Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Obavijesti
HADIS O SILASKU DŽIBRILA a.s. RADI PODIZANJA 10 UKRASA SA ZEMLJE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovaj hadis nije zabilježen u knjigama hadiskih zbirki, nema osnova, tj. ne prenosi se u islamskim knjigama, niti ima seneda (lanca prenosilaca). Takođe, nije zabilježen ni u knviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovaj hadis nije zabilježen u knjigama hadiskih zbirki, nema osnova, tj. ne prenosi se u islamskim knjigama, niti ima seneda (lanca prenosilaca). Takođe, nije zabilježen ni u knjigama u kojima su sakupljeni izmišljeni i krivotvoreni hadisi.
Stvarnost svjedoči da je lažan i praznovjeran. Još uvijek među ljudima ima bogatih koji su zahvalni, siromašnih koji su strpljivi, učenih koji su bogobojazni, vladara koji su pravedni i žena koje su stidljive.
Prema tome, ovaj hadis je krivotvoren, što znači da je lažno pripisan Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nije ga dozvoljeno prenositi i širiti među ljudima ni elektronskim ni pismenim putem osim sa ciljem da se pojasni njegova krivotvorenost i upozori na njega.
Širenjem izmišljenih hadisa se narušava mjesto vjerovjesništva i potpada pod strašnu prijetnju koja je došla u hadisu mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko slaže na mene, neka sebi pripremi mjesto u Vatri“. Musliman ne treba da prenosi sve što čuje.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dovoljno je čovjeku laži da priča sve što čuje“.
U samom tekstu spomenutog izmišljenog hadisa ima spornih stvari:
Prva – za podizanje navedenih stvari nije potrebno da silazi melek Džibril, alejhisselam, koji je bio zadužen za Objavu, a nema u sunetu ništa vjerodostojno prenešeno o tome da će on silaziti radi podizanja nekih osobina lijepog ahlaka.
Druga – u sunetu je došlo da će skrušenost i emanet biti prvo što će biti podignuto iz ovog ummeta, a ne bereket kao u lažnom hadisu.
Bilježi Taberani u „Kebiru“ (7/295) od Šeddad ibn Evsa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prvo što će biti podignuto od ljudi je skrušenost“. Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u „Sahihul-džami'a“ (broj 2576).
Takođe, bilježi Taberani u „Sagiru“ (1/238) od Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prvo što će biti podignuto od ljudi je emanet, a zadnje što će ostati je namaz, a u mnogim klanjačima nema hajra“. U lancu prenosilaca je ravija oko kojeg ima razilaženja, Hakim ibn Nafi'a, te ga neki učenjaci ocjenjuju dobrim. A u tom kontekstu je prenešeno nekoliko vjerodostojnih predaja od ashaba.
Treće – stil izražavanja u ovom lažnom hadisu nije onaj koji nalazimo u vjerodostojnim hadisima.
Obaveza je svim muslimanima da provjeravaju ono što se piše, prenosi i pripisuje islamu. Ne trebaju da žure u prenošenju hadisa dok ne provjere u hadiskim zbirkama ili pitaju učene o vjerodostojnosti istih.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeHADIS O ZAUZIMANJU KUR'ANA (u liku čovjeka) ZA UMRLOG U KABURU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Što se tiče zadnja dva hadisa koja su spomenuta u pitanju: Prvi - Hadis "Na dan suda, pred Allahom, ni jedan zauzimač neće imati veći status od statusa Kur'ana, ni Poslanik niviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Što se tiče zadnja dva hadisa koja su spomenuta u pitanju:
Prvi – Hadis “Na dan suda, pred Allahom, ni jedan zauzimač neće imati veći status od statusa Kur'ana, ni Poslanik ni meleki”. Ovakav hadis je laž na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on ne postoji ne samo u Buhariji nego uopće u hadiskim zborkama.
Drugi – Hadis “Proslijedite znanje od mene čak i ako je to samo jedna riječ”. Takođe, hadis sa ovim tekstom ne postoji. Sličan hadis bilježi Buharija u svom Sahihu: „Prenesite od mene pa makar i (jedan) ajet“.
A što se tiče hadisa o zauzimanju Kur'ana (u liku čovjeka) za umrlog u kaburu, nisam našao da je hadis sa ovim tekstom prenešen i u jednoj hadiskoj zbirci.
Međutim, hadis sa sličnim značenjem je zabilježio Ebu El-Feredž Ibn El-Dževzi u svojoj knjizi „El-Mevdu'at“ u kojoj je nastojao da sakupi hipokrifne, krivotvorene i lažne hadise.
Dakle, on bilježi sličan hadis pod naslovom „Poglavlje: nagrada učača Kur'ana“ (1/251) sa senedom (lancem prenosilaca). Razlika između ovog hadisa i spomenutog u pitanju je u tome što ovaj ima dodatak na početku i duži na kraju i što se u ovom ne spominje čovjek ugodna izgleda (koji predstavlja Kur'an koji je umrli učio) nego da će sam Kur'an pratiti, čuvati i zauzimati se za umrlog.
Nakon navođenja ovog hadisa kaže Ibn El-Dževzi: „Prenosi ga El-‘Ukajli u jednostavnijem obliku od Ibrahima ibn Muhammeda od ‘Amra ibn Merzuka od Davuda. Ovaj hadis nije vjerodostojno (prenešen) od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njegova slabost je (ravija) Davud.
Kaže Jahja ibn Me'in: ‘Davud Et-Tifavi od kojeg se prenosi hadis o (zauzimanju) Kur'ana je ništavan (kao ravija)’.
A kaže El-‘Ukajli: ‘Hadis Davuda je batil (ništavan), nema osnova, zatim je u njegovom senedu (ravija) El-Kudejmi koji je izmišljao hadise“.
Prema tome, nije ništa vjerodostojno prenešeno o zauzimanju Kur'ana za umrlog u kaburu.
Spomenuti hadis u pitanju koji se prenosi preko portala sa takvim tekstom nije zabilježen u hadiskim zbirkama. A hadis sličan njemu kojeg bilježi El-Dževzi u knjizi El-Mevdu'at je batil i izmišljen, jer su u njemu dvojica ravija: jedan (Davud) koji je jako slab i drugi (El-Kudejmi) koji je izmišljao hadise.
Oko pitanja zauzimanja Kur'ana bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Umama El-Bahilija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur'an, jer će on doći na Sudnjem danu zauzimati se za svoje učeče“. Ovo zauzimanje će biti na Sudnejm danu a ne u kaburu.
Musliman treba da vodi računa učenju i hifziranju Kur'ana, da izučava njegova značenja i to prenosi drugima, takođe da čita i izučava vjerodostojan Sunet i približava se Allahu radeći po njemu. Sve ovo je preče i bitnije od širenja tekstova koji sadrže izmišljene ili jako slabe hadise.
A ovo je stvarna primjena hadisa kojeg bilježi Buharija: „Prenesite od mene pa makar i (jedan) ajet“.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeHADISI O DANIMA KADA JE POKUĐENO (haram ili štetno) ČINITI HIDŽAMU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prvo: Tekst, izvod (dokumentacija) i ocjena hadisa Prenosi imam Zuhri (tabi'in) od Se'ida ibn Museejiba od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo: Tekst, izvod (dokumentacija) i ocjena hadisa
Prenosi imam Zuhri (tabi'in) od Se'ida ibn Museejiba od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko učini hidžamu srijedom ili subotom, pa ga pogodi guba, neka ne krivi nikoga osim sebe“.Bilježe ga Hakim, Bejheki i Bezzar, a bilježi ga i Ebu Davud kao mursel (hadis u čijem senedu nedostaje ashab) od imama Zuhrija.
Kaže Ebu Davud da je hadis od Ebu Hurejere, radijallahu anhu, slab. A rivajet od imama Zuhrija je slab jer je hadis mursel.
Takođe, hadis su ocijenili slabim Bezzar, Bejheki i Zehebi, jer je u njegovom lancu prenosilaca Sulejman ibn Erkam, a on je slab ravija. Kaže Zehebi da je metruk, tj. jako slab.
Drugo: U hadisu su spomenuti subota i srijeda, nigdje nije spomenuta nedjelja i petak. Osim što se prenosi od učenjaka Ishaka ibn Rahevejhi da je prezirao činjenje hidžame petkom, utorkom i srijedom, osim ako je utorak 17., 19. ili 21. dan po Hidžri.
Međutim, za pokuđenost dana koje navodi nema vjerodostojnih dokaza.
Prema tome, nema ništa vjerodostojno preneseno oko pokuđenosti, štetnosti ili zabranjenosti činjenja hidžame u određenim danima.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJE LI TAČNO DA SE ONOME KO POJEDE ZALOGAJ HARAMA NE PRIMAJU DJELA 40 DANA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Slično tome što su njih dvojica rekli prenosi se u hadisu od Ibn Abbasa, radijallahu anhu. On kaže da je S'ad ibn ebi Vekkas, radijallahu anhu, rekao: „O AllahovPoslaniče, doviviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Slično tome što su njih dvojica rekli prenosi se u hadisu od Ibn Abbasa, radijallahu anhu. On kaže da je S'ad ibn ebi Vekkas, radijallahu anhu, rekao: „O AllahovPoslaniče, dovi Allahu da me učini od onih kojima se prima dova“. Pa mu Vjerovjesnik reče: „O S'ad, učini svoju hranu dobrom (halal), bićeš od onih kojima se dova prima. Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammeda, zaista (Allahov) rob koji ubaciti haram zalogaj u svoju utrobu neće mu biti primljeno djelo 40 dana. I kod kojeg god (Allahovog) roba izraste meso od harama i kamate, Vatra je najpreča za njega“.
Bilježi ga Taberani u „El-Mu'adžemu el-evsatu“. Slabim ga je ocijenio El-Munziri u „Et-Tergibu“ (3/12). Kaže El-Hejsemi u „Medžme'uz-evaidi“ (1/291) da u njegovom senedu ima ravija koji mu nisu poznati. Prenosi Ibn Hadžer u „Et-Telhisu“ (4/274) da ga je slabim ocijenio Ibn El-Dževzi. Slabim ga je ocijenio i Ibn Redžeb u „Džamui'ul-‘ulumi vel-hikemi“ (1/277). A šejh Albani kaže u „Silsili d'aife“ (4/292, broj 1812) da je veoma slab.
Učenjaci hadisa su složni oko slabosti ovog hadisa, slabim su ga ocijenili El-Munziri, El-Hejsemi, Ibn El-Dževzi, Ibn Redžeb i šejh Albani.
Sa druge strane, za mnogo veće grijehe od haram zalogaja, poput zinaluka, krađe i slično, nije došlo u šerijatskim tekstovima da se djela ne primaju, pa kako onda da to bude za jedan haram zalogaj?
Sa slabim hadisom se ne dokazuje propis, a ako se navede taj hadis obaveza je naglasiti i upozoriti na njegovu slabost. Prije nego što se neki hadis iznese u javnost i izgradi na njemu određen propis, treba provjeriti njegovu vjerodostojnost ili pitati učene.
Prema tome, ovaj hadis je jako slab i ne može biti dokaz da se djela ne primaju 40 dana onome ko pojede jedan haram zalogaj. Takođe, nije dozvoljeno dokazivati ovaj propis sa ovim slabim hadisom.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKOLIKO IMA VJERODOSTOJNIH I SLABIH HADISA
Alejkumusselam. Ukupan broj hadisa bez ponavljanja Da bi se utvrdio ukupan broj hadisa bez ponavljanja neophodno je sabrati sve hadise koji su zabilježeni u poznatim hadiskim zbirkama. Knjiga "Muhtesar Sahih Muslim" od El-Munzirija sadrži oko 2 200 hadisa. A broj hadisa koje je zabilježio Buharija uviše
Alejkumusselam. Ukupan broj hadisa bez ponavljanja
Da bi se utvrdio ukupan broj hadisa bez ponavljanja neophodno je sabrati sve hadise koji su zabilježeni u poznatim hadiskim zbirkama.
Knjiga “Muhtesar Sahih Muslim” od El-Munzirija sadrži oko 2 200 hadisa.
A broj hadisa koje je zabilježio Buharija u svom Sahihu a nema ih u Muslimu, oslanjajući se na knjigu “Muhtesar Buhari” od Ez-Zebidija je oko 680 hadisa.
Nakon ovoga ostaje da se saberu hadisi u oba Sahiha a koje nisu naveli ni El-Munziri ni Ez-Zebidi a to se može naći u knjizi “El-džem'u bejnes-sahihajn” od Humejdija ili u knjizi “El-Lu'lu'u vel-merdžan” od Abdulbakija a kada to uradimo može se naći otprilike oko 100 hadisa.
Pa je tako zbir hadisa koje sadrže Sahih Buharije i Sahih Muslima bez ponavljanja oko 2 980, znači nešto manje od 3 000.
A broj hadisa bez ponavljanja koje je zabilježio Ebu Davud u svom Sunenu a nema ih u dva Sahiha je 2 450 hadisa.
Broj hadisa bez ponavljanja koje je zabilježio Tirmizi u svom Džami'u, a koji nisu spomenuti ni u dva Sahiha niti u Sunnen Ebu Davuda je 1350.
A hadisi koje je zabilježio Nesai a nisu spomenuti u prethodne četiri zbirke, njihov broj je 2 400, naravno bez ponavljanja.
Pa tako je zbir hadisa koje sadrže tri Sunnena oko 6200 hadisa, a ukupan broj hadisa koje sadrže “Usulu hamse” (osnovnih pet zbirki hadisa), znači dva Sahiha i tri Sunnena, u kojima su sakupljeni skoro svi vjerodostojni hadisi, kao što tvrde stručnjaci hadisa, je 9 180 hadisa od kojih je više od pola slabih hadisa.
Zatim nakon osnovnih pet zbirki hadisa bilježi Ibn Madže u svom Sunnenu 600 hadisa bez ponavljanja koje ovi nisu spomenuli, a više od 500 je slabih hadisa.
Imam Malik u svom Muveteu ima oko 50 hadisa koji nisu spomenuti u prethodnih šest zbirki.
Imam Ševkani u svojoj knjizi “Nejlul-evtar” navodi oko 500 hadisa koji nisu spomenuti u prethodnim knjigama, većina tih hadisa su poznati hadisi koje navode potonji islamski pravnici, a koji su uglavnom iz Sunnena Darekutnija i “Mu'adžema” od Taberanija.
Imam Ahmed u svom Musnedu je spomenuo oko 1 500 hadisa bez ponavljanja, a koji nisu zabilježeni u prethodnim hadiskim zbirkama.
Nakon svih spomenutih poznatih hadiskih zbirki i hadisa koji su u njima spomenuti bez ponavaljanja a da ih nema u drugim knjigama ukupan broj hadisa iznosi 11 830, znači nešto manje od 12 000 hadisa.
Da je rezultat ovog ukupnog broja hadisa bez ponavljanja otprilike tačan to se može potvrditi i sa knjigom “Džem'ul-fevaid” od Muhammeda El-Magribija (1039 – 1094. po Hidžri) u kojoj je sakupio ono što je došlo u “Džami'ul-usul” od Ibnul-Esira i “Medžme'ul-zevaidi” od Hejsemija, što znači da je u knjizi sakupljeno četrnaest zbirki hadisa, a hadisi su pisani bez ponavljanja i njihov zbir iznosi oko 10 130 hadisa.
Takođe, ovaj rezultat ukupnog broja hadisa koji su uopće preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje i imam selefa Osman ibn Se'id Ed-Darimi (umro 282. po Hidžri) u svojoj knjizi “Er-Redu ala Bišril-Merisi” u kojoj odgovarajući lažima džehmija, od kojih je Bišr El-Merisi, koji su tvrdili da su munafici provukli i prevarili stručnajke hadisa time što su im ubacili 12 000 izmišljenih hadisa, kaže (Er-Redu ala Bišril-Merisi, str. 151): “Kako to da su munafici slagali muhaddissima 12 000 hadisa a ukupan broj hadisa bez ponavljanja koji se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba ne dostiže 12 000”. Slično tome kaže imam Zehebi (umro 748. po Hidžri) u svojoj knjizi “Sijeru e'alamin-nubela’ (11/187) komentarišući riječi Ebu Zur'e Er-Razija kada je rekao da imam Ahmed pamti milion hadisa: “Ovo što navodi je tačno a govori o širini znanja Ebu Abdullaha (imama Ahmeda), oni su u ovo ubrajali hadise koji se ponavljaju, esere (predaje ashaba), fetve tabi'ina, tumačenja (hadisa) i tome slično. Jer u protivnom tekstovi hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (bez ponavljanja) ne dostižu ni desetinu desetine od toga”. A desetina desetine od jednog miliona je 10 000.
Broj vjerodostojnih hadisa
Kada se sakupe i analiziraju materijali, tekstovi i stavovi dođe se do zaključka da istraživači, učenjaci i muhaddisi po ovom pitanju imaju otprilike neka tri mišljenja.
Prvo mišljenje je da je veoma teško odrediti tačan broj vjerodostojnih hadisa i to iz dva razloga.
Prvi – jer u osnovi broj hadisa nije precizno utvrđen niti njegove ravije koji ga prenose. Navodi Ibn Salah u svojoj knjizi “El-Mukaddima” od Ebu Ez-Zur'e Er-Razija da je rekao: “Ko je onaj ko će prebrojati hadise Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, on je preselio kada je bilo 114 000 ashaba od onih koji su ga vidjeli i čuli od njega …”, i upitan je o broju ravija koji su prenosili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: “Ko to može utvrditi?”
Drugi – jer je ocjenjivanje nekog hadisa da je vjerodostojan ili slab veoma relativna stvar, pa je tako kod nekih učenjaka jedan te isti hadis vjerodostojan a kod drugih slab.
Drugo mišljenje je da bi se došlo do tačnog broja tekstova hadisa koji su uopće preneseni to zahtijeva da se pokušaju prebrojati svi rivajeti tekstova hadisa bez seneda, bez ashaba od kojeg se prenosi i bez vođenja računa o vjerodostojnosti hadisa jer poznavanje broja hadisa uopćeno, pa čak i broja vjerodostojnih hadisa, ne zavisi samo od govora učenjaka o toj temi. A samo utvrđivanje vjerodostojnih hadisa, to je tema za sebe, tj. to je dosta teže utvrditi. Zatim zagovarači ovog stava navode tri faze pomoću kojih se može doći do utvrđivanja tačnog broja tekstova hadisa.
Prva faza je sabiranje svih rivajeta hadisa koji imaju senede iz raznih hadiskih zbirki po principu navođenja početka hadisa. Primjer za ovo je knjiga “Atraful-hadis” od El-Mizzija.
Druga faza je svođenje mnoštva hadisa koji su preneseni od grupe ashaba na jedan zajednički tekst.
Treća faza je sakupljanje dodataka hadisa na način kako je to radio imam Hejsemi u svojoj knjizi “Medžmu'ul-zevaid”. Poput toga da se uzme kao osnov Buharijin Sahih, a zatim da se na tekstove tih hadisa dodaju dodaci koji su došli u Muslimu, nakon toga da se dodaju dodaci u Sunnenima i tako redom.
Treće mišljenje, a koje je ujedno i ispravno mišljenje, je da je broj vjerodostojnih hadisa poznat i utvrđen, naravno približnim brojem a ne potpuno tačnim. Ovo mišljenje zastupaju, uglavnom, učenjaci i stručnjaci hadisa, s tim da su se međusobno razišli koji je to broj.
Pa tako navodi učenjak Ed-Dehlevi u predgovoru svoje knjige “Usulul-hadis” riječi koje se prenose od imama Buharije: “Zapamtio sam od onoga što je vjerodostojno 100 000 hadisa a od onoga što nije vjerodostojno 200 000 …”. Takođe, Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “Sajdul-hatir” navodi riječi imama Ahmeda koji govori o svom Musnedu: “Ovu knjigu sam sastavio od više od 750 000 hadisa …”, nakon čega Ibnul-Dževzi komentariše da nije skriveno da se misli pod ovim brojem na rivajete i još dodaje da je poznato da kada bi se sastavili i vjerodostojni i slabi i izmišljeni hadisi i sve ono što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi dostiglo 50 000 hadisa.
A prenosi Ibn Salah u svojoj knjizi “Mukadima” da je fakih Nedžmuddin El-Kamuli rekao: “Ukupan broj vjerodostojnih hadisa iznosi 14 000 hadisa”, a ono što se prenosi od Buharije i drugih protumačio je Ibn Salah da se misli na 100 000 vjerodostojnih hadisa sa različitim rivajetima, senedima, predajama ashaba, tabi'ina i drugih pa je sve to Buharija nazvao hadisom, a učenjaci selefa su nazivali hadisom sve spomenuto.
Na ovom mjestu je prilika da se spomene da je imam Sujuti u knjizi “Džami'ul-ehadis” sabrao iz svih mogućih hadiskih zbirki sve što se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od riječi i djela, mursel hadisa (u kojima je izostavljen ashab) i slično, pa je broj hadisa iznosio 45 757. Naravno, u ovom broju hadisa se nalazi veliki broj hadisa koji se ponavljaju. Takođe, imam Ahmed u svom Musnedu je naveo otprilike oko 28 000 hadisa, međutim kada se odbiju hadisi koji se ponavljaju njihov broj ne prelazi više od 4000 hadisa.
Prenose učenici od savremenog učenjaka Ebu Ishaka El-Huvejnija da kada je upitan koliko je vjerodostojnih hadisa on je odgovorio da ih je oko 10 000. Vjerovatno šejh ubraja u ove hadise i hasen hadise (čiji je sened dobar).
Odabrano mišljenje po ovom pitanju je ono što navodi Ibn Hadžer El-Askelani u svojoj knjizi “En-Nuketu ala Ibn Salah” (str. 992): “Spominje Ebu Džafer Muhammed ibn El-Husejn u njegovoj knjizi “Et-Temjiz” od Šu'beta, Sevrija, Jahje ibn Se'ida El-Kattanija, Ibn El-Mehdija, Ahmeda ibn Hanbela i drugih da je zbir hadisa sa senedom (misli na vjerodostojne hadise bez ponavljanja) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, 4 400 hadisa”. A Ibn Redžeb u svojoj knjizi “Džami'ul-ulumi vel-hikemi” (str. 9) kaže: “Prenosi se od Ebu Davuda da je rekao: Analizirao sam hadise sa senedom (misli na vjerodostojne hadise bez ponavljanja) pa sam ustanovio da je njihov broj 4 000 hadisa”.
Poznato je da su se učenjaci hadisa čije se mišljenje uzima u obzir složili da hadisi koji su zabilježeni u dva Sahiha, Buhariji i Muslimu, da su svi ti hadisi vjerodostojni, izuzev nekih hadisa ili dijelova hadisa, pa ako je ukupan broj hadisa koje sadrže dva Sahiha bez ponavljanja 2 980 hadisa, može se izvući zaključak da su tri četvrtine vjerodostojnih hadisa zabilježili Buharija i Muslim u svojim Sahihima.
A ostalo je oko 1 400 hadisa koje oni nisu spomenuli u svojim Sahihima, a većina tih preostalih vjerodostojnih hadisa se nalaze u Sunnenu Ebu Davuda, Tirmizija i Nesaija, kao što to navodi imam Nevevi. Zato kaže Ibn Salah u svojoj “Mukadimi”, pripisujući to stručnjacima hadisa: “Zaista je malo vjerodostojnih hadisa vezanih za propise a koji nisu zabilježeni u “Usuli hamse” (misli na dva Sahiha i Sunnene Ebu Davuda, Tirmizija i Nesaija)”.
Prema tome, ukupan broj hadisa bez ponavljanja, ne gledajući na njihovu vjerodostojnost i slabost, ne prelazi 12 000 hadisa, a broj vjerodostojnih hadisa, takođe bez ponavljanja, iznosi oko 4 400 hadisa. S tim da treba naglasiti da pod brojem 4 400 hadisa se misli na čisto vjerodostojne hadise oko čije vjerodostojnosti se većina učenjaka hadisa ne razilazi, a da broj hadisa koji su ocijenjeni kao vjerodostojni na osnovu mnoštva rivajeta ili čisto dobrih hadisa ili dobrih na osnovu mnoštva slabih rivajeta je mnogo veći.
Pitao sam savremenog šejha Mensura Es-Simarija o broju vjerodostojnih hadisa, on je potvrdio da ono što prenosi Ebu Džafer Muhammed ibn El-Husejn u njegovoj knjizi “Et-Temjiz” od Šu'beta, Sevrija, Jahje ibn Se'ida El-Kattanija, Ibn El-Mehdija, Ahmeda ibn Hanbela i drugih da je ukupan broj vjerodostojnih hadisa oko 4 400 hadisa, da je to u globalu tačno, ali je dodao da se to odnosi na čisto vjerodostojne hadise (sahih), a da sa dobrim (hasen) hadisima vjerodostojnih hadisa ima više od 6 000 (znači oko 4 400 sahih i više od 1 600 hasen hadisa).
On ovo argumentira vjerodostojnim hadisom kojeg bilježe Ebu Davud i Ahmed od Mikdada ibn M'adijekriba, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Zar ne, zaista mi je dat Kitab (u rivajetu: Kur'an) i sa njim (nešto) poput njega“.
Naravno, nema razilaženja da se pod riječima „poput njega“ misli na Sunet. A šejh kaže da se riječ „poput“ između ostalog odnosi i na broj vjerdostojnih (sahih i hasen) hadisa. Pa pošto broj ajeta u Kur'anu iznosi oko 6 200 takođe broj vjerdostojnih (sahih i hasen) hadisa je otprilike toliki.
Treba napomenuti da se na samo poznavanje broja vjerodostojnih hadisa ne gradi neki šerijatski propis, niti iz toga proizilazi neko djelo koje je pohvalno ili vadžib raditi, što znači da nepoznavanje broja vjerodostojnih hadisa ne šteti jednom muslimanu. Ono o čemu treba da vodi računa svaki musliman je da radi po onim vjerodostojnim hadisima koji su doprli do njega, takođe, da uči te hadise, da nauči njihovo ispravno tumačenje i da to prenosi ostalim ljudima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKUR'AN JE SVJEDOK, ČUVAR, POVJERENIK I PRESUDITELJ KNJIGAMA OBJAVLJENJIM PRIJE NJEGA
Alejkumusselam. Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u "Zadul-mesir" i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi "ve muhejminen 'alejhi" spomenutih na kraju ajeta. Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur'an i da su svojstvo ili osobina Kur'ana, s tiviše
Alejkumusselam.
Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u “Zadul-mesir” i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi “ve muhejminen ‘alejhi” spomenutih na kraju ajeta.
Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur'an i da su svojstvo ili osobina Kur'ana, s tim da se razilaze međusobno šta šta znači to svojstvo.
Prvo mišljenje: da je Kur'an SVJEDOK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.
Ovo je stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Mudžahida, Katade i drugih.
Drugo mišljenje: da je Kur'an POVJERENIK (emin) nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo se prenosi od Dahhaka.
Treće mišljenje: da Kur'an ONAJ KOJI POTVRĐUJE ONO ŠTO JE OBAVIJEŠTENO u knjigama objavljenim prije njega. Ovo kaže Ibn Zejd.
Četvrto mišljenje: da je Kur'an ČUVAR I NADZORNIK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.
Peto mišljenje: da je Kur'an PRESUDITELJ ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ova dva mišljenja navode Ibn Kesiri El-Dževzi bez spominjanja ko ih zastupa.
Manja skupina učenjaka smatra da se ove riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenik nad knjigama objavljenim prije Kur'ana.
Ovaj stav se prenosi od Ikrime, Seid ibn Džubejra i Mudžahida.
Prema tome, prijevod riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” sa “i da nad njima bdi”, kako je to preveo Besim Korkut, odveo te je na pogrešno razumijevanje ovog ajeta.
Jer ni po jednom mišljenju gore spomenutom ovaj ajet ne znači da Kur'an ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvaju knjige objavljene prije Kur'ana od iskrivljenja i izmjene koja im se desila. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAJBOLJE ŽENE UMMETA KOJE IMAJU NAGRADU 1000 ŠEHIDA (po hadisu)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovaj hadis nije zabilježen u Taberaniju niti u jednoj drugoj hadiskoj zbirci. Spominje ga Ahmed es-S'alebi u svome tefsiru „El-Kešfu vel-bejan“ (2/172) od Mejmune, radijallahuviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovaj hadis nije zabilježen u Taberaniju niti u jednoj drugoj hadiskoj zbirci. Spominje ga Ahmed es-S'alebi u svome tefsiru „El-Kešfu vel-bejan“ (2/172) od Mejmune, radijallahu anha, bez lanca prenosilaca. Također, navodi ga Abdulkadir el-Džilani (preselio 561. hidžretske) u knjizi „El-Gunjetu la talibi tarikil-hakk“ (1/101) sa spomenutim lancem prenosilaca.
Prema tome, ovaj hadis nema osnova, jer nije spomenut ni u jednoj hadiskoj zbirci, što znači da i nije hadis. A ako bi uzeli da da ga Abdulkadir el-Džilani navodi sa lancem prenosilaca, u tom lancu nedostaje sened od ravije Abbada ibn Kesira, koji je živio u drugom stoljeću, do Abdulkadira koji je živio u šestom stoljeću, jer ovaj hadis ne postoji u drugim zbirkama hadisa. Uz to, ako je ravija Abbad ibn Kesir od porodice es-Sekafija, za njega kaže imam Ahmed da je prenosio izmišljene hadise.
Sa druge strane, ono što se spominje na samom početku ovog hadisa, o tome nam je dovoljan vjerodostojan hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježe Tirmizi, Ibn Hibban, Bejheki i Darimi, a u kojem je došlo: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj porodici (u rivajetu: prema ženama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici“.
A što se tiče spomenute nagrade, ona ne samo da je pretjerana nego je zdrava pamet ne može prihvatiti. Jer kako da žena koja je najbolja prema svome mužu bude uzdignuta svakog dana i noći do nagrade 1000 šehida, i to ne bilo kojih šehida nego onih koji su u borbi na Allahovom putu strpljivi i odani. Ili suprug koji se blago ophodi prema svojoj supruzi samo jednu noć da ima nagradu 100 šehida?! Kako je mizeran, nebitan i nevrijedan džihad na Allahovom putu po ovom hadisu! Istina je da kada bi i žena i muž cijelog života, svaki dan i svaku noć, najbolje se ophodili jedno prema drugom ne bi dostigli nagradu jednog šehida niti njegovih cipela.
Ovo je čest slučaj, da se sa jako slabim ili batil hadisima uz njihovu slabost argumentira ogromna nagrada koja se ne podudara sa veličinom tog djela.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAJLJUĆI NEPRIJATELJ JE TVOJE DIJETE I TVOJ IMETAK (hadis)
Alejkumusselam. Tekst tog hadisa je sljedeći: Prenosi Ebu Malik El-Eš'arijj, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije tvoj neprijatelj onaj koji ako ga ubiješ biva tebi svjetlost a ako on tebe ubije uđeš u Džennet, nego je najljući tvoj neprijatelj tvoje diviše
Alejkumusselam.
Tekst tog hadisa je sljedeći: Prenosi Ebu Malik El-Eš'arijj, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije tvoj neprijatelj onaj koji ako ga ubiješ biva tebi svjetlost a ako on tebe ubije uđeš u Džennet, nego je najljući tvoj neprijatelj tvoje dijete koje je izašlo iz tvoje kičme, zatim je najljući tvoj neprijatelj tvoj imetak kojeg si stekao svojom desnicom”.
Prema tome, u prevodu hadisa koji je gore spomenut ima previše slobode u prevodu jer u hadisu nije spomenuto “neodgojeno dijete”, a u tvom pitanju je još nepreciznije i proizvoljnije opisano stanje tog djeteta da ono nije u Islamu, a u izvornom tekstu hadisa nije spomenuto ni neodgojeno dijete, niti da nije u Islamu.
Spomenuti hadis od Ebu Malika, radijallahu anhu, bilježi Taberani u “Kebiru” i Ibn Bišran u knjizi “El-Emali”, a sened oba rivajeta hadisa ima slabosti a to je prekid seneda između Šurejha i Ebu Malika u prvom rivajetu i prekid seneda između Ibn Ebi Hilala i Ebu Malika u drugom rivajetu. Uz ovo učenjak El-Hejsemi dodaje još jednu slabost a to je ravija Muhammed ibn Ismail ibn Ajjaš koji je slab i nepouzdan. Šejh Albani je u “Silsileti daifa” ovaj hadis ocijenio slabim.
Prema tome, ovaj hadis je slab a slabi hadisi nisu dokaz pri uzimanju propisa, a posebno upada u oči neprimjereno poređenje, tj. stavljanje neprijateljstva djeteta i imetka iznad neprijateljstva neprijatelja kjafira.
Da čovjek musliman može imati neprijatelja u svojoj ženi, djetetu i imetku na to ukazuju kur'anski ajeti, ali ne u kontekstu koji je spomenut u ovom slabom hadisu.
Naime, kaže Uzvišeni: “O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom doista imate neprijatelja pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i samilostan je. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje a u Allaha je nagrada velika” (Et-Tegabun, 14-15). Pod tim da vjernik ima neprijatelja u ženi ili djetetu se misli na to, kako to pojašnjavaju mufesiri, da odvodu čovjeka od pokornosti Allahu i činjenja dobrih djela tako što ga zabave sticanjem imetka za njihov ugodan i lagodan život i iskazivanjem ljubavi, naklonosti i dobročinstva prema njima ili čak da ga oni navedu na činjenje harama. Takođe, ovo isto se odnosi na čovjekov imetak da je on fitna i iskušenje za njega u smislu da je imetak fitna, ispit i iskušenje za vjernika jer ga može navesti na njegovo sticanje na haram način ili da ga ljubav prema njemu odvede u neizvršavanje imovinskih obaveza prema Uzvišenom Allahu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAUČNO ČUDO – hadis koji govori kako nastaju muški i ženski spol
Postavlja se pitanje: da li neki šerijatski tekst govori o načinu nastanka muškog ili ženskog spola? Odgovor je: da. Hadis kojeg Muslim bilježi u svom Sahihu (742), koji je ujedno dokaz da nastajanje spola djeteta ima svoje osjetilne uzroke koje ljudi mogu spoznati i koristiti. Naime, prenosi Sevbanviše
Postavlja se pitanje: da li neki šerijatski tekst govori o načinu nastanka muškog ili ženskog spola?
Odgovor je: da.
Hadis kojeg Muslim bilježi u svom Sahihu (742), koji je ujedno dokaz da nastajanje spola djeteta ima svoje osjetilne uzroke koje ljudi mogu spoznati i koristiti. Naime, prenosi Sevban, radijellahu anhu, da je bio kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došao židovski rabin i, između ostalog, pitao ga o djetetu.Pa je odgovorio:
“Tekućina (sjeme) muškaraca je bijela a tekućina žene je žuta, pa kada se sastanu i prevlada tekućina muškarca tekućinu žene bude muško, a kada prevlada tekućina žene tekućinu muškarca bude žensko, sa Allahovom dozvolom”.
Kaže židov: “Istinu si rekao, zaista si ti vjerovjesnik”, zatim se okrenuo i otišao. A onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pitao me je o onome o čemu me je pitao, a ja nemam znanja o tome sve dok mi Allah sa njim ne dađe (putem objave)”.
Komentatori hadisa, kako navodi Ibn Hadžer u Fethul-bariju (11/270), imaju dva mišljenja o riječi “fe ‘ala” (tekućina muškarca tekućinu žene): jedno da znači – prevlada, a drugo – prije stigne. Ovo drugo značenje negira sam prvi dio hadisa “pa kada se sastanu (tekućina muškarca i žene)”, jer ako su se već sastale tekućine kako će poslije toga jedna stići prije druge.
Što znači da je značenje “prevalada” ispravno.
Pa tako ovaj hadis predstavlja naučno čudo, jer su medicinska istraživanja potvrdila, o čemu će detaljnije biti govora u poglavlju o metodama određivanja spola djeteta, da je tekučina muškarca lužinasta, a tekućina žene kiselinska. Pa ako u vaginalnoj sredini prevlada lužinasta tekućina onda ona pospješuje brzo kretanje spermatozoida koji nose muški spol (y-kromosomi) koji stignu do jajne ćelije i oplode je prije spermatozoida koji nose žanski spol (x-kromosomi), jer su oni spori i teški, te tako dijete bude muško. A ako u vaginalnoj sredini prevlada kiselinska tekućina koja uništava spermatozoide koji nose muški spol, jer su slabootporni i nejaki, a prežive spermatozoidi koji nose ženski spol, jer su jaki i postojani, onda samo oni stignu do jajne ćelije i oplode je, te dijete bude žensko.
Ovo naučno tumačenje povezano sa ovim hadisom je potvrdio egipatski znanstvenik profesor S'ad Hafiz koji živi u Americi, osnivač nauke o neplodnosti muškaraca (El-I'džazul-‘ilmi, Zindani).
Ovo je još jedna potvrda da: (Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) “On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje” (En-Nedžm 2-3).
Upravo ovo je sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio rekavši na kraju hadisa: “A ja nemam znanja o tome sve dok mi Allah sa njim ne dađe (putem objave)”.
A ako bi neko rekao da se iz hadisa može razumjeti da ženska tekućina nosi ženski spol. Odgovor bi bio da je to razumijevanje veoma daleko, jer su Arapi još u predislamsko doba znali da je muškarac onaj koji nosi i muško i žensko sjeme, pa je nemoguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dođe sa nečim što je suprotno opće-poznatim činjenicama a što ne ulazi u vjerska pitanja, a da to mušrici ne bi iskoriste za napad na vjeru sa kojom je došao, što od njih nije prenešeno.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNOŠENJE ODJEĆE ISPOD ČLANAKA IZ OHOLOSTI ILI BEZ OHOLOSTI
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka. Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Uviše
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka. Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Ummeta da nose odjeću spuštenu ispod članaka ako to rade iz oholosti, za razliku od žena kojima je propisano da spuštaju svoju odjeću ispod članaka kako bi prekrile stopala. Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[1].
Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko nošenja odjeće ispod članaka ako to nije popraćeno ohološću[2].
Prvo mišljenje je opća zabrana nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo ono poraćeno ohološću ili ne. Ovaj stav je snažno podržao i potkrijepio dokazima Ibn Hadžer. Argumenti kojima podupiru svoje mišljenje se mogu rezimirati u sljedećem:
1- Vjerodostojni hadisi koji ukazuju na zabranu nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo to iz oholosti ili ne, samo je razlika u težini grijeha onog koji to radi iz oholosti (da ga Allah neće gledati na Sudnjem danu) u odnosu na onog koji to radi bez oholosti (da ono što je ispod članka od odjeće da će biti u Vatri).
Ti hadisi su: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[3], i hadis: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri”[4].
Takođe, obje kazne su spomenute u tekstu jednog hadisa: prenosi se od Ebu Se'ida El-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odjeća mu'mina treba biti do pola potkoljenice, a nema grijeha u onome što je između pola potkoljenice i članaka. Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”[5].
Prema tome , ovaj hadis je dovoljan da se da tačka na ovu temu, tj. jasan je i decidan da onaj ko nosi odjeću ispod članaka (bez oholosti) da će to što je ispod članaka biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu.
2- U vjerodostojnom hadisu se samo nošenje odjeće ispod članaka naziva ohološću. Od Džabir ibn Sulejma, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podigni svoju odjeću do pola potkoljenice, a ako nećeš onda do članaka. Čuvaj se spuštanja odjeće, jer je to od oholosti, a Allah ne voli oholost”[6].
3- Mnoštvo hadisa u kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao ashabima pojedinačno da podignu odjeću iznad članaka bez pitanja istih da li su pustili odjeću iz oholosti ili ne.
Od tih hadisa su sljedeći: Hadis kojeg bilježi Muslim, da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, prolazio spuštene odjeće pored Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “O Abdullah, podigni odjeću, …”[7].
Hadis kojeg bilježi Ahmed u Musnedu od Eš-Šerida Es-Sekafija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji je imao spuštenu odjeću, pa mu je rekao: “Podigni svoju odjeću i boj se Allaha, …”[8].
Hadis od Mugire ibn Šu'beta, radijallahu anhu, da je vidio Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je uzeo za odjeću Sufjan ibn Sehla, radijallahu anhu, govoreći: “O Sufjane, ne spuštaj odjeću, zaista Allah ne voli one koji spuštaju odjeću”[9].
Drugo mišljenje je stav velikog broja učenjaka, na kojem su između ostalih Nevevi i Ibn Abdulberr, a to je da nošenje odjeće ispod članaka ako nije popraćeno ohološću nije haram. S tim da je jedna skupina od ovih učenjaka mišljenja da je taj čin mekruh (pokuđen), dok druga skupina od njih vidi da je uopće dozovljen[10].
Najjači argumenti sa kojima dokazuju svoj stav su:
1- Činjenica da se hadisi u kojima je došla prijetnja nošenja odjeće ispod članaka dijele na dvije vrste. Prvi u kojima je došla opća prijetnja Vatrom za one koji nose spuštenu odjeću ispod članaka, poput hadisa: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri” (Buharija). Drugi u kojima se prijetnja ograničava samo na one koji to rade iz oholosti, poput hadisa: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko vuče svoju odjeću (ispod članaka) iz oholosti”. Pa kažu, obaveza je hadise neograničenog značenja (opća zabrana puštanja odjeće ispod članaka) svesti na hadise u kojima je spomenuto ograničenje (na one koji to rade iz oholosti), kao što je poznato u metodologiji islamskog prava (Usulul-fikh). Time se zabrana odnosi samo na one koji nose odjeću ispod članaka iz oholosti.
Komentar: Usulsko pravilo na koje se pozivaju u ovom slučaju glasi: vudžubu hamli mutlak ala mukajjed (tj. obaveza svođenja neograničenog šerijatskog teksta na ograničeni tekst). Po ovom pravilu se radi u dva slučaja: prvom – kada su propis (npr. post tri dana) i razlog propisa (kefaret za zakletvu) u dva šerijatska teksta isti, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Ovaj slučaj se ne odnosi na naše pitanje. Drugi slučaj – kada je propis isti a razlog propisa različit u dva šerijatska teksta. Na primjer: propis je u oba šerijatska (kur'anska) teksta osloboditi roba, a razlog propisa je u jednom zihar (tj. da muž kaže svojoj ženi da mu je ona poput leđa njegove majke, što je haram) a u drugom ubistvo. S tim da je propis oslobađanja roba radi ubistva došao u ajetu ograničen sa opisom roba da bude mu'min, dok je rob u ziharu spomenut bez tog opisa. Pa je po džumhuru učenjaka vadžib svesti ajet u kojem se opisuje rob u ziharu (koji nije ograničen svojstvom mu'mina) na ajet koji govori o svojstvu roba kojeg treba osloboditi radi ubistvu, tj. sa opisom roba da bude mu'min. Hanefije smatraju da nije vadžib raditi po ovom usulskom pravilu. Ovaj drugi slučaj ovog usluskog pravila je ono na što misle oni učenjaci koji sa njim dokazuju svoj stav u pitanju o kojem govorimo. Međutim, veoma je čudno kako nisu uočili da se pitanje spuštanja odjeće ispod članaka ne uklapa u ovo usulsko pravilo. Naime, u oba hadiska teksta propis je različit a takođe razlog propisa je različit. Razlog propisa u prvoj skupini hadisa je uopćeno nošenje odjeće ispod članaka, a u drugoj skupini hadisa nošenje odjeće ispod članaka iz oholosti. U prvoj skupini hadisa propis (šerijatski status) uopćenog nošenja odjeće ispod članaka je da će goriti u Vatri ono što je ispod članaka. A u drugoj skupini hadisa propis (šerijatski status) nošenja odjeće ispod članaka iz oholosti je da Allah neće gledati tu osobu na Sudnjem danu. Te se prema tome, ova mes'ela ne može nikako podvesti pod ovo usulsko pravilo. Takođe, dovoljan odgovor na ovaj dokaz je sam tekst hadisa od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, (gore spomenut) u kojem je napravljena razlika između nošenja odjeće ispod članaka bez oholosti i nošenja iz oholosti: ” Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”.
2- Takođe argumentiraju svoj stav spuštanjem odjeće ispod čalanaka od strane Ebu Bekra, radijallahu anhu. Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz oholosti vuče svoju odjeću (ispod članaka) Allah ga neće gledati na Sudnjem danu”, pa je rekao Ebu Bekr, radijallahu anhu: “O Allahov Poslaniče, moja odjeća se spusti (ispod čalanaka) osim ako vodim računa o njoj (u drugom rivajetu: “jedna strana moje odjeće se spusti”)”? Pa mu odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti”[11]. Kažu da mu je zanegirana osobina oholosti zbog koje je zabranjeno spuštanje odjeće.
Komentar: Iz samog hadisa se jasno razumije da Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije nosio odjeću ispod članaka, nego bi se desilo da mu se odjeća spusti bez njegove volje i namjere. Pa tako njegov slučaj izlazi iz teme, jer mi govorimo o onome ko nosi odjeću ispod članaka namjerno i svjesno, a ne o onome kome se spusti odjeća pri hodu ili zbog mršavosti.
3- I treći dokaz im je hadis kojeg bilježi Buharija da je Ebu Bekre, radijallahu anhu, rekao: “Bilo je pomračenje Sunca a mi smo bili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je užurbano hodao vukući svoju odjeću sve dok nije došao do mesdžida, te je klanjao sa njima dva rekata …”[12]. Kažu da je spuštanje odjeće ispod članaka bez oholosti haram ne bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vukao svoju odjeću ispod članaka, jer bi ga Allah sačuvao od toga pa makar to bilo i nenamjerno.
Komentar: Takođe, i ovaj primjer izlazi iz pitanja o kojem govorimo, a to je svjesno namjerno nošenje odjeće ispod članaka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zbog užurbanog hodanja vukao odjeću. Čak i oni koji dokazuju svoj stav ovim hadisom kažu da je to bilo nenamjerno.
Nakon izložene studije ovog pitanja postaje jasno da je muškarcima ovog Ummeta nošenje odjeće ispod članaka, svejedno bilo ono popraćeno ohološću ili ne, zabranjeno jasnim i nedvosmislenim hadisima i da je to djelo jedan od velikih grijeha za koji se prijeti Vatrom i negledanjem Allaha u njegovog počinioca na Sudnjem danu. A Allah zna najbolje.
[1] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[2] Fikhul-elbiseti vez-zineti, Abdul-vehhab Tavile, str. 169-179.
[3] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[4] Buharija (5787).
[5] Ebu Davud (4093), Ibn Madže (3573), Ahmed (11944), Malik (1631), Bejheki (3135) i Ibn Hibban (263), vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibn Hibban, Nevevi i Albani u “Sahihul-džami'” (921).
[6] Ebu Davud (4084), Tirmizi (2722), Ahmed (16667), Ibn Hibban (23253), Bejheki (20882) i Buharija u “El-Edebul-mufred” (1182), vjerodostojim ga ocjenjuje Tirmizi, Ibn Hibban, Nevevi, Albani u “El-Edebul-mufred” (1182), i Šu'ajb Arnaut u “Sahihu Ibn Hibban” (522).
[7] Muslim (5583).
[8] Ahmed (19493), i kaže Hejsemi u “El-Medžme'az-zevaid” (5/124) da su ravije ovog hadisa ravije koje prenose hadise u Sahihu, takođe ocijenio ga je vjerodostojnim Alabani u “Es-Silsiletus-sahiha” (1441)..
[9] Ibn Madže (3574), Ahmed (18176), kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/264) da ga je Hakim ocijenio vjerodostojnim, takođe ocijenili su ga Albani i Šu'ajb ibn Arnaut dobrim sa drugim hadisima koji ga podupiru, pogledaj “Sunen ibn Madže” (3574) i “Sahih Ibn Hibban” (5442).
[10] Et-Temhid (3/244), Šerhu-Muvette'i (5/275) i Šerhu Sahihi Muslim (14/62).
[11] Buharija (5784).
[12] Buharija (5785).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje