Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Neprilaženje supruzi u postelji više od 4 mjeseca može imati dva stanja:

Prvo stanje – da suprug nije prišao svojoj ženi u postelji 4 mjeseca ili više, svejedno iz opravdanog ili neopravdanog razloga, s tim da se nije zakleo Allahom da joj neće prići 4 mjeseca ili više.

U ovom slučaju ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu: da li je mužu vadžib da ima intimni odnos sa svojom suprugom i koliko često, odnosno ima li supruga pravo da njen muž ima sa njom intimni odnos i u kojem najmanjem vremenskom periodu.

Detaljnije o tom pitanju može se pročitati na ovom linku:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=861:-koliko-esto-supruga-ima-pravo-na-intimni-odnos&catid=70:brakintimaljubav&Itemid=44

Kada muž ne priđe supruzi 4 mjeseca ili više ali bez zaklinjanja Allahom bez šerijatski opravdanog razloga to se ubraja u loše ophođenje prema supruzi, a kod nekih učenjaka je supruzi dozvoljeno da u tom slučaju traži razvod braka.

Drugo stanje – da se muž zakune Allahom (ili nekim Njegovim svojstvom) da neće prići svojoj ženi u postelji 4 mjeseca ili više.

Onda to predstavlja ono što se u Šerijatu naziva „ILA'UN“, a čiji propis je pojašnjen u dva kur'anska ajeta.

Kaže Uzvišeni:

“Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; pa ako se vrate ženama, Allah zaista prašta i milostiv je; a ako odluče da se rastave – pa, Allah doista sve čuje i zna”. (El-Bekare, 226,227).

Nema razilaženja među učenjacima da ako se muž zakune nečim drugim mimo Allaha, ili na period kraći od 4 mjeseca da onda se to ne ubraja u propis ILA-a.

Posljedica ILA-a

Od posljedica ovakvog ophođenja muža prema ženi je da ako prekrši zakletvu prije isteka perioda na koji se zakleo, svejedno bio period kraći ili duži od 4 mjeseca, obavezan je učiniti kefaret zakletve.

Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, je u spomenutom ajetu odredio da je rok zaklinjanja nepribližavanja supruzi 4 mjeseca, a nakon toga mora da ili se vrati ili da joj da talak. Međutim, ako muž ustraje na zakletvi puna četiri mjeseca te ne priđe supruzi u postelji oko posljedica tog stanja islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje:

Prvo mišljenje – nakon isteka 4 mjeseca supruga ima pravo da podigne parnicu kod kadije, a kadija mužu naredi da joj se vrati u postelju ili da je pusti (da joj talak), a ako neće ni jedno ni drugo, onda ih kadija razvede. Znači, samim istekom perioda od 4 mjesca žena nije razvedena, nego se problem podiže i pokreće kod kadije.

Na ovom stavu su malikije, šafije i hanabile. (Hašijetu ed-Dusuki 2/436, Mugnil-muhtadđ 3/348, El-Mugni 7/318)

Drugo mišljenje – samim istekom 4 mjeseca pada razvod (talak) među supružnicima, tako da se to pitanje ne vraća na podizanje parnice kod kadije niti njegovo razvođenje ako muž odbije.

Na ovom stavu su hanefije. (Bedai'u es-sanai'a, 3/176)

Oni smatraju da je to (razvod) kazna mužu zbog njegovog nanošenja štete supruzi i uskraćivanja njenog prava.

Učenjaci oba stava argumentiraju svoje stajalište istim ajetima, a riječ oko čijeg tumačenja se razilaze je „EF“ (pa).

Po džumhuru ona znači redosljed nakon isteka 4 mjeseca, zato po njima talak ne pada sa istekom 4 mjesca. Dok kod hanefija ta riječ znači da vraćanje u postelju treba biti prije isteka 4 mjeseca, da je muževima dat taj rok, u protivnom ako se ne vrate i istekne 4 mjeseca onda talak pada automatski sa istekom.

Stav i tumačenje džumhura učenjaka (tj. prvo mišljenje) je ispravnije, jer se prenosi u vjerodostojnim predajama od 12 ashaba da sa istekom 4 mjesca ne pada talak, nego da se traži od muža da se vrati ženi u postelji ili da je pusti.

Vrsta talaka koji padne u toku ILA-a

Učenjaci se takođe razilaze oko vrste talaka koji se desi kao posljedica ILA-a (zaklinjanja muža Allahom da neće prići ženi u postelji 4 mjeseca ili više):

Kažu hanefije i imam Ahmed u jednom od dva rivajeta da je to talak bain, tj. u čijem iddetu (pričeku) muž nema pravo da ženu vrati.

Dok malikije, šafije i Ahmed u drugom rivajetu od njega smatraju da je to talak redži’, tj. da muž u toku iddeta (pričeka) ima pravo da vrati suprugu.

Bliže ispravnom je stav hanefija, jer je razlog razvoda šteta koju muž nanosi supruzi, a ta šteta se ne otklanja osim takvom vrstom razvoda, u protivnom ako je može vratiti u toku iddeta neće se otkloniti šteta koja joj se nanosi.

Konkretan odgovor na pitanje

Nakon svega rečenog može se konstatovati sljedeće:

– Ako se muž nije zakleo Allahom da neće prići ženi 4 mjesca ili više, onda talak (razvod braka) nije pao oko čega nema razilaženja među učenjacima.

– Ako se muž zakleo Allahom da neće prići supruzi 4 mjesca ili više, onda je proces sljedeći: žena ako hoće, zbog tog zuluma i njenog prava na intimni odnos, ima pravo da podigne optužbu kod kadije (kod nas kod daije ili učenog) da joj muž nije prišao više od 4 mjeseca. Zatim kadija traži od muža da ili priđe ženi ili da joj da talak. Ako neće ni jedno ni drugo onda kadija ima pravo i moć da poništi brak ako žena to hoće.

Prema tome, sve dok se problem ne digne do kadije (učenog ili daije) brak je važeći. Ako ti hoćeš da i dalje živiš u takvom stanju to je do tebe.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje je zasnovan na dvije mes'ele: propis nuđenja žene same sebe za brak i propis braka (misjar) u kojem žena odustane od nekih prava (poput izdržavanja, boravka kod nje i slično).

Propis nuđenja žene same sebe za brak

O ovoj mes'eli je bilo detaljnije govora u odgovoru na pitanje na ovom linku:
http://zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=768:propis-nuenja-djevojke-ene-same-sebe-nekome-za-brak&catid=70:brakintimaljubav&Itemid=44

Rezime odgovora je da nema šerijatske smetnje da neudata žena sama sebe ponudi nekome za brak, pod uslovom da joj je dostatan, tj. na njenom nivou i stepenu vjere. U tome nema sramote za nju niti poniženja, ona se time nije spustila na niži nivo niti je sa tim postupkom postala sumnjiva žena.

Propis braka (misjar) u kojem žena odustane od nekih bračnih prava (izdržavanja, boravka)

Ova vrsta braka koja se naziva Misjar je vrsta braka koja se pojavila u skoruje vrijeme. Najprije u Saudijskoj Arabiji u oblasti Kasim, a zatim se raširila na druge zemlje arapskog zaljeva, a onda i u druge islamske zemlje.

Riječ “misjar“ u običnom, narodnom govoru znači: kratki ili brzi zijaret. Zbog toga je ovaj brak poznat pod ovim imenom, jer muž ne boravi stalno kod žene, nego joj dolazi u kratkim periodima, bilo danju ili noću, shodno svojim ili njenim mogućnostima.

Ova vrsta braka nema svoju definiciju kod ranih islamskih pravnika nego je uzeta iz današnje stvarnosti te je prijašnji učenjaci nisu ni obrađivali, tako da današnji učenjaci definišu taj brak, shodno kako su im postavljena pitanja o njemu.

Ali skoro da su složni u definiciji ovog braka, kažu da je oblik ovog braka da se ispune svi ruknovi braka (1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, 2- ponuda i pristanak) i šartovi (1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- staratelj, 4- dva pravedna svjedoka ili razglašavanje) prilikom sklapanja ugovora, s tim da žena odustane od nekih svojih prava, kao što su izdržavanje (stan, hrana i odjeća) i pravednog boravka kod nje u slučaju da je druga žena.

Fetve savremenih učenjaka o misjaru

Islamski učenjaci su se razišli po pitanju ove vrste braka na tri mišljenja:

Prvo – opšta dozvola ili dozvola sa pokuđenošću, drugo – zabrana, treće – stav onih koji su odustali da daju svoje mišljenje o ovom pitanju.

Učenjaci koji smatraju da je ovaj brak dozvoljen u obliku kakav smo spomenili, tj.da se ispune šartovi braka s tim da žena odustane od nekih prava koja joj pripadaju bračnim ugovorom su: Bin Baz, Abdulaziz ibn Abdulah Ali-šejh-muftija Saudijske Arabije, Abdulah bin Džibrin, Muhamed Sejid Tantavi šejh el-Azhara, Nasr Ferid Vasil-egipatski muftija.

Upitan je šejh Bin Baz, rahimehullah, o braku misjar, tj. da čovjek oženi drugu, treću ili četvrtu ženu, a ta žena ima potrebu da ostane kod roditelja ili jednog od njih, pa joj muž dolazi u različita vremena, shodno njegovim i njenim mogućnostima, koji je propis ovog braka? Pa je ogovorio: “ Nema smetnje u tome, ako je ugovor sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, kao što su: velij, prisustvo dva pravedna svjedoka i da supružnici nemaju šerijatske zapreke za sklapanje braka, zbog toga što Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, kaže: “Najpreče je da ispunite one šartove kojima ste sebi ohalalili polne organe“, (Buhari) i hadisa: “Muslimani ispunjavaju ono na šta se obavežu“ (Ebu Davud 3120, Darekutni 2929 i Hakim 2269, a Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u Irva’ 1303).

Pa ako se muž i žena dogovore da žena ostane kod svojih roditelja, ili da boravak kod nje bude danju, a ne noću, ili samo u određenim danima ili noćima, u tome nema nikakve smetnje pod uslovom oglašavanja braka i ne postojanja tajnosti“. (Fetava ulema beledil-haram str.450,451)

Takođe, šejh Abdulaziz ibn Abdullah Ali-Šejh, sadašnji saudijski muftija i predsjednik Vijeća velike uleme,  je odgovorio na pitanje o misjaru, rekavši: “Ovaj brak je ispravan ako se u njemu ispune svi ruknovi i šartovi, i jasno oglašavanje, zbog toga da ne bi upali u nešto što je sumnjivo i sl., a ono  što su se dogovorili od šartova na njima je da se toga drže“.

Od onih koji dozvoljavaju misjar je i šejh Abdullah Džibrin, rahimehullah.

On kaže: “Ovaj naziv je novi i pod njim se podrazumijeva da čovjek oženi ženu i da je ostavi u njenom stanu bez obaveze podjednakog boravka kod nje i prve žene, nego dolazi kod nje kad mu odgovara, provodi određeno vrijeme i odlazi. Ovaj brak je ispravan ako je žena s tim zadovoljna, međutim, mora da se razglasi sklapanje braka i da se ova žena prizna kao supruga, pripadaju joj prava zakonite supruge, djeca koja rodi su njegova i imaju prava koja se podrazumijevaju očinstvom“. (Zevadžu misjar: Abdulmelik el-Mutlak, str.203)

Međutim, nakon što je zloupotrijebljena ova vrsta braka i iskorištena od strane onih koji su slabog imana, koji samo žele da zadovolje svoje strasti, a da to djelo bude zamotano u ruho Islama, mnogi učenjaci su zastali u davanju fetve o dozvoli misjara. Od njih je Bin Baz i Usejmin, dok ga je šejh Albani zabranio.

Pa kad je upitan Bin Baz o šerijatskom braku i braku misjaru, kakva je razlika među njima, i koji su šartovi obavezni za brak misjar, odgovorio je: “Obaveza je na svakom muslimanu da se oženi na šerijatski ispravan način, a da se čuva svega što je suprotno tome, svejedno da li se zove“misjar“ ili drugačije, a od šartova braka je njegovo oglašavanje, pa ako ga supružnici kriju, on je neispravan, jer u tom slučaju liči na zinaluk.“ ( Fetve bin Baza 20/431,432) Znači da Bin Baz, usput da napomenemo, smatra šartom valjanosti braka oglašavanje, te da je tajni brak po njemu neispravan.

Od učenjaka koji kažu da je dozvoljen sa pokuđenosti su: Jusuf el-Kardavi, Abdullah ibn Meni'a.

Dokazi onih koji dozvoljavaju ovaj brak:

Prvi dokaz – Ovaj brak ispunjava sve ruknove i šartove obavezne za ispravnost braka, prema tome nema zapreke da bude sporan.

Drugi dokaz – Potvrđeno je da je Sevda, žena Poslanika, salallahu alejhi ve selem, poklonila dan boravka Poslanika kod nje Aiši, radijallahu anha. ( Buhariji i Muslimu). Kažu: iz hadisa je jasno da je ženi dozvoljeno da odustane od nekih stvari na koje ima pravo jer da nije dozvoljeno Poslanik, salallahu alejhi ve selem, to ne bi prihvatio od nje.

Treći dokaz – Ovim brakom se ostvaruju velike koristi kao što je zadovoljavanje prirodne potrebe žene za muškarcem, rađanje djece u tom braku, smanjuje se broj neudatih žena: usidjelica, razvedenih ili udovica.

Od učenjaka koji zabranjuju ovu vrstu braka su: Muhamed Nasirudin Albani, Abdulaziz el-Musned, Adžil Džasim en-Nešmi – dekan Šeriatskog fakulteta u Kuvajtu, Muhamed er-Ravi – član Udruženja islamskih studija pri Azharu.

Kaže šejh Albani da je ovaj brak zabranjen i iz dva razloga:

Prvi – Zato što je od ciljeva braka „seken“ – smirenost, a to se ne postiže osim sa boravkom i stanovanjem sa ženom, a brakom misjarom se to ne ostvaruje.

Drugi – Zato što u tom braku (misjaru) mogu da se rode djeca, pa zbog neredovnog dolaska oca bude otežan njihov odgoj, što utiče negativno na njihovu ličnost i ponašanje. (Ahkamut-teadudi fi dav'il-kitabi ves-sunneti, Ihsan Muhamed Ajiš el-Utejbi str.29)

Dokazi onih koji zabranjuju ovaj brak:

Prvi – Bračni ugovor u ovom braku u sebi sadrži neke šartove koji su u suprotnosti sa onim što se podrazumijeva bračnim ugovorom, kao što šart da žena odustane od prava na nefeku (izdržavanje), ili pravedan boravak kod nje i slično tome, a ovi šartovi su neispravni pa se može poništiti bračni ugovor zbog njih.

Drugi – Ovaj brak je zasnovan na tajnosti i skrivanju kod onih koji ga takvim dozvoljavaju, a osnova u braku je da se obznani.

Treći – Ova vrsta braka je u suprotnosti sa ciljevima braka u Islamu kao što je ostvarivanje smirenosti i ljubavi među supružnicima, te briga i odgoj djece.

Četvrti – Ova vrsta braka sadrži omalovažavanje žene, opasnost za njenu budućnost zbog prijetnje talakom u slučaju da traži izdržavanje ili boravak, takođe ovim brakom se iskorištava stanje žene jer da je u mogućnosti da se uda u uobičajenom braku ne bi pristala da se uda u braku misjar.

Peti – Allah, subhanehu ve tea'la, nam je propisao višeženstvo kao alternativu a ne ovu vrstu braka.

Šesti – Ovaj brak sadrži mnoge opasnosti kao što je mogućnost da ga neke žene iskoriste za činjenje zinaluka, pozivajući se na to da su udate brakom misjarom, zato ga treba zabraniti da bi se to spriječilo.
Oni koji su odbili da daju svoje mišljenje u ovoj meseli je Muhamed ibn Salih el-U'sejmin.

Kada je upitan o ovom braku odgovorio je: “U početku sam govorio da u ovom braku nema ništa sporno, uz Allahovu dozvolu, pa sam uvidio i prestao da dajem fetvu po ovom pitanju, jer se bojim posljedica ovog braka”.

Takođe isti stav imaju Omer ibn Saud i Muhamed Falih Mutlak.

Radžih (odabrano) mišljenje

Da je ova vrsta braka dozvoljena uz veliku dozu pokuđenosti i da se ne pribjegava ovoj vrsti braka osim ako se nije u stanju oženiti (udati) na uobičajan način.

Jer šerijatski dokazi upućuju da je brak u osnovi dozvoljen, a pokuđenost i opreznost prema ovom braku je potrebna iz sljedećih razloga:

Prvi – Bračni ugovor u braku misjar, iako je naizgled ispravan, ima mahane u svom značenju, jer se ne slaže sa nekim ciljevima Šerijata zbog kojih je propisan brak, kao što se ne slaže sa fikhskim pravilom (djela se vrednuju prema namjerama), što znači da djela nisu ispravna osim sa ispravnim nijetom. Pošto je u ovom braku nijet, prvenstveno zadovoljavanje polnog nagona, iako ne negiramo njegovu važnost, to ne zadovoljava ostvarivanje najvećeg cilja braka a to je gradnja čvrste bračne zajednice zasnovane na samilosti, ljubavi, suživotu među supružnicima i odgoj djece na osnovama islamskog ahlaka i vrijednosti uzetih iz Kur ana i Sunneta.

Durgi – Poznato je šerijatsko pravilo (otklanjanje štete je preče nego pribavljanje koristi), a u ovoj vrsti braka ima mnogo štete kao na pr.:

– u ovom braku je povećan talak, jer onaj ko se lahko oženi lahko se i razvede, pa na kraju žene ostaju opet neudate,

– ovim brakom se ne postiže potpuna čednost kod žene, zbog toga što je muž puno odsutan od nje,

– u ovom braku je umanjeno starateljstvo (kavama) čovjeka nad ženom, a s tim se gubi značenje muškosti koja se ogleda u ljubomori, vođenju kontrole nad ženom, uputama, djeca rastu bez islamskog odgoja, izgubljena između oca koji je odsutan i majke koja je zauzeta stvarima oko zbrinjavanja porodice jer je ona ta koja troši na porodicu a ne muž.

– ovaj brak vodi u ostavljanje i potiskivanje uobičajenog višeženstva u obliku kakvom je propisan i poznat među muslimanima, koji je zasnovan na pravednosti i jednakosti među suprugama i uzimanje druge vrste braka koja je sumnjiva i u kome ima nepravde i nejednakosti, što negativno utiče na islamsko društvo.( Ez-Zevadž el-urfi dr. Abdulmelik bin Jusuf el-Mutlak )

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema ništa u Plemenitom Kur'anu niti vjerodostojnom sunnetu o znakovima dolaska ili prisustva meleka smrti, niti sam našao da je neko od uleme govorio o tome.

Prema tome, to da pred dolazak meleka smrti čovjek osjeti kao da mu se mravi kreću po tijelu nije istina. Nema razloga da se bojiš zbog toga. Kome melek smrti dođe po dušu svejedno je šta osjeti, neće mu moći pobjeći niti dušu sakriti.

Ve billahi tevfik.

Izvor: http://www.ehlussunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

ODGOVOR 1: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Kršćani vjeruju da je Isa, alejhisselam, razapet na križu, da je umro na križu, zatim da je ukopan u zemlji a onda da je uskrsnuo, tj. da je ustao iz kabura živ i uzdigao se na nebesa.

Muslimani, na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, vjeruju da Isa, alejhisselam, nije razapet niti ubijen, niti su Jevreji uopšte došli do njega kada su ga tražili da ga ubiju. Nego je na zadnjem susretu sa svojim havarijjinima (tzv. apostolima kod kršćana) uzdignut, tj. Allah ga je uzdigao na nebesa u živom stanju nije umro. Pred Sudnji dan on će sići na zemlju i vladati po Šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ubiće Dedžala i svinju i slomiće krst.

ODGOVOR2: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije moguće da nađu ostatke Isa, alejhisselama, jer uzdignut na nebesa, što nam Kur'an jasno potvrđuje: “Nego ga je Allah uzdigao Sebi” (En-Nisa, 158). Musliman koji u ovo ne vjeruje utjeruje u laž Allaha i sumnja u ono što je došlo u Kur'anu, te bi trebao da prispita svoj islam. Musliman ne treba da obraća pažnju na njihova istraživanja i da to prati a kamoli da vjeruje u to. Ono što nam je dovoljno po ovom pitanju imamo u jasnim šerijatskim tekstovima.

A mogućnost nauke da potrefi ili ne u ovim i sličnim stvarima je poput Darvinove teorije, u koju ne bi ni majmuni povjerovali ali je još uvijek naučna teorija koja se uči i pridaje joj se važnost. Zar ti sumnjaš da je hrišćanska vjera propala i da je lažna i izmišljena, to ne treba dokazivati čak ni njima samim. A islam je Allahova vjera do Sudnjeg dana i neće propasti niti nestati samo će se mijenjati oni koji je nose.

ODGOVOR 3: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Isa, alejhisselam, nije imao djecu, niti oca, niti ženu. To je opštepoznato u islamu. U ovim stvarima musliman se ne smije vraćati na kršćanske izvore jer je to akida (uvjerenje). Tu ako promašiš i pogrešno vjeruješ posljedice mogu biti ogromne. Da su Židovi i kršćani na ispravnom putu i da imaju ispravne izvore vjere ne bi bilo potrebe za slanjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanika koji je došao sa vjerom koja je derogirala (poništila) sve prijašnje vjere i pojasnio nam ono što je bilo istine kod njih. Isa, alejhisselam, će nakon što se vrati na Zemlju da se oženi i imaće djecu i umrijeće kao što svi ljudi umiru, ali to još nije bilo.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propisi vezani za optužbu muža da mu je supruga počinila zinaluk

Ovaj tvoj slučaj se vraća na poznato šerijatsko pitanje proklinjanja supružnika kada muž optuži svoju vlastitu ženu da je počinila zinaluk tvrdeći da je on to vidio (ili mu ona prizna ili na neki drugi način), a nema četiri svjedoka koji to mogu potvrditi. Ova situacija je pojašnjena u nekoliko ajeta sure Nur (od 6. do 9. ajeta) u kojima je propisano mužu kako da postupi u slučaju kada optuži svoju suprugu da je počinila zinaluk.

Kaže Uzvišeni: „A oni koji okrive svoje žene (za zinaluk), a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu, a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!“

Propis proklinjanja pri optužbi žene za zinaluk od strane muža može biti vadžib, mustehab, mubah (dozvoljen) i haram.

Vadžib je mužu da izvrši proklinjanje (li'an) u slučaju kada je on svojim očima vidio ili na nesumnjiv način utvrdio da mu je žena počinila zinaluk iz kojeg je ostala trudna, a dijete koje bi se rodilo bi se pripisalo njemu da mu je on otac. Ovim „li'anom“ (proklinjanjem) njihov brak bi bio razvrgnut i poništen, a dijete koje se rodi se ne smije pripisati njemu.

Drugim riječima, njemu je vadžib da izvrši proklinjanje (li'an), tj. da joj dadne talak i da im se poništi brak kako se ne bi dijete njemu pripisalo a što je haram po idžma'u učenjaka.

A mustehab je mužu da izvrši proklinjanje (li'an) u slučaju kada je on svojim očima vidio ili na nesumnjiv način utvrdio da mu je žena počinila zinaluk iz kojeg nije ostala trudna. Nije mu vadžib zato što nije ostala trudna pa ne postoji opasnost da mu se pripiše tuđe dijete. Ali mu je mustehab da izvrši proklinjanje, tj. da joj dadne talak zbog tog gnusnog i odvratnog čina (zinaluka) kojeg je uradila, naročito ako se na njoj ne vide tragovi kajanja.

Mubah (dozvoljeno) je mužu da izvrši proklinjanje (li'an), što znači da joj da talak, u slučaju kada je on svojim očima vidio ili na nesumnjiv način utvrdio da mu je žena počinila zinaluk iz kojeg je nije ostala trudna ako je se ona pokajala i učinila iskrenu tevbu čiji su tragovi vidljivi. U ovoj situaciji nije mu vadžib niti mustehab da izvrši proklinjanje i da joj da talak nego samo mubah (dozvoljeno) iz razloga što se ona pokajala. Pa ako može preći preko tog njenog čina nije mu vadžib da joj da talak ali mu je ipak dozvoljeno a u nekim situacijama i mustehab ako mu je teško da prihvati i da živi sa ženom koja je učinila jedan od najgnusnijih i najogavnijih grijeha.

Haram je mužu da izvrši proklinjanje (li'an) u slučaju kada nije on svojim očima vidio niti na pouzdan način utvrdio da mu je žena počinila zinaluk, a niti mu je ona priznala da je to uradila.

A u slučaju da žena mužu prizna da je počinila zinaluk, ophođenje muža prema njoj se shodno okolnostima vraća na prethodno gore spomenute tri situacije: pa tako proklinjanje (pred kadijom) i talak (bez kadije) može biti vadžib (ako je ostala trudna), ili mustehab (ako nije ostala trudna ali se nije ni pokajala) ili mubah (ako nije trudna a iskreno se pokajala).

Shodno gore spomenutom, odgovori na prvo pitanje su sljedeći:

1- Shodno tvojoj situaciji kako si je ti opisao, tebi je samo mubah da izvršiš proklinjanje pred kadijom i da joj daš talak bez kadije i nije ti grijeh da nastaviš živiti sa njom.

2- Ti ne bi bio griješn kada bi joj dao talak, bez obzira što se ona pokajala, što radi ono što ti voliš i praktikuje Islam, jer taj talak ima svoj povod i svoju osnovu a to je čin zinaluka, jer to mnoge ljudske prirode ne mogu prihvatiti i podnijeti. A s obzirom da je na muslimanu da bude ljubomoran na svoju ženu talak u ovom slučaju ima jaku potporu.

3- A što se tiče tvoji riječi “Ja sebe smatram vjernikom, i želim da imam zdravu islamsku familiju, da li bi ovo moglo negativno uticati na moju budućnost”, to je stvar gajba. Može se desiti da ona zbog ovoga bude bolja osoba, da svoju djecu odgaja da budu dobri vjernici i slično, a može i obrnuto, da joj se to ponovi, da se ta osobina prenese na djecu i slično.

4- A što se tiče tvojih riječi “Dio mene želi razvod braka, a drugi dio nju još voli i neznam sta da radim”, ta tvoja neodlučnost je potpuno razumljiva i prirodna. Ono što je bitno ovdje da znaš granice Šerijata, kada bi bio griješan u postupanju prema njoj a kada nisi.

5- A što se tiče klanjanja istihare namaza, ona se ne klanja kad je čovjek neodlučan šta hoće uraditi kako bi mu se pokazalo u snovima ili slično šta da uradi. Nego se ona klanja kada se čovjek odluči da nešto bitno u životu uradi, da mu Allah olakša da to uradi ako je u tome hajr za njega ili da ga spriječi ako u tome nije hajr. To je smisao klanjanja istihare namaza. U hadisu o istihari je došlo: “Kada neko od vas odluči da uradi neku stvar”, a nije došlo: Kada je neko od vas u nedoumici da uradi neku stvar neka klanja istiharu.

Znači, ako odlučiš da joj daš talak klanjaj istiharu, ili ako odlučiš da ostaneš sa njom u braku klanjaj istiharu i uradi onako kako si odlučio. Pa ako je u tome što si odlučio (jednom ili drugom) zlo po tebe Allah, dželle še'nuhu, će te odvratiti od toga inšallah.

Ti najbolje poznaješ svoju ženu prije zinaluka i nakon zinaluka tako da ne bih želio da ti sugerišem svoje lično i subjektivno mišljenje. Na tebi je da dobro razmisliš, da utvrdiš i ispitaš njeno trenutno stanje i ponašanje i da doneseš odlučan korak iza kojeg si spreman da stojiš. I kada se odlučiš osloni se na Allaha. I nakon toga zaboravi: bolje bi bilo da sam uradio ovako, ili možda bi bilo bolje da sam uradio drugačije.

A odgovor na drugo pitanje je sljedeći:

Ako ta sestra nije zatrudnila poslije čina zinaluka, onda je dozvoljeno njenom mužu da ostane sa njom u braku. Naravno, ako to njen muž hoće i ako se ona iskreno pokajala, a u pitanju je došlo da on hoće i da se ona iskreno pokajala.

A ako je ostala trudna i njen muž je siguran da dijete nije njegovo nego od onoga sa kim je počinila zinaluk, onda je njemu vadžib da kod kadije (daije) optuži nju da je učinila zinaluk i da se razvede sa njom svejedno priznala ili ne, a sve zbog toga da se dijete ne pripiše njemu, jer ono nije njegovo.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com