Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Primanje dječijeg doplatka od strane socijalnih institucija države sa šerijatske strane potpada pod propis primanja hedije (poklona) ili materijalnog pomaganja onih kategorija ljudi kojima je potrebna pomoć.

Davanje i primanje hedija (poklona) je u osnovi pohvalno djelo. Na to ukazuju Kur'an, Sunnet i idžma učenjaka. Bilježi Buharija u „El-Edbu el-mufred“ da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dajete jedni drugima poklone pa ćete se međusobno voliti“. Hafiz Ibn Hadžer ga ocjenjuje dobrim.

Takođe, potvrđeno je u vjerodostojnim predajama da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primio hediju od kjafira Mukavkisa, rimskog namjesnika u Egiptu, i muslimana Nedžašija, namjesnika Abesinije.

Primanje hedije, u što ulazi dječiji doplatak, od strane neislamske države je dozvoljeno.

Socijalne institucije koje daju dječiji doplatak zahtijevaju ispunjavanje određenih uvjeta da bi neka osoba imala pravo na primanje istih. Sa šerijataske strane, koja god osoba zadovolji postavljene uvjete ima pravo na primanje dječijeg doplatka. Suprotno tome, nije dozvoljeno falsifikovati dokumente, davati mito, varati i slično za stjecanje prava na dječiji doplatak, jer to predstavlja varanje koje je zabranjeno po vjerodostojnom tekstu hadisa: „Ko nas vara nije od nas“. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu. Zabranjeno varanje koje je došlo u hadisu se odnosi i na varanje muslimana i na varanje kjafira, kao i na varanje države i pojedinaca.

Prema tome, oni koji vlastite automobile “prevedu” na nekog člana familije, ili čine slične radnje u kojima lažno predstavljaju svoje stanje kako bi stekli pravo na dobijanje doplatka, oni time varaju i lažu Socijalno (ili neku drugu instituciju koja dodjeljuje dječiji doplatak). A uzimanje tuđeg imetka (svejedno bilo to od države, firme ili pojedinca) na prevaru i laž nije dozvoljeno.

Imetak koji se stekne sa prevarom je haram imetak koji nije dozvoljeno koristiti.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Svako tijelo koje naraste od harama, Vatra mu je najpreča (da ga prži)“. Bilježe ga Taberani i Ebu Nu'ajm, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani.

Izuzetak ovoj zabrani su porodice koje su u teškom imovinskom stanju, koje nemaju redovna primanja ili imaju ali im to nije dovoljno za životne potrebe, koje žive u neimaštini i slično, a ne mogu da ostvare pravo na doplatak osim da izvrše neku vrstu prevare. Svaka porodica najbolje zna svoje stanje, ljude mogu prevariti a Allaha ne mogu. A bježati i biti što dalje od svega sumnjivog je bliže bogobojaznosti.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Uobičajena praksa maturskih večeri, kao što si i sam spomenuo u pitanju, je da sadrže kozumiranje alkohola, slušanje muzike i miješanje muškaraca i žena pri čemu žene (ne samo učenice nego i profesorice) budu izazovno i nepristojno obučene. Da su svetri navedene stvari haram u islamu oko toga ne bi trebalo biti dileme kod onoga ko iole poznaje propise islama. S obzirom da prisustvovanje maturi nije obavezno niti je uslov za dobijanje svjedodžbe ili diplome, muslimanu i muslimanki nije dozvoljeno prisustvovati takvim i sličnim vrstama okupljanja.

Sa druge strane, nema poslušnosti roditeljima u nepokornosti Allahu.

U vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Alije, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema pokornosti u neposlušnosti Allahu, zaista je pokornost samo u dobru”.

Dakle, zabranjeno ti je da ideš na maturu. Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju. Ako roditeljima popustiš u ovome, očekuj da ćeš i u drugim sličnim problemima. Šta misliš, da su ashabi bili popustljivi nakon sto im je istina bila jasna, da li bismo mi danas bili ono što jesmo?

Na najljepši način im objasni da se to kosi sa islamom i da im ne možeš udovoljiti u tome, jer tvoj Gospodar neće biti sa tim zadovoljan, a tebi je Njegovo zadovoljstvo na prvom mjestu. Ustraj, ne smiješ im popustiti. Nisi jedini koji ima ovaj problem, pokazi svoju odvažnost i muškost u ovako sitnom problemu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije dozvoljeno uzimanje ili primanje bilo kakvih poklona povodom nemuslimanskih praznika, jer to predstavlja veličanje njihovih praznika, potvrđivanje istih, kao i pomaganje i podržavanje kjafira u njihovom kufru u kojem se nalaze.

Takođe, primanje hedija od njih ovim povodom predstavlja izraz poštovanja i pomaganja nevjernika u ispoljavanju i propagiranju obilježja njihove derogirane i iskrivljene vjere. Samo učestvovanje u tome je iskazivanje radosti zbog njihovih vjerskih praznika, a što često odvede da muslimani praznuju i učestvuju u njihovim praznicima kao da je to njihov praznik.

Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije u svojoj knjizi “Iktidau es-sirati el-mustekim“ (str. 227): “A ko da hediju muslimanima (od strane kjafira) povodom ovih praznika, a inače nije uobičajeno da u drugim vremenima mimo praznika da im daju slične hedije, nije dozvoljeno (muslimanu) da primi njegovu (od kjafira) hediju. A naročito ako je hedija takva da se njome pomaže musliman u oponašanju kjafira, poput poklanjanja svijeće i sličnog za božić, ili poklanjanje jajeta, mlijeka i stoke za mali četvrtak koji se praznuje na kraju njihovog posta. Takođe, ne poklanja se bilo kome od muslimana hedija povodom i radi ovih praznika (kjafirskih praznika), a naročito ako se radi o nečemu sa čime se pomaže u oponašanju kjafira kao što smo već naveli“.

U ovu zabranu svakako ulazi i primanje i uzimanje hrane koju kjafiri naprave povodom njihovih praznika i dijele je zbog toga.

Takođe, ono što je često praksa u nemuslimanskim zemljama da se povodom uskrsnih i božičnih praznika dijele novčane nadoknade ili trinaeste i posebne plate povodom njihovih praznika. Uzimanje spomenutog je zabranjeno.

Iz ove zabrane se izuzima dijeljenje trinaeste plate, regresa i slično koje se podudari sa spomenutim praznicima a dijele se nevezano za njihove vjerske praznike niti povodom njih, nego se daju na kraju radne godine.

Detaljnije o propisu priamnja hedija, plata ili hrane povodom kjafirskih praznika pogledaj na linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=934:primanje-hedija-plata-ili-hrane-povodom-kjafirskih-praznika&catid=28:usulul-fikh&Itemid=137

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Upotreba slika na kojima se slika ono što ima dušu
Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom (telefonom, kamerom i slično), je pitanje koje se razlikuje od samog crtanja i slikanja koji su zabranjeni na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa.

Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:
Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (naravno, iz ovoga se izuzimaju lutke).
Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe:
Prvo – opća dozvola koju dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došao izuzetak za dozvoljenu upotrebu slika: “Osim slike na odjeći”.
Drugo – opća zabrana na koju ukazuju hadisi u kojima je došla zabrana slikanja u općem smislu.
Treće – ako je ono što ima dušu naslikano u svom potpunom izgledu onda je upotreba tih slika haram, a ako je naslikano bez glave ili u pojedinačnim dijelovima onda je dozvoljena upotreba. A ovo mišljenje je po njemu (po Ibnul-Arebiju) najispravnije. Dokaz za njega je hadis koji bilježi Nesai u kojem je došlo da Džibril, alejhi selam, nije htio da uđe u kuću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je na zavjesi bila slika a onda je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da odsiječe glave na slikama ili da od njih napravi šilte na kome će se sjediti, i dodao je da meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Četvrto – ako slika nije okačena i obješena onda je dozvoljena njena upotreba a u suprotnom nije dozvoljeno. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Hadis je mutefekun alejh. Zatim Ibn Hadžer pravi spoj između trećeg i četvrtog mišljenja i navodi dokaz koji to podupire, tj. gore spomenuti hadis kojeg bilježi Nesai.

A šejh Usejmin kada je upitan o upotrebi slika onoga što ima dušu podijelio je te slike na pet vrsta i za svaku od njih naveo šerijatski propis i dokaz.
Prva vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) s namjerom veličanja onog što je naslikano, poput slika kraljeva, predsjednika, ministara, učenjaka i slično, njihova upotreba u ovakvom obliku je haram.
Druga vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) ali kao uspomene, poput slike prijatelja, djece, roditelja i slično, njihova upotreba je takođe haram.
Treća vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) radi ukrasa poput slika na zavjesama, zidovima i slično, upotreba ovih slika je takođe haram.
Četvrta vrsta – slike kojima se ne pridaje značaj (na način da se okače i vješaju) poput slika na tepisima, posteljini, šiltetima, dekama i slično. Upotreba ovih slika po većina učenjaka, kako prenosi Nevevi, je dozvoljena.
Peta vrsta – slike koje je teško ili skoro nemoguće izbjeći, poput slika u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično, a za kojima musliman ima potrebu zbog njihove koristi. Upotreba ovih sredstava je dozvoljena sa slikama koje su u njima ili na njima zbog nemogućnosti da se izbjegnu.
Prenosi Bejheki u svom Sunnenu da je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Slika je glava, pa kada se otkloni glava onda to nije slika”, a šejh Albani je ovaj rivajet ocijenio vjerodostojnim. Takođe, isto ovo se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i Ikrime. A imam Ahmed je rekao: “Slika je glava”, a kada bi htio da uništi sliku obrisao bi glavu.

Iz svega spomenutog se može rezimirati otprilike onaj stav koji je zauzeo Ibn Hadžer, a to je da slike na kojima je naslikano ono što ima dušu (ljudi, meleci, životinje, džini) nije dozvoljeno vješati (na zid, ormar i slično) radi veličanja, uspomene ili ukrasa, a ako je ono što je naslikano u potpunom svom izgledu, onda ih takođe nije uopće dozvoljeno upotrebljavati. Dozvoljena je upotreba onog što je naslikano ako mu je obrisana glava (ili lice, tj. oči, nos i usta) ili ako su slike naslikane na onome po čemu se gazi ili sjedi. Iz zabrane korištenja slika, kao što navodi šejh Usejmin, se izuzimaju slike za dokumente i slike u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično zbog nužde i nemogućnosti da se izbjegnu.

Shodno gore spomenutim stavovima učenjaka oko upotrebe slika, oko držanja slika u albumima savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Manja skupina zabaranjuje, a veća dozvoljava pod uslovom da se drže u ladicama i slično, tj. da se ne stavljaju (vješaju) na zidove, ormare ili istaknuta mjesta kao ukras. Ovo zadnje je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje. Slike čija je upotreba dozvoljena ne sprečavaju ulazak meleka u kuću.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ja ne znam koji je on Kur'an proučavao, jer ako je proučavao onaj koji je u rukama muslimana u njemu nema ni jedan ajet u kojem se kaže da je Zemlja kao ravna ploča. Jedino ako ne misli na dvadeseti ajet u suri El-Gašije u kojem je došlo da Uzvišeni kaže: “I Zemlju, kako je prostrta”, tu je spomenuta riječ “sutihat” što na arapskom znači “površina”, a mufessiri Kur'ana poput Ibn Kesira tumače riječima: “busitat ” – produžena, “meddet” – proširena, “mehhedet” – prostrta. U svakom slučaju, ni jezičko ni tefsirsko značenje ničim ne upućuje na to da je u ajetu rečeno da je Zemlja ravna ploča.
A da je to tako najbolje ukazuje to što je donesen idžmau (konsenzus) islamskih učenjaka da je Zemlja okruglog oblika. Zaista je nespojivo da u Kur'anu dođe da je Zemlja ravna ploča, kako to tvrdi taj “veliki poznavalac” Kur'ana, a da sa druge strane islamski učenjaci budu složni na tome da je Zemlja okruglog oblika.

Naime, malo je poznato među muslimanima da su muslimani, tačnije muslimanski učenjaci, smatrali da je Zemlja okruglog oblika i za to imali argumente. To su tvrdili prije na nekoliko stoljeća nego što će Crkva u Italiji spaliti Džordana Brunu i anatemisati ostale znanstvenike zbog njihove tvrdnje da je Zemlja okrugla, jer je Crkva držala da je Zemlja ravna ploča. Naravno, ovi znanstvenici koji su živjeli u vrijeme takozvanog Humanizma i Renesanse, kako su nas učili u školama, su bili pod utjecajem španske muslimanske civilizacije, a što nas nisu učili u školi.
U narednom tekstu slijede imena islamskih učenjaka od kojih se prenosi da su rekli da nema razilaženja među islamskim učenjacima da su nebesa i Zemlja poput lopte.
Prenosi šejhul-islam Ibn Tejmije u knjizi Medžmu'u-fetava (25/195) da je učenik imama Ahmeda, poznati veliki učenjak koji je napisao oko 400 djela, Ahmed ibn Džafer ibnul-Munadi rekao: “Nema razilaženja među učenjacima da su nebesa poput lopte”. Dodaje Ibn Tejmije: “Također, složni su učenjaci da je Zemlja sa svim kopnima i morima poput lopte”.
A na drugom mjestu u istoj knjizi (6/586) prenosi Ibn Tejmije da su se dva čovjeka sporila oko izgleda nebesa i Zemlje, da li su ona poput dva okrugla tijela ili ne. Jedan je to potvrđivao, a drugi negirao. Pa im je on odgovorio: “Nebesa su kružnog oblika kod muslimanskih učenjaka, prenosi idžma muslimana po ovome više od jednog učenjaka, poput Ahmeda ibn Džafera el-Munadija, jednog od velikih učenjaka iz druge generacije (živio po Miladu 870-947), učenika imama Ahmeda, koji je napisao oko 400 knjiga. Prenosi idžma oko toga (da je Zemlja okrugla) imam Ebu Muhammed ibn Hazm (živio po Miladu 996-1064), Ebul-Feredž ibnul-Dževzi (živio po Miladu 1114 –1201) i prenijeli su učenjaci to isto u poznatim senedima od ashaba i tabi'ina, spomenuli su to iz Allahove knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pojasnili su taj stav i sa razumskim dokazima, a o tome su već donešeni i astronomski proračuni. Nije mi poznato među poznatim učenjacima muslimana da je neko to negirao osim jedna mala skupina od Ehlul-kelama kada su se raspravljali sa astrolozima rekli su, navodeći kao primjer da je dozvoljeno da (nebesa i Zemlja) budu četvrtaste ili šestougaone i slično, oni nisu zanegirali da su nebesa i Zemlja kružnog oblika nego kažu da je moguće da bude i suprotno tome. A nije mi poznat neko ko je rekao da nisu kružnog oblika osim neko od neznalica čiji govor se ne uzima”.
Kaže Ibn Hazm (živio po Miladu 996-1064) u svojoj knjizi El-Fisalu (2/78): “Niko od muslimanskih imama, koji zaslužuje ime imama po znanju, nije zanegirao okrugli oblik Zemlje (tekvirul-erd), niti je od ikog od njih zabilježena barem jedna riječ u neprihvatanju istog. Argumenti Kur'ana i sunneta su došli sa potvrđivanjem njenog okruglastog oblika”. Zatim je naveo dokaze o tome.

Od glavnih dokaza iz Kur'ana sa kojima Ibn Hazm, Rešid Rida, Zuhajli, Ibn Usejmin i ostali učenjaci dokazuju loptast izgled Zemlje su riječi Uzvišenog: “Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!” (Ez-Zumer 5) Dokaz je u riječima: “On noću zavija dan i danom zavija noć”, jer riječ “zavija” znači da se nešto oko nečeg omotava, a opštepoznato je da noć i dan smjenjuju jedno drugo na Zemlji, a to znači da ako dan zavija noć i obrnuto, a smjenjuju se oko Zemlje, to neminovno ukazuje da je Zemlja loptasta jer se noć i dan zavijaju oko nje smjenjujući jedno drugo. Također, prenosi se od mnogih učenjaka da bi govorili: ako bi čovjek krenuo sa jednog mjesta na Zemlji i kretao se u jednom pravcu da bi opet došao na to mjesto.

Također, lično sam pitao šejha Mensura es-Simarija o ovom pitanju. Rekao je da se prenosi idžma (konsenzus) učenjaka da je Zemlja loptastog izgleda, pa naveo imena nekih gore spomenutih učenjaka.

Prema tome, kod muslimana je Zemlja loptastog oblika. Oni koji su tvrdili da je Zemlja ravna kao ploča su filozofi i Crkva. Zato nema razloga da se sikiraš ili uznemiravaš. Budi ponosan što si sljedbenik jedine ispravne vjere islama koja se ne kosi sa validnim naučnim činjenicama.

Nije tačno da je otac mufessira imam Ibn Džerir Taberi u svom tefsiru (Džami'ul-bejan – najboljem tefsiru ikad napisanom) kod tog ajeta „Vel-erda b'ade zalike dehaha“ (En-Nazi'at, 30) (u prijevodu: „Poslije toga Zemlju je rasprostro (ili poravnao)“) rekao da riječ „Dehaha“ znači: ravna ploča. To je čista laž. On je protefsirio tu riječ sa onim što se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: „Besetaha“, tj. rasprostro je ili poravnao je. Jer u arapskom „Best“ znači rasprostrti ili poravnati. A to ne znači da je Zemlju učinio ravnom plohom. Već smo rekli, prenose idžma učenjaka Ahmed el-Munadi, Ibn Hazm, Ebul-Feredž ibnul-Dževzi i Ibn Tejmije da je Zemlja okruglog izgleda.

Musliman ne smije sebi dozvoliti da mu ateista, ili neka druga vrsta džahila, ubaci šubhu oko bilo kojeg šerijatskog pitanja. Također, musliman treba da se vraća na pouzdanu islamsku literaturu i pouzdane učenjake u tumačenju vjere i vjerskih pitanja.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com