Alejkumusselam.

Da li je izapiranje usta i nosa prilikom uzimanja gusula vadžib ili sunet po tom pitanju učenjaci imaju podijeljno mišljenje.

Imam Nevevi je u svojoj knjizi “El-Medžmu” (1/400) naveo četiri stava učenjaka po pitanju izapiranja usta i nosa uopćeno, on kaže: “Četiri su stava učenjaka oko izapiranja usta i nosa:

Prvi – da je to sunnet u abdestu i gusulu, ovo je naš mezheb (šafijski).

Drugi – da su izapiranje usta i nosa vadžib i u abdestu i u gusulu, te da je to šart valjanosti abdesta i gusula, ovo je poznatiji stav od imama Ahmeda.

Treći – da je to vadžib u gusulu a sunnet u abdestu, ovo je mišljenje Ebu Hanife i njegovih učenika.

Četvrti – da je izapiranje nosa pri abdestu i gusulu vadžib da je izapiranje usta sunnet, ovo je rivajet od imama Ahmeda a izabrao ga je i Ibn Munzir”.

Takođe, šejh Ibn Usejmin govoreći o toj temi u svojoj knjizi “Eš-Šerhu el-mumti'u” kaže: “Ima učenjaka koji kažu da nije ispravan gusul osim sa ispiranjm usta i nosa poput abdesta, dok druga skupina kaže da je ispravan gusul bez njihovog ispiranja. A ispravan je prvi stav zbog riječi Uzvišenog: “Pa se očistite” (El-Maide, 6), a ovo obuhvata čitavo tijelo a unutrašnjost nosa i usta su tijelo koje je obaveza očistiti.

Zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio izapiranje usta i nosa pri abdestu jer to dvoje ulazi u značenje ajeta: “Operite vaša lica” (El-Maide, 6), pa ako izapiranje usta i nosa ulazi i potpada u pranje lica, a to je ono što je vadžib da se očisti u abdestu, njihovo izapiranje ulazi i potpada i u gusulu jer je taharet (čišćenje) u gusulu preči”.

Ispravno mišljenje je, a Allah zna najbolje, da je izapiranje usta i nosa pri gusulu vadžib, odnosno da je njihovo izapiranje šart valjanosti gusula.

Prema tome, po ispravnom mišljenju onaj ko uzme gusul a ne izapere usta i nos najmanje jedanput, svejedno iz zaborava ili namjerno, nije mu ispravan gusul, te ako se poslije nakon što se tijelo osuši sjeti da je zaboravio izaprati usta ili nos obavezan je ponovo uzeti gusul a nije dovoljno da naknadno samo izapere usta i nos. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
To što pitaš se vraća na poznatu mes'elu: kada se žena smatra da je u stanju nifasa?

Nema razilaženja među učenjacima da žena koja rodi dijete živo ili mrtvo pa joj se pojavi krv nakon toga da je to krv nifasa i da potpada pod propise nifasa. Takođe, učenjaci su složni da žena koja pobaci dijete na kojem su vidljivi znakovi ljudskog stvorenja, a što se uglavnom pokazuje nakon osamdeset dana trudnoće, i izlazi joj krv, da je ta krv krv nifasa. Međutim, imaju podijeljeno mišljenje oko izlaska krvi pobačenog djeteta mlađeg od osamdeset dana trudnoće da li je to krv nifasa ili krv tzv. fesada pri čemu ne potpada pod propise žene u nifasu.

Pa tako hanefije smatraju da je šart da bi žena kojoj izlazi krv nakon pobačaja bila u nifasu da se na pobačenom djetetu vide neki znakovi ljudskog stvorenja, poput prsta ili nokta. A ako se na njemu ne vide nikakvi znakovi ljudskog stvorenja krv koja izlazi nije krv nifasa, što znači da je dužna da klanja ili posti i slično.
Malikije smatraju da ako bi na ono što žena pobaci prosuli vrelu vodu koja ga ne bi rastopila, razdvojila i uticala na njega, onda se krv koja izlazi poslije takvog pobačaja smatra nifasom, a ako bi se rastopilo onda ta krv nije nifas.

Dok šafije smatraju da se sa pobačajem tzv. zakvačka (koji se broji od četrdeset do osamdeset dana trudnoće) i ugruška (od osamdeset do sto dvadeset dana) koji su spomenuti u poznatom hadisu od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, potvrđuje sa izlaskom krvi stanje nifasa.
A zvanični mezheb hanabila je da ako žena pobaci dijete na kojem su vidljivi znakovi ljudskog stvorenja, a što se uglavnom pokazuje nakon osamdeset dana trudnoće, i izađe joj krv, da je ta krv krv nifasa, a da se ispod toga krv koja izađe ne ubraja u nifas.

Prema tome, iz stavova četiri mezheba se može zaključiti da su učenjaci četiri mezheba složni da krv koja izađe nakon pobačaja u prvih četrdeset dana trudnoće da to nije krv nifasa, a takođe su složni da to ako se desi nakon osamdeset dana trudnoće da je krv koja izlazi krv nifasa. A oko onog perioda od četrdeset do osamdeset dana imaju podijeljeno mišljenje shodno kako je spomenuto.

Šejh Albani je na stavu da krv koja se pojavi nakon pobačaja u bilo kojem periodu trudnoće da je to krv nifasa.

Za sve spomenute stavove i mišljenja nema konkretnog i direktnog dokaza koji presuđuje po ovom pitanju, s tim da stav koji je zauzeo šejh Albani, po meni, je najjače i najsnažnije. A to je iz razloga što vezivanje islamskih pravnika statusa krvi nifasa sa pojavljivanjem znakova ljudskog stvorenja na pobačenom djetetu nema uporišta u šerijatskim argumentima.

Ve billahi tevfik

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Postoje dvije vrste gusula:

Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to radilo, odakle se počelo i kako završilo.

Druga vrsta – potpuni gusul, a to je gusul koji se uzima onako kako ga je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je pojašnjeno u vjerodostojnim hadisima od Aiše, i drugih ashaba, radijallahu anhum, a koje bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Naime, način uzimanja potpunog gusula je sljedeći:
– nijet uzimanja gusula,
– pranje šaka,
– otklanjanje neprijatnosti (sperme, tekućine žene i slično) sa polnog organa ili drugog mjesta,
– pranje šaka nakon otklanjanja neprijatnosti,
– uzimanje abdesta kao što se uzima prilikom uzimanja abdesta, s tim da je u nekim rivajetima došlo da se odgodi pranje stopala za kraj gusula,
– pranje glave (žena nije obavezna da razvezuje pletenice nego pokvasi glavu tako da voda dođe do kože),
– pranje čitavog tijela, mustehab je prvo desnu stranu oprati a zatim lijevu,
– zatim se pomjeri sa mjesta i opere stopala ako ih prethodno prilikom uzimanja abdesta nije oprao.

Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao gusul i to je potpuni oblik i način njegovog uzimanja. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Oko kvarenja abdesta dodirom žene učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Skupina učenjaka je na stavu da se dodirom žene uopće ne kvari abdest, ovo je stav imama Ebu Hanife, Sevrija i mnogih drugih.

Druga skupina učenjaka, na čemu je imam i Šafija, smatra da dodir žene uopćeno kvari abdest.

Dok treća skupina ima stav da ako se žena dodirne sa strašću onda to kvari abdest a bez strasti ne kvari, na čemu je imam Ahmed.

Ispravano je prvo mišljenje, tj. da uopćeno dodir žene ne kvari abdest svejedno bilo to sa strašći ili ne i svejedno bila žena strankinja ili ona kojoj je mahrem, osim ako dodir uzrokuje izlazak mezja ili sjemena iz polnog organa.

Dokaz da dodir žene ne kvari abdest je hadis koji se prenosi od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio neku svoju ženu i izašao da klanja a nije abdestio, pa reče ravija koji od nje prenosi: “Ko je to ako nisi ti?”, pa se ona nasmijala. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i ostali, a prenešen u deset rivajeta. Jafja ibn El-Kattan i Buharija ocjenjuju ovaj hadis slabim, a Ebu Davud i Nesai’ da je mursel, znači slab.

Dok ga mnogi drugi muhaddisi ocjenjuju prihvatljivim i vjerodostojnim, poput Albanija i Šujaba Arnauta.

Međutim, dokaz koji presuđuje u ovoj temi je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz a ona je bila ležala ispruženih nogu ispred njega, pa kada bi htio na sedždu dodirnuo bi je i ona bi se pomjerila.

Takođe, dokaz da ne kvari abdest je i to što je osnova da ništa ne kvari abdest osim ako dokaz ukaže, a mi u ovom slučaju nemamo prihvatljivog dokaza koji na to ukazuje.

Naročito ako znamo da je Posanik, sallallahi laejhi ve sellem, često boravio u kući sa svojim ženama te je bio izložen time da ih dodirne a nije nam prenešeno ni u jednom vjerodosojnom dokazu od njega da dodir žene kvari abdest.

Oni koji smatraju da dodir žene kvari abdest dokazuju to sa šestim ajetom u suri El-Maide i 43. ajetu u suri En-Nisa’ u kojem je došla riječ: “Ev lamestumunnisa'”, što jezički znači “ili ste dodirnuli žene”.

A ispravno je da se ovdje misli na polni odnos jer je u ajetu riječ uzimanju tejemuma, a ovo je tumačenje Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i grupe mufessira, dok je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, imao stav da se misli i na dodir žene. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Ovo pitanje se vraća na hadis kojeg bilježe Buharija i ostali od Ummu ‘Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudet (smeđu tekućinu) i sufret (žućkastu tekućinu) ni u šta “, a u rivajetu kod Ebu Davuda ima vjerodostojan dodatak: “nakon čistoće”.

Po ispravnom stavu učenjaka kada ashab kaže “mi smo radili to i to” ili “nismo radili to i to” pod tim se misli da su to radili u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je on za to znao i šutnjom odobrio.

Ovaj hadis ukazuje da kudret (smeđa tekućina) i sufret (žućkasta tekućina), ili bilo koja druga tekućina koja nije krva hajza poput obične krvi i slično, ako se pojave nakon čistoće, tj. nakon što žena postane čista od hajza time što joj je nakon prestanka krvi hajza izašla bjelina (kassatu bejda) ili kod nekih žena da se pojavi suhoća (džefaf) kao znakovi prestanka hajza, da se ne ubrajaju u hajz.

Takođe, ovo se odnosi i na kudret i sufret koji se pojave prije početka hajza ako nisu spojeni sa hajzom.

A ako su spojeni sa hajzom učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni ih (kudret, sufret i slično) ubrajaju u hajz a drugi ne, a bliže je da se ubrajaju u hajz, a Allah zna najbolje.
Naravno, kudret i sufret koji se pojave u toku mjesečnog pranja u periodma prekida krvi ubrajaju se u hajz i imaju propise hajza.

A izlazak nekoliko kapljica smeđe krvi prije nastupanja mjesečnog pranja na dan, više ili manje, potpada pod propis pojave kudreta i sufreta prije izlaska krvi hajza a koje nije spojeno sa izlaskom krvi hajza, tj. to se ne ubraja u hajz i nema propise hajza.

Prema tome, čista si i obavezna si klanjati sve dok ti se ne pojavi krv hajza. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com