bi se vrijadnost duga procjenjivala svake godine prilikom davanja zekata.
To jest, zekat se daje na glavnicu svake godine, a na zaradu shodno dijelu zarade koju dobija godišnje kada se zarada podijeli na broj godina u kojima treba vratit dug. Svejedno bili to dugovi čije vraćanje se očekuje ili ne očekuje. A na sve ostale dugove da se daje zekat samo za jednu godinu nakon vraćanja duga.
Odabrano mišljenje po pitanju davanje zekata na dug od strane zaduženog (medina) je da onaj koji je zadužen trenutnim dugom nije dužan dati zekat uz šart da taj dug odmah ili najkasnije prije isteka havla (jedne godine) vrati, drugim riječima da nije mumatil (tj. onaj koji se izvlači i odugovlači u vračanju duga). A onaj ko je zadužen dugom na odgodu dužan je davati na njega zekat, a vrijednost duga na koji se daje zekat se procjenjuje svake godine.
Procjena vrijednosti duga se vrši tako što se ukupna vrijednost duga podijeli na broj godina u kojima je rok da se vrati dug te se za svaku proteklu godinu odbije njena rata od ukupnog duga. Prema tome, kad god ti brat vrati dio duga dužan si na taj novac dati zekat samo sa godinu dana bez obzira koliko godina prošlo od vremena kada si mu posudio. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjeDa li je žena muslimanka dužna da posluša svog muža u ovom slučaju?
Alejkumusselam. Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu. Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojomviše
Alejkumusselam. Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu. Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojom se mrsi i ne posti, jer to predstavlja potpomaganje u griješenju. A Uzvišeni Allah je to zabranio rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljastvu” (El-Maide, 2).
U ovome ti nije dozvoljeno da budeš pokorna mužu, jer nema pokornosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju. Nema poslušnosti u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja među učanjacima. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru“(Buharija (7257) i Muslim (4871)).
Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju“. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan. A ako tvoj svekar sebe ne smatra muslimanom, a što i odgovara njegovom stanju jer ne klanja niti posti, onda ti je dozvoljeno da mu spramaš hranu jer kjafir nije obavezan da posti prije nego što primi islam a i ako bi postio post mu se ne prima jer mu nedostaje šart valjanosti posta a to je islam.
Prema tome, prvo trebaš ustanoviti stanje svoga svekra, tj. pitati ga da li on sebe smatra muslimanom ili ne, pa onda postupiti kako je gore pojašnjeno. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice n-um.com
Vidi manjeKoji su pritvrđeni sunneti a koji nisu? Da li se sunneti klanjaju dva i dva ili sastavljeno tj. koje je ispravnije?
Alejkumusselam. Potvrđeni i nepotvrđeni suneti su nafile (dobrovoljni namazi) koje se klanjaju uz pet farzova, neki od njih se klanjaju prije farz namaza a neki poslije. Potvrđeni suneti su oni koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano klanjao. Kod šafija i hanabila potvrđeniviše
Alejkumusselam.
Potvrđeni i nepotvrđeni suneti su nafile (dobrovoljni namazi) koje se klanjaju uz pet farzova, neki od njih se klanjaju prije farz namaza a neki poslije.
Potvrđeni suneti su oni koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano klanjao.
Kod šafija i hanabila potvrđeni suneti su deset reka'ata. To dokazuju hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a koji bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je rekao: “Zapamtio sam od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset reka'ata: dva reka'ata prije podne i dva reka'ata poslije podne, dva reka'ata poslije akšama, dva reka'ata poslije jacije i dva reka'ata prije sabaha”.
Dok kod hanefija potvrđenih suneta ima dvanaest reka'ata, deset prethodno spomenutih s tim da je prije podne četiri reka'ata. Dokaz im je hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavljao četiri reka'ata prije podne”. Takođe, dokazuju sa hadisom Ummu Habibe, radijalahu anha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja dvanaest reka'ata tokom dana i noći biće mu sagrađena kuća u Džennetu”.
A malikije su na stavu da broj potvrđenih i nepotvrđenih suneta nije određen nego da je dovoljno u njihovom izvršenju da se klanja dva reka'ata u svakom namaskom vremenu.
A što se tiče nepotvrđenih suneta, mustehab je klanjati između ezana i ikameta prije farza ikindije, akšama i jacije dva reka'ata na što ukazuje opće značenje hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između svaka dva ezana (ezana i ikameta) je namaz”. Takođe, došlo je u nekoliko hadisa oko čije vjerodostojnosti ima razilaženja, da je mustehab klanjati četiri reka'ata prije ikindije. Jedan od tih hadisa je : “Allah se smilovao čovjeku koji klanja četiri reka'ata prije ikindije”, a bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed, vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani, dobrim Ibn Hadžer, a slabim mnogi muhadisi.
Takođe, u nepotvrđene sunete spadaju i dva reka'ata prije akšama. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullaha ibn Mugafela da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjajte prije akšama, klanjajte prije akšama, zatim je nakon trećeg puta dodao: Ko hoće”, bojeći se da ih ljudi ne uzmu kao potvrđene sunete.
A što se tiče nepotvrđenih suneta prije jacije, mimo dva reka'ata između ezana i ikameta, nije prenešeno ništa u tom kontekstu.
Drugi dio pitanja u kojem je došlo “da li se sunneti klanjaju dva i dva ili sastavljeno (tj. koje je ispravnije), odgovor je sljedeći.
Po većini učenjaka, tj. Malika, Šafije, Ahmeda, Davuda Zahirije, Ibnul Munzira, Hasana El-Basrija i Sejjida ibn Džubejra, najbolje je da se predaje selam na svaka dva reka'ata u svim nafila namazima koji se klanjaju i po danu i po noći, a pod ovo ulaze i potvrđeni i nepotvrđeni suneti. Bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Noćni namaz je dva po dva (reka'ata), a kada se bojiš da će nastupiti sabah klanjaj vitre jedan reka'at”. Takođe, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” Noćni i dnevni namaz je dva po dva (reka'ata)”, s tim da je ovaj rivajet kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže slab zbog dodatka “dnevni”. Slabim su ga ocijenili Ahmed, Nesai, Tirmizi, Darekutni, Ibn Abdulberr i Ibn Hadžer.
Po ovom stavu učenjaka dozvoljeno je klanjati više reka'ata (4, 6, 8, itd.) u općoj nafili sa jednim selamom, a da je najbolje u noćnim i dnevnim namazima da se predaje na svaka dva reka'ata kao što je već rečeno.
Dok je Ebu Hanife na stavu da je ista vrijednost klanjati dva rekata po dva ili četiri sa jednim selamom u dnevnim namazima s tim da ne prelazi više od četiri. A noćni namazi se po njemu klanjaju dva reka'ata ili četiri reka'ata ili šest reka'ata ili osam reka'ata sa jednim selamom. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice zijad-ljakic.com
Vidi manjeKakav je propis ubijanja zmija?
Većina učenjaka ovog Ummeta smatra da je ubijanje zmija uopćeno mustehab (preporučeno) iz čega se izuzimaju kućne zmije, odnosno zmije koje borave u kućama koje je dozvoljeno ubiti tek nakon upozoravanja tri dana. Da je mustehab ubijati zmije ukazuju sljedeći dokazi: Prvi – hadis kojeg bilježe Buharviše
Većina učenjaka ovog Ummeta smatra da je ubijanje zmija uopćeno mustehab (preporučeno) iz čega se izuzimaju kućne zmije, odnosno zmije koje borave u kućama koje je dozvoljeno ubiti tek nakon upozoravanja tri dana.
Da je mustehab ubijati zmije ukazuju sljedeći dokazi:
Prvi – hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je sa minbera rekao: “Ubijajte zmije, ubijajate zmiju sa dvije bijele linije preko leđa i zmiju koja ima kratak rep, jer one osljepljuju (kada pogledaju u oči insana) i uzrokuju pobačaj trudnice (kada trudnica pogleda u njih i prepadne se ili sa ujedom i zapuhivanjem u nju)”. U hadisu je došla opća naredba ubijanja svih zmija sa posebnim naglaskom na dvije spomenute.
Drugi – hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ubijajte dvije crne životinje (dok ste) u namazu, zmiju i akrepa (škorpiona)”, a u drugom rivajetu je došlo da je naredio da se ubijaju zmija i akrep u namazu. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i ostali, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Šuajb Arnaut i Albani. Pa ako je naređeno, ili tačnije preporučeno, da se zmija ubije dok je čovjek u namazu, što znači da to ne narušava ispravnost i skrušenost namaza, onda je preče da ih treba ubijati i van namaza.
Treći – hadis kojeg bilježi Ibn Madže od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pet štetočina se ubija u Hillu (svim mjestima van Harema) i Haremu (zabranjeni prostor u Mekki oko mesdžida Ka'be): zmija, crni gavran, miš, bijesan pas i soko”. Hadis ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut vjerodostojnim, a osnovni tekst je zabilježen i u Buhariji i Muslimu ali je umjesto zmije spomenut akrep. Takođe, ovaj hadis jasno ukazuje na preporučenost i dozvolu ubijanja životinja koje nanose štetu čovjeku od kojih je i zmija.
Iz ove opće preporučenosti ubijanja zmija izuzimaju se zmije koje borave u kućama, njih je dozvoljeno ubiti tek nakon tri dana kada se od njih zatraži da napuste kuću.
Od dokaza da se ove zmije ne ubijaju u prvom momentu su sljedeći hadisi:
Prvi – hadis (gore spomenut) kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je sa minbera rekao: “Ubijajte zmije, …”. Zatim kaže Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma: “Dok sam ja ganjao zmiju da je ubijem zovnuo me Ebu Lubabe i rekao mi: ‘Ne ubijaj je’, pa sam ja rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da se ubijaju zmije”, a on mi odgovori: ‘On je zabranio nakon toga da se ubijaju zmije koje borave u kućama’.
Drugi – dugi hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki mladić od Ensarija u vrijeme bitke na Hendeku bio tek oženjen te bi tražio dozvolu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da u toku dana zijareti svoju ženu. Tako je jednog dana tražio dozvolu i otišao svojoj kući, pa je na vratima kuće zatekao svoju ženu kako stoji, zamahnio je kopljem prema njoj da je ubode zbog ljubomore koja ga je obuzela. A ona mu reče da spusti koplje i da uđe u kuću i da vidi šta je to što je istjeralo napolje. On je ušao i ugledao ogromnu zmiju kako se smotala na postelji, pa je zabo koplje u nju a zatim izašao i zabio koplje u kuću, pa je zmija njega ujela, pa se ne zna ko je prije umro, zmija ili mladić. Zatim smo otišli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prenijeli mu šta se desilo i rekli smo mu: ‘Dovi Allahu da nam ga oživi’. A on odgovri: “Tražite oprost za vašeg druga”, a zatim je dodao: “Zaisti u Medini imaju džini koji su primili Islam, pa kada vidite nekog od njih (u kućnim zmijama) obavještavajte ga tri dana, a poslije toga ako hoćete ubijte ga jer je on šejtan”. A u drugom rivajetu je došlo: “Zaista ove kuće imaju svoje stanare (u obliku zmija), pa kada nekoga od njih vidite tražite od te zmije da izađe tri puta, pa ako ne ode ubijte je jer je ona kjafir”, a njima je rekao: “Idite i sahranite vašeg druga”.
Zatim jedna skupina učenjaka smatra da se ovaj izuzetak odnosi samo na zmije koje borave u kućama u gradu Medini, tj. da se upozore da napuste kuću, a zmije drugih gradova na čitavom dunjaluku ne ulaze u ovaj izuzetak nego se ubijaju bez upozorenja, dokazujući to gore spomenutim rivajetom kod Muslima “Zaisti u Medini imaju džini koji su primili Islam … “. A sa druge strane je došla opća naredba da se ubijaju sve zmije, poput hadisa: “Ubijajte zmije”, i hadisa: “Pet štetočina se ubija u Hillu i Haremu …”, i hadisa u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubije zmija koja se pojavila dok su bili na Mini, a nije došlo u hadisu da je tražio od njih da je upozore tri puta ili tri dana (bilježi ga Muslim). Još dodaju da je razlog izuzimanja iz ove opće naredbe ubijanja zmija bio to što je skupina džina koji borave u Medini primila Islam.
Dok druga skupina učenjaka smatra da se iz opće naredbe ubijanja svih zmija izuzimaju sve zmije koje borave u kućama, svejedno u Medini ili bilo kom drugom mjestu, te da se one ne ubijaju prije upozorenja. Oni svoj stav argumentiraju hadisima u kojima je došao izuzetak, odnosno zabrana ubijanja zmija koje borave u kućama, poput rivajeta kod Buharije: ‘On je zabranio nakon toga da se ubijaju zmije koje borave u kućama’, takođe drugog rivajeta kod Muslima u hadisu o mladiću: “Zaista ove kuće imaju svoje stanare (u obliku zmija)”. Učenjaci koji zastupaju ovaj stav smatraju da dvije vrste zmija se ubijaju odmah pa makar bile kućne zmije a to su zmije sa dvije bijele linije preko leđa i zmije koje imaju kratak rep. To dokazuju sa hadisom kojeg bilježi Ebu Davud od Ebu Lubabe, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ubijanje zmija koje borave u kući osim zmije sa dvije bijele linije preko leđa i zmije koja ima kratak rep … . ovaj hadis šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim. Ovaj drugi stav, da se izuzimaju sve zmije koje borave u kućama a ne samo zmije Medine, je bliži ispravnom jer je mnogo hadisa koji su došli u općoj formi.
Takođe, učenjaci su se razišli oko toga da li se upozorenje tih zmija čini tri dana, tako što će se svaki dan tražiti od zmije da napusti kuću i upozoriti da ako to ne uradi da će biti ubijena, ili tri puta tako što će joj se tri puta ponoviti to upozorenje. I za jedno i za drugo je došao dokaz i to u istom hadisu kojeg bilježi Muslim u priči o mladiću, u jednom rivajetu je došlo: “Upozorite ih tri dana”, a u drugom: “Upozorite ih tri puta”. Bliže je ispravnom, a Allah zna najbolje, da se radi po rivajetu po kojem se upozorenje radi tri dana jer je ono preciznije.
A što se tiče načina upozorenja, tj. na koji način se traži od zmije da napusti kuću, takođe imamo dva stava. Po jednom treba reći: Pozivam se na ugovor koji je sa vama sklopio Nuh, alejhisselam, i na ugovor koji je sa vama sklopio Sulejman, alejhisselam, da nas ne uznemiravate. Ovo dokazuju hadisom kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi sa istim riječima gore spomenutim, a šejh Albani je ovaj hadis ocijenio slabim. Po drugom stavu treba reći, kako prenosi Malik: Tražim od vas u ime Allaha i Sudnjeg dana da nam se ne pokazujete i da nas ne uznemiravate. Vjerovatno je imam Malik ovo uzeo iz hadisa kojeg bilježi Muslim.
Bliže je ispravnom da u načinu upozoravanja ima širine, s tim da je bitno da se stavi do znanja tim kućnim zmijama da se od njih traži da napuste kuću i da ne uznemiravaju njene ukućane, a da će u protivnom biti ubijene. Naravno, ovo obraćanje zmijama se zasniva na tome da ako u njima borave džini koji su primili Islam da oni razumiju ono što im se govori i da će poslušati zahtjev. Ve billahi tevfik.
MR,.ZIJAD LJAKIC
Preuzeto sa stranice zijad-ljakic.com
Vidi manjeKako da poste oni koji rade teške poslove?
Alejkumusselam. Osobe koje rade teške fizičke poslove, poput rudara, građevinaca i slično, za ove osobe u Šerijatu nije došla olakšica da mogu da mrse dane Ramazana i da iste naposte. I ovo bi trebalo biti jasno. Na njima je obaveza da svaki dan Ramazana nanijete post i da ga zaposte, pa ako ga ispoviše
Alejkumusselam. Osobe koje rade teške fizičke poslove, poput rudara, građevinaca i slično, za ove osobe u Šerijatu nije došla olakšica da mogu da mrse dane Ramazana i da iste naposte. I ovo bi trebalo biti jasno. Na njima je obaveza da svaki dan Ramazana nanijete post i da ga zaposte, pa ako ga isposte dobro i jest. A kada dođu u situaciju da ne mogu više izdržati od gladi i žeđi dozvoljeno im je da popiju i pojedu onoliko koliko im je dovoljno da izdrže do iftara a zatim da nastave sa postom do iftara. Takođe, obavezni su napostiti te dane kada budu u mogućnosti nakon Ramazana. Ova dozvola da popiju i pojedu samo onoliko koliko je dovoljno do iftara se vraća na dozvolu pijenja i jedenja onoga što je haram u nuždi. Jer njima je haram da se mrse u danima Ramazana, a zbog teškog fizičkog posla i iznemoglosti dođu u stanje nužde kada im je dozvoljeno da popiju i pojedu, a što je haram u osnovi u danima Ramazana, samo onoliko koliko bi utolili glad i žeđ do iftara. Kao što je dozvoljeno pojesti svinjskog mesa ili popiti alkohola samo onoliko koliko da se glad i žeđ utole, a što je muslimanu u osnovi zabranjeno, onima koji bi umrli od gladi ili žeđi ako to ne urade.
Dokazi za ovo su sljedeća tri kur’anska ajeta: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je”.
(El-Bekara, 173)
“Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti”. (El-En’am, 145)
“On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu stoku koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad – pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti”. (En-Nahl, 115)
Znači, ajeti ukazuju na to da je u nuždi dozvoljeno pojesti meso strvine ili svinje, popiti alkohola ili krvi, a koji su inače zabranjeni, ali ne iz želje i samo onoliko koliko je potrebno da se utole glad i žeđ. Analogno ovome, to isto se odnosi na one osobe koje ne moge izdržati post jer rade teške fizičke poslove, tj. nije im dozvoljeno da ne poste te dane u startu nego su obavezni da ih zaposte, pa ako dođu u stanje prinude da se omrse, onda urade to samo onoliko koliko je dovoljno da utole glad i žeđ do iftara. A na ovo se odnose riječi Uzvišenog : “A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad”. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjeDa li je tačno da žena koja nije pokrivena nikad neče vidjeti Dženet?
To nije tačno. Žena muslimanka koja nije pokrivena a izvršava druge vadžibe (namaz, post, zekat i slično) je velika griješnica zbog nepokrivanja s tim da samo nepokrivanje neće biti razlog da nikada ne uđe u Džennet. Od akide Ehli sunne vel džema’ je da će svaki veliki griješnik (onaj koji čini veliviše
To nije tačno. Žena muslimanka koja nije pokrivena a izvršava druge vadžibe (namaz, post, zekat i slično) je velika griješnica zbog nepokrivanja s tim da samo nepokrivanje neće biti razlog da nikada ne uđe u Džennet. Od akide Ehli sunne vel džema’ je da će svaki veliki griješnik (onaj koji čini velike grijehe poput zinaluka, krađe, laganja, nepokrivanja i slično) ako se ne pokaje za svoje grijehe prije smrti a Allah mu ne oprosti te grijehe biti bačen u vatru i pržen u njoj shodno vličini počinjenih grijeha a da će kad tad biti izvađen iz Džehennema i ući u Džennet jer je umro na tevhidu, tj. na LA ILAHE ILLELLAH i nije činio širk Allahu.
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće oprostiti da mu se širk čini a oprostiće mimo toga kome hoće” (En-Nisa 48) Prema tome, nepokrivanje je velik grijeh i ona osoba koja to svjesno radi biće kažnjena žestokom kaznom ali to ne znači da nikada neće vidjeti Džennet.
Dr. Zijad Ljakić
Da li mi muslimani svi imamo suđenog, suđenu osobu?
Alejmusselam! Iz pitanja se razumije da ti vjeruješ u kader i da znaš da je Allah sve odredio od dobra ili zla. I nema sumnje da je Allah, dželle še’nuhu, odredio suđenu osobu onome kome je određeno da se oženi ili uda. Takođe, odredio je nekome da nema suđene osobe jer mu je određeno da se ne oženiviše
Alejmusselam! Iz pitanja se razumije da ti vjeruješ u kader i da znaš da je Allah sve odredio od dobra ili zla. I nema sumnje da je Allah, dželle še’nuhu, odredio suđenu osobu onome kome je određeno da se oženi ili uda. Takođe, odredio je nekome da nema suđene osobe jer mu je određeno da se ne oženi ili ne uda, ali mi neznamo šta je Allah, dželle še’nuhu, odredio.
To što roditelji kažu doće suđeni ne mora da bude tako, jer neko nema suđenu osobu za koju će se udati, ali mi to ne znamo. Nego je na inasanu da uzima za uzroke, nije sporno šerijatski da se djevojka raspituje za momka koji joj se sviđa, da mu da neki znak da joj se sviđa, ili da njen otac je ponudi, ili njena majka i tako. Jer se Hatidža ponudila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a tako i Omer, radijallahu anhu je ponudio Hafsu prvo Osmanu a zatim Ebu Bekru, i mnoštvo je takvih primjera. Ve bilalhi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjeMožemo li i moramo li se ponovo vjenčati?
Alejkumusselam. Ovo što se među vama desilo ima tri bitna momenta sa šerijatske strane: Prvo – to što si ti nakon što ste se posvađali otišla od njega. To nisi smjela uraditi sama od sebe, niti je njemu (tvome mužu) dozvoljeno da kada ti da talak da te istjera iz kuće sve dok ne istekne iddet. Kaževiše
Alejkumusselam. Ovo što se među vama desilo ima tri bitna momenta sa šerijatske strane:
Prvo – to što si ti nakon što ste se posvađali otišla od njega. To nisi smjela uraditi sama od sebe, niti je njemu (tvome mužu) dozvoljeno da kada ti da talak da te istjera iz kuće sve dok ne istekne iddet. Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi” (Et-Talak, 1). Znači, Uzvišeni zabranjuje da muž, nakon što da talak ženi, da je istjera iz kuće a takođe, naređuje da one same od sebe ne izlaze. Smisao ovoga je u tome da kada puštena žena ostane zajedno sa čovjekom u kući stvaraće se prilika da je on vidi i da je kao ženu poželi (to je ono što ti kažeš da ste se ponovo zaljubili jedno u drugo).
Pa ako je imalo u njihovom braku hajra neminovno je i neizbježno je da je vrati, a ako je zaista ne može podnijeti i ne može sa njom da živi tada će to potvrditi i još bolje učvrstiti. Ovo je prva greška koju ste napravili i koja se, nažalost, uobičajeno čini prilikom davanja talaka i svađa među supružnicima.
Drugo – nije dozvoljeno mužu da kada već daje talak ženi da joj tri puta odjedanput daje talak. Dokaz za to su riješi Uzvišenog: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet …” (Et-Talak, 1). I kaže: “Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati” (El-Bekare, 229). Iz ovih ajeta se razumije da puštanje žene biva davanjem jednog talaka i brojanjem jednog iddeta a ne da se odjedanput daju sva tri talaka i da im se broji jedan iddet. A što se tiče mes’ela da kada već muž dadne ženi odjedanput tri talaka da li je pao talak ili nije učenjaci imaju podijenjeno mišljenje.
Naime, ako muž da ženi talak riječima: Puštena si triput, ili kaže: Puštena si, puštena si, puštena si, ili joj kaže: Puštena si, zatim nakon nekoliko dana dok je još u iddetu kaže joj: puštena si, pa se to još jednom ponovi nakon nekoliko dana dok je u iddetu, u sve tri ova slučaja se smatra da je muž izgovorio ženi talak tri puta, s tim da su se učenjaci razišli da li je talak pao tri puta ili samo jednom. Zanimljiva je stvar da su sve četiri poznata mezheba hanefije, malikije, šafi’ije i hanbelije, na tome da se talak dat tri puta odjedanput broji tri puta. Međutim, ispravno mišljenje je da talak pada samo jedanput.
Najjači argument koji ukazuje na ispravnost ovog mišljenja je ono što bilježi Muslim od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da mu je rekao Ebu Es-Sahba’i: “Zar ne znaš da se u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i na početku hilafeta Omera, radijallahu anhuma, talak dat tri puta brojao samo jednom?” A on je odgovorio: “Da”. Prema tome, tri talaka koja ti je dao tvoj muž se broje samo jednim talakom, te da si ti sada još uvijek u iddetu, on bi imao pravo da te vrati zašto bi mu bilo dovoljno da izgovori riječi da te je vratio ili da ti priđe u postelji.
Treće – učenjaci se razilaze po pitanju brojanja iddeta koji je spomenut u kur’anskom ajetu: “Raspuštenice neka čekaju tri kuru’a” (El-Bekare, 228): da li je kuru’ tri mjesečna pranja ili tri čistoće između dva hajza. A s obzirom da su već prošla četiri pranja (hajza) to znači da je tvoj iddet istekao i po jednom i po drugom mišljenju. A to onda znači da mu ti više nisi žena, tj. da si mu haram sve dok se ponovo ne vjenčate sa svim šartovima sklapanja braka: dozvolom staratelja, prisustvom svjedoka i slično, odnosno kao da se prvi put uzimate. Sada nakon što ti je istekao iddet nije ispravno niti dovoljno da ti on samo kaže da si vraćena ili da ti priđe u postelji.
Prema tome, pogriješila si što si otišla od njega, a njemu je bilo haram da ti da talak tri puta odjedanput iako se to brojao jedan talak, a s obzirom da ti je istekao iddet trebate ponovo da se vjenčate kao da se prvi put uzimate ako hoćete da živite. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjeJe li je dozvoljena ženidba sa ženom koja ima vanbračno dijete?
Ovo pitanje se vraća na mes’elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk. Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja: Prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženit uopćeno, ovo je stav većine učenjaka. Drugo – da je nije dozvoljeno oženiti sve dok ne učini tevbu i dok ne prođe jedno mjesečno pranje (kako bi seviše
Ovo pitanje se vraća na mes’elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk. Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja:
Prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženit uopćeno, ovo je stav većine učenjaka.
Drugo – da je nije dozvoljeno oženiti sve dok ne učini tevbu i dok ne prođe jedno mjesečno pranje (kako bi se znalo da nije zatrudnila) ili dok se ne porodi ako je zatrudnila.
I jedan i drugi stav imaju argumente zasnovane na ajetima (sura En-Nur 3. i El-Maide 5.) i vjerodostojnim hadisima čije izlaganje bi uzelo mnogo prostora. I po jednom i po drugom mišljenju ti nemaš šerijatske zapreke da je oženiš. Po prvom mišljenju je jasno jer je po njemu uopćeno dozovljeno. A po drugom jer njeno redovno klanjanje, učenje Kur’ana i pridržavanje vjere upućuju da je učinila tevbu, a sa rađanjem djeteta je otklonjena druga zapreka, tj. čistoća maternice.
A to što te nije odmah obavijestila o djetetu, razumljivo je, jer da je to uradila odmah na samom početku nema sumnje da bi se ti okrenuo od nje. Prema tome, stvar je do tebe. A savjetujem te, da ako ti je se svidjela i ako si našao kod nje osobine zbog kojih vidiš da možete imati zajedničku budućnost, da provjeriš da li je se iskreno pokajala zbog učinjenog djela.
Pa ako jeste, onda uz Allahovu pomoć oženi je, jer svi smo mi griješnici kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov puno giješi, a najbolji griješnici su oni koji se puno kaju.” (Tirmizi 2499, Ibn Madže 4251, Ahmed 13072, Darimi 2727 i Hakim 7617, ocijenili su ga vjerodostojnim Hakim i Ibnul-Kattan, dobrim Adželuni i Alabani, kaže Ibn Hadžer da mu je sened jak, a slabim su ga ocijenili Ahmed, Zehebi i ‘Iraki, jer je u senedu Alijj ibn Mes’ade, a oko njega se razilaze) Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manje