Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
PROPIS VOŽNJE MUSLIMANKE U TAKSIJU ILI SA MUŠKARCOM (koji joj nije mahrem) U PRIVATNOM AUTU BEZ MAHREMA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vožnja punoljetne muslimanke sa nekim muškarcem koji joj nije mahrem, svejedno u javnom prevozu (autobusu, tramvaju i trolejbusu), taksiju ili privatnom autu, je dozvoljena ako iviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vožnja punoljetne muslimanke sa nekim muškarcem koji joj nije mahrem, svejedno u javnom prevozu (autobusu, tramvaju i trolejbusu), taksiju ili privatnom autu, je dozvoljena ako ispuni dva šarta:
Prvi šart – da ne bude na dužoj relaciji od one na kojoj ta muslimanka postaje musafir.
Recimo da ne bude na dužoj relaciji od 30-ak km ako je van grada, a što se vraća na razilaženje učenjaka na kojoj udaljenosti osoba postaje musafir, što je tema za sebe.
Ženi nije dozvoljeno da putuje (na udaljenosti gdje postaje musafir) bez mahrema, svejedno putovala u taksiju, javnom prevozu ili ona sama vozila auto. Dokaz za ovo je mnogo vjerodostojnih hadisa, između ostalih hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ženi nije dozvoljeno da putuje osim sa mahremom“. Izuzetak ovom propisu su nužne situacije koje se procjenjuju svaka za sebe ponaosob.
Drugi šart – da ne putuje sama sa vozačem, tj. da sa njom bude najmanje jedna druga punoljetna osoba, svejedno bila muško ili žensko.
U protivnom, ako bi putovala sama sa vozačem, to bi predstavljalo zabranjeno osamljivanje, jer obično se desi da vožnja bude kroz mjesta gdje nikoga nema pa se žena time osamljuje sa vozaćem (ovo se ne odnosi na autobuse, tramvaje i trolejbuse).
A osamljivanje žene sa muškarcom koji joj nije mahrem je zabranjeno po vjerodostojnim hadisima i idžmau (konsenzusu) učenjaka.
U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka se nikako ne osamljuje čovjek sa nekom ženom osim ako je sa njom mahrem“.
Prema tome, nije šart dozvole spomenute vožnje žene da sa njom mora biti njen mahrem, jer je mahrem uslov za dozvolu putovanja žene na kojem ona postaje musafir.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKada su djeca dužna da poste?
Alejkumusselam! Sunnet je navikavati djecu da poste mjesec Ramazan prije nego što postanu punoljetni, jer ovo bila praksa ashaba kako se prenosi u vjerodostojnoj predaji od Rubei’ja bint Muaviz, radijallahu anha, u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim gdje ona kaže da su navikavali djecu na post tviše
Alejkumusselam! Sunnet je navikavati djecu da poste mjesec Ramazan prije nego što postanu punoljetni, jer ovo bila praksa ashaba kako se prenosi u vjerodostojnoj predaji od Rubei’ja bint Muaviz, radijallahu anha, u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim gdje ona kaže da su navikavali djecu na post tako da ako bi neko od njih zaplakao tražeći hranu davali bi im igračke koje su pravili od vune kako bi ih zabavili do iftara.
Islamski učenjaci su složni da djeca koja postanu punoljetna da im je vadžib da poste, ali su se razišli oko toga kad ih treba početi navikavati da poste, pa tako neki kažu da treba početi od sedme analogno na namaz, dok drugi imaju drugačije mišljenje.
Tvoji sinovi u osnovi nisu dužni da poste ramazan sve dok ne postani punoljetni, a znakovi punoljetnosti kod muškaraca su noćna polucija (koja je osnovni orjentir), promjena glasa, izrastanje dlaka oko polnog organa i slično, što otprilike bude kod muške djece u 13, 14 i 15 godini. Prije punoljetnosti djeci se naređuje post da bi se navikli na njega a ne za to što im je obaveza i što su griješni ako ne poste. Tako da u ovom što si ti uradila nema nikakve smetnje, s tim da ne smatraš da su oni bili obavezni da isposte i da to nisu uradili da bi imali grijeh jer oni u ovim godinama najvjerovatnije još nisu punoljetni. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeŠta je najbolje učiti za umrlu osobu?
Alejkumusselam. Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, salviše
Alejkumusselam.
Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).
Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.
Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.
Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.
Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.
Znači, ovo su djela od kojih umrli ima koristi kada ih za njega učini neko od živih. Da još jednom ponovimo ta djela su: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavio umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post. Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta.
Nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvarima. Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze tri stvari: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stavri su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posti za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.
Znači, ovo su djela od kojih umrli ima koristi kada ih za njega učini neko od živih. Da još jednom ponovimo ta djela su: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavio umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post. Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta.
A što se tiče ostalih dobrih djela poput namaza, učenja Kur’ana i zikrenja sa nijetom da sevap od tih djela ide umrlim, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće stiže nagrada ovih djela umrlima. Takođe, u ovo ulazi i klanje kurbana umrlom, jer o tome nije ništa prenešeno. Pa tako imami Ebu Hanife i Ahmed smatraju da ko uradi ova djela i pokloni njihov sevap umrlim da mu to koristi. Dok imami Malik i Šafija smatraju da umrli od toga nema koristi. I jedni i drugi su složni da po ovim pitanjima nije prenešeno ništa vjerodostojno. Oni koji smatraju da umrlima koristi učenje Kur’ana i drugih gore spomenutih djela dokazuju to kijasom (analogijom) na ona dobra djela (poput sadake, dove i Hadždža) za koja je došlo u Šerijatu da od njih ima koristi umrli. Znači oni nemaju drugog dokaza osim kijasa, tvrdeći da nema razlike između dove, istigfara i sadake od kojih umrli ima koristi kada mu ih pokloni živi i između namaza, učenja Kur’ana i zikra i poklanjanja sevapa istih umrlima.
Učenjaci koji smatraju da poklanjanje sevapa učenja Kur’ana, klanjanja namaza i zikrenja umrlom ne koristi dokazuju to sa tri dokaza koja vrijedi ovdje spomenuti:
Prvi: riječi Uzvišenog: “I insanu ne pripada osim ono što je on uradio” (En-Nedžmu 39) , u kojima se negira da čovjek ima koristi od tuđih djela. I kažu da je ovo opće pravilo iz kojega se izuzima ono što je došlo od dobrih djela da koristi umrlom u drugim šerijatskim tekstovima.
Drugi: da učenje Kur’ana (zikrenje i namaz) i poklanjanje sevapa tog djela umrlom nije prenešeno ni riječima niti djelom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da tome pouči svoj Ummet imalo je itekako potrebe. Takođe, to nije bila praksa ashaba niti tabi’ina.
Treći koji je ujedno i najjači dokaz: da je pitanje stizanja sevapa nekog djela koje čini živa osoba umrlom stvar gajba, tj. nepoznatog, kojeg jedino Allah zna. A nije nam prenešeno da umrlima stiže sevap učenja Kur’ana kada ga živi pokloni njemu.
Ovaj drugi stav učenjaka, na čemu su imam Šafija i Malik je bliži ispravnom gledajući na snagu dokaza.
Prema tome, učenje Kur’ana i poklanjanje nagrade tog učenja umrlom nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim. Takođe, poklanjanja hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. Na muslimanu je da čini dobra djela za koja je prenešeno u šerijatskim tekstovima da umrli imaju koristi od njih, jer to je ono što je sigurno. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjePRED KOJIM MUŠKARCIMA JE DOZVOLJENO SKINUTI NIKAB?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Pošto je lakše odgovoriti ispred kojih muškaraca je dozvoljeno da žena skine nikab, jer je njihov broj manji, odgovor će biti obrnut. Dozvoljeno je ženi da skine nikab ispred njeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Pošto je lakše odgovoriti ispred kojih muškaraca je dozvoljeno da žena skine nikab, jer je njihov broj manji, odgovor će biti obrnut.
Dozvoljeno je ženi da skine nikab ispred njenog vlastitog muža (naravno), oca, djeda (pradjeda pa naviše), sina, unuka (praunuka pa naniže), brata i njegove muške dijece, sestrine muške djece, amidže, dajdže, muža od tvoje kćerke (zeta) i muža od tvoje majke (očuha).
A svi ovi ljudi su oni kojima je zabranjeno za sva svremena da te ožene a ujedno su svi oni tebi mahremi.
Svi ostali mimo spemenutih koji ti nisu mahremi, tj. kojima je dozovljeno da te ožene (naravno: da nisi udata) pred njima ti je haram da otkrivaš svoje lice.
Od onih pred kojima ti je zabranjeno da otkrivaš lice između ostalih su i amidžići, dajdžići i tečići.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeOD ČEGA JE STVORENA HAVA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: To što se govori na mnogim predavanjima je došlo u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u dvije najvjerodostojnije i najispravnije kviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
To što se govori na mnogim predavanjima je došlo u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u dvije najvjerodostojnije i najispravnije knjige koje postoje na Zemlji poslije Plemenitog Kur'ana.
Kaže Poslanik, sallalahu laejhi ve sellem, u tom hadisu: “Ostavljam vam vesijet prema ženama da im činite hajr, zaista je žena stvorena od rebra, i zaista je najiskrivljeniji dio rebra njegov najvišlji dio, pa ako nastojiš da ga ispraviš slomit ćeš ga a ako ga ostaviš ostaće iskrivljen”, a u drugom rivajetu nakon riječi “slomit ćeš ga”: “a ako uživaš u njemu uživat ćeš a ono će ostati iskrivljeno”.
Hadis podstiče na lijepo i blago ophođenje prema ženama. A dio hadisa “zaista je žena stvorena od rebra” govori o tome da je žena stvorena od rebra Adema, alejhisselam.
U Kur'anu je došlo da je žena stvorena od čovjeka, kaže Uzvišeni: “On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri” (El-E'araf, 189).
Kaže mufessir Taberi da se pod riječju “od njega” misli na Adema, alejhisselam, a onda je naveo riječi mufessira tabi'ina Katade: “A od njega je drugu njegovu stvorio, tj. Havu je stvrio od njegovih rebara da bi se uz nju smirio”.
Kaže mufessir Ibn Kesir: “Uzvišeni stavlja do znanja da je On stvorio sve ljude od Adema, alejhisselam, da je od njega stvorio njegovu ženu Havu a zatim se ljudski rod od njih (dvoje) raširio …”.
Znači, u Kur'anu je došlo da je žena stvorena od Adema našto ukazuju riječi Uzvišenog: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao…” (En-Nisa’, 1).
A onda je u vjerodostojnim hadisima Buharije i Muslima, zbirki hadisa koje je ovaj Ummet (njegovi učenjaci) prihvatio kao najvjerodostovnije knjige poslije Kur'ana, pojašnjeno da je žena stvorena od rebra Adema, alejhisselam.
A jedna od uloga Sunneta je da pojasni ono što je objavljeno u Plemenitom Kur'anu, u tom kontekstu kaže Uzvišeni: “I objavljujemo tebi Opomenu (Kur'an) da objasniš ljudima ono što im se objavljuje” (En-Nahl, 44).
Mnogi propisi u Kur'anu su spomenuti u općoj formi a u Sunnetu su detaljno pojašnjeni, poput klanjanja pet namaza, davanja zekata i slično.
Koliko se namaza se klanja, kako se klanjaju, koji su im šartovi i slično, sve to nije došlo u Kur'anu.
Takođe, na koje namirnice se daje zekat, kada se daje, kako i koji se uvjeti trebaju ispuniti da bili obavezni davati zekat, sve to nije došlo u Kur'anu nego u Sunnetu.
Prema tome, ne treba da buni to što je došlo u Sunnetu da je Uzvišeni Allah stvorio Havu (prvu ženu) od rebra Adema, alejhisselam, a u Kur'anu da je nju stvorio od Adema, alejhisselam, jer uloga Poslanika, sallallahu laejhi ve sellem, je između ostalog da pojašnjava ono što je došlo u Kur'anu.
A stvaranje Have od rebra nije ništa neobično ako znamo da je Adem, alejhisselam, stvoren od ilovače kako je spomenuto u Kur'anu.
Njeno stvaranje od rebra samo po sebi nije mahana niti nedostatak jer šta onda reči za stvaranje Adema, alejhisselam, od ilovače.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS SPREČAVANJA TRUDNOĆE (prirodnim putem ili upotrebom kontracepcijskih sredstava)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Odgovor na ovo pitanje se vraća na šerijatski propis sprečavanja trudnoće. Često se u praksi uz pojam sprečavanja trudnoće koriste dva druga slična pojma: planiranje poroda i ogrviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Odgovor na ovo pitanje se vraća na šerijatski propis sprečavanja trudnoće. Često se u praksi uz pojam sprečavanja trudnoće koriste dva druga slična pojma: planiranje poroda i ograničenja poroda. Zato je jako korisno i bitno znati razliku među njima.
Sprečavanje trudnoće
Pod sprečavanjem trudnoće se podrazumijeva sprečavanje spajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije ili sprečavanja začeća ako dođe do njihovog spajanja. Sprečavanje se može vršiti prirodnim putem (tzv. azlom) ili upotrebom raznoraznih kontracepcijskih sredstava.
Ograničenje poroda
Ograničenje poroda je vid trajnog sprečavanja trudnoće određivanjem broja djece koju će žena roditi, npr. dvoje ili troje, a mimo toga se koriste kontracepcijska sredstva za sprečavanje ili abortus za otklanjanje „neželjene“ trudnoće ili se izvrši trajna sterilizacija. Ograničenje poroda može biti zakonom određeno od strane države, kao što je slučaj u Kini, ili slobodan izbor pojedinca. Ovdje treba naglasiti da nema razilaženja među učenjacima oko zabrane ograničavanja poroda kao vida trajnog sprečavanja trudnoće, jer se suprostavlja jasnim tekstovima Kur'ana i Sunneta. (pogledaj: Fikhul-nevazil 4/9-22) Izuzetak ovoj zabrani su nužne situacije poput bolesti slično.
Planiranje poroda
Pod njim se podrazumijeva raspored trudnoća na određene periode bez zaustavljanja kod određenog broja djece, te je tako sinonim za privremeno sprečavanje trudnoće.
Neki istraživači smatraju da nema razlike između ograničenja poroda i planiranja poroda, jer i jedno i drugo znači raspored poroda i sprečavanje trudnoće na određeno vrijeme. A ispravno je da među njima postoji razlika, jer ograničavanje poroda podrazumijeva stavljanje granice u broju djece, dok je planiranje raspored trudnoća u određene periode bez određivanja granice u broju djece. (pogledaj: Ebhasu hejeti kibaril-ulema 2/422, i Kadijjetu tahdidin-nesl, Ummu Kulsum str.128, Tenzimun-nesli, Et-Turejki str,17)
Razlozi sprečavanja trudnoće
Od opravdanja i motiva zbog kojih supružnici nastoje da privremeno sprečavaju trudnoću ili da prave vremenski razmak u rađanju djece, su sljedeći: (pogledaj:Tenzimun-nesli ve tahdiduhu, Hasen eš-Šazli 1/140)
Motivi koji su vezani za muža:
– Siromaštvo zbog kojeg se boji, ako se poveća broj djece, da neće moći ispuniti obaveze prema njima kao što je obezbjeđivanje hrane, stana, odjeće, i ostalog što se podrazumijeva pod obaveznom brigom o djetetu.
Motivi koji su vezani za suprugu:
– Ako trudnoća izaziva kod žene dodatne poteškoće mimo uobičajenih, kao sto je slučaj da žena ne može da rodi osim putem operacijskog zahvata, pa joj je zbog toga potrebno da napravi razmak između trudnoća.
– Briga žene o svom izgledu, zdravlju, ili čuvanju ljepote.
– Zauzetost supruge poslom izvan kuće ili studiranjem, što joj otežava brigu o djeci i njihov odgoj.
– Ako je žena lošeg ahlaka i muž hoće da se rastane od nje, pa zbog toga ne želi da ima sa njom djecu.
Motivi koji su vezani za dijete:
– Ako se opravdano strahuje za dojenče (tek rođeno dijete) da će oslabiti ili umrijeti zbog majčine trudnoće, jer sa njom se prekida dojenje.
– Ako žena živi u neislamskoj sredini (u zemljama kufra) pa se boji kufra za svoje dijete, ili se boji pokvarenog ahlaka zbog neislamske sredine.
– Ako je pokvareno vrijeme pa se boji za potomstvo da će se iskvariti.
Neki od spomenutih motiva sprečavanja trudnoće, poput motiva vezanih za muža i dijete (osim prvog), su predmet rasprave među učenjacima i bliže je da nisu opravdani.
Način djelovanja kontracepcijskih sredstava
Kontracepcijska sredstva djeluju na jedan od dva načina:
a. Sprečavanje sastajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije putem ubijanja muškog sjemena, njegovog slabljenja, ili sprečavanje njegovog izlaska u osnovi. Na ovaj način djeluje većina kontracepcijskih sredstava.
b. Sprečavanje oplođene ženske ćelije da se zakači za zid maternice zbog postojanja prepreke na zidu maternice.
Vrste kontracepcijskih sredstava
Sredstva za kontracepciju se mogu podijeliti u grupe:
1. Sredstva koja koriste samo žene.
2. Sredstva koja koriste samo muškarci.
3. Sredstva koja koriste i muškarci i žene.
Sredstva koja koriste samo žene
Ova sredstva je moguće podijeliti u četiri skupine:
A. Prirodna sredstva, a najvažnija od njih je izračunavanje plodnih i neplodnih dana.
B. Hormonska sredstva koja sadrže tablete za sprečavanje trudnoće, obične injekcije, podkožne injekcije, injekcije u vene.
C. Mehanička sredstva, a to su ona koja se oslanjaju na stavljanje sredstava u rodnicu ili maternicu koja sprečavaju dolazak muškog sjemena ili sprečavaju da se ženska jajna ćelija zakači za zid maternice, kao što je spirala.
D. Hemijska sredstva, poput krema koje se koriste u rodnici.
Sredstva koja koriste samo muškarci
1. Azl – pod kojim se podrazumijeva da muž izvadi polni organ kada se približi vrijeme ejakulacije (izbacivanja sjemena) tako da izbaci sjeme izvan polnog organa žene.
2. Prezervativ.
3. Tablete za sprečavanje trudnoće.
Sredstva koja koriste muškarac i žena
Pod njima se podrazumijeva privremena neplodnost, koja u slučaju muškarca podrazumijeva vezivanje kanala koji je povezan sa oba testisa da bi se spriječilo izlaženje sjemena, a to se postiže hirurškim zahvatom ili ubrizgavanjem sredstva koja dovode do zatvaranja jajovoda. Ova neplodnost ne sprečava polni odnos muškarca ali sadrži veliku opasnost, jer je mal procenat onih koji se uspiju vrati u stanje plodnosti poslije odvezivanje jajovoda zbog štete koja se učini na njemu. Zbog toga ljekari smatraju ovu vrstu neplodnosti jednom od vrsta stalne neplodnosti.
Što se tiče žene, to se postiže vezivanjem jajovoda bilo operacijom ili ubrizgavanjem sredstva u jajovode koja sprečavaju izlazak jajašceta ili sprečavaju njegovo spajanje sa muškim sjemenom. Ovaj zahvat je složeniji i opasniji od onog kod muškarca, jer je vraćanje žene u stanje plodnosti teže, te ga zbog toga ljekari ne preporučuju osim u nuždi.
Propis upotrebe sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće
Današnji učenjaci smatraju da se propis upotrebe kontracepcijskih sredstava vraća na propis azla zbog sličnosti među njima. Pod azlom se podrazumijeva da muž prilikom intimnog odnosa sa suprugom izbaci sjeme izvan polnog organa supruge.
Sličnost između azla i kontracepcijskih sredstava se ogleda u dvome:
prvo – u tome što je sam azl vrsta sprečavanja trudnoće,
drugo – što azl i druga kontracepcijska redstva, svejedno da li ih koristi žena ili muškarac, imaju isti cilj a to je sprečavanja spajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije kako bi se izbjegla trudnoća.
Oko propisa azla islamski pravnici su se razišli na tri stava: (pogledaj: El-Mugni 7/226, Ihkamul-ahkam 2/207)
Prvi: dozvola azla uz saglasnost žene.
Ovo je mišljenje džumhura islamskih učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.
Drugi: apsolutna dozvola.
Ovo je stav šafijskog mezheba i mišljenje kod hanabila.
Treći: apsolutna zabrana.
Ovog stava su zahirije, i to je mišljenje kod hanabila i učenjaka Ruvejanija od šafija.
Ispravno je da je azl uopćeno dozvoljen našto ukazuju sljedeći dokazi:
1. Hadis Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi da je došao čovjek Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, i rekao mu: “Imam robinju koja služi kod nas i ja joj prilazim, a ne bih volio da ostane trudna”, pa reče Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: “Čini azl …”. (prenosi ga Muslim, broj hadisa 1439).
2. Hadis Džabira, radijallahu anhu, takođe, u kojem kaže: “Činili smo azl, a Kur'an je objavljivan”. (prenosi ga Buhari pod brojem 4911).
3. Hadis Džabira, radijallahu anhu, kaže: “Činili smo azl za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to došlo do njega pa nam nije zabranio”. (prenosi ga Muslim pod brojem 1440).
Dzumhur učenjaka dovoljava azl pod šartom saglasnosti žene, a to argumentiraju sa sljedećim dokazima:
1. Idzma’ učenjaka da je azl zabranjen bez saglasnosti slobodne žene, kojeg prenosi Ibn Abdul-berr (Et-Temhid 3/148) i El-Kasani od hanefija (Bedaiu’-s-sanai’ 5/126).
Komentar: spomenuti idzma’ je upitan, jer je poznat stav šafijskog mezheba da se ne traži dozvola žene.
2. Hadis Omera ibn Hataba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio azl sa slobodnom ženom osim s njenom dozvolom”. (prenosi ga Ibn Madže, Ahmed i Bejheki).
Komentar: u senedu ovog hadisa je Ibn Lehi'a a on je daif (slab), s tim da hadis neki učenjaci ocijenjuju dobrim podupirući ga riječima Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhuma, koje su u istom značenju. (Bejheki i Musannef Abdur-rezzaka)
3. Racionalni dokaz: azl podrazumijeva prekidanje užitka kod žene, na koji ona ima pravo, a isto tako ima pravo na djecu pa je s toga potrebna njena saglasnost.
Komentar: ovaj dokaz je neprihvatljiv, jer prekidanje užitka je izrazenije kod muža, a njeno pravo na djecu ne znači da mu nije dozvoljeno učiniti azl bez njene dovole, te da je griješan ako ga učini bez dozvole.
Iz priloženog se vidi da uslovljavanje dozvole žene nema jaku potporu sa strane dokaza. U prilog ovome ide i stav džumhura da u slučaju da postoji potreba ili opravdanje za azl, da je dozvoljen bez saglasnosti žene.
Zbog svega spomenutog dozvoljena je upotreba sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće kod večine islamskih učenjaka.
Takođe, ovo je stav Muhammeda ibn Ibrahima, Abdulaziza ibn Baza i Muhammed ibn Usejmina, kao i Udruženja visokorangiranih učenjaka iz Saudijske Arabije i Kolegija islamskog prava pri Rabiti. (pogledaj: El-Fetava el-muteašllika bit-tib ve ahkamil-merda 1/306)
U odluci Udruženja visokorangiranih učenjaka je došlo: “Ako je sprečavanje trudnoće zbog stvarne nužde, kao što je da žena ne rađa osim operacijskim zahvatom, ili da se odgađa trudnoća zbog koristi koju procijene supružnici, onda nema smetnje da se sprečava trudnoća ili odgađa”. (Karar broj 42 na osmom skupu)
Isto tako u odluci Kolegija islamskog prava se kaže: “Dozvoljeno je privremena kontrola u rađanju s ciljem da se razmaknu periodi trudnoće, ili obustavi rađanje na određeni period ako za to postoji šerijatski opravdan razlog shodno procjeni supružnika, pod uslovom da to ne prouzrokuje štetu i da sredstvo bude šerijatski dozvoljeno”. (Karar broj 1 na petom skupu)
Neki učenjaci ovu dozvolu uslovljavaju sa ispunjenjem tri šarta:
1. Postojanje istinske potrebe za tim, svejedno da li je u tome pribavljanje koristi ili otklanjanje štete.
2. Saglasnost supružnika i njihovo zadovoljstvo s tim, jer oboje imaju pravo na to.
3. Da se njihovom upotrebom ne dogodi veća šteta od koristi, a određivanje te štete i koristi se vraća na pravednog doktora muslimana.
U određenim okolnostima privremeno sprečavanje trudnoće postaje obavezno, kao na primjer da trudnoća nanosi sigurnu štetu zdravlju žene ili postoji velika bojazan da se to može desiti.
A kada prestane potreba za korištenjem kontracepcijskih sredstava obaveza je prestati sa njihovim korištenjem, jer nije dozvoljena njihova stalna upotreba.
Prema tome, u osnovi nema smetnje da se čini privremeno sprečavanje trudnoće prirodnim ili kontracepcijskim putem kada za to postovi opravdan razlog i motiv i kada to supružnici procijene. Međutim, shodno opisu vašeg stanja ne vidim opravdanog šerijstakog razloga da odgađate trudnoću.
Takođe, u pitanju je spomenuto sklapanje braka radi papira od strane muža, pitanje koje je sa šerijatske strane jako sporno i diskutabilno. Ali pošto je to pitanje opširno i ima razna stanja, a o njemu nije ni upitano, ostavićemo ga za neku drugu priliku inšallah.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI SE ZABRANA UZIMANJA PREZIMENA MUŽA ODNOSI SAMO NA ŠERIJATSKO VJENČANJE A NE NA OPŠTINSKO?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Propis uzimanja žene prezimena muža i još neke dileme i nejasnoće vezane za taj propis to je pojašnjeno u naredna dva linka: http://zijad-ljakic.com/index.php?option=com_contentviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Propis uzimanja žene prezimena muža i još neke dileme i nejasnoće vezane za taj propis to je pojašnjeno u naredna dva linka:
http://zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=376:dileme-nejasnoe-i-prigovori-oko-zabrane-uzimanja-ene-muevog-prezimena&catid=87:savremena-pitanjaaktuelno&Itemid=44
http://zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=299:uzimanje-muevog-prezimena&catid=70:brakintimaljubav&Itemid=44
A konkretan odgovor na pitanje je sljedeći:
Prvo – Propis zabrane uzimanja muževog prezimena
Propis zabrane uzimanja muževog prezimena se odnosi i na šerijatsko vjenčanje i na opštinsko vjenčanje. Na šerijatsko se odnosi jer je zabrana mijenjanja prezimena uzimanjem muževog, odnosno namjernog lažnog pripisivanja tuđem porijeklu, došla u u šerijatskim tekstovima Kur'ana i Suneta. A na opštinsko vjenčanje se odnosi jer se u stvarnosti, praksi i dokumentima potvrđuje ili mijenja ono prezime koje se zabilježi prilikom vjenčanja. A Šerijat zabranjuje mijenjanje porijekla.
Drugo – Izbor mijenjanja prezimena pri vjnečanju
Davanje izbora supruzi prilikom šerijatskog vjenčanju da zadržati svoje ili uzme muževo prezime, a što je praksa šerijatskog vjenčanja kod mnogih koji ga obavljaju ispred institucija IZ-a, nema osnova u šerijatskoj praksi akta sklapanja braka. A kako bi i imala osnova kad Šerijat zabranjuje mijenjanje porijekla.
Kako je došlo do toga da se ovaj neislamski element ubaci u proces šerijatskog vjenčanja i koliko se i gdje sve praktikuje, to je tema koju treba istražiti.
Prema tome, prilikom vjenčanja nije nikakav propis prenešen oko utvrđivanja, potvrđivanja ili promjene prezimena. Da li žena ostaje na svom ili uzima muževo prezime pri šerijatskom vjenčanju to nije od propisa šerijatskog vjenčanja.
Treće – Šerijatsko vjenčanje
Šerijatsko vjenčanje kod nas u Bosni i Sandžaku (a vjerovatno i drugim mjestima našeg podneblja mimo Hrvatske) nije priznato u državi, tj. pred državnim institucijama: sudu, policiji, opštini i slično. Dokument šerijatskog vjenčanja kojeg izdaje IZ kod nas nema nikakvog legalnog značaja, pa tako sa te strane postavlja pitanje njegovog smisla i svrsishodnosti. Naravno, sklapanje braka na šerijatski način je uslov valjanosti braka među muslimanima.
Međutim, treba znati da takođe opštinsko vjenčanje, ovakvo kakvo jeste kod nas, može biti šerijatski priznato za sklapanje islamskog braka uz zadovoljenje određenih šartova. A ovo je tema za sebe i nije mi namjera otvaranje ove teme na ovom mjestu.
Činjenica je da dokument šerijatskog vjenčanja kod nas, zbog njegove nepriznatosti i nevalidnosti pred institucijama države u kojoj živimo, predstavlja papir (tur. čage – na papiru pisana potvrda ili uvjerenje) kojeg možemo lijepo uokviriti i okačiti na zid ili smjestiti u ormar ili kredenac, jer on u stvarnom životu muslimana ne napaja žednog niti zasićuje gladnog.
Zato je na IZ-u da pokrene postupak priznavanja šerijatskog vjenčanja na sudu, u opštini i slično, a što su neke druge muslimanske zajednice sa manjim pocentom muslimana u zemljama u kojima žive to već regulisale.
Nasuprot tome, IZ neće da vjenča bračni par koji se prije toga nije vjenčao u opštini, a što je vrhunac nevođenja brige o interesima muslimana i islamizaciji države u kojoj živimo.
Četvrto – Opštinsko vjenčanje
Šerijatsko vjenčanje kako se radi kod nas u Bosni od strane IZ-a, iako je šerijatski obavezno i potrebno, ono je po pitanju prezimena nebitno i nepunovažno, jer prezime koje igra ulogu u dokumentima je prezime koje se potvrdi u opštinskim dokumentima i po njemu se žena naziva i proziva. Tako ono što se zapiše od prezimena žene pri šerijatskom vjenačnju nema uticaja u stvarnosti, a time je i nebitno.
Opet ponavljam, šerijatsko vjenčanje kod nas nije priznato niti punovažno pred sudom ili u državnim institucijama, pa tako uzimanje ili neuzimanje žene prezimena muža pri šerijatskom vjenčanju je potpuno nebitno i sporedno, jer u praksi (dokumentima koji se priznaju) nema značaja.
Dok sa druge strane, opštinsko mijenjanje prezimena, u ovom slučaju uzimanja prezimena muža pri vjenčanju, ono je ono koje čini ženu nosiocem ovog ili onog prezimena. Znači stvarno mijenjanje prezimena se dešava tek u dokumentima koji su u državi priznati.
Nema sumnje da je ženi zabranjeno u dokumentima, rodnom listu, ličnoj, vozačkoj, pasošu i slično, uzeti umjesto njenog stvarnog prezimena prezime muža. Na ovo se odnose šerijatski tekstovi zabrane mijenjanja porijekla. A sa uzimanje muževog prezimena pri opštinskom vjenčanju ona u svim svojim dokumentima mora da sebi pripiše novo lažno porijeklo-prezime muža, a to je ono što je zabranjeno.
Uglavnom, nema razlike u zabrani uzimanja prezimane muža pri šerijatskom vjenačanju kao ni u opštinskom. Mada je kod nas punovažno opštinsko, jer šerijatsko nije priznato i nema uticaja na dokumente i stvarnost i nigdje se ne može koristiti osim kao uspomena u ormaru ili ladici.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKOJEM MUŽU ĆE ŽENA PRIPASTI NA AHIRETU AKO JE BILA UDAVANA VIŠE PUTA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O ovom pitanju sam pisao u mojoj knjizi „U Islamu je odgovor“, evo tog teksta: KOJEM MUŽU ĆE ŽENA KOJA JE BILA UDAVANA VIŠE PUTA PRIPASTI NA AHIRETU Dva su mišljenja kod učenjakaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O ovom pitanju sam pisao u mojoj knjizi „U Islamu je odgovor“, evo tog teksta:
KOJEM MUŽU ĆE ŽENA KOJA JE BILA UDAVANA VIŠE PUTA PRIPASTI NA AHIRETU
Dva su mišljenja kod učenjaka po pitanju žene koja je bila više puta udavana kome će biti žena u Džennetu ako njeni bivši muževu uđu Džennet.
Prvo mišljenje: da će ona u Džennetu biti žena onog muža koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka, ili da će ona izabrati od njih onog koji je prema njoj bio najboljeg ahlaka.
Dokaz za ovo je hadis od Enesa, radijallahu anhu, da je Ummu Habiba, radijallahu anha, pitala Allahog Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za ženu koja je bila udavana za dva čovjeka na dunjaluku, pa svi umru i uđu u Džennet, čija će ona žena biti? Kaže: „Od onog koji je bio kod nje ljepšeg ahlaka na dunjaluku“, zatim je dodao: „O Ummu Habiba, lijep ahlak uzima ono što je najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu“. Hadis bilježi Taberani u „El-Mu'adžem el-kebir“ (18927), kaže ‘Iraki da mu je sened slab (Tahridžu ehadisil-ihja’ 6/336)
Takođe, bilježi Taberani u „El-Mu'adžem el-evsat“ (3265) da je Ummu Seleme, radijallahu anha, pitala isto pitanje, pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „O Ummu Seleme, dat će joj se da izabere, pa će izabrati onog koji je bio najljepšeg ahlaka. Reći će: O Gospodaru, ovaj je bio najljepšeg ahlaka pema meni na dunjaluku pa me učini njegovom ženom. O Ummu Seleme, lijep ahlak uzima ono što je najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu“. Hadis je slab jer je u njemu Sulejman ibn ebi Kerime kojeg su Ebu Hatim i Ibn ‘Adijj ocijenili slabim (Fethul-kadir 3/195).
Drugo mišljenje: da će biti žena zadnjeg muža na dunjaluku.
Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Muavija, radijlallahu anhu, zaprosio Ummu Derda’, radijallahu anha, pa je ona odbila rekavši da je čula od Ebu Derda’, radijallahu anhu, (njenog bivšeg muža) da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kojoj god ženi umre muž pa se uda za drugog, biće žena od zadnjeg muža (na Ahiretu)“, te je rekla: „Ja ne želim zamjenu za Ebu Derda'“. Hadis bilježi Taberani u „El-Mu'adžem el-evsat“ (3248), u njegovom senedu je Ebu Bekr ibn ebi Merjem a on je slab (Medžme'al-zevaid 2/189).
Međutim, Albani je sakupio sve rivajete ovog hadisa kojih je mnogo u „Es-Sahihi“ (3/275) i ocijenio ga vjerodostojnim uz mnoštvom rivajeta.
Ovom hadisu svjedoče još dva esera (predaje od ashaba):
Prvi – da se Esma’ kćerka Ebu Bekra, radijallahu anhuma, žalila svom ocu na strogost njenog muža Zubejra, radijallahu anhu, pa joj je rekao: „O kćeri, saburaj, jer žena koja ima dobrog muža pa on umre a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih sastaviti u Džennetu“. (Ibn ‘Asakir 1/193/19).
Drugi – od Huzejfe, radijallahu anhu, da je rekao svojoj ženi: „Ako hoćeš da budeš moja žena u Džennetu, ne udaji se poslije mene, žena će pripasti u Džennetu zadnjem mužu na dunjaluku.
Zato je Allah zabranio ženama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se udaju poslije njega jer su one njegove žene u Džennetu“. (Bejheki 7/70). Iako u ove dvije predaje od ashaba ima slabosti koja nije jaka one podupiru i osnažuju hadis Ebu Derda.
Pa tako na osnovu snage dokaza mišljenje po kojem će žena, koja je bila više puta udavana ako ona i njeni bivši muževu uđu u Džennet, biti žena zadnjeg muža na dunjaluku je odabrani stav. Argumenti ovog mišljenja, tj. hadisi sa svim rivajetima i predajama od ashaba se dižu na stepen validnog i prihvatljivog dokaza, za razliku od hadisa kojima se dokazivalo prvo mišljenje. A Allah zna najbolje.
Ovo je tekst iz knjige, a ovdje bih dodao da imajući u vidu slabost svih hadisa i predaja o ovoj temi jako teško je izabrati koji od ova dva stava je ispravniji ili najbliži ispravnom.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJANJE ŽENE PODNE NAMAZA U VRIJEME HUTBE I DŽUME
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vrijeme podne namaza počinje nakon što Sunce pređe polovinu neba, tj. izađe iz zenita, i traje sve dok sjenka svega što postoji (od premeta ili živih stvorenja) ne bude iste duviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vrijeme podne namaza počinje nakon što Sunce pređe polovinu neba, tj. izađe iz zenita, i traje sve dok sjenka svega što postoji (od premeta ili živih stvorenja) ne bude iste dužine kolika je u prirodnom stanju kada oduzmemo od te dužine sjenke njenu dužinu kolika je bila kad je Sunce bilo u zenitu (tj. na polovini neba). Ovo je stav tri mezheba mimo hanefijskog.
Kod hanefija podne namaz traje sve dok sjenka svega što postoji ne bude duple dužine kolika je u prirodnom stanju, naravno kada oduzmemo od te dužine sjenke njenu dužinu kolika je bila kad je Sunce bilo u zenitu (tj. na polovini neba). Shodno snazi argumenata hadisa stav džumhura (tri mezheba) je bliže ispravnom.
Osobe kojima nije vadžib klanjati džumu namaz, poput: žene, musafira, roba, djeteta i bolesnika, mogu klanjati podne namaz u bilo kojem dijelu vremena podne namaza, svejedno bilo to u toku trajanja hutbe, klanja džume namaza, ili poslije džume.
Dokaz da ovim osobama nije obaveza (vadžib) klanjati džumu namaz je hadis od Tarik ibn Šihaba, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjanje džume u džematu je vadžib svakom muslimanu osim četvorome: robu, ženi, maloljetniku i bolesniku“ hadis bilježe Ebu Davud, Hakim i Bejheki.
Kaže Ebu Zur'a, Ebu Davud, El-Hattabi i Ebu Hatim da ashab Šihab nije ništa prenijeo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako ga je sreo i vidio, dok imam Zehebi smatra ga je prenijeo.
Ako je tačan prvi stav muhaddisa kaže imam Nevevi da to ne utiče na vjerodostojnost i prihvatljivost hadisa, jer mursel ashaba je općeprihvaćen hadis i uzima se kao vjerodostojan. Hadis su vjerosotjnim ocijenili Hakim i Albani, a mnogi drugi rivajeti ga podupiru.
Takođe, bilježi Taberani U Kebiru od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Musafir nije obavezan klanjati džumu“. U njegovom senedu je ravija koji je slab, vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i drugi na osnovu drugih rivajeta.
Kaže Ibn El-muzir u svojoj knjizi „El-Idžma“ (str. 40): „Idžmau učenjaka je na tome da dijete nije obavezno klanjati džumu. Idžmau učenjaka je na tome da žena nije obavezna klanjati džumu“.
Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svom El-Mugniju (2/196): „A što se tiče onog koje klanjanje džume nije obavezno, poput musafira, roba, žene, bolesnika i ostalih koji imaju opravdanje, on može da klanja podne prije klanjanja imama (džumu namaz) po stavu većine učenjaka“.
Zatim je Ibn Kudame naveo da se u ovom pitanju učenjak Ebu Bekr Abdulaziz razišao sa većinom učenjaka smatrajući da spomenutim osobama nije valjan namaz ako klanjaju prije imama, jer oni ako klanjaju u to vrijeme nisu ubijeđeni da imaju opravdanje te im namaz biva kao namaz onih koji nemaju opravdanje.
Na ovo pojašnjenje je odgovorio Ibn Kudame rekavši da oni nisu obavezni da klanjaju džumu te da zbog toga imaju opravdanje, oni su poput onog ko klanja namaz u prvom vaktu sa tejemumom i poput bolesnika koji klanja sjedeći. Da bilo neko drugo mišljenje po ovom pitanju Ibn Kudame bi ga spomenuo kao što mu je praksa.
Nema sumnje da je stav većine učenjaka ispravan jer ga podupiru jasni dokazi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeVALIDNOST MAJČINSTVA PO MLIJEKU OD STRANE ŽENE KOJA NIJE RAĐALA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ako udata žene koja je imala intimni odnos sa mužem, svejedno imala djece ili ne i svejedno poslije porođaja ili mimo njega, zadoji svojim mlijekom neko dijete (sa pet dojenja) tviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako udata žene koja je imala intimni odnos sa mužem, svejedno imala djece ili ne i svejedno poslije porođaja ili mimo njega, zadoji svojim mlijekom neko dijete (sa pet dojenja) tim dojenjem se potvrđuje srodstvo po mlijeku.
Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima četiri mezheba.
Oni se razilaze se oko djevice (djevojke koja nije imala intimni odnos) ako ona zadoji neko dijete da li se njenim dojenjem potvrđuje majčinstvo po mlijeku.
Shodno tome, dozvoljeno je udatoj ženi da konzumira tablete koje uzrokuju nadolaženje mlijeka za dojenje kako bi neko dijete zadojila radi srodstva po mlijeku. A tim dojenjem djeteta potvrđuje se majčinstvo po mlijeku.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje