Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
ODGOVORNOST OPSIHRENE OSOBE ZA KRIVIČNA DJELA
Alejkumusselam. Opsihrena osoba po ovom pitanju može biti u dva stanja: Prvo stanje: da nema kontrole nad sobom, tj. grijehe i loša djela radi mimo svoje volje zbog uticaja sihra. Za počenjena loša i krivična djela u ovom stanju će odgovarati osoba koja joj je napravila sihr. A sa tom osobom koja joviše
Alejkumusselam.
Opsihrena osoba po ovom pitanju može biti u dva stanja:
Prvo stanje: da nema kontrole nad sobom, tj. grijehe i loša djela radi mimo svoje volje zbog uticaja sihra.
Za počenjena loša i krivična djela u ovom stanju će odgovarati osoba koja joj je napravila sihr. A sa tom osobom koja joj je napravila sihr takođe može odgovarati i osoba koja posreduje u tom sihru, poput osobe koja naruči sihr, kupi ga ili postavi ga, iako ona nije napravila taj sihr ona je učestvovala u opsihravanju.
Drugo stanje: da opsihirena osoba ima kontrolu nad sobom ili u određeno vrijeme vlada sobom, zna šta radi i može da utiče na svoje ponašanje, takva osoba će sama odgovarati za grijehe i loša djela koja je radila u periodu kada sihr nema uticaja na nju.
A što ste tiče šejtana, treba da znati da on ne može upravljati čovjekom i da nema vlasti nad njim, njegova uloga je navođenje, zavođenje i podsticanje na grijeh. A čovjek se odaziva ili to odbija. Dokaz da je to tako su riječi
Uzvišenog: “I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je prâvō obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.” Nevjernike sigurno čeka bolna patnja” (Ibrahim, 22).
A u drugom ajetu je došlo: “Vi ste nas varali.” “Nismo” – odgovoriće – “nego vi niste htjeli vjerovati, a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili” (Es-Safat, 28-30). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS OBAVLJANJA NUŽDE OKRETANJEM (prednjom ili zadnjom stranom) PREMA KIBLI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Oko okretanja prednjom ili zadnjom stranom tijela prema Kibli pri obavljanju nužde (fiziološke potrebe) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Razlog razilaženja su dva kontradiktorna hadisa. Prvi – od Ebu Ejjuba el-Ensarije, radijallahu anhu, se prenosiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Oko okretanja prednjom ili zadnjom stranom tijela prema Kibli pri obavljanju nužde (fiziološke potrebe) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Razlog razilaženja su dva kontradiktorna hadisa.
Prvi – od Ebu Ejjuba el-Ensarije, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada odete obaviti nuždu, nemojte se okretati ni prednjom ni zadnjom stranom pri obavljanju velike niti male nužde, nego se okrenite istočno ili zapadno“. Kaže Ebu Ejjub, radijallahu anhu: „Otišli smo u Šam (Levant) i zatekli klozete da su okrenuti prema Kabi, pa bi se zakretali od nje (pravca Kabe) i činili bi istigfar Allahu“. Hadis je muttefekun alejhi.
Drugi – od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Jednog dana sam se popeo na Hafsinu kuću, pa sam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da vrši nuždu okrenut prednjom stranom prema Šamu, a zadnjom prema Kabi“. Hadis je muttefekun alejhi.
Dok ovaj hadis ukazuje na dozvolu.
Oko ovog pitanja učenjaci imaju četiri mišljenja:
Prvo mišljenje – opća zabrana.
Ovo je stav Mudžahida, Nehaija, Sevrija, Ibn Hazma, Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjima.
Dokazuju hadisom Ebu Ejjuba, radijallahu anhu. Kažu: riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se daje prednost u odnosu na njegovu praksu.
Drugo mišljenje – opća dozvola.
Na ovome je Urve ibn el-Zubejr, Rebi'a i Davud Zahiri.
Dokazuju hadisom Ibn Omera, radijallahu anhu.
Treće mišljenje – dozvola u zatvorenom prostoru, a zabrana na otvorenom.
Ovo je stav tri mezheba: malikijskog, šafijskog i hanbelijskog, kao i stav Ishaka, Ša'bija i drugih.
Kažu da se sa ovim stavom radi po oba hadisa.
Četvrto mišljenje – pokuđenost.
Ovom mišljenju je dao prednost Sane'ani.
Dokaz je to što se hadis Ebu Ejjuba, radijjallahu anhu, spušta sa zabrane na pokuđenost zbog hadisa Ibn Omera, radijjallahu anhuma.
Odabrani stav, a Allah zna najbolje, je treće ili četvrto mišljenje, jer se po njima radi po onome što je došlo u oba hadisa.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI MJESEČARENJE IMA VEZE SA SIHROM ILI DŽINSKIM DJELOVANJEM
Alejkumusselam. Nakon istraživanja ovog pitanja nisam našao neki šerijatski tekst koji govori o ovoj temi. Takođe, nisam našao da je neko od učenjaka nešto o ovome govorio i pojašnjavao sa šerijatske strane. A stručnjaci koji govore o simptomima džinskog napada, sihra i slično uglavnom veoma rijetkoviše
Alejkumusselam.
Nakon istraživanja ovog pitanja nisam našao neki šerijatski tekst koji govori o ovoj temi. Takođe, nisam našao da je neko od učenjaka nešto o ovome govorio i pojašnjavao sa šerijatske strane.
A stručnjaci koji govore o simptomima džinskog napada, sihra i slično uglavnom veoma rijetko spominju kao simptom mjesečarenje, odnosno da je ono rezultat džinskog ili sihirbaskog djelovanja. Na jednom mjestu gdje se navode simptomi šejtansko-džinskog djelovanja u snovima pročitao sam da ponekad džini prisile spavača da hoda u snovima kako bi ga prestaršili kada se probudi i spozna da nije na mjestu gdje je spavao.
Nakon spomenutog može se zaključiti da se mjesečarenje u osnovi vraća na poznati poremećaj prilikom spavanja koji ima svoju neurološku, psihičku i fizičku pozadinu. A razlozi i faktori koji utiču na hodanje u toku sna kod djece su nepoznati do dana danas među ljekarima. U većini slučajeva mjesečarenje se veže za premorenost, psihičku rastrešenost, nesanicu i slično tome. A dalja priča oko toga kako medicina na to gleda nije moja specijalnost i nema smisla da ja prenosim šta ljekari o tome kažu.
U većini slučajeva mjesečarenje kao poremećaj u snu završi sretnim završetkom i dovoljno je za njegovo liječenje preduzeti neke preventivne mjere prije spavanja poput sljedećeg:
– udaljavanje opasnih i oštrih predmeta, ključeva od auta, ključeva od vanjskih vrata od kuće iz sobe u kojoj spava dijete,
– postaviti zvono na vrata sobe za spavanje tako da prilikom otvaranja proizvodi dovoljno jak glas da probudi dijete,
– postavljanje željeznih šipki na prozore kako bi se spriječio izlazak i pad djeteta kroz prozor,
– obavezno zaključavanje vanjskih vrata sa uklanjanjem i sakrivanjem ključa,
– poželjno je da soba za spavanje djeteta bude na donjem spratu kako bi se izbjeglo njegovo hodanje niz stepenice,
– da njegov krevet ne bude na sprat.
Sve ove preventivne mjere su usmjerene da se spriječi da se dijete ozlijedi, a samo liječenje mjesečarenja uglavnom je kod ljekara specijaliste za te stvari.
Pogrešno je shvatanje da osobu koja hoda u toku sna ne treba buditi jer je to opasnost za nju, a što je zasnovano na tome što ta osoba kada se probudi jedno vrijeme izgubi kontrolu nad sobom, pa se misli da joj se time može naškoditi, što je pogrešno. Takođe, preovladava pogrešno shvatanje da se osoba koja hoda u toku sna ne izlaže neprijatnostima i ozljedama (kao da je nešto čuva) što je potpuno pogrešno, jer mjesečar može izgubiti ravnotežu, može pasti, može doživjeti teške ozljede i tome slično.
Prema tome, mjesečarenje u osnovi nije posljedica džinskog djelovanja, iako nije isključeno da u nekim slučajevima može biti, nego je to poremećaj u toku spavanja čiji razlozi i faktori i dan danas nisu potpuno poznati. Taj poremećaj se liječi kod ljekara i nema potrebe da se zbog toga uči rukja ako nema nekih drugih simptoma koji ukazuju na džinsko djelovanje. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeOPĆENJE DŽINA SA DJEVOJKOM I NAČIN ZAŠTITE OD ISTOG
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika. U ovome što se vama dešava je u pitanju jedno od dvoga: - da vam to radi džin napasnik koji želi da vam napakosti zbog nečega ili koji želi da se spolno zadovoljava, - da vam to čini džviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika.
U ovome što se vama dešava je u pitanju jedno od dvoga:
– da vam to radi džin napasnik koji želi da vam napakosti zbog nečega ili koji želi da se spolno zadovoljava,
– da vam to čini džin ljubavnik, tj. džin koji se zaljubio u vas. S tim da je shodno onome što je spomenuto u pitanju priličnije da se radi o džinu napasniku.
Odgovor na ovo pitanje traži da se ukratko obrade sljedeće teme:
– mogućnosti općenja džina sa ženama ljudi i obrnuto,
– šta da radi žena iskušana ovim belajem?,
– može li džin oduzeti nevinost djevojki?
Mogućnosti općenja džina sa ženama ljudi
Kaže Uzvišeni Allah: „U njima će biti one (hurije) koje predase gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ (Er-Rahman, 56). U tefsiru ovog ajeta kaže šejh mufessira Ibn Džerir Taberi (Tefsir Taberi, 23-64): „Da sa njima (hurijama), prije njih, nije polno općio ni čovjek ni džin“.
Odnosno, uzvišeni Allah negira da je iko od ljudi i džina polno općio sa hurijama. A Allah, subhanehu ve te'ala, ne hvali nešto spominjanjem onoga što je nemoguće da se desi. Pa tako i u ovom ajetu, da je ne moguće da se desi intimni odnos između džina i žene od ljudi onda u navođenju istog nema fajde (koristi), takođe, to onda ne bi bila pohvalna osobina hurija. Slično ovome je da nije pohvalna osobina reći za radni stol da ne čini zulum (nepravdu) svojim službenicima koji sjede za njim, jer je ne moguće da radni stol čini zulum. Za razliku od riječi: da taj i taj direktor ne čini zulum svojim službenicima, ovo je već pohvala za njega jer je zulum od direktora moguć da se desi.
Znači, pošto Uzvišeni Allah negira u spomenutom ajetu da sa hurijama prije dženetlija nije polno općio ne samo čovjek nego ni džin, to ukazuje da je intimni odnos među njima moguć, u protivnom hvaliti hurije time nema smisla ni fajde, a Allahov govor je iznad toga da bude lišen fajde (koristi).
Druga stvar, uporedno navođenje i spajanje džina sa čovjekom u ajetu „ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ ukazuje da je polni odnos džina sa ženom (od ljudi) STVARAN I REALAN kao što je stvaran i realan čovjeka sa ženom. Na ovom stavu je džumhur (većina) učenjaka.
Kaže Ibnul-Dževzi u tefsiru „Zadul-mesir“ (5/467): „U ajetu je dokaz da džin može polno općiti sa ženom kao čovjek“. Ovo isto značenje potvrđuju i dokazuju sa ovim ajetom učenjaci El-Alusi i El-Beka'i u svojim tefsirima.
Kaže Ibn Tejmije u Medžmu'ul-fetava (13/82) govoreći o kontaktiranju ljudi i džina: „Nekad ovi (ljudi) čine uslugu onima (džinima) u ostvarenju njihovih ciljeva, a nekad oni (džini) ovima (ljudima) u ostvarenju njihovih ciljeva.
Džin donese čovjeku ono što hoće od slika, imetka ili ubistva njegovog neprijatelja, a čovjek bude pokoran i poslušan džinu, nekad mu sedždu čini, nekad čini sedždu onome čemu naredi džin da je čini, nekad mu se prepusti pa on sa njim polno opći. A takođe džinice, neke od njih koje služe čovjeka žele od njega ono što žele žene ljudi od ljudi (polni odnos). Ovo se često dešava kod muških i ženskih džina, mnogi muški džini polno opće sa ženama ljudi kao što ljudi opće sa njima, a ponekad to rade sa muškarcima (od ljudi)“.
Ovo su riječi provjerenih i pouzdanih učenjaka Ummeta koji dobro poznaju Kur'an, Sunnet i stvarnost.
Zato nema ibreta u riječima onih koji tvrde da ono što se desi između čovjeka i džina od polnog odnosa ili predigre da su to fantazije, halucinacije, zamišljanja, zone psihičkog i slično, tj. da to nije stvarni i realni polni odnos i kontakt. Jer najjači argument sa kojim se negira mogućnost polnog odnosa između džina i čovjeka je to što su stvoreni od različih tvari, tj. džini su stvoreni od vatre a ljudi od zemlje (gline).
Na ovaj argument je autor veoma kvalitetne knjige iz oblasti svijeta i propisa vezanih za džine „Akamul-merdžan fi ahkamil-džan“ (1/79) Bedruddin Eš-Šibli hanefijski učenjak iz Damaska odgovorio jednostavno i ubjedljivo. On kaže da su se džini, iako su u osnovi stvaranja prvotno nastali od oca džina Iblis kojeg je Allah stvorio od vatre, promijenili sa jedenjem, pijenjem, rađanjem i porodom isto kao što su se potomci Ademovi promijenili u odnosu na svoju osnovnu supstancu od koje je stvoren otac čovječanstva Adem, tj. zemlju ili glinu.
Znači, svi džini osim njihovog praoca nisu stvoreni od vatre kao što ni svi ljudi mimo Adema nisu stvoreni od gline (zemlje). Došlo je u hadisu kojeg bilježi Ahmed u Musnedu (sa dobrim senedom – Šuajb Arnaut) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvativši šejtana koji mu se ispriječio u toku namaza i počeo ga daviti tako da je osjetio hladnoću jezika, u rivajetu hladnoću pljuvačke.
Takođe, u hadisu mutefekun alejhi je došlo da se šejtan može kretati kroz ljudsko tijelo venama kroz koje teče krv. A ovo znači da je šejtan u svom izvornom obliku odnosno vatri, od koje je stvoren otac džina, ne bi njegov jezik ili pljuvačaka bili hladni, niti bi čovjek mogao izdržati i podnijeti njegovu vatru prilikom kretanja kroz ljusko tijelo.
Šta da radi žena iskušana ovim belajem?
Prvo – bitno je znati da su dešavanja polnog uživanja ili općenja džina sa ženama ljudi istina, činjenica i sušta realnost te se prema tome ophodti na odgovarajući način. Zato treba odbaciti svaku sumnju u dešavanje istog. Nije tačno da su to umišljanja, fantazije, halucinacije, psihička posebna stanja i slično. Ovakvo tumačenje odgovara šejtanu i pomaže ga jer se tako liječi na pogrešan način, poput pijenja raznoraznih tableta uz ostavljanje liječenja sa zikrovima, dovama i učenjem Kur'ana.
Drugo – bolesnici koje Allah iskuša sa ovim belajem, ako na tom iskušenju saburaju (strpljenju) i budu čvrsti, imaju nagradu od Uzvišenog Allaha, poveća im se deredža i brišu im se grijesi. Dokaz za ovo su vjerodostojni hadisi u kojima se navodi da mu'mina na dunjaluku neće zadesiti nikakav musibet (bolest, nesreća, sihr, ezijet džina i slično) a da mu Allah neće umanjiti grijehe i povećati stepen.
Treće – ovaj musibet nije dokaz da je onaj koga je zadesio fasik (griješnik) i da ga Allah ne voli sve dok se on bori, opire, suprostavlja i liječi na način za koji zna da najispravniji. Jedan od šejhova navodi slučaj djevojke daijke koja je imala velikog uspjeha u davi, dnevno je ponavljala 5 džuzeva Kur'ana, poznata po ibadetima, namazu, skrušenosti, … Allah subhanehu ve te'ala je iskušao ovu daijku sa ovim belajom, šejtan joj je dolazio danju i noću, a ona je svoju nesreću iznosila Allahu Moćnom i Gordom doveći da je izbavi od ovog prokletnika. Pa joj se Allah odazvao i otklonio belaj od nje, a posljedica njenog sabura je bila da je Allah već na dunjaluku opskrbio veoma dobrim mužem i porodom.
Četvrto – da se liječi i oslobađa od ovog musibeta na sljedeći način:
– da svakodnevno čini zaštitu same sebe učenjem poznatih zikrova i dova: jutarnji i večernji zikr, zikr pred spavanje, zikr ulaska i izlaska iz kupatila, ili ulaska ili izlaska iz kuće, … (najbolja knjižica sa dovama je Hisnul muslim koja se može naći i skinuti sa interneta).
– učenje Bismile prije skoro svake radnje: jela, pića, skidanja i oblačenja odjeće, …
– stalno lijegati u krevet pod abdestom sa učenjem Ajetul-kursija (i zikrova pred spavanje),
– ne lijeganje u krevet gola ili polugola, niti u providnoj, kratkoj ili izazovnoj (za muškarce) odjeći,
– da nauči na bilo koje ulje (najbolje je maslinovo ili čurokotovo) nešto iz Kur'ana (šerijatsku rukju, ili suru El-Bekaru ili nešto drugo manje ili više), a zatim da se pred spavanje namaže po tijelu vodeći računa da se posebno namaže tim naučenim uljem ispod pazuha, po grudima (obavezno bradavice) i predio između pupka i koljena,
– da se namiriše pred spavanje lijepim mirisom, naročito ako ima bijeli misk,
– da nastoji ako ikako može da ne spava sama u sobi niti da se uopće mnogo osmaljuje u kući ili drugim mjestima, tj. da uvijek budi u društvu ljudi,
– da ne spava u mračnoj sobi nego uvijek pod svjetlom (i u društvu),
– da ako osjeti prisustvo ili pojavu džin, svejedno vidjela ga ili ne (tj. bio u ljudskom liku ili ne), treba odmah proučiti Ajetul-kursi, ili sure El-Felek, En-Nas, El-Fatihu, ili bilo šta što naumpadne iz Kur'ana, (ako bi se pojavio u tjelesnom liku to bi ga uništilo, zato oni i izbjegavaju ovaj metod prilaska ženama),
– da se ne bojati džina, jer oni joj uz Allahovu pomoć ne mogu ništa, ljudi su uopćeno jači od njih i oni se boje i klone ljudi,
– da sabura i nada se Allahovoj nagradi zbog ovog musibeta, i da bude potpuno ubijeđena da će joj neminovno doći Allahova zaštita i pomoć, inšallah.
Naravno, podrazumijeva se klanjanje farz namaza u njihovim vremenima, mnogo učenja Kur'ana i uopće zikrenja pri hodu, vožnji ili čekanju. Takođe, da se ne sluša muzika i ne vješaju slike živih bića po zidovima kuće, jer sve ovo jača i privlači džine i šejtane u kuću.
Može li džin oduzeti nevinost djevojki?
U pitanju gubljenja nevinosti djevojke (tj. probijanja djevičanske opne) u polnom odnosu sa džinom napasnikom ili ljubavnikom misli se i na polno općenje bilo ono u snu i u javi.
Ispravno je, a što praksa potvrđuje, da džin može oduzeti djevojki nevinost samo u dva ili tri slučaja:
Prvi slučaj – da se džin pojavi u tjelesnom liku čovjeka ili nekog drugog bića tako da ga svako (ko bi bio prisutan) može vidjeti, kao što se šejtan pojavio Ebu Hurejri, radijallahu anhu, prilikom krađe zekata iz Bejtul mala (mutefekun alejhi).
On ovo neće uraditi osim uz pristanak same djevojke, našto je on nastoji ubijediti kako bi bio siguran za samog sebe, odnosno da ona neće u takvom njegovom pojavljivanju učenjem Kur'ana ili zikrova nanijeti njemu ezijet.
U ovom slučaju ako bi ona pristala dobrovoljno da imaju intimni odnos, tj. da joj se pojavi tjelesno i polno opći sa njom, ona sama snosi posljedice toga. Naravno, on joj može činiti vesvese, zavoditi je i ubjeđivati da je voli, da joj je muž i slično, ali mu ona ne smije vjerovati. Ona treba tražiti utočište kod Allaha od njega i njegovog zla ako bi se tako pojavio, da se utječe Allahu govoreći: E'UZU BILLAHI MINKE, ili E'UZU BILLA HIMINEŠŠEJAN NIRRADŽIM. Mnogi džini pokušavaju obmanuti djevojke na ovaj ili sličan način.
Drugi slučaj – u kojem se džin napasnik ili ljubavnik pojavi u stvarnom tjelesnom liku takođe, a djevojka bude potpuno daleko od spominjanja Allaha (u stanju koje liči nifaku ili kufru) zbog nepraktikovanja vjere ili mnoštva griješenja ili džehla o vjeri uopće.
Ovakav vid gubljenja nevinosti sa džinom se takođe rjeđe dešava, ili tačnije najčešće se dešava između džina i sihrbašica – ljudskih žena, ili sihrbaza i džinica (žena džina).
Treći slučaj – da džin uz pomoć svojih vesvesa i zavođenja, i podjarivanja spolnih strasti kod djevojke prilikom uživanja u njenom tijelu dovede je u stanje da ona sama sebi prstom ili nekim predmetom probije djevičansku opnu u tijeku strasti i uživanja kome se prepustila.
U ovom slučaju djevojka je obavezna da se svim silama bori da ne učestvuje u spolnim napastvovanjima džina, a naročito da čini Isti'azu, tj. da traži utičište kod Allaha od šejtana, učeći: E'UZU BILLA HIMINEŠŠEJTANIRRADŽIM, da ovo neprestano ući. Džin ovo ne može podnijeti te će biti prinuđen da se udalji i pobjegne. Znači ona treba kada osjeti da se on pojavio, da je tu kod nje prisutan, da počne ili učiti Ajetul-kursij (ili nešto druo iz Kur'ana) ili da uči E'uzu.
U svim drugim slučajevima polnog općenja džina sa djevojkom, naravno u kojima ona bude potpuno blokirana i nemoćna, džin ne može da joj oduzme nevinost (tj. probije djevičansku opnu) pa makar ona doživjela polni akt, bilo na javi ili u snu, osjetila vrhunac akta ili ne. Praktično je potvrđeno da djevojke sa kojima je džin imao po nekoliko puta polni odnos i koje su doživljavale vrhunac u tom aktu da nisu gubile nevinost, hvala Allahu.
Prema tome, ti sestro postupi onako kako je pojašnjeno u ovom odgovoru, osloni se na Allaha, ne boj se i budi hrabra. Molim Uzvišenog da te što prije sačuva od tog napasnika. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeRAZVOĐENJE POMOĆU CRNE MAGIJE
Ono što ti nazivaš crnom magijom u cilju razvođenja braka u islamu se to zove sihr. A sam sihr, bavljenje sihrom, njegovo učenje i liječenje njime islam na poseban način tretira. Naime, sve vrste sihra su zabranjene, kaže Uzvišeni: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivalviše
Ono što ti nazivaš crnom magijom u cilju razvođenja braka u islamu se to zove sihr. A sam sihr, bavljenje sihrom, njegovo učenje i liječenje njime islam na poseban način tretira.
Naime, sve vrste sihra su zabranjene, kaže Uzvišeni: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!”. (El-Bekare, 102)
Riječi Uzvišenog “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” i “Iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće udjela na onome svijetu imati” ukazuju da je sihr haram i da je bavljenje sihrom kufr.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim ubrojao sihr u sedam upropaštujući grijaha.
Šerijatska kazna za onoga ko se bavi sihrom je ubistvo.
U vjerodostojnim predajama je prenešeno od troje ashaba da su ubili sihrbaza, od Omera, Hafse i Džunduba, radijallahu anhum.
Prema tome, djelo sihra svejedno bilo učenjem, poučavanjem ili bavljenjem je djelo kufra sa kojim se izlazi iz islama jer je sihr zasnovan na činjenju ibadeta nekome drugom mimo Allaha.
Takođe, vadžib je ubiti sihrbaza kada se potvrdi da je sihrbaz jer se njegovo zlo prenosi na čitavu zajednicu.
Imajući u vidu spomenuto, nije dozvoljena upotreba sihra u bilo koju svrhu pa i za liječenje, jer je sihr ništavan u svim njegovim oblicima, predstavlja grijeh i neposlušnost Uzvišenom te ne može biti put i sredstvo koje vodi u hajr.
Onaj ko je opsihren ili hoće da se sačuva od sihra on ne treba da se sa sihrom liječi ili da se sihrom čuva od sihra, jer se zlo ne otklanja sa zlom niti kufr sa kufrom, nego je na njemu da zlo sihra otklanja sa hajrom putem šerijatske rukje ili učenjem zikrova i praktikovanja vjere.
Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o nešretu, tj. liječenju sihra sa sihrom, pa je odgovorio: “To je djelo šejtana”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed od Džabira, radijallahu, a Albani i Šuajb Arnaut su ga ocijenili vjerodostojnim.
Sihr se liječi učenjem Kur'ana, dovama i dozvoljenim lijekovima a ne sa sihrom.
Pravljenje i nošenje bilo kakvih hamajlija sa kojima se ljudi žele čuvati od sihra, uroka i slično, takođe nije dozvoljeno. A shodno od čega se prave i šta se na njima piše hamajlije mogu biti kufr sa kojim onaj ko ih pravi izlazi iz islama, ili u najblažem obliku su zabranjene ako se na njima pišu kur'anske sure ili Allahova imena.
Prema tome, islam zabranjuje sihr i crnu magiju u bilo kom obliku svejedno zbog zaštite, radi liječenja ili otklanjanja zla. Onaj ko to pripisuje islamu je lažljivac, šarlatan i nadriljekar od koga je ova vjera čista. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeZOVEM SE XXXX, ROĐENA SAM XXXX …
Esselamu alejkum. Ako se sa ovom pitanjem želi i misli da bi mi mogli da napravimo neki zapis tvom mužu ili tako nešto pa da se on tebi onda vrati, treba da znaš da je to jedan od najvećih grijehova u Islamu i da onaj ko se bavi sihrom (crnom magijom) da ga to izvodi iz Islama. Sa druge strane, onajviše
Esselamu alejkum.
Ako se sa ovom pitanjem želi i misli da bi mi mogli da napravimo neki zapis tvom mužu ili tako nešto pa da se on tebi onda vrati, treba da znaš da je to jedan od najvećih grijehova u Islamu i da onaj ko se bavi sihrom (crnom magijom) da ga to izvodi iz Islama.
Sa druge strane, onaj ko samo ode sihirbazu da ga pita za nešto ne prima mu se namaz četrdeset dana, a onaj ko mu povjeruje u ono što govori i radi zanijekao je (porekao) ono sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A znamo da je on došao sa vjerom Islam. Sve ovo je došlo u vjerodostojnim hadisima.
Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu od žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ko ode proroku i pita ga nešto, neće mu biti primljen namaz četrdest noći“.
A bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Darimi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu duburu (stražnjicu), on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu”. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani a dobrim Šujajb Arnaut.
Na ovoj stranici ljudi se poučavaju ispravnoj vjeri i upozoravaju na sve što je pogrešno i oprečno vjeri Islamu, a posebno na sihr. Nama se ljudi obraćaju kada hoće da se ispravno liječe i da ne upadaju u sumnjive i haram metode liječenja, poput toga da idu “hodžama” koji prave zapise, saljevaju strave, prave sihre da razdvajaju ljude, stvaraju neprijateljstvo i mnoge druge ružne stvari.
A od prepoznatljivih znakova da se neko bavi sihrom je da traži podatke koje si ti nama poslala, što nam je dalo povoda da pomislimo da nas smatraš od njih, da nas Svevišnji Allah sačuva tog zla a pogotovu da se mi njime bavimo.
Te podatke nikom više ne daji i znaj da onaj ko ti ih traži da ne liječi ispravno. Time se izlažeš velikoj opasnosti da ti sihirbazi na osnovu toga mogu praviti svoje sihire, čine i spletke.
Ako sumnjaš da je vama dvome napravljen sihr da se razdvojite i razvedete, onda ti trebaš (a ako možeš ubijediti i njega da ide i on to je najbolje) da odeš kod onih koji liječe Kur'anom, a nipošto kod sihirbaza, i da se liječiš kod njih.
Pa ako oni utvrde da imaš sihr liječi se kod njih. A ako te je muž ostavio bez uticaja sihra, zbog nekih drugih razloga, sasvim prirodna stvar da se to desi u životu. Ne treba da se puno sikiraš zbog toga, primi to hrabro, okreni se Allahu i Njegovoj vjeri, traži utočište kod Njega od problema koji su te zadesili.
On najbolje zna šta je dobro za Njegove robove, nekada nam nešto bude mrsko i strašno a poslije se pokaže da nam je u tome bio veliki hajr, Allah zna a mi ne znamo.
Kaže Uzvišeni: “Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao” (En-Nisa, 19).
I kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (El-Bekare, 216).
Pouzdaj se u Allaha, On je tvoj Gospodar, dovi i traži od Njega da ti olakša tu situaciju i da ti je zamijeni boljom, a On se odaziva onima koji Ga dozivaju i traže od Njega.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeRAZLIKA IZMEĐU UROKA (‘AJNA) I ZAVISTI (HASEDA)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Od učenjaka koji su govorili o postojanju razlika između zavisti i uroka su između ostalih Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i mnogi drugi. Rezime njihovog govora se može sažeti u sljedećem: U hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Eviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Od učenjaka koji su govorili o postojanju razlika između zavisti i uroka su između ostalih Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i mnogi drugi.
Rezime njihovog govora se može sažeti u sljedećem:
U hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Urok je istina“. Značenje ovih riječi je da je bolest uroka istinita i činjenična stvar, odnosno da urok djeluje na ljudsko tijelo i dušu.
Način nastajanja uroka je sljedeći: da osoba iz čijeg oka nastane urok (tj. osoba koja je urekla) – iz njenog oka izađe otrovna snaga i spoji se sa tijelom osobe koju zadesi urok (tj. urečene osobe) te uzrokuje kod nje bolest uroka.
Učenjaci navode, na osnovu šerijatskih tekstova o ovoj temi, da se urok može desiti od strane ljudskog oka kao i džinskog oka.
Takođe, šerijatski tekstovi ukazuju na to da se urok desi zbog „oka koje pogleda“, a isto tako urok se može desiti na osnovu „opisa neke stvari“ bez gledanja okom u nju.
Definicija zavisti (haseda) – želja da nestane ni'amet (blagodat) kod osobe kojoj se zavidi iako onaj koji zavidi neće time zadobiti sličan ni'amet (blagodat). Često se zavist opisuje i definiše urokom. Razlog tome je što je osnova zavisti i uroka ista.
Odnosno, osnova zavisti je ZADIVLJENOST ZAVIDLJIVCA NEČIM a što je slično osnovi uroka, jer je urok u osnovi ZADIVLJENOST UROKLJIVE OSOBE NEČIM. Zatim zavidljivac poželi zbog mržnje i zlobe da to čime se zadivio (taj ni'amet ili blagodat) nestane kod te osobe, a iz oka urokljive osobe izađe otrovna snaga i spoji se sa tijelom onoga kome se zadivio zbog nekog ni'ameta (blagodati) na njoj ili pri njoj i time ona postane urečena.
Na osnovu gore spomenutog, osnovne razlike između uroka i zavisti su sljedeće:
Prvo – zavidljivost je širi pojam od uroka, jer je urokljivost podvrsta zavidljivosti.
S toga je svaki urokljivac ujedno i zavidljivac dok nije svaki zavidljivac urokljivac. Zato je došlo u suri El-Felek utjecanje od „zavidljivca“, pa kada musliman zatraži utočište od zla zavidljivca pod to značenje uđe i utjecanje od urokljivca.
Drugo – zavist proizilazi iz zlobe, mržnje i želje da nestane blagodat, dok je razlog uroka zadivljenost nečim, njegovo veličanje i smatranje lijepim.
Treće – zavist i urok imaju sličnosti u šteti koju nanose onome kome se zavidi ili urečenoj osobi. S tim da se razlikuju u izvoru: izvor zavisti je izgaranje srca, nepodnošljivost postojanja blagodati koja je kod onoga kome zavidi i želja da ta blagodat nestane, dok je izvor uroka zadivljeni pogled urokljivca. Pa tako urok zadesi i one stvari i živa stvorenja kojima urokljiva osoba i ne zavidi, poput predmeta (auta i slično), hajvana, usjeva, imetka i slično. Zadivljenost urokljive osobe i usredsređen pogled utiču na urečenu osobu.
Četvrto – zavidljivac može da ispolji zavist u očekivanim stvarima koje se još nisu desile, dok urokljiva osoba ne može ispoljiti urok osim na ono što postoji u stvarnosti.
Peto – čovjek ne može biti zavidan samom sebi ili svom imetku ali može ureči samog sebe i svoj imetak.
Šesto – zavist pretežno ne ispoljava osim pokvarena i zlobna duša, dok se urok može desiti i od strane dobre i bogobojazne osobe sa strane njegove zadivljenosti nečim bez želje da to nestane.
Primjer ovakvog uroka imamo u onome što se desilo Amir ibn Rebi'i kada je urekao Sehl ibn Hunejfa, radijallahu anhuma, iako je Amir od prvih koji su primili Islam i od učesnika Bedra urekao je Sehla. Ovaj hadis sa vjerodostojnim lancem pronosilaca bilježe Malik u Muvetteu, Ahmed u Musnedu i Ibn Madže u svom Sunenu.
Bitno je na kraju napomenuti da je muslimanu mustehab, kada ugleda nešto pa mu se to svidi, da dovi Allahu tražeći od Njega u tome bereket (na primjer da kaže: BAREKELLAHU LEHU FIHA ili ALLAHUMME BARIK ALEJHI ili ALLAHUMME BARIK FIHI), svejedno bilo to čemu se zadivio njegovo ili tuđe.
Dokaz za ovo je hadis od Sehl ibn Hunejfa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zar nisi dovio za bereket u njemu?“ jer ova dova sprečava uticaj uroka.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeVEĆINA ONIH KOJI UMIRU IZ OVOG UMMETA POSLIJE ALLAHOVOG KADERA UMURU OD UROKA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim: Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: „Većina onih koji umiru iz mog Ummeta poslije Allahovog kada'a i kadera umiru od uroka“više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim:
Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: „Većina onih koji umiru iz mog Ummeta poslije Allahovog kada'a i kadera umiru od uroka“. Hadis bilježe Tajalisi u svom Musnedu, Buhari u Tarihi kabir, Bezzar u svom Sunenu, Ibn ebi ‘Asim u svom Sunetu, Tahavi u svom Muškilu, ‘Ukajli u Du'afa i Ibn'Adijj u Kamilu. Dobrim i prihvatljivim su ga ocijenili Sehavi u Mekasidu hasene (1/107), Ibn Hadžer u Fethul-bari (10/200), Hejsemi u Medžmei (5/106), Albani u Silsili sahiha (2/384) i mnogi drugi.
Sličan hadis se prenosi od Esme bint ‘Umejs, radijallahu anha, da je da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pola onih kojima se kopaju kaburovi iz mog Ummeta je zbog uroka“. Hadis bilježi Taberani u Kebiru, a hadis su ocijenili izmišljenim (krivotvorenim ili lažnim) Sehavi u Mekasidu hasene i Albani u Silsili daifa zbog ravije Ibn ‘Urveta koji je lažljivac (koji je izmišljao hadise).
Prema tome, hadis „Većina onih koji umiru iz mog Ummeta poslije Allahovog kada'a i kadera umiru od uroka“ je dobar i prihvatljiv. Ovaj hadis ukazuje na sljedeće stvari:
Prva – da urok pogađa Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, više od ostalih ummeta.
Druga – da većina umrlih muslimana umiru od uroka. A to znači da više od 50% onih koji umiru od muslimana da je razlog njihove smrti urok, iako su umrli u saobračajnoj nesreći, padu aviona, sudaru voza ili autobusa i slično ili zbog poznate ili nepoznate bolesti, u suštini poslije Allahovog kadera razlog njihove smrti u većini slučajeva je urok.
Treće – hadis takođe ukazuje na vrlo bitnu činjenicu, a to je da su mnoge tjelesne, psihičke i nervne bolesti, za koje ljekari i medicinski stručnjaci ne mogu utvrditi šta ih je uzrokovalo niti kako da se liječe, da su te bolesti posljedica uroka.
Četvrto – hadis ne znači da je umiranje zbog uroka izvan Allahovog kada'a i kadera, jer od temelja islamske akide je da sve što se događa i biva ne izlazi van Allahovog kadera i odredbe. Ovo potvrđuje hadis direktan o ovoj temi. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: „Urok je istina, a da nešto može preteči kader pretekao bi ga urok. Kada se od vas zatraži da se okupate (radi osobe koju ste urekli), okupajte se“.
Znači, u ovom hadisu je došlo „a da nešto može preteči kader“, što znači da ga nište ne može preteči niti mimoići. Umiranje od uroka koje se spominje u hadisu je sastavni dio Allahovog kadera i odredbe, to jest Allah je odredio onome kome je odredio da će umirijeti od uroka i ta se odredba izvršava kao i svaka druga.
Na uticaj uroka, njegovu opasnost i raširenost ukazuju mnogi dobri i vjerodostojni hadisi, evo neki od tih hadisa:
– „Urok je istina“ (mutefekun alejhi). To jest, da urok može štetiti i pogađati ljude, životinje i predmete, to je istina.
– „Urok je istina, a da nešto može preteči kader pretekao bi ga urok“ (Muslim).
– Kada je vidio na licu robinje žutilo (ili crnilo) u kući svoje žene Ummu Seleme, radijallahu anha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ona ima urok (urečena je), učite joj rukju“ (mutefekun alejhi).
– „Kada neko od vas vidi na sebi, svom imetku ili svom bratu nešto što mu se sviđa, neka mu dovi za bereket u tome (tj. da kaže: Barekellahu fihi ili fiha), jer je urok istina“ (Hakim, Taberani i Ebu J'ala, vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi i Albani).
– „Tražite zaštitu kod Allaha od uroka, jer je urok istina“ (Ibn Madže i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim i Albani, a slabim Busiri).
– „Zaista urok pogodi čovjeka sa Allahovom dozvolom tako da se popne na golo brdo a zatim se baci sa njega“ (Ahmed i Ebu J'ala, vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani i Hejsemi, a dobrim na osnovu drugih rivajeta Hakim, Zehebi i Šu'ajb Arnaut).
– „Zašto neko od vas ubija svoga brata? Kada neko od vas vidi na svome bratu nešto što mu se sviđa, neka mu dovi za bereket u tome“ (Nesai, Ibn Madže, Ahmed i Malik, a vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i Šuajb Arnaut).
– „Urok uvede čovjeka u kabur a devu u posudu (za jelo)“ (Ebu Nu'ajm i Ibn ‘Adijj, slabim su ga ocijenili Sehavi i Zehebi, a dobrim Albani).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeMOGU LI DŽINI KRASTI IMETAK LJUDI?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Moguće je da džini kradu neke stvari, novac, zlato i slično od ljudi. Među njima ima dobrih i loših, onih koji kradu za sebe lično ili nekoga dugog. Kaže Uzvišeni u suri El-Džinviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Moguće je da džini kradu neke stvari, novac, zlato i slično od ljudi. Među njima ima dobrih i loših, onih koji kradu za sebe lično ili nekoga dugog. Kaže Uzvišeni u suri El-Džin govoreći o tome kako je nekoliko džina prisluškivalo i govorilo i između ostalog rekli su: „A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih“ (El-Džinn, 11).
Potvrđeno je u vjerodostojnom Sunetu da je šejtan krao hranu iz Bejtul-mala od hrane zekata. Ovaj događaj bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u dugom hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. U tom dužem hadisu je između ostalog došlo da je neki čovjek, tj. šejtan koji se pretvorio i dolazio u liku čovjeka, krao hranu od ramazanskog zekata iz Bejtul-mala kojeg je čuvao Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Nakon što ga je hvatao na djelu krađe tri puta i puštao pod obećanjem da neće više dolaziti, zadnji treći put rekao da ga pusti a on će ga nečemu poučiti. Rekao mu je da prije spavanja prouči Ajetul-kursi i da će te noći biti pod zaštitom, šejtan mu neće moći ništa sve dok ne osvane. Zatim mu je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, pojasnio da je to cijelo vrijeme bio šejtan i da je rekao istinu u vezi učenja Ajetul-kursija, kaže: „Istinu ti je rekao, a on je lažljivac“.
Kaže Ibn Hadžer u Fethu-bariju (komentaru Buharijinog Sahiha) da su koristi ovog hadisa, tj. stvari na koje ukazuje hadis, sljedeće:
– da džini jedu od hrane ljudi,
– da džini kradu i varaju,
– da hadis ukazuje na vrijednost Ajetul-kursija i zadnja dva ajeta sure El-Bekare,
– da džini jedu hranu nad kojom nije spomenuta Bismila.
Ovaj hadis je dovoljan dokaz da džini ponekad mogu i da kradu stvari i imetak ljudi.
Međutim, treba znati ono što je takođe potvrđeno u vjerodostojnom Sunetu, a to je da šejtani, tj. oholi i objesni džini, ne mogu otvarati vrata, odvezivati zavezane ili otvarati zatvorene stvari, niti otkrivati prekrivene posude.
Sve ovo je prenešeno u nekoliko vjerodostojnih hadisa koje biželje Buharija, Muslim i drugi autori hadiskih zbirki.
– Bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čovjek uđe u svoju kuću i spomene Allaha pri ulasku i pri jelu, šejtan kaže: ‘Nema vama konaka niti večere’. A kada uđe u ne spomene Allaha pri ulasku, kaže šejtan: ‘Imaćemo konak’, a ako ne spomene Allaha pri jelu, kaže: Imaćete i konak i večeru'“.
– Bilježi Buharija od Džabira, radijallahu anhu, da je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zatvori vrata i spomeni Allahovo ime, ugasi svijetiljku i spomeni Allahovo ime, zaveži mješinu (za vodu) i spomeni Allahovo ime i prekri posudu i spomeni Allahovo ime pa makar stavljajući nešto preko nje“.
– Isti hadis bilježi Muslim sa malo drugačijim tekstom: „Prekrite posude, zavežite mješine (za vodu), zatvorite vrata i ugasite svijetiljke, jer zaista šejtan ne može odvezati mješinu, niti otvoriti vrata, niti otkriti posudu. Pa ako neko od vas ne može naći ništa (da prekrije posudu) osim da stavi štap preko posude i da spomene Allahovo ime, neka tako uradi“.
Ovi hadisi ukazuju na to da ako musliman (-ka) zatvori vrata spominjući Allahovo ime i stavi svoje stvari u ladicu ili slično spominjući Allahovo ime, biće pod zaštitom uz Allahovu dozvolu, jer šejtan ne otvara vrata niti otkriva posude niti tome slično.
Musliman se čuva i štiti od šejtana činjenjem sljedećih stvari, shodno kako je došlo u vjerodostojnim hadisima:
– učenjem Ajetul-kursij,
– redovnim učenjem jutarnjih i večernjih zikrova u kojima je između ostalog došlo da se učenjem nekih od njih čuva svoju porodicu i svoj imetak od šejtana,
– čestim i kontinuiranim učenjem Kur'ana, naročito sure El-Bekare,
– ućenjem tzv. El-Muavvizat sa kojima se štiti i čuva od svakog zla džina i šejtana.
Rezime govora o ovoj temi je sljedeći: džini (šejtani) mogu ukrasti imetak i stvari ljudi, iako to nije uobičejna i stalna praksa, al pod šartom da taj imetak bude na otvorenom i vidljivom mjestu i da nad njim nije spomenuto Allahovo ime, zaštita od džina u ovom kontekstu biva učenjem zikrova, ajeta i sura iz Kur'ana za koje je došlo u šerijatskim tekstovima da štite od džina i šejtana.
Prema tome, shodno tvom opisu događaja moguće je da je džin ukrao šoljicu. A zaštita od sličnog u buduće je spomenuta.
Dova za vraćanje izgubljene stvari
A što se tiče klanjanja dva rekata i učenja dove za vraćanje izgubljene ili ukradene stvari, po tom pitanju je prenešen jedan hadis i predaja od jednog ashaba.
Naime, bilježi Taberani u svoja tri Mu'adžema (Velikom, Srednjem i Malom) od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za izgubljenu stvar dovio: „Allahu moj, (Ti si) Onaj koji vraća izgubljenu stvar, (Ti si) Onaj koji daje uputu iz zablude, vrati mi moju izgubljenu stvar Svojim kudretom (u rivajetu izzetom) i Svojom vlašću, jer je ona Tvoje davanje i Tvoj fadl“.
Kaže Hejsemi u „Me'džeuz-zevaid“ (10/133): „U njegovom senedu je ravija Abdurrahman ibn Ja'kub ibn ebi Abbad, on mi nije poznat, a ostale ravije su puzdane“. Prema tome, ovaj hadis je slab jer je u njegovom senedu ravija čije stanje nije poznato.
Bilježi Bejheki u knjizi Ed-De'avatu el-kebir (2/273) da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, upitan o izgubljenoj stvari, pa je rekao: “Neka abdesti i klanja dva rekata, zatim donese šehadet i kaže: Allahu moj, (Ti si) Onaj koji vraća izgubljenu stvar, (Ti si) Onaj koji upućuje izgubljenu stvar (ako je živo biće, hajvan i slično), (Ti Onaj koji) upućuje iz zablude, vrati mi moju izgubljenu stvar Svojim izzetom i Svojom vlašću, jer je ona od Tvoga fadla i Tvog davanja“. Kaže Bejheki: „Ovo je mevkuf (tj. to su riječi ashaba) i on je hasen (dobar)“.
Kaže šejh Bedrudin u svom komentaru na knjigu Ed-De'avatu el-kebir (2/273) da su ravije ove predaje od Ibn Omera, radijallahu anhuma, pouzdane osim što je ravija Muhammed ibn ‘Adželan uvršten u mudellise (kategorija slabosti), kao što to navodi Ibn Hadžer u knjizi „Tabrkatul-mudellisin“ (str. 32), a u ovoj predaji je ispoljena ova slabost.
Prema tome, hadis koji je pripisan Allahovom Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem, je slab, a predaja od Ibn Omera, radijallahu anhu, se prenosi od pouzdanih ravija osim što za Ibn ‘Adželana nije poznato da je prenosio hadise od Ibn Omera, radijallahu anhu, a u ovoj predaji on prenosi od njega, što znači da u njoj ima slabosti. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeČUJE EZAN KADA MU NIJE VRIJEME DA SE UČI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ako glas ezana koji čuješ nije rezultat halucinacije ili posljedica jakog umora i opterećenosti, a iz konteksta pitanja se razumije da nije, onda nije daleko da je to glas džinaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako glas ezana koji čuješ nije rezultat halucinacije ili posljedica jakog umora i opterećenosti, a iz konteksta pitanja se razumije da nije, onda nije daleko da je to glas džina koji uči ezan.
Među džinima ima onih koji su dobri i onih koji su loši i pokvareni, kao što kaže Uzvišeni navodeći riječi samih džina: „A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih“ (El-Džinn, 11).
Ponekad se džin poput ljudi želi pokazati da je dobar a on u stvarnosti nije takav. Često se džin zaljubi u ženu od ljudskog roda iz raznoraznih razloga i povoda. Pa tako nije daleko da se u tvom slučaju radi o tome.
Zato te savjetujem da vodiš računa o propisanim zikrovima. Na zaboravi da učiš Bismilu u svim stanjima u kojima se uči: prije jela, pijenja, ulaska u VC-e, oblačenja, skidanja, …, odnosno bilo šta da radiš počni sa Bismilom.
Zikri sljedeće zikrove svakodnevno po stotinu puta: SUBHANELLAHI VE BI HAMDIH, LA ILAHE ILLELLAH i ESTAGFIRULLAHI VE ETUBU ILEJHI.
Takođe, uči Kur'an kad god imaš slobodnog vremena, naročito suru El-Bekare. Uči jutarnji i večernji zikr, poznati zikr prije spavanja i zikr buđenja iz sna. Nosi sa sobom knjižicu Hisnul-muslim, ne odvajaj se od nje dok ne naučiš sve bitne zikrove i dove.
Naravno, o obavljanju namaza u njegovom vremenu nema potrebe da govorim, kao i drugim ibadetima. Osloni se na Allaha, budi svjesna Njegove snage, veličine i moći. Nemoj se bojati džina, ljudi su jači od njih, i oni nemaju moći i vlasti nad nama osim ako se predamo grijesima i nepokornosti Allahu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje