Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
JE LI KUFR SJEDENJE SA ONIMA KOJI SE ISMIJAVAJU SA VJEROM?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prvo - Sjedenje sa onima koji se ismijavaju sa Allahom ili Allahovim ajetima i vjerom nije dozvoljeno sve dok ne promijene temu razgovora, međutim samo sjedenje sa njima u takvomviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo – Sjedenje sa onima koji se ismijavaju sa Allahom ili Allahovim ajetima i vjerom nije dozvoljeno sve dok ne promijene temu razgovora, međutim samo sjedenje sa njima u takvom stanju ismijavanja ne izvodi iz vjere onoga kojisjedi sa njima osim ako je zadovoljan sa njihovim ismijavanjem.
U tefsiru riječi Uzvišenog: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike” rezime onoga što su rekli mufessiri Ibn Džerir Taberi, Ibn Kesir, Begavi, Kurtubi, Ibn El-Dževzi, Ševkani i Es-Sa'di oko riječi „inače, bit ćete kao i oni“, tj. našto se odnosi poistovjećivanje sa njima, su dva značenja: prvo – da su jednaci u grijehu, drugo – da su jednaci u zadovoljstvu sa ismijavanjem, tj. da je samo sjedenje vid zadovoljstva sa ismijavanjem.
A musliman koji sjedi sa kjafirom u ovakvom stanju nije kjafir. A složni su mufessiri da se ovim ajetom zabranjuje sjedenje i boravljenje u društvu onih koji se ismijavaju sa Allahovom vjerom, i da Uzvišeni u ovom ajetu upozorava na ovo djelo i prijeti žestokom prijetnjom onima koji to rade upoređujući ih sa samim kjafirima.
Drugo – Situacija u kojoj si ti slušao ili čuo psovanje i vrijeđanje Allaha i njegove vjere ne ubraja se u zabranjena sijeljenja i sjedenja sa onima koji se ismijavaju sa Allahovom vjerom. Jer tvoje radno mjesto kao prodavača nije mjesto za sijela na kojem dolaze kjafiri i ismijavaju se sa Allahovom vjerom. A to znači da ti u situaciji u kojoj si bio nisi griješan, a kamoli da su ti djela poništena.
Treće – Najviše što si mogao je da ih posavjetuješ da tako ne govore, jer time vrijeđaju vjerske osjećaje onih koji vjeruju, ili da ih davetis na neki drugi način pogodan u toj situaciji. To da kjafiri psuju vjerske svetinje i govore riječi koje su po Islamu riječi kufra, to nije nešto neobično, jer „nema grijeha poslije kufra“. Ovakve situacije su lijepe prilike za davetsko djelovanje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUDAJA ZA DRUGOG ČOVJEKA U TOKU IDDETA ILI BRAKA SA PRVIM MUŽEM
Alejkumusselam. Na samom početku treba naglasiti da to što nisi znala: - da poslije talaka ima iddet od tri mjesečna pranja i da se u tom periodu žena broji suprugom muža sve do isteka iddeta te da nije dozvoljeno da se uda za drugog, - i što nisi znala da polni odnos sa mužem u toku intimnog odnosaviše
Alejkumusselam. Na samom početku treba naglasiti da to što nisi znala:
– da poslije talaka ima iddet od tri mjesečna pranja i da se u tom periodu žena broji suprugom muža sve do isteka iddeta te da nije dozvoljeno da se uda za drugog,
– i što nisi znala da polni odnos sa mužem u toku intimnog odnosa znači vraćanje žene u brak (naravno, ovdje se postavlja bezazleno pitanje: ako ovo nisi znala kako si mogla imati odnos sa onim za koga si računala da nisi u braku sa njim, znači bila si svjesna da činiš zabranjen intimni odnos, ovo po tvom opisu događaja ispadne tako),
– zatim se iz neznanja da je to zabranjeno (tj. udati se za drugog čovjeka u toku iddeta) udaješ za novog muža u toku iddeta od prvog muža i ne obavještavaš ga da si bila udata?,
SVE OVO IAKO JE BILO NA OSNOVU TVOJE IZJAVE ZASNOVANO NA NEZNANJU, TO NEZNANJE NE MIJENJA NA SUŠTINI PREKRŠAJA KOJE SI NAPRAVILA, NEZANJEM TI INŠALLAH NEMAŠ GRIJEHA KOD ALLAHA ZBOG TOGA ŠTO SI URADILA, A OSTALO, POSLJEDICE TIH DJELA, JE DRUGA PRIČA …
Naime, da bi se dao odgovor na ovaj komplikovan slučaj potrebno je ukratko navesti sljedeće mes'ele jer je odgovor na njima zasnovan:
– da li polnim odnosom muž vraća ženu koja je u iddetu (pričeku od talaka)?
– sklapanje braka sa udatom ženom,
– iddet (priček) žene koja je imala intimni odnos greškom (šubhom).
– sklapanja braka sa ženom koja je u iddetu,
– propis udaje za drugog muža nakon isteka iddeta
Da li polnim odnosom muž vraća ženu koja je u iddetu (pričeku od talaka)?
Iddet (priček) žene koja je puštena povratnim talakom (talak redž'i – to je talak u kojem muž može vratiti ženu, a to su prva dva talaka) je period tri mjesečna pranja ako ima hajz, a tri mjeseca ako nema hajza (ako je u klimaksu i slično) ili ga još nije dobila. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja“ (El-Bekare, 228), i riječi: „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu dobile, one trebaju čekati tri mjeseca“ (Et-Talak, 4).
Muž ima pravo da vrati ženu kojoj je dao talak (u iddetu poslije prva dva talaka) sve dok je u iddetu htjela to ona ili ne. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: „Muževi njihovi imaju pravo da ih vrate dok su one u iddetu (pričeku)“ (El-Bekare, 228).
Vraćanje žene može biti riječima ili djelom. A riječima može biti na dva načina:
1- jasnim i nedvosmislenim riječima (poput: vračam te ili vratio sam te), nema razilaženja među učenjacima da je žena na ovaj način vraćena.
2- riječi sa prenesenim značenjem (dvosmislenim ili višesmislenim, poput: ti si meni kao što si bila), vraćanje žene u ovom obliku zavisi od nijeta muža, ako je nijetio vraćanje onda je ono i bilo a ako nije tim riječima nije vraćena.
Oko vraćanja žene djelima, poput polnog odnosa i predigre (dodira i ljubljenja), učenjaci imaju podijeljeno mišljenje na četiri stava:
Prvi stav – da se žena sa polnim odnosom, poljubcem sa strašću ili dodirom vraća u okrilje braka. Ovo je stav hanefija. Ovo argumentiraju time što su ova djela jasan izraz zadovoljstva muža da mu se žena vrati.
Drugi stav – da se žena sa polnim odnosom i ljubavnim predigrama (poljubcem ili dodirom sa strašću) vraća u okrilje braka pod šartom da muž nijeti sa tim djelima vraćanje žene, u protivnom ako ne nijeti vraćanje žena nije vraćena a muž je time počinio haram. Ovo je stav malikija.
Treći stav – da se žena može vratiti samo riječima, a sa bilo kojim djelima (polni odnos i ljubavne predigre) ona nije vraćena nijetilo se vraćanje ili ne. Ovo je stav šafijskog mezheba.
Četvrti stav – da se sa polnim odnosom žena vraća u okrilje braka svejedno nijeto to muž ili ne, a sa drugim djelima (poput ljubavne preigre) žena nije vraćena. Ovo je stav hanbelijskog mezheba (s tim da unutar mezheba ima razilaženja oko nekih detalja).
Stav koji je najbliži ispravnom je, a Allah zna najbolje, da se žena samo sa polnim odnosom (a ne i ljubavnim predigrama) vraća u okrilje braka ali pod šartom da muž nijeti sa tim djelom vraćanje žene. A ako polno opći sa njom u toku iddeta bez nijeta vraćanja, on je griješan i zaslužuje šerijatsku kaznu bićevanja shodno koliko procijeni kadija. A ako se rodi dijete iz tog odnosa ono se pripisuje ocu jer se to desilo u toku iddeta kada je žena još uvijek njegova sve do isteka iddeta.
Zato je mustehab i najbolje da žena u iddetu na zahtjev muža da polno opće uslovi odazivanje tome da pred dva svjedoka posvjedoči da ju je vratio, pa tek onda da mu se odazove u postelji. Dokaz da je mustehab posvjedočiti vraćanje žene su riječi Uzvišenog: „I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite“ (Et-Talak, 2).
Ovaj stav si između ostalih izabrali Ibn Tejmije i Ibn Usejmin.
Sklapanje braka sa udatom ženom
Idžmau učenjaka ovog Ummeta je na stavu da nije dozvoljeno sklapati brak sa udanom ženom (koja je već udata za drugog čovjeka) i da je njihov brak batil (ništavan) i nevalidan.
Dokaz da brak u ovom slučaju nije dozvoljen i da je batil i ništavan su riječi Uzvišenog, nakon što se u 23. ajetu sure En-Nisa navode žene koje su zabranjene ženiti , a zatim se u 24. ajetu nastavlja novođenje zabranjenih žena, pa kaže Uzvišeni: „I udate žene“ (En-Nisa, 24). To jest, zabranjene su vam udate žene.
Njih dvoje se obavezno moraju razdvojiti i ako joj je čovjek u tom drugog ništavnom braku prišao u postelji obavezna je provesti iddet (priček) od tri mjesečna pranja u kojem joj prvi muž ne smije prići. Prvenstveni cilj iddeta je da se ustanovi da li žena zatrudnila. Ako ostane trudna i rodi dijete prije šest mjeseci od sklapanja ništavnog drugog braka (i intimnog odnosa u njemu) dijete je pripisuje prvom regularnom mužu, a ako se dijete rodi poslije šest mjeseci dijete se pripisuje drugom nevalidnom mužu a po nekim učenjacima pripisuje se majci.
Iddet (priček) žene koja je imala intimni odnos greškom (šubhom)
Udata žena koja ima intimni odnos u braku koji sklopi greškom i iz neznanja da je to što je uradila haram (i da joj je brak batil i nevalidan), taj intimni odnos obavezuje ženu da nakon razdvajanja od drugog čovjeka (iz drugog pogrešnog braka) bude u iddetu. Taj iddet traje koliko i iddet bilo koje druge puštene žene, tj. tri mjesečna pranja. Naravno, smisao iddeta je da se ustanovi da li je ostala trudna da se ne bi miješalo sjeme od dvijice muškaraca sa kojima je imala intimni odnos te se ne bi znalo porijeklo dijeteta (tj. ko mu je stvarno otac). U toku iddeta od odnosa u neispravnom braku nije dozovljeno prvom pravom i stvarnom mužu da ima polni odnos sa njom, skupina učenjaka dozvoljava intimne predigre mimo odnosa.
Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u knjizi El-Mugni (9/77): „Žena koja polno opći greškom (šubhom) njen iddet je iddet drugih puštenica, … . Ako udata žena ima polni odnos greškom (šubhom), nije dozvoljeno njenom mužu da joj prilazi u postelji prije isteka njenog iddeta kako ne bi došlo do miješanja sjemena i nejasnoće oko porijekla (djeteta). A njemu je dozvoljeno da uživa u njenom tijelu mimo polnog organa, po jednom od dva stava unutar mezheba, jer je ona njegova supruga sa kojom mu nije dozvoljeno općiti zbog određenog razloga koji se vraća na polni organ, pa je zbog toga dozovljeno uživanje u tijelu mimo polnog organa poput žene u hajzu“.
Sklapanja braka sa ženom koja je u iddetu
Ženidba sa ženom koja je u iddetu od drugog čovjeka je haram po idžamu učenjaka. Na to ukazuju riječi Uzvišenog: „I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče“ (El-Bekare, 235).
Razlog ovo zabrane je u tome što je smisao iddeta da se ustanovi čistoća materice žene kako ne bi nepoznavanje toga odvelo u miješanje sjemena i porijekla. Takođe, razlog zabrane udaje žene u toku iddeta je pravo muža da je vrati.
Ako se sklopi ovakav brak (u iddetu) on je batil (ništavan) poput sklapanja braka sa udanom ženom. Vadžib je da se njih dvoje razdvoje, a ako nije imao odnos sa njom ona ostaje u istom iddetu od prvog muža, taj iddet se ne prekida zbog drugog braka jer je brak bio ništavan.
A ako je imao sa njom odnos onda se od momenta razdvajanja između njih dvoje nastavlja njen prvi iddet, a zatim nakon isteka prvog iddeta počinje drugi iddet od drugog ništavnog braka (zbog toga što je omao odnos sa njom) u trajanju od tri mjesečna pranja. Ovo je mezheb Ebu Hanife, Malika i Šafije. Takođe, imam Malik prenosi od Omera i Alij, radijallahu anhuma, da su tako presudili oko iddeta žene koja je sklopila brak u toku iddeta od prvog muža i imala odnos.
Znači, žena koja se uda u toku iddeta od prvog muža njen brak je batil (ništavan) i obaveza je uraditi sljedeće:
– da se odmah njih dvoje razdvoje, a zatim nakon razdvajanja:
– ako nije imala sa njom odnos, upotpunjuje prvi iddet, a nakon iddeta može se udati za istog čovjeka sa kojim je bila sklopila ništavan brak,
– a ako je imala odnos, treba upotpuniti iddet od talaka prvog muža a zatim nakon toga provesti u iddetu od drugog muža iz ništavnog braka, a oko dozvole da se nakon isteka iddeta ponovo uda za istog čovjeka iz drugog ništavnog braka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Propis udaje za drugog muža nakon isteka iddeta
Već smo rekli da učenjaci imaju oko ovoga podijeljeno mišljenje:
Pravi stav – da mu je ona zabranjena za sva vremena. Na ovome je Malik, Šafija u svom prvotnom stavu i Ahmed u jednom od dva rivajeta.
To dokazuju sa gore spomenutom predajom od Omera, radijallahu anhu, u kojoj je presudio da žena koja se udala u toku iddeta i imala polni odnos da je tom drugom mužu zabranjena za sva vremena. Takođe, kažu da je on (drugi muž) ubrzao svoje pravo ženidbe prije vremena pa mu je sada u njegovom vremenu zabranjeno.
Drugi stav – da je drugom mužu dozvoljeno da je oženi poslije isteka iddeta. Na ovome su hanefije, Šafija u svom zadnjem stavu i Ahmedu drugom rivajetu.
S tim da Šafija i neki učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da mu je dozvoljeno da je oženi u toku iddeta od njega samoga.
Njihovo pojašnjenje dozvole se bazira na tome da kažu: da je ona učinila zinaluk sa njim ne bi bila nakon toga njemu zabranjena, a kamoli u braku zasnovanom na greški i neznanju, takođe kažu da ajeti u kojima se navode žene koje nije dozvoljeno ženiti nema žene koja se oženi u toku iddeta.
A zabrana koja se prenosi od Omera, radijallahu anhu, njoj je oprečna presuda Alije, radijallahu anhu, koji to dozvoljava.
Takođe, prenosi se da je se Omer, radijallahu anhu, vratio sa tog stava na stav Alije, radijallahu anhu. Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Kada prođe iddet on (onaj što ju je ženio u toku iddeta) prosac od prosaca“. Pa reče Omer, radijallahu anhu: „Vratite neznanje na sunet“, te se vratio na stav Alije, radijallahu anhu.
Drugi stav učenjaka je odabrano mišljenje po ovom pitanju, tj. drugom mužu je dozvoljeno da je oženi poslije isteka oba iddeta ili po Šafiji može da je oženi i u toku iddeta od njega samoga.
Konkretan odgovor na pitanje
Nakon kratke obrade mes'ela na kojima je zasnovan odgovor na spomenuti slučaj u pitanju može se reći sljedeće:
Prvo – vadžib ti je da automatski prekineš kontakt, vezu, bilo kakav odnos i osamljivanje sa tim drugim mužem.
Drugo – s obzirom da si imala odnos sa prvim mužem u toku iddeta od njega po hanefijama i hanabilima ti si time vraćena prvom mužu, a iz toga prizilazi da je brak koji su poslije sklopila sa drugim mužem batil (ništavan) po idžmau, takođe imajući u vidu da si imala odnos u tom drugom braku obavezna si biti u iddetu tri mjesečna pranja pri čemu ti prvi muž ne smije prilaziti u postelji.
Treće – ako uzmemo soluciju da nisi vraćena prvom mužu zbog vašeg odnosa u toku iddeta, radeći po stavu šafijskog mezheba ili po kombinaciji drugih stavova, onda je tvoja udaja sklapanje braka u toku iddeta a taj brak je takođe batil (ništavnim) po idžamau, a to dalje zahtijeva da upotpuniš iddet od prvog muža a zatim nakon isteka prvog iddeta da budeš u iddetu od drugog muža.
Četvrto – ako bi se razvela od prvog muža (po soluciji da te je vratio sa polnim odnosom) ili nakon isteka oba iddeta (po soluciji da te prvi nije vrati) dozvoljeno ti je da se udaš uz ispunjenje svih šartova braka za drugog muža sa kojim ti je brak prije toga bio ništavan.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI VEHABIJE OPISUJU ALLAHA DA JE OGRANIČEN, MANJKAV I TJELESAN
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prvo: Nije ispravno nazivati te ljude niti bilo koje druge vehabijama, jer ne postoji skupina ljudi koja sebe danas nazivaju vehabijama. To je pogrdan termin kojim se danas svuviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo: Nije ispravno nazivati te ljude niti bilo koje druge vehabijama, jer ne postoji skupina ljudi koja sebe danas nazivaju vehabijama. To je pogrdan termin kojim se danas svugdje u svijetu obilježavaju ljudi koji nastoje da se vrate na izvorni Islam na kojem je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Ovim nazivom šije, sufije i ostali novotari unutar muslimana kao i britanci, amerikanci i ostali neprijatelji Islama i muslimana žele da omraze i ocrne među muslimanima one muslimane koji nastoje uskladiti sve sfere svoga života sa propisima Islama zasnovanim na Kur'anu i Sunnetu onako su ga razumjele prve generacije ovog Ummeta.
Pitanje termina vehabija, njegove upotrebe i zloupotrebe, ko stoji iza toga i ko se najviše okoristi od plasiranja i plašenja muslimana tim imenom, izmišljena vehabijska sekta o kojoj se piše u udžbenicima, poput Povijest Islama od M. Spahića itd., je tema za sebe o kojoj se mogu knjige pisati.
Drugo: A to da oni kažu da je Allah, subahanehu ve te'ala, ograničen, manjkav i da je tjelesan? Reči za Allah da je manjkav je riječ kufra koja teško može izači iz usta muslimana. Ne priliči njima sličnim (onima koje zovu vehabijama) da barataju takvim pojmovima. Ali bojim se da je ovdje riječ u tome da oni opisuju Allaha imenima i svojstvima kojima je On sam sebe opisao u Kur'anu ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom Sunnetu. Poput toga da Allah ima oči, ruke, lice, stopalo i slično, da Allah dž.š. voli, mrzi, srdi se, raduje se i slično.
Kao i to da se Allah uzdigao iznad Arša, da silazi u zadnjoj trećini noći na zemaljsko nebo i slično. Ako oni ovako opisuju Allaha dž.š. onda je to što govore hak. I to je akida Ehli sunne vel džema'a na kojo je bio selef ovog Ummeta sve dok se nisu pojavile džehmije, mua'tezile, a zatim eš'arije i maturidije. Nije ispravno da se nazove ono (svojsatva) sa čime se Allah sam sebe opisao u Kur'anu ili kako Ga je opisao Njegov
Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom Sunnetu, da se to nazove govorom o Allahu da je ograničen i manjkav. Kako to da Allah sam sebe opiše manjkavim osobinama. Naravno ovdje je u pitanju pogrešno tumačenje tih svojstava, gdje ih maturidije i eš'arije takvim nazivaju.
Treće: Tvoje riječi: “Ja vjerujem da je Allah dž.s. neograničen, nema manjkavosti i da nije tjelesan, jer on je iznad svega i nije se nigdje opisao da je tjelesan”, se mogu dvojako razumjeti.
Terminom (svojstvom) “neograničen” nije opisan Allah ni u Kur'anu ni u Sunnetu, pa ako misliš pod “neograničan” da je Allah pomiješan sa svojim stvorenjima, tj. da su stvorenja unutar Allahovog bića, to je čisti dalalet.
Takođe ako misliš pod “neograničan” da Allah nije na nebesima iznad Arša, to je negiranje onog što je došlo u sedam ajeta: “Milostivi se iznad Arša uzdigao”, a ne kako je Besim Korkut preveo da je Milostivi Aršom zagospodario. A ako misliš pod “neograničan” da Allahovo biće ne može dokučiti ljudski razum, to je tačno.
Tačno je da Allah nema manjkavosti, kur'anska riječ SUBHANALLAH znači da je Allah savršen i da je čist od svih mahana i nedostataka. Međutim ako podrazumijevaš pod “nema manjkavosti” da se ne smije za Allah reči da ima oči, ruke, lice, stopalo i slično, da voli, mrzi, srdi se, raduje se i slično, kao i da se uzdigao iznad Arša, te da silazi u zadnjoj trećini noći na zemaljsko nebo, a sve ovo je došlo u Kur'anu i Sunnetu, onda je to pogrešno razumijevanje ovog akidetskog poglavlja, a koje je uzeto od eš'arija i maturidija.
Takođe, riječ “tjelesan” nije došla ni u Kur'anu ni u Sunnetu, pa se i na nju odnosi isto što je i gore rečeno. Ako se njome žele negirati Allahova svojstva gore spomenuta, onda je taj termin batil. A ako se tim terminom “tjelesan” želi reči da Allah ne liči
Njegovim stvorenjima, onda je to tačno, jer Uzvišeni kaže: “Njemu ništa slično nije, a On sve čuje i vidi”.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKOLIKO PUTA SE ŽENA MOŽE UDATI?
Esselamu alejkum. Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina: Prvi način je davanje TALAKA (tj. puštanje žene) koje je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.Daviše
Esselamu alejkum.
Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina:
Prvi način je davanje TALAKA (tj. puštanje žene) koje je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.Davanje talaka se vrši izgovaranjem riječi da je žena puštena od strane muža u direktnom ili prenesenom značenju, poput riječi: PUŠTENA SI, ili IDI SVOJIMA a nijeti da je pušta.
Drugi način je traženje poništenja bračnog ugovora, takozvani razvod FESH (poništenje braka), svejedno bilo na zahtjev muža ili žene. Ova vrsta rastave ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Treći način prekidanja bračnog ugovora između supružnika je da žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, a talak je u osnovi isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu osim ako on odustane od tog prava. Ova vrsta prekidanja braka u islamskom pravu se zove HUL'U. Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, što procjenjuje kadija, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor (tj. tada se vraćamo na drugu vrstu razvoda – FESH).
A što se tiče tvog slučaja konkretno, ako je tvoj brak završen na jedan od ova tri gore spomenuta načina: da ti je muž dao talak, tj. da je riječima rekao da si puštena (direktno ili indirektno sa nijetom talaka), ili da je neko učen poništio vaš brak na tvoj ili mužev zahtjev, ili da si ti tražila od njega da ti da talak (hul'u) a da mu zauzvrat vratiš mehr, onda ti sa njim nisi više u braku. Jer iddet (priček nakon razvoda) je tri mjesečna pranja, a kod tebe je već prošlo godinu dana. A ako se sa njim nisi razvela ni na jedan od ova tri načina onda si ti i dalje njegova žena po Šerijatu.
Pogrešno je shvatanje kod mnogih da je se žena razvela od čovjeka tako što je otišla od njega, ili da se razvela time što ih je sud ili advokat razveo a da pri tome njen muž joj nije dao talak riječima.
A što se tiče toga koliko se puta žena može udati i šerijatski vjenčati, u tome nema u Šerijatu nikakvog ograničenja. Žena se može udavati koliko hoće puta, deset, pedeset, sto puta, … Naravno da bi se udala mora biti slobodna ili razvedena ako je bila udavana, tj. ne smije biti udata za nekog drugog i mora ispuniti šartove vjenčanja prilikom sklapanja novog braka. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKAKO DA SE PRESTANEM RUKOVATI SA ŽENAMA
Alejkumusselam. Nema sumnje da je rukovanje sa ženama strankinjama (kojima muškarac nije mahrem, tj. koje mu je dozvoljeno ženiti) haram i ti to znaš i oko toga nemaš dileme. A praktičan način kako da se riješiš tog problema, tj. kako da prestaneš da se rukuješ sa ženama, je uglavnom jednostavan onviše
Alejkumusselam.
Nema sumnje da je rukovanje sa ženama strankinjama (kojima muškarac nije mahrem, tj. koje mu je dozvoljeno ženiti) haram i ti to znaš i oko toga nemaš dileme.
A praktičan način kako da se riješiš tog problema, tj. kako da prestaneš da se rukuješ sa ženama, je uglavnom jednostavan on samo zahtijeva odlučnost i ispravno poimanje ovog pitanja.
Naime, kada dođeš u situaciju da bi se trebao rukovati sa nekom ženom, ti joj uz istovremeno nepružanje svoje ruke kulturno, na fin i blag način kratko objasniš da muslimanu nije dopušteno da se rukuje sa ženama i da dodiruje njihovo tijelo, tj. sa onim ženama kojima on nije mahrem, te da je to muslimanski bonton komuniciranja i kontaktiranja muškaraca i žena, i da predstavlja veliki znak poštovanja prema ženi.
A argument da smjesta moraš prestati sa rukovanjem žena, na ovaj ili onaj način, ruzumile to žene ili ne, je vjerodostojan hadis.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Ono što sam vam zabranio klonite ga se, a ono što sam vam naredio radite koliko možete”. Znači, u hadisu je naredba vezana za mogućnost čovjeka da je izvrši, dok se ostavljanje harama zahtijeva odmah bez odgađanja.
Naravno, u početku bude malo nezgodno, mi se malo stidimo, bojimo se reakcija, ali treba da znaš da smo mi na haku i istini, i mi smo ti koji trebamo da ovu vjeru širimo, a ništa u ovoj vjeri nije ružno niti staromodno, nego je ona došla baš sa onim što treba i odgovara ljudskoj prirodi. Isto tako, treba da znaš da je širenje islamskih vrijednosti među ljudima blagodat za te ljude na koje se prenose, svejedno bili oni muslimani ili ne. Pa tako ti kada provučeš neki islamski adab (u ovom slučaju ostavljanje rukovanja sa ženama) time širiš moralnost među ljudima. Sigurno će se mnoge djevojke (žene) zapitati: šta je to što ovog mladića motiviše na ovakvo ponašanje(?), da li želja za isticanjem ili vjerski moral i princip koji je vrijedan hvale i pažnje, zar ima muškaraca koji ne žene dodirnuti žensko tijelo?
Za ovu vjeru se treba žrtvovati i raditi za nju, širiti je, a za to treba i malo trpiti, saburati i tako dalje. Ali znaj, kao što sam već rekao, da je širenje islamskih vrijednosti blagodat za sve ljude, pa onda kada dođeš u situaciju da te neko možda i ismijava zbog nekog tvog islamskog postupka, znaj da ćeš za to kao prvo imati nagradu kod Allaha, a isto tako prije ili kasnije i taj koji ti se ismijava će osjetiti korist od tih vrijednosti.
Sa druge strane, ne treba da vodiš računa niti da pridaješ važnost tome šta će neki muškarci (kolege) ili djevojke reći, poput onoga: ma daj pravi se važan, ode u vehabije, čistunac, ili to je pretjerivanje u vjeri, bukvalista, nazadnjak, kameno doba i slično …
Ti treba da tražiš Allahovo zadovoljstvo u ostavljanju onoga što je On zabranio.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ibn Hibban i Ibn Asakir od Aiše, radijallahu anha: “Ko traži zadovoljstvo Allaha u srdžbi ljudi, Allah će biti zadovoljan sa njim i učiniće da i ljudi budu njime zadovoljni, a ko bude tražio zadovoljstvo ljudi u Allahovoj srdžbi, Allah će se na njega rasrditi i učiniće da se ljudi na njega rasrde”. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim, a Šuajb Arnaut dobrim.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS KADA MUŽ PUSTI ŽENU A NIJE JOJ ISPLATIO MEHR
Alejkumusselam. Šerijatski status davanja mehra je vadžib (stroga obaveza) oko čega nema razilaženja među učenjacima. Dok neki učenjaci davanje mehra ubrajaju u šartove valjanosti braka, a ispravno je da je vadžib a ne šart valjanosti. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: „Nije vam grijeh ako žene pustiviše
Alejkumusselam.
Šerijatski status davanja mehra je vadžib (stroga obaveza) oko čega nema razilaženja među učenjacima. Dok neki učenjaci davanje mehra ubrajaju u šartove valjanosti braka, a ispravno je da je vadžib a ne šart valjanosti.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog: „Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. …“ (El-Bekare, 236).
Prema tome, da brak nije valjan bez određivanja mehra ne bi muž mogao ni pustiti ženu kojoj nije odredio mehr.
Ako muž da talak ženi a nije joj isplatio mehr za vrijeme bračnog života, obavezan je da joj odmah isplati vrijednost mehra, naravno ako je u mogućnosti. Poznato je u islamskom pravu da se u dva slučaja obavezno isplaćuje mehr ženi:
Prvi – sa davanjem talaka,
Drugi – sa smrću muža (izdvaja se iz njegove zaostavštine vrijednost mehra).
A mimo ovog dvoga isplaćivanje mehra je stvar dogovora između muža i žena, iako se u osnovi smatra davanje (isplaćivanje) mehra obaveznim sa samim sklapanjem braka.
Pa tako ako se muž i žena dogovore da joj isplati mehr kada bude u stanju, ili nakon toliko i toliko vremena, on je obavezan da se drži tog dogovora.
Naravno, postavlja se pitanje: šta ako muž izbjegava i neće da isplati mehr?
Odgovor na to je da ako je žena u mogućnosti da ga sudski goni to joj je šerijatski dozvoljeno, tj. ako je u stanju da dokaže pred sudom da je on njoj dužan to isplatiti, naravno ono što naš sud smatra validnim prilikom dokazivanja. A ako nije moguće to sudski riješiti to ostaje između nje i njega da riješe na Sudnjem danu pred Allahom, naravno ako mu ona ne pređe preko toga na dunjaluku. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUČENJE KUR'ANA I UZIMANJE U RUKE U STANJU HAJZA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prije govora o "onome što je svima poznato", tj. dodirivanja Kur'ana od strane žene u stanju hajza, neophodno je da se takođe u ovoj prilici ukratko pojasni propis učenja Kur'anaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prije govora o “onome što je svima poznato”, tj. dodirivanja Kur'ana od strane žene u stanju hajza, neophodno je da se takođe u ovoj prilici ukratko pojasni propis učenja Kur'ana, svejedno gledajući u Kur'an ili učeći napamet, dirajući Kur'an ili bez diranja, od strane žene u stanju hajza.
Učenje Kur'ana od strane žene u stanju hajza
Oko učenja Kur'ana od strane žene u stanju hajza islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvo mišljenje – da ženi u stanju hajza uopće nije dozvoljeno da uči Kur'an, svejedno dirala Mushaf ili učila napamet.
Ovo je zvanični stav tri mezheba: hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog.
Argument sa kojim dokazuju svoj stav je hadis od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne uči džunub niti žena u stanju hajza ništa od Kur'ana”. Hadis bilježe Tirmizi iIbn Madže, a Tirmizi navodi da ga je imam Buhari ocijenio slabim. U njegovom senedu je ravija Ismail ibn Ajjaš čiji se hadis ne prihvata kod muhadisa kada prenosi od stanovnika Hidžaza a ovaj hadis je od njih. Takođe, Ebu Hatim smatra da su ovo riječi Ibn Omera, radijallahu anhuma. Prema tome, hadis je veoma slab zbog slabosti ravije Ismaila i zbog toga što su to riječi ashaba. Još ako se tome doda da se slabi ravija Ismail izdvojio sa ovim hadisom tako da ga niko drugi ne prenosi, dolazi se do rezultata da je hadis veoma slab i da ne može biti argument po ovom pitanju.
Stavovi ova tri mezheba se po ovom pitanju u nekim detaljima međusobno razlikuju. Pa je tako kod hanefija ženi u stanju hajza je dozvoljeno učiti Fatihu ili neku drugu suru koja ima značenje dove ako se izgovara kao dova a ne učenje Kur'ana, a nije joj dozvoljeno učiti sureta koja nemaju značenja dove poput sure Mesed (Tebettjeda).
Takođe, oni dozvoljavaju mualimi u stanju hajza da poučava Kur'anu ali da uči riječ po riječ razdvajajući jednu od druge.
Dok šafije zabranjuju učenje Kur'ana ženi u stanju hajza pa makar i dio ajeta, s tim da joj dozvoljavaju učenje Kur'ana srcem bez pomjeranja jezika ili uz pomjeranja jezika ali da se ne čuje glas, kao i da gleda u Mushaf.
Hanabile zabranjuju učenje jednog čitavog ajeta pa naviše, dok dozvoljavaju učenje jednog dijela ajeta, takođe dozvoljavaju razmišljanje o kur'anskim ajetima i učenje Kur'ana pomjeranjem usana pod uslovom da se usnama ne naznačavaju slova (harfovi). Takođe, dozvoljavaju ženi u stanju hajza da izgovara neke riječi koje su u Kur'anu ali ne sa ciljem učenja Kur'ana, poput riječi: BISMILLAH, ELHAMDULILLAHI RABBILALEMIN, INNA LILLAHI VE INNAILEJHI RADŽI'UN i slično.
Naravno, za ovakve detalje nema dokaza u šerijatskim tekstovima kao što u osnovi nemaju vjerodostojnog dokaza da je ženi u stanju hajza uopće zabranjeno učiti Kur'an.
Drugo mišljenje – da je ženi u stanju hajza dozvoljeno učiti Kur'an dok joj ide krv hajza, svejedno bojala se da će zaboraviti nešto iz Kur'ana ili ne, a kada joj prestane teći krv hajza nije joj dozvoljeno učiti Kur'an sve dok se ne okupa jer je tada u mogućnosti da se okupa.
Ovo je stav malikijskog mezheba.
Dokazuju ga vjerodostojnim hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikrullah (spominjao Allaha) u svakom stanju”. A učenje Kur'ana je zikr jer Uzvišeni Allah naziva Kur'an na nekoliko mjesta u Kur'anu zikrom.
Treće mišljenje – da je ženi u stanju hajza dozvoljeno da uči Kur'an ako se boji da će zaboraviti nešto iz Kur'ana, čak u tom stanju joj je vadžib da uči jer je fikhsko pravilo da ono bez čega se ne može izvršiti jedan vadžib ono samo postaje vadžib.
Ovo mišljenje se pripisuje ibn Tejmiji i zastupaju ga mnogi drugi učenjaci.
Odabrano mišljenje je stav onih učenjaka koji uopćeno dozvoljavaju učenje Kur'ana ženi u stanju hajza bez ikakvih ograničenja.
Na tom stavu su Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjim a izabrali i mnogi savremeni učenjaci. A da je ovaj stav ispravan ukazuje sljedeće:
-nema šerijatskog dokaza koji zabranjuje učenje Kur'ana ženi u stanju hajza,
– a sa druge strane imamo vjerodostojan hadis u kome se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio zikrullah, u što ulazi i učenje Kur'ana, u svim stanjima.
Diranje Mushafa od strane žene u stanju hajza
Ovo pitanje se vraća na mes'elu diranja Mushafa bez tahareta (abdesta, gusula ili tejemuma). Naime, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko diranja, uzimanja i nošenja Mushafa od strane džunuba, žene u stanju hajza i bez abdesta.
Prvi stav učenjaka – da je džunubu, ženi u stanju hajza i bez abdesta zabranjeno dirati mushaf ili dio mushafa.
Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta i zvanični stav četiri mezheba.
Najjači argumenti kojima potkrepljuju tu zabranu su jedan ajet i jedan hadis.
Prvi dokaz – riječi Uzvišenog: “On je, zaista, Kur'an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” (El-Vaki'a, 77-79). Kažu: ajet upućuje na zabranu diranja mushafa bez abdesta jer se zamjenica “je” vraća na Kur'an plemeniti, i po njihovom ajet se prevodi: “dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti”.
Komentar: Oni koji se ne slažu sa tumačenjem ovog ajeta na ovakav način poput mufessira Ibnul-Arebija i Kurtubija kažu: Ispravno je da se zamjenica “je” vraća na “Knjigu brižljivo čuvanu”, te prevode ajet: “dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” jer se zamjenica u osnovi vraća na najbližu imenicu prije nje.
Takođe, prenose Ibn Džerir i Ibn Kesir u svojim tefsirima da su Ibn Abbas, Enes, radijallahu anhum, Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr, Dahhak, Džabir ibn Zejd, Es-Suddi i mnogi drugi, rekli da se pod riječima “Knjizi brižljivo čuvanoj” misli na knjigu na nebesima (levhul-mahfuz), a pod riječima “samo oni koji su čisti” da se misli na meleke.
Ono što podržava stav da se pod ajetom misli na meleke i Levhul-mahfuz je riječ u ajetu “El-mutahherun” koja znači: oni koji su sami po sebi čisti a to su meleci, jer da je se željelo ajetom reći da se misli na ljude koji se čiste tako što uzimaju abdest došla bi riječ “El-mutetahhirun” što znači oni koji se čiste, kao što je došlo u drugim ajetima. Kao u ajetu: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli el-mutetahhirine – one koji se mnogo čiste” (El-Bekara, 222).
Prema tome, argumentiranje sa ovim ajetom zabranu diranja mushafa bez abdesta je u najmanju ruku upitno a bliže bi bilo da se kaže da je i neispravno.
Drugi dokaz – poznati hadis Amra ibn Hazma od njegovog oca od njegovog djeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao pismo stanovnicima Jemena a u njemu je bilo napisano: “Ne dodiruje Kur'an osim tahir (onaj koji je čist)”. Bilježi ga Malik kao mursel (bez spomena ashaba koji prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), Nesai i Ibn Hibban. I kažu da je ovaj hadis jasan šerijatski tekst da nije dozvoljeno dirati mushaf bez tahareta (abdesta, gusula ili tejemuma).
Komentar: Prenosi Ibn Hadžer da ovaj hadis ima skrivenu mahanu a to je da je ravija Hakem ibn Musa pogriješio u ovom hadisu kada je naveo u senedu prenosilaca hadisa Sulejman ibn Davuda a ispravno je da je riječ o Sulejman ibn Erkamu, a Sulejman ibn Erkam je ravija čiji hadis se ne uzima. Ovu grešku koju navodi Ibn Hadžer spominju najveći učenjaci hadisa, poput Ebu Davuda, Ibn Ebi Hatima, Ebu Zur'e, Ibn Mendea, Nesaija i Saliha Džezerija.
Prema tome, ovaj hadis je veoma slab iz dva razloga: prvo – što je rivajet kod Malika mursel a mursel je slab hadis, drugo – što u rivajetu kod Nesaia ima skrivena mahana gore spomenuta zbog koje se hadis smatra neprihvatljivim za argumentiranje. Zbog ovoga ne treba da nas zavedu riječi Ibn Abdilberra da je šuhret (tj. to da je poznat) ovog hadisa kod učenjaka dovoljan tako da nema potrebe za njegovim senedom.
Takođe, ovaj hadis, i ako bi uzeli da je sa strane seneda prihvatljiv, on ima nejasno značenje sa strane tumačenja. Naime, riječ “tahir” (onaj koji je čist) koja je došla u hadisu u arapskom jeziku ima višestruko značenje.
Prvo značenje je čistoća u prenesenom smislu, tj. da “tahir” (onaj koji je čist) znači čistoću od kufra i širka pri čemu bi hadis značio: ne dodiruje Kur'an osim mu'min, jer je došlo u ajetu: “Zaista su mušrici nečisti” (Et-Tevbe, 28).
Drugo značenje je čistoća u fizičkom smislu, tj. da je “tahir” (onaj koji je čist) onaj koji je čist od nedžaseta (prljavština) koje se u Šerijatu smatraju nečistoćom, kao što je došlo u hadisu o mački: “Ona nije nečista”.
I treće značenje je čistoća u šerijatskom smislu, tj. da je pod abdestom ili gusulom. Pa ostaje nejasnoća na koje značenje od ova tri se odnosi hadis, odnosno da li se može odnositi na sve tri istovremeno. U svakom slučaju, slabost hadisa i neodređenost njegovog značenja ne daju ovom hadisu snagu kojom bi po njemu bilo zabranjeno dirati Mushaf bez abdesta, tj. da bi onaj koji bi to radio bio griješan zbog toga.
Drugo mišljenje učenjaka – da je dozvoljeno uzimati i dirati Mushaf od strane džunuba, žene u stanju hajza i bez abdesta iako su i zagovarači ovog mišljenja složni da je to mustehab raditi uz abdest.
Na ovom stavu su: Hakem ibn ‘Utbe, Davud Zahiri, Ibn Hazm i ostali, a ovo mišljenje su izabrali i mnogi savremeni učenjaci.
Od najjačih argumenata sa kojima dokazuju svoj stav su sljedeći:
Prvi dokaz: da je osnova dozvola uzimanja, diranja i nošenja Mushafa u spomenutim stanjima sve dok nemamo dokaza za zabranu, a nema jasnog ajeta i vjerodostojnog hadisa koji ukazuju na zabranu.
Drugi dokaz: dugi hadis o pismu koje je poslao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Heraklu, rimljanskom namjesniku u Šamu, u kojem je između ostalog bilo napisano nekoliko ajeta iz Kur'ana a nema sumnje da su kršćani dirali to pismo čitajući ga. Ali ovome se može prigovoriti da pismo nije Mushaf niti dio njega, nego najviše liči nekim islamskim knjigama u kojima ima i ajeta.
Odabrano mišljenje nakon svega izloženog je dozvola diranja, uzimanja i nošenja Mushafa od strane džunuba, žene u stanju hajza i bez abdesta jer nema jasnog niti vjerodostojnog dokaza koji to zabranjuje. A ako bi i prihvatili da se ajet iz sure Vakia ” … dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” odnosi na ljude a ne meleke kao i da je hadis od Amr ibn Hazma “Ne dodiruje Kur'an osim tahir (onaj koji je čist)” vjerodostojan, najbliže bi bilo da je značenje i ajeta i hadisa sljedeće: Ne dodiruje Mushaf osim mu'min (koji je čist sa svojim imanom i vjerom), svejedno bio bez abdesta, džunub, žena u stanju hajza ili nifasa ili ima na svom tijelu nedžaseta.
A što se tiče predaja od ashaba i selefa da su smatrali da se ne dodiruje Mushaf osim pod taharetom (sa abdestom, gusulom ili tejemumom) njihovo značenje je da je to mustehab a ne da onaj koji uzme Mushaf bez abdesta, gusula ili tejemuma da je griješan. A Allah zna najbolje.
Prema tome, ženi u stanju hajza je dozovljeno učiti Kur'an i dirati ga (bez rukavica), uzimati i nositi. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeMOŽE LI MEHR BITI FINANSIRANJE ŠKOLOVANJA ŽENE?
Alejkumusselam. Sve što se može naplatiti materijalno ili novčano dozvoljeno je da bude mehr. Ovo je fikhsko pravilo koje navode mnogi islamski pravnici. Do ovog pravila se došlo tako što se analiziralo sve što je došlo u vjerodostojnim hadisima da može biti mehr. Dozvoljeno je da bude mehr novac ilviše
Alejkumusselam.
Sve što se može naplatiti materijalno ili novčano dozvoljeno je da bude mehr. Ovo je fikhsko pravilo koje navode mnogi islamski pravnici. Do ovog pravila se došlo tako što se analiziralo sve što je došlo u vjerodostojnim hadisima da može biti mehr.
Dozvoljeno je da bude mehr novac ili imetak, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu da je Alija, radijallahu anhu, dao kao mehr svoj štit, takođe Sabit ibn Kajs, radijallahu anhu, je dao kao mehr svoj vrt (palminjak).
Dozvoljeno je da mehr bude neka korist kao što je došlo u ajetu u priči ženidbe Muse, alejhisselam, da mu je mehr bio da radi osam godina kod oca njegove žene (El-Kasas, 27).
Takođe, dozvoljeno je da mehr bude poučavanje nečega iz Kur'ana, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu, kao i poučavanje nekom zanatu i slično.
Iz svih ovih primjera se da zaključiti da sve ono što se može naplatiti novčano ili u nekom drugom imetku dozvoljeno je da bude mehr. S tim da je šart da vrijednost svih ovih vrsta mehra bude jasno i precizno definisana tako da ne bi odvela u spor.
Prema tome, nema smetnje da mehr bude školovanje ali pod šartom da se jasno precizira, tj. proračuna i odredi kolika će njegova vrijednost biti, pri čemu nema smetnje da se ta vrijednost troškova školovanja, ako je ona promjenljiva, veže za standard jednog prosječnog studenta. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePUŠTANJE I IDDET ŽENE RAZVEDENE HUL'OM (tj. na njen zahtjev)
Alejkumusselam. Razvod na zahtjev žene U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: "Koja god žena bude tražilaviše
Alejkumusselam.
Razvod na zahtjev žene
U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez šerijatski opravdanog razloga, na ovo upućuje jasan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reako: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani i Šu'ajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.
Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina: talakom, feshom ili hul'om.
(Prvi način) TALAK (tj. puštanje žene) je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.
(Drugi način) FESH je traženje poništenja bračnog ugovora, svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.
Detalji oko ove vrste razvoda se mogu naći u drugim odgovorima.
(Treći način) HUL'U je vrsta prekida bračnog ugovora između supružnika u kojem žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, ona sama sebe ne može njemu dati talak, jer je talak isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu. Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, onda je kadiji (ili učenom) dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.
S tim da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da ga mrzi (prezire) iz određenog razloga te da se boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. Žene može zamrziti svoga muža zbog nekog od sljedećih razloga:
– zbog njegovog ružnog izgleda,
– lošeg ahlaka,
– nepraktikovanja vjere,
– starosti,
– slabosti i slično, pa se ona zbog te mržnje prema njemu boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu.
U ovim slučajevima dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela osim ako on odustane.
Dokaz za hul'u je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229)
I hadis od Ibn ‘Abbsa, radijallahu anhuma, a kojeg bilježi Buharija u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a'šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)”.
Prema tome, ako je žena dobila talak na njen zahtjev uz ispunjenje gore spomenitih uvjeta za tu vrstu talaka, ona je onda razvedena takozvanim razvodom HUL'U.
Iddet (priček) žene razvedene HUL'OM
Ako je žena koja je razvedena HUL'OM trudna, njen iddet traje sve dok se ne porodi. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima.
A ako nije trudna, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje koliki je njen iddet.
Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je njen iddet tri mjesečna pranja kao kod žene razvedene običnim talakom.
Ovaj stav se pripisuje većini ashaba i učenjacima poslije njih, poput Sufjana Sevrija, učenjaka Kufe, imama Ebu Hanife, Ahmeda i Ishaka (od koga se prenosi da je drugi stav ocijenio takođe jakim).
Oni ovo dokazuju općim argumentima koji govore o iddetu žene koju muž pusti, poput riječi Uzvišenog: „Puštenice neka čekaju tri mjesečna pranja“ (El-Bekare, 228).
Drugi stav učenjaka, a koji je i bliže ispravnom shodno snazi dokaza, je da je iddet žene puštene HUL'OM (tj. na njen zahtjev) jedno mjesečno pranje. Ovo je stav manje skupine ashaba i drugih učenjaka.
Njihov dokaz je hadis u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženi Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhuma, kada ju je pustio talakom HUL'U da bude u iddetu jedno mjesečno pranje. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Albani.
Takođe, dokazuju svoj stav hadisom od Er-Rujjei'a bint Mu'avvez, radijallahu anha, koja je puštena razvodom HUL'U da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da joj iddet bude jedan hajz.
Hadis bilježe Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi i Albani. S tim da Nesai prenosi da joj je Osman ibn Affan, radijallahu anhu, naredio da joj iddet bude jedan hajz.
Ova dva hadisa koji ukazuju da je iddet puštenice koja se razvede HUL'OM jedan hajz ograničavaju opće dokaze u kojima je došlo da je iddet puštenice tri mjesečna pranja.
Takođe, ispravno je da nema smetnje da se puštena žena ovom vrstom talaka poslije nakon isteka iddeta ponovo uda za bivšeg muža sa novim bračnim ugovorom.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDAVANJE TALAKA (PUŠTANJE ŽENE) U SRDŽBI
Alejkumusselam. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika. U ovom pitanju su dvije mes'ele: prva – riječi sa kojima pada talak i druga – davanje talaka u stanju srdžbe. Riječi sa kojima pada talak U osnovi puštanje žene ili davanje talaka ženi biva riječima. Učenjaci te rijviše
Alejkumusselam.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika.
U ovom pitanju su dvije mes'ele: prva – riječi sa kojima pada talak i druga – davanje talaka u stanju srdžbe.
Riječi sa kojima pada talak
U osnovi puštanje žene ili davanje talaka ženi biva riječima. Učenjaci te riječi sa kojima se daje talak ženi dijele u dvije osnovne vrste:
Prva – jasne (nedvosmislene) riječi pri čijem izgovoru žena biva puštena automatski (osim ako su uslovljene vremenom, mjestom ili slično). Na primjer riječi: puštena si, ili nisi više moja žena i slično.
Druga – dvosmislene riječi pri čijem izgovoru talak ne pada automatski nego se propis vraća na nijet muža (tj. da li tim riječima nijetio talak ili nešto drugo). Poput riječi: idi svojima ili ti i ja smo završili i slično.
S obzirom da si ti svojoj ženi rekao „nisi više moja žena, eto idi slobodna si“, u osnovi sa ovim riječima automatski pada talak. Međutim, ostaje da se utvrdi uticaj srdžbe i ljutnje na padanje talaka.
Davanje talaka u stanju srdžbe (preuzeto iz knjige „U Islamu je odgovor“)
Prenosi Ibnul-Kajjim od njegovog šejha Šejhul-islama Ibn Tejmije da srdžba može imati tri stanja[1]:
Prvo stanje – žestoka srdžba koja potpuno oduzme pamet tako da rasrđeni ne zna šta govori. U ovakvom stanju ne pada talak oko čega nema razilaženja među učenjacima.
Drugo stanje – srdžba u njenim počecima tako da rasrđeni zna šta govori i šta namjerava. U ovakvom stanju pada talak.
Treće stanje – srdžba između žestoke koja oduzme pamet i lagane koja je na početku ljutnje. U ovom trećem srednjem stanju srdžba je jaka s tim da ne oduzima potpuno pamet, međutim, rasrđeni izgovara ono što nema namjeru tako da se nakon stišavanja srdžbe kaje za svoje riječi i postupke. Ovo treće stanje je ono oko kojeg su se učenjaci razišli da li pada talak ili ne[2].
Učenjaci su se po ovom pitanju podijelili na dva mišljenja:
Prvo mišljenje je da se talak u srdžbi ne broji. Ovo je stav hanefija i nekih učenjaka hanbelijskog mezheba[3]. Takođe izabrali su ga Ibn Tejmije i Ibnul-kajjim[4].
Drugo mišljenje je da talak (puštanje) u srdžbi validan i da se broji. Na ovome su malikije i hanabile[5].
Nisam našao u knjigama šafijskg mezheba ništa po ovom pitanju, ali se može šafijskom mezhebu pripisati da kod njih talak u srdžbi ne pada našto ukazuju tri stvari:
Prva – jer oni uslovljavaju da postoji namjera (davanja talaka) kod onog koji izgovara riječi talaka a kod čovjeka u srdžbi se između njega i njegovog nijeta isprečila srdžba[6].
Druga – oni ne smatraju da pada talak od strane onog koji je izgubio pamet (poput pijanog, ludog i slično)[7].
Treća – hanbelijski učenjak Ibn Kudame pripisuje imamu Šafiji da kod njega ne pada talak kada čovjek u stanju srdžbe kaže ženi da je puštena ali sa riječima u prenesenom značenju (tz. kinaje)[8].
Međutim, nejasnoću oko stava šafija povećava to što kod njih pada talak kada čovjek jasnim (sarih) rijačima pusti ženu, poput da kaže ti si puštena, pa makar ne nijetio puštanje[9], takođe, iz riječi Ibn Hadžera se u razumije da kod šafija pada talak u srdžbi[10].
Najjači argumenti prvog mišljenja se sastoje u sljedećem:
Prvi: Hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema talaka niti oslobađanja roba u (stanju) iglaku”[11], kaže Ebu Davud: “Mislim da je (“iglak”) u srdžbi”, dok su ga drugi protumačili sa prisilom.
A kaže Ibnul-Kajjim: “Kaže naš šejh (misli na Ibn Tejmiju): ‘Iglak je blokiranje vrata znanja i namjere'”[12].
Komentar: Zagovarači drugog mišljenja kažu da je ovo stanje “iglaka” (srdžbe) izvan onog oko čega se učenjaci razilaze, jer se odnosi na srdžbu koja potpuno obuzme čovjeka pa ne zna šta govori a to je prvo stanje srdžbe.
Odgovor: Da se ova srdžba odnosi samo na stanje potpunog oduzimanja čovjeka treba imati dokaz jer je hadis došao u općem značenju a nema nečeg što ga ograničava samo na tu vrstu srdžbe.
Drugi: Kijas na zabranu kadiji da sudi u stanju srdžbe, kao što je došlo u hadisu: “Kadija ne sudi među dvojicom a u stanju je srdžbe”. Da srdžba ne utiče na namjeru i znanje ne bi mu bilo zabranjeno da u takvom stanju sudi.
Komentar: Kadiji je to zabranjeno jer je riječ o tuđim pravima dok se talak u srdžbi vraća na onog ko ga izgovori.
Odgovor: Takođe, talak u srdžbi se odnosi na pravo drugog a to je njegova supruga, ona nakon isteka ‘iddeta (pričeka) gubi sva bračna prava.
Oni dokazuju svoj stav još sa mnogo drugih dokaza, s tim da su hadisi i predaje od ashaba sa kojima dokazuju slabi te ih nema potrebe spominjati. A njihovo dokazivanje sa kijasom talaka u srdžbi na ne padanje talaka od strane pijanice je slabo, jer je samo padanje talak od strane pijanice pitanje oko kojeg postoji jako razilaženje.
Argumenti drugog mišljenja:
Prvi: Hadis Havlete bint S'alebe žene Evs ibn Es-Samita, radijallahu anhum, povodom koje je objavljen početak sure El-Mudžadele, u rivajetu od Ahmeda je došlo da se ona prepirala sa mužem pa se on rasrdio i učinio zihar, tj. rekao joj da je ona poput leđa njegove majke, što je prije objave sure El-Mudžadele bio talak. Ono što je bitno iz hadisa za pitanje talaka u srdžbi je da je ona otišla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, požalila se na ono što se desilo među njima, zatim je objavljen početak sure El-Mudžadele i njen muž je bilo obavezan da učini kefaret[13].
Znači, učinio je zihar u stanju srdžbe i to djelo mu se brojalo te je morao učiniti kefaret, a zihar je poput talaka te je ovaj hadis direktan dokaz da se talak u srdžbi broji.
Komentar: Priča o Havlete bint S'alebe ženi Evs ibn Es-Samita, radijallahu anhum, i njegovom ziharu je vjerodostojna, prenešena je u Buhariji i drugim zbirkama, međutim, ovaj dodatak da je bio u stanju srdžbe je došao u kod Ahameda. A u senedu hadisa u rivajetu kod Ahmeda je M'amer ibn Abdullah ibn Hanzale, a on je nepoznat kako kaže Šuj'ajb El-Arnaut[14], te je prema tome ovaj rivajet slab.
Drugi: Predaja koja se prenosi od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, da mu je neki čovjek rekao: “Dao sam svojoj ženi talak tri puta a bio sam u srdžbi”. Pa mu je Ibn ‘Abbas, radijallahu anhuma, rekao: “Ne mogu ti dozvoliti ono što ti je Allah zabranio, bio si neposlušan prema svom Gospodaru i tvoja žena ti je sada zabranjena”[15].
Komentar: Ovo je stav ashaba a pitanje stava ashaba da li su dokaz u Šerijatu je jedno od pitanja oko kojeg postoji veliko razilaženje među učenjacima, pa tako ne može biti presudno po ovom pitanju.
Zagovarači ovog mišljenja imaju još dokaza, poput riječi Hasena El-Basrija i fikhskog pravila oko kojeg nisu složni učenjaci.
Radžih (odabrano) mišljenje je prvi stav, tj. da şe talak u stanju srdžbe ne broji, jer hadis po ovom pitanju je presudan “Nema talaka niti oslobađanja roba u iglaku (stanju srdžbe)”.
Kaže Ibnul-Kajjim: “Istraživanje pokazuje da iglak (spomenut u hadisu) obuhvata svakog onog ko izgubi kontrolu nad ciljem i poimanjem (od svojih riječi i djela) poput pijanog, ludog, umno bolesnog, prisiljenog i rasrdženog. Stanje svih ovih je stanje iglaka (onih koji nemaju kontrolu nad svojim riječima i djelima).
A talak se daje zbog potrebe te biva sa ciljem i poimanjem onog što hoće, a ako jednog od ovog dvoga nema talak se ne broji”[16]. A Allah zna najbolje.
Prema tome, iako si ti izgovorio jasne riječi talaka sa kojima automatski pada talak, imajući u vidu tvoje stanje, tj. da si te riječi izgovorio u stanju srdžbe u kojoj rasrđeni izgovara ono što nema namjeru tako da se nakon stišavanja srdžbe kaje za svoje riječi (što se kod tebe desilo) a to je treća vrsta (stanje) srdžbe oko koje su se učenjaci razišli da li pada talak ili ne, a ispravno je da talak u toj srdžbi ne pada, talak nije pao (nije se desio) i vaš brak nije ovim razvrgnut. Ve billahi tevfik.
[1] Zadul-me'ad (5/215), I'alamul-muvekki'in (3/52-54) i Igasetul-lehefan, str. 39..
[2] Ovo je podjela srdžbe na tri stanja shodno jačini srdžbe koju prvi navodi Ibnul-kajjim i pripisuje je svom šejhu Ibn Tejmiji u nekoliko svojih knjiga. Od njega prenosi Er-Ruhajban u knjizi “Metalibu ulin-nuha” (5/322) i Ibn ‘Abidin u svojoj Hašiji (2/427) gdje je napravio usporedbu između te podjele i stava hanefijskih učenjaka po ovom pitanju. Takođe, ovu podjelu prenosi El-Džeziri u knjizi “El-Fikhu ‘alel-mezahibil-erbe'ati” (3/294).
[3] Hašijetu Ibn ‘Abidin (2/427) i El-Furu’ (6/340).
[4] Zadul-me'ad (5/215) i I'alamul-muvekki'in (3/52-54).
[5] Hašijetul-šerhil-kebir (2/366), Keššaful-kinna'i (5/235) i Šerhu muntehil-iradat (3/120).
[6] Mugnil-muhtadž (3/287).
[7] El-Muhezzeb (2/77).
[8] El-Mugni (10/361).
[9] Mugnil-muhtadž (3/279).
[10] Fethul-bari (9/301).
[11] Ebu Davud (2193), Ibn Madže (2046), Ahmed (26403), Hakim (2802), Bejheki (14874), Darekutni (3989) i Ebu J'ala (4444). U hadisu je Muhammed ibn ‘Ubejd a on je slab. Hadis su ocijenili vjerodostojnim Hakim (kaže da je po šartu Muslima) i Zehebi, a Albani ga je ocijenio dobrim uzimajući u obzir sve rivajete u “Irvaul-galil” (2047).
[12] Tehzibus-sunen (6/187).
[13] Ahmed (27360).
[14] Komentar Šu'ajba u Musnedu Imama Ahmeda (6/410).
[15] Darekutni (3927), kaže Ibn Redžeb u “Džami'ul-‘ulumi vel-hikemi” (1/387) da je sened hadisa po šartu Muslima.
[16] I'alamul-muvekki'in (4/50).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje