Alejkumusselam.

To što se govori o onima koji vode stranicu “es-sunne.com” da naginju tekfirskom tumačenju i tekfirovcima ima osnova. Prvo što sam lično čuo od pouzdanog brata iz Goražda, a i braća koja uređuju i vode stranicu “es-sunne” su iz Goražda, da su ta braća sljedbenici “tekfirske dave” (Gornjomaoćanske), ali da su malo blaža verzija. Drugo, što sam sadržaj stranice, u kojoj između ostalog imaju tekstovi i predavanja od vođa tekfirske dave, što jasno ukazuje da imaju bliskosti i simpatije sa ovom davom u najmanju ruku. Razlika između ove stranice i stranice “putvjernika” je što ova uzima i prenosi od svakoga za koga oni misle da vrijedi poslušati i pročitati od njega. Po meni ova stranica ne može se svrstati u isti saf kao i “putvjernika” s tim da treba znati da su bliže tekfirskoj davi nego onoj koja nastoji da ispravno tumači vjeru.

Naravno, nije ovo jedina stranica od islamskih webstranica pored “putvjernika” koja je sporna.

Na primjer, od spornih islamskih webstranica su sljedeće:

– rijaset.ba, jer je puna novotarija i akidetski spornih stvari, a zanimljivo je da se na našim stranicama koje pozivaju na izvorni Islam od stranica koje se preporučuju stavlja i ova što je jako upitno i sporno osim ako je u pitanju dodvoravanje.

– akos.ba, koja je ihvanijska stranica što znači da u sebi ima spornih stvari koje se prigovaraju pokretu Ihvanul-muslimin u akidi i menhedžu.

– islambosna, koja je bućkuriš akide, shvatanja, ideja i menhedža od sufizma, ihvanizma, selefizma, bošnjačkog nacionalizma, strahopoštovanja prema IZ-u i slično.
– a da ne navodimo čisto sufijske (yesari.com, rifai-tarikat.com, i slične) i šitske (mullasadra.ba, zehra.ba, i slične) stranice na bosanskom jeziku u kojima se plasira čisti dalalet, takođe stranice od džemata i mesdžida Islamske zajednice su sporne u onome što se u globalu prigovara IZ-u, i tako dalje.

Uglavnom, na svim ovim stranicama, mimo čisto sufijskih, rafidijskih (šitskih) i tekfirskih, musliman može naći veoma korisnih tekstova i audio i video predavanja, što znači da nema smetnje da se one posjećuju onome ko zna šta će uzeti i probrati od njih. S tim, da ove stranice nisu one islamske stranice sa kojih se “sve” uzima, tj. na kojima se ispravno tumači Islam uopćeno a akida posebno, nego se sa ovih spornih websajtova uzima sa oprezom i probiranjem. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam.

Držanje i zatvaranje ptica u kavezu, riba u akvarijumu, raznih vrsta životinja u zoološkim vrtovima i slično radi uživanja u gledanju istih, uživanja u njihovim glasovima, upoznavanju i slično, to je pitanje oko kojeg učenjaci ovog Ummeta imaju podijeljeno mišljenje.

Prvi stav učenjaka je da u tome nema smetnje ako se ispune određeni uvjeti. Ti uvjeti su: da uživanje u tim životinjama i vođenje brige o njima ne odvode od izvršavanja vadžiba, da ih vlasnik uredno hrani, poji i čini sve što je potrebno za njihov normalan život.
Na ovom stavu su od prvih učenjaka hanefijski učenjak Siradžuddin El-Gaznevi i šafijski učenjak El-Kaffal, azharski muftija ‘Atijje Sakr, a od savremenih Bin Baz, Ibn ‘Usejmin, saudijski muftija Abdulaziz Ali Šejh i Muhammed Muhtar Šenkiti.

Argumenti na kojima zastupaju svoj stav su sljedeći:
Hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kažnjena je žena zbog mačke. Držala ju je zatvorenu sve dok nije umrla, pa je zbog nje ušla u Vatru. Nije ju nahranila i napojila kad je već zatvorila, niti ju je pustila da jede gmizavce i insekte po zemlji”. A u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim je došlo: “Ušla je žena u Vatru zbog mačke. Držala ju je svezanu sve dok nije umrla od gladi, niti ju je nahranila niti pustila da jede gmizavce i insekte po zemlji”. Kaže Bin Baz: “Hadis ukazuje na to da je žena hranila i pojila mačku uz njeno zatvoranje ne bi bila kažnjena”.

Drugi dokaz im je vjerodostojan hadis, takođe mutefekun alejhi, kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njegovom (Enesovom) malom bratu: “O Ebu ‘Umejr, šta je uradio Nugajr (mala ptica)?”. On je imao malu pticu manju od vrapca, držao ju je zavezanu i igrao se sa njom. Kaže Muhamed Muhtar Šenkiti: “Pitao ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šta je radila mala ptica i nije ga ukorio za njeno zatvaranje, što znači da sve dok je hrani i vodi o njoj računa, ne uznemirava je i ne kažnjava, da je dozvoljeno njeno zatvaranje i da u tome nema smetnje”.

Treći dokaz je kijas (analogija) na domaće životinje koje se vežu i zatvoraju, pa kao što njihovo zatvoranje nije haram tako i zatvaranje ptica, riba i ostalih životinja nije zabranjeno.

Drugi stav učenjaka je pokuđenost tog djela.

Ovo je stav hanefijskog učenjaka Ibn ‘Abidina a hanbelijski učenjak Ibn Muflih navodi da je ovo rivajet hanbelijskog mezheba.

Oni zasnivaju svoje mišljenje na gledanju u smisao i potrebu takvog djela. Pa kažu da držanje i zatvaranje ptica u kavezu nije od stvari za kojima insan ima potrebe u životu, nego je to više vid oholosti i posljedica lagodna života.

Dok je sa druge strane zatvaranje tih životinja u suštini mučenje istih.
Treći stav učenjaka je zabrana.

Na tom stavu je hanbelijski učenjak Ibn ‘Akil koji pripisuje ovaj stav hanbelijskim učenjacima. Takođe, ovaj stav žestoko zastupa savremeni učenjak Abdulkerim El-Humejd koji je napisao kraću knjižicu o zatvaranju ptica u kaveze u kojoj brani ovaj stav i ogovara onima koji su to dozvolili. On takođe pripisuje ovaj stav Es-Sefariniju.

Dokazi sa kojima brane svoj stav o zabrani su:

Prvo – da je ovo djelo maloumnost, te da ono u sebi sadrži mučenje životinja.

Drugo – da je to činjenje zuluma zatvorenim životinjama koje su stvorene da žive na slobodi.

Treće – hadis od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem kaže da su bili na putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je se on izvojio zbog neke potrebe, a mi smo vidjeli pticu sa dva mladunćeta, pa smo uzeli njena dva ptičeta. A onda je ptica suštala i dizala raširenih krila iznad zemlje. Došao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Ko je nju učinio nesretnom zbog njene djece? Vratite joj njenu djecu …”. Bilježe ga Ebu Davud, Buharija u “El-Edebu el-mufred” i Hakim , a Nevevi u “Rijadus-salihin” (367) i Albani u “Slisiletis-sahiha (798) su ga ocijenili vjerodostojnim.

Četvrto – priča koju spominje Ebu Nu'ajm u kojoj se navodi kako je Sufjan Es-Sevri (tabitabi'in koji je bio emurul-mu'minin u hadisu) bio u gostima kod Ebu Mensura i kada je vidio kod njega slavuja koji je bio zatvoren u kavez kupio ga od njega, a zatim ga pustio na slobodu.
Komentar: Ono sa čime se možemo složiti u dokazima drugog i trećeg mišljenja je da je zatvaranje životinja u kaveze koje je popraćeno sa nehranjenjem i nepojenjem da je to zaista mučenje i činjenje zuluma istim. Međutim, samo zatvaranje nije okarakterisano od strane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni mučenjem niti zulumom. Takođe, nazvati ovo djelo maloumnošću je upitno.

Hadis Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, koji govori o razdvajanju mladunćadi ptice od njihove majke te nije vezan za temu. A priča o Imama Sufjana Sevrija i njegovom oslobađanju slavuja ne upućuje na zabranu zabranu zatvaranja ptica u kavez, a i da upućuje sam postupak Imama Sufjana nije dokaz u Šerijatu koji smo dužni slijediti, nego bi i on sam trebao imati dakaz kako bi ga u njemu slijedili.

Odabrano mišljenje, nakon gore izloženog, je dozvola držanja i zatvaranja ptica u kaveze, riba u akvarijume, raznih vrsta životinja u zoološkim vrtovima i slično radi uživanja u gledanju istih, uživanja u njihovim glasovima, upoznavanju i slično, uz ispunjenje šartova. Dokaz za to su dva vjerodostojna hadisa. Prvi koji govori o ženi koja je kažnjena zbog zatvaranja mačke koju nije hranila i pojila niti je pustila da se sama hrani. A drugi u kojem je odobravanje od strane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postupka Enesovog, radijallahu anhu, brata Ebu ‘Umejra u njegovom vezanju i poigravanju sa malom pticom Nugajr. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se ukratko pojasne dvije mes'ele: propis rada u bankama koje posluju sa kamatom i imovinsko ophođenje (kupovina, razmjena, nasljeđivanje, primanje hedija i slično) sa osobom čiji imetak je zarađen na haram način, tj. u kojem ima harama, pa tek onda na osnovu rezultata ta dva pitanja da se dođe do traženog odgovora.
Propis rada u bankama koje posluju sa kamatom

O ovom pitanju je već bilo govora, ali zbog važnosti i bitnosti ovog pitanja treba ga u cjelini ponoviti.
Naime, rad u bankama koje su bazirane na kamatnom sistemu, što je slučaj sa većinom današnjih banaka svugdje u svijetu, nije dozvoljen jer je to direktan rad na konzumiranju kamate koji je zabranjen po Kur'anu, Sunnetu i idžmau učenjaka , s tim da je samo razlika u grijehu onih koji rade shodno poslu kojeg obavljaju u banci.

Pa tako nema sumnje da je najveća težina grijeha kod onih koji ulaze pod hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem, prokleo onog koji konzumira kamatu, koji je daje, dvojicu svjedoka i onoga koji piše, i rekao: “Oni su isti (u grijehu)”. Dok je težina grijeha kod onih koji ne rade poslove spomenute u hadisu, poput čuvara, vozača, čistača i slično, manja. A dokaz da je i njima haram raditi je to što rad u banci predstavlja potpomaganje u grijehu, a Uzvišeni Allah je zabranio potpomaganje u grijehu. “I nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).
Takođe, treba dodati da nije dozvoljeno raditi čak ni u odjelima unutar kamatne banke iako se u tim odjelima ne radi na poslovima sa kamatom, jer svi ti odjeli čine banku.
Plata koju radnik zaradi radeći u banci koja posluje sa kamatom je haram imetak jer je rezultat posla koji je haram, te onaj koji je znao da je haram raditi u banci obavezan da se riješi tog haram imetka tako što će ga dati kao sadaku siromačnima, zaduženima, za puteve i ceste i slično a da od toga nema nikakve nagrade kod Allaha.

Dok čovjek koji zaradi određen novac radeći u banci, a zatim nakon što je saznao da je rad u banci haram, pokaje se i ostavi taj posao, imetak koji je zaradio prije toga i preuzeo ga u svoje ruke nije haram imetak i dozvoljeno mu je da se sa njime koristi.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to opet učine – biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati” (El-Bekare, 275). Znači, dokaz je u riječima “njegovo je ono što je prije stekao”. A imetak koji je zaradio prije tevbe radeći sa kamatom a nije ga preuzeo, oko dozvole korištenja tog imetka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, iako se i na ovaj slučaj može odnositi spomenuti ajet jer se u ajetu ne pravi razlika između onoga ko je preuzeo novac i onoga koji nije.
Takođe, nije dozvoljeno raditi u banci koja posluje sa kamatom pa čak i ako ne bi uzimao platu, poput pripravnika, jer onaj koji radi u banci koja posluje sa kamatom ili direktno konzumira kamatu dajući je i bilježeći kamatni ugovor ili pomaže u tom haramu u bilo kom obliku, te je tako bankovna ustanova mjesto velikog munkera u kojem se čini jedan od najvećih grijehova pa onaj koji bilo šta radi u njemu ne može biti siguran da ga neće dostići prokletstvo sa kojim Allah, dželle še'nuhu, prijeti onima koji konzumiraju kamatu.

Imovinsko ophođenje sa osobom čiji imetak je zarađen na haram način
Pod imovinskim ophođenjem se podrazumijeva kupovina, razmjena, nasljeđivanje, primanje hedija i slično, a pod osobom čiji imetak je zarađen na haram način se misli na osobu u čiji je imetak stečen na haram način, pa ili je sav haram ili većina imetka i njegov manji dio.

Naime, nema razilaženja među učenjacima da ako je sav imetak osobe sa kojom se omovinski ophodimo stečen na haram način, poput krađe, prevare, otimačine i kamate i slično, da sa takvom osobom nije dozvoljeno imovinski komunicirati, jer imet koji je u njegovim rukama u suštini nije njegov te to predstavlja (vjerodostojnim) hadisom zabranjenu prodaju onoga što se ne posjeduje.
A ako je u tom haram imetku dio imetka koji je stečen na halal način a dio koji je stečen na haram način i ako se imetak koji je stečen na haram način može odvojiti od halal imetka (ili je fizički već odvojen), onda je dozvoljeno ophođenje sa halal imetkom nakon što se razdvoji od haram imetka a zabranjeno sa stečenim na haram način. Oko ovog stanja nisam našao da se učenjaci razilaze.
Međutim, ako je u tom haram imetku dio imetka koji je stečen na halal način a dio koji je stečen na haram način i imetak koji je stečen na haram način se ne može odvojiti od halal imetka nego su pomiješani, onda po tom pitanju učenjaci imaju četiri mišljenja:
Prvo mišljenje – dozvoljeno je imovinsko ophođenje (kupovina, primanje poklona i slično) sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način. Ovo je stav većine učenjaka kao što se navodi u nekim fikhskim knjigama.

Njihov dokaz je činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupovao od kjafira (mušrika Mekke i Židova Medine) u čijem je imetku nesumnjivo bilo harama a da ih nije pitao kako su stekli imetak, na halal ili haram način (po Islamu). Takođe, kupovao je imetak i primao hedije od ashaba (tj. muslimana) a da ih nije pitao o izvoru njihovog imetka i načinu sticanja istog iako je moguće da je kod nekih od njih bilo haram imetka. A da je bilo haram ili mekruh kupovina imetka ili primanje hedije od osoba u čijem imetku je moguće da je bilo harama došlo bi nam to pojašnjeno makar u jednom ajetu ili vjerodostojnom hadisu, a tako nešto nemamo u šerijatskim tekstovima.
Drugo mišljenje – ako je halal imetak procentualno ili količinski veći od haram imetka onda je dozvoljeno kupiti ga ili primiti hediju od tog imetka.
Ovaj stav argunemtiraju kijasom (analogijom), tj. time što su mnogi propisi harama i halala u Šerijatu izgrađeni na tome da li u njima preovlađuje veća šteta pa su onda haram poput pijenja alkohola i kockanja (kao što je došlo pojašnjenje u kur'anskom ajetu), a ako u njima preovlađuje veća korist onda su halal što je slučaj kod većine dozvoljenih međuljudskih postupaka u kojima uglavnom ima određena šteta s tim da je ona manja u odnosu na korist koja se dobija.

Ovaj kijas bi bio prihvatljiv da nije teškoće oko ocjenjivanja šta više preovlađuje u nekom imetku haram ili hala imetak, kao i da nije jačih argumenata po ovom pitanju od kijasa.
Treće mišljenje – nije dozvoljeno imovinsko ophođenje sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način.
To dokazuju tumačenjem da imetak koji u sebi sadrži određen procenat ili količinu imetka koji je stečen na haram način da je taj imetak postao čitav haram imetak jer je njegov dio koji je halal pomiješan sa onim koji je haram a nije ih moguće razdvojiti pa time postaje čitav imetak haram.

Ovom argumentiranju se može prigovoriti obrnutim načinom, tj. da dio imetka koji je halal učini da čitav imetak, tj. i onaj koji je haram, postane halal.
Četvrto mišljenje –imovinsko ophođenje sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način je mekruh (a ne haram).
Ovo dokazuju time što je moguće da nam prilikom kupovine ili primanja hedije i slično dođe u ruke imetak koji je stečen na haram način, pa je zbog toga pokuđeno imovinski komunicirati sa takvim osobama.
Odabrano i ispravno mišljenje, a Allah zna najbolje, je pravi stav učenjaka, tj. dozvola imovinskog ophođenja (kupovine, primanja poklona i slično) sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način. Ovo mišljenje je najbliže ispravnom zbog snage dokaza sa kojim se argumentira.

Prema tome, zarada (plata) osobe koja radi u banci pa makar to bilo i u administraciji je haram imetak. Pa tako ako ti je dao hediju koju je kupio od imetka kojeg je stekao zaradom u banci onda nema sumnje da ti je korištenje te hedije haram i da se trebaš iste riješiti. A ako ta osoba ima neki drugi izvor primanja i sticanja imetka koji je halal te joj je u tom slučaju haram imetak pomiješan sa halal imetkom, onda ti je dozovljeno koristiti tu hediju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam.

Ako već nisam zakasnio sa odgovorom.

Ovaj vid trajne šminke potpada pod zabranjeno tetoviranje, jer tetoviranje je ubrizgavanje tinte ili neke druge vrste boja pod kožu pri čemu je svejedno šta se crtalo sa tom tetovažom (ili se ne crtalo ništa) jer tetovaža sama po sebi je zabranjena a ne zbog crtanja i slika, a trajna šminka se sastoji od utiskivanja prirodnih boja (a što ne utiče na propis bile prirodne ili vještačke) u dva sloja kože te se tako oboje. Prema tome nema suštinske razlike između klasičnog tetoviranja i trajne šminke.

Samo da napomenem, ženi muslimanki bila ona ona koja želi da pristojno izgleda ili ne nije dozvoljeno da se šminka (svoje lice) pred muškarcima strancima tj. onima koji joj nisu mahremi (kojima je zabranje da je žene trajno za sva vremena). Dokaz su riječi Uzvišenog: “I neka ne pokazuju svoje ukrase osim svojim muževima, …” (En-Nur, 31). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O temi izbora spola djeteta pisao sam u knjizi „U islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme“ (str. 410-434). Evo tog teksta u kompletu. U njemu je i odgovor na tvoje pitanje.

Djeca su Allahov dar, svejedno bila ona muška ili ženska, jer Uzvišeni kaže: ‘Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće. On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.’ (Prijevod značenja Eš-Šura, 49-50.)

 

Također, djeca su ukras dunjalučkog života, radost srca i užitak očiju: ‘Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, …’ (Prijevod značenja Ali Imran, 14.), a na drugom mjestu stoji: ‘Bogastvo i sinovi su ukras dunjalučkog života…’ (Prijevod značenja El-Kehf, 46.) Pod izborom spola djeteta se podrazumijevaju sve radnje i postupci koje čovjek vrši sa ciljem dobijanja muškog ili ženskog djeteta. Ovo pitanje nije suvremeno jer vuče svoje korijenje iz davnih vremena i drevnih kultura, ali ono što čini ovo pitanje aktuelnim i ovovremenim je nagli napredak biomedicinske tehnologije koji je omogućio u posljednje vrijeme izbor spola djeteta na znanstvenoj osnovi čiji procenat uspjeha doseže čak do 99%. Pokušaji da se utvrdi spol djeteta prije rođenja, ili čak po želji odredi tokom samog čina začeća, vuku korijenje iz davnih vremena i drevnih kultura. Pa tako shodno civilizacijskom stupnju, povijesnom razdoblju i životnoj sredini ti pokušaji su poprimali različite oblike, od onih koji se zasnivaju na praznovjerju i nepoznavanju biološke osnove začeća do takvih kojima se niti danas ne može osporiti utemeljenost na stvarnim činjenicama i zapažanjima.

Kratki historijat odabira spola djeteta

Grčki liječnik Hipokrat (460–377. p.n.e.), otac medicine, kaže da se muško dijete začinje u desnoj strani maternice, a žensko u lijevoj. Aristotel (384-322. p.n.e.), veliki grčki mislilac i filozof, je tvrdio da spol djeteta ovisi o žaru muškog sudionika u spolnom odnosu ,tj. što je žešća njegova strast veća je mogućnost da začne muško dijete. Prenosi se da su stari Grci vjerovali da se spermom iz lijevog testisa začinju ženska, a spermom iz desnog testisa muška djeca, pa su si muškarci prema želji za spolom djeteta podvezivali jedan testis. To se vjerovanje dugo zadržalo tako da su francuski plemići u želji za muškim nasljednikom pribjegavali još drastičnijoj metodi: oni bi sebi vaditi lijevi testis. Kineski kalendar određivanja spola novorođenčeta postavljen prije više od 700 godina predstavlja jedan od prvih pokušaja rješavanja ovog pitanja. Zasnovan je na pravljenju astrološke veze između spola fetusa, njegove starosti i godina majke, a sve to povezano sa pet faktora: vodom, zemljom, drvetom, vatrom i metalom. Prenosi se da su Indijci oko 500 godine p.n.e. ustanovili da se može uticati na izbor spola djeteta u nekim situacijama konzumirajući određenu hranu kao i koristeći određene lijekove. Arapi su bili poznati po davanju prednosti muškoj djeci nad ženskom našto je ukazao plemeniti Kur’an. Iako je većina drevnih naroda smatrala da je žena odlučujući faktor rađanja muške ili ženske djece, kod Arapa je još u vrijeme džahilijeta preovladavalo ubjeđenje da je muškarac uzročnik rađanja muške i ženske djece što je i opjevano u džahilijetskoj poeziji. U vezi spola djeteta postoje u narodu i danas različita vjerovanja, običaji i ‘metode’ u rasponu od određivanja spola djeteta po obliku trbuha trudnice sve do uvjerenja da se posebnim zahvatima može promijeniti spol djeteta u već poodmakloj trudnoći! U Austriji je zabilježen običaj da se nakon rođenja djevojčice posteljica zakopa pod najbliže orahovo stablo kako bi naredno dijete bio dječak. U Engleskoj se vjerovalo da se muško dijete najsigurnije može začeti u vrijeme kada puše sjevernjak. 1911. znanstvenica King potkopala je sve temelje starih teorija, proveden je opit na dva bijela miša, muškog i ženskog, uklonjen je jedan jajnik ženke i jedna testis mužjaka, i rezultat je bio da su se legla oba spola iz sjemena jednog testisa. To znači da nema veze testis, bilo lijevi ili desni, u određivanju spola djeteta, kao i da apsolutno nemaju nikakve veze jajnici sa određivanjem spola djeteta. Veliki napredak biologije i razvoj biomedicinske tehnologije omogućili su u posljednje vrijeme izbor spola djeteta na znanstvenoj osnovi. Odjeljivanje ‘muških’ (Y) od ‘ženskih’ (X) spermatozoida u kombinaciji s različitim oblicima vještačke oplodnje te prenatalne dijagnostike spola, jedan su od posljednjih tehnoloških ‘hitova’ u tzv. humanoj reprodukciji. Iako metode još nisu dovoljno razrađene a i primjenjivost im nije apsolutna, mogućnost začeća djeteta željenoga spola pobudilo je veliko zanimanje, a u SAD i nekim evropskim zemljama niknule su brojne klinike specijalizirane za taj postupak. Vještački izbor spola djeteta je podigao pozornost na Zapadu zbog svoje etičke dimenzije. Naime, protivnici izbora spola djeteta kao glavnu bojazan ističu promjene prirodnog balansa spolova u populaciji, pogotovo ako se u budućnosti metodika usavrši i pojednostavi te postane jeftinija i pristupačnija velikom broju parova. Međutim, pristalice izbora tvrde da bi takva opasnost stvarno postojala samo u azijskim zemljama, poput Kine gdje je nakon zakonske zabrane porodicama da imaju više od jednog djeteta (1979. godine) omjer dječaka prema djevojčicama porastao. Druga je bojazan da bi pretežni izbor muške djece predstavljao diskriminaciju prema djevojčicama i ženama što je moralno neprihvatljivo, itd.

Da li se poznavanje i određivanje spola djeteta suprostavlja islamskoj akidi

Postavlja se pitanje da li neki šerijatski tekst upućuje da se ne može doći do spoznaje spola fetusa? Može neko uzeti za argument riječi Uzvišenog: ‘Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti. Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten ‘ (Prijevod značenja Lukman, 34.), da čovjek ne može znati spol djeteta dok je ono u stomaku svoje majke, a kamoli da izabere spol.

Poznavanje spola djeteta dok je u utrobi majke je stvar gajba (nepoznatog i nevidljivog) kojeg samo Allah poznaje na što također ukazuje i hadis kojeg bilježi Buharija (7379): ‘Pet su ključeva gajba, ne poznaje ih niko osim Allaha, niko ne zna šta će sutra biti osim Allaha, niko ne zna šta je u matericama osim Allaha, niko ne zna kada će pasti kiša osim Allaha, ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti i niko ne zna kada će Smak svijeta nastupiti’. Međutim, u stvarnosti je potvrđeno iskustveno i znanstveno da čovjek može saznati spol djeteta dok je u stomaku kao što može i uticati na određenje spola djeteta. Pa zar je moguće da Kur’an i sunnet negiraju nešto što se dešava u stvarnosti? Kakav je odgovor islamskih učenjaka na ovu koliziju šerijatskih tekstova i stvarnosti? Mnogi učenjaci današnjice su dali odgovor na ovu prividnu kontradiktornost, između ostalih šejh Ibn Usejmin, rahimehullah (Medžmu’u fetava ve resail 1/35). Upitan je o spoju između znanja ljekara kojeg je spola fetus (putem ultrazvuka) i riječi Uzvišenog: ‘I samo On zna šta je u matericama’(Prijevod značenja Lukman, 34.), onog što je došlo u tefsiru Ibn Džerira od Mudžahida da je čovjek pitao Vjerovjesnika, sallallahu ´alejhi ve sellem, o tome šta će njegova žena roditi, pa je Uzvišeni objavio ovaj ajet, kao i onog što se prenosi od Katade da je značenje ajeta da samo Allah zna kojeg je dijete spola. Pa se odgovor sastojao u slijedećem: Mogućnost ljekara da uz pomoć veoma preciznih instrumenata (ultrazvuka) ustanove spol djeteta u stomaku nije u oprečnosti sa spomenutim ajetom. Jer ajet u svih pet spomenutih stvari govori o gajbu (nepoznatom i nevidljivom) kojeg samo Allah zna. A stvari gajba koje su vezane za dijete u utrobi majke se odnose na sljedeće: vrijeme koje će provesti u stomaku njegove majke, kakav će biti njegov život, djelo, kolika opskrba, hoće li biti sretan ili nesretan i da li je muško ili žensko prije nego što se tjelesno formira. A nakon što se tjelesno formira, a time dobije i prepoznatljive spolne karakteristike, znanje o njegovom spolu, muškom ili ženskom, ne ulazi u znanje gajba (napoznatog i nevidljivog) jer je svojim formiranjem postao dio pojavnog vidljivog svijeta. Osim što se tada dijete u utrobi majke nalazi obavijen u tri tmine koje kada bi se otklonile mogao bi svako vidjeti kojeg je spola. A zrake ultrazvuka su dovoljno jake da mogu probiti te tmine i omogućiti da se pokaže spol djeteta. U samom ajetu nije spomenuto da se znanje o onome što je u utrobi majke odnosi na spol djeteta, također to nije prenešeno ni u sunnetu.

A hadis kojeg prenosi Mudžahid je mukati’un (prekinut) – slab, jer je Mudžahid tabi’in, tj. nije sreo Poslanika, sallallahu ´alejhi ve sellem, a prenosi od njega bez spomena ashaba u senedu. A tumačenje Katade se odnosi na to da samo Allah zna spol djeteta prije nego što se tjelesno formira, a poslije tjelesnog formiranja pa o tome imaju znanje i druga stvorenja (meleki ili ljekari uz pomoć ultrazvuka).

Zato kaže Ibn Kesir u svom tefsiru tumačeći ovaj ajet u suri Lukman: ‘Također, niko ne zna osim Njega Uzvišenog šta je u matericama od onog što Uzvišeni hoće da stvori, međutim, kada naredi (melekima) da bude muško ili žensko, sretno ili nesretno onda to znaju i meleki koji su za to zaduženi i ko hoće od Njegovih stvorenja’.

Naučno čudo – hadis koji govori o nastajanju muškog ili ženskog spola

Da li neki šerijatski tekst govori o načinu nastanka muškog ili ženskog spola? Da, hadis kojeg Muslim bilježi u svom Sahihu (742), koji je ujedno dokaz da nastajanje spola djeteta ima svoje osjetilne uzroke koje ljudi mogu spoznati i koristiti. Naime, prenosi Sevban, radijallahu ´anhu, da je bio kod Allahovog Poslanika, sallallahu ´alejhi ve sellem, kada mu je došao židovski rabin i, između ostalog, pitao ga o djetetu. Pa je odgovorio: ‘Tekućina (sjeme) muškaraca je bijela, a tekućina žene je žuta, pa kada se sastanu i prevlada tekućina muškarca tekućinu žene bude muško, a kada prevlada tekućina žene tekućinu muškarca bude žensko, sa Allahovom dozvolom’. Kaže židov: ‘Istinu si rekao, zaista si ti Vjerovjesnik!’, zatim se okrenuo i otišao. Onda je Poslanik, sallallahu ´alejhi ve sellem, rekao: ‘Pitao me je o onome o čemu me je pitao, a ja nemam znanja o tome sve dok mi Allah sa njim ne dođe (putem objave)’.

Komentatori hadisa, kako navodi Ibn Hadžer u Fethul-bariju (11/270.), imaju dva mišljenja o riječi ‘fe ‘ala’ (tekućina muškarca tekućinu žene): jedno da znači – prevlada, a drugo – prije stigne. Ovo drugo značenje negira sam prvi dio hadisa ‘pa kada se sastanu (tekućina muškarca i žene)’, jer ako su se već sastale tekućine kako će poslije toga jedna stići prije druge. Što znači da je značenje ‘prevlada’ ispravno. Pa tako ovaj hadis predstavlja naučno čudo, jer su medicinska istraživanja potvrdila, o čemu će detaljnije biti govora u poglavlju o metodama određivanja spola djeteta, da je tekućina muškarca lužinasta, a tekućina žene kiselinska. Pa ako u vaginalnoj sredini prevlada lužinasta tekućina onda ona pospješuje brzo kretanje spermatozoida koji nose muški spol (y-kromosomi) koji stignu do jajne ćelije i oplode je prije spermatozoida koji nose žanski spol (x-kromosomi), jer su oni spori i teški, te tako dijete bude muško. A ako u vaginalnoj sredini prevlada kiselinska tekućina koja uništava spermatozoide koji nose muški spol, jer su slabootporni i nejaki, a prežive spermatozoidi koji nose ženski spol, jer su jaki i postojani, onda samo oni stignu do jajne ćelije i oplode je, te dijete bude žensko. Ovo naučno tumačenje povezano sa ovim hadisom je potvrdio egipatski znanstvenik profesor S’ad Hafiz koji živi u Americi, osnivač nauke o neplodnosti muškaraca (El-I’džazul-‘ilmi, Zindani). Ovo je još jedna potvrda da: (Allahov Poslanik, sallallahu ´alejhi ve sellem) ‘On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje’ (Prijevod značenja En-Nedžm, 2-3.). Upravo ovo je sam Poslanik, sallallahu ´alejhi ve sellem, potvrdio rekavši na kraju hadisa: ‘A ja nemam znanja o tome sve dok mi Allah sa njim ne dođe (putem objave)’.

Šerijatski status određivanja spola djeteta

Stavovi savremenih islamskih učenjaka oko ovog pitanja mogu se svesti u globalu na dva mišljenja. Postoji i treće čiji su zastupnici bez stava (El-Mesailu et-tibbijje el-mustedžidde 1/232).

Prvo mišljenje: Osnov u izabiranju spola djeteta je dozvola te u tome nema smetnje sa šerijatske strane. Od najistaknutijih predstavnika ovog stava su šejhovi: Abdullah el-Bessam, Mustafa Zerka, Salih ibn Humejd, Vehbe ez-Zuhajli i mnogi drugi. Također je ovo mišljenje Vijeća za fetve u Jordanu i Komisije za fetve iz Kuvajta. (Ihtijaru džinsil-dženin, dr. Abdurrešid Kasim, str. 68-72)

Drugo mišljenje: Rad na odabiranju spola djeteta nije dozvoljen. Ovo je stav dr. Muhammeda en-Netše, dr. Nasira ebul-Besal i šejha Fejsala Mevlevija. Također, ovo mišljenje je ono što se može razumjeti iz fetve Stalne komisije za fetve u Saudiji u kojoj stoji: ‘Pitanje embrija (fetusa) sa strane njihovog stvaranja, njihovog muškog ili ženskog spola je od stvari gajba (nepoznatog) o kojem nema znanja niko osim Allah subhanehu ve te’ala’. (Ihtijaru džinsil-dženin, dr. Abdurrešid Kasim, str. 72-73)

Argumenti prvog mišljenja
(Ru’jetun šer’ijjetun fi tahdidi džinsil-mevlud, Halid el-Muslih str. 7-19)

Prvi dokaz: Osnov u stvarima je dozvola sve dok se nema dokaza o zabrani, ovo je šerijatsko pravilo koje zastupa džumhur učenjaka (Šerhul-kevkebil-munir 1/325), a kaže Ibn Redžeb da neki učenjaci kažu da je na ovome idžma’ učenjaka (Džamiul-ulumi vel-hikem 2/166), a oni koji zastupaju zabranu nemaju dokaz na koji se može osloniti.

Drugi dokaz: Nekoliko vjerovjesnika je tražilo od Allaha u svojim dovama da im da muško dijete. Ibrahim, ´alejhisselam, je dovio riječima: ‘Gospodaru moj, daruj mi čestitog dječaka ‘. (Prijevod značenja Es-Saffat, 100.) Također Uzvišeni spominje dovu vjerovjesnika Zekerije, ´alejhisselam: ‘Gospodaru moj, reče, podari mi od Sebe čestita potomka’. (Prijevod značenja Ali Imran, 38.) Da je traženje muškog djeteta zabranjeno, Uzvišeni bi njima zabranio da dove ono što je haram.

Treći dokaz: Vjerodostojan hadis od  Sevbana, radijallahu ´anhu, u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu ´alejhi ve sellem, odgovorio na pitanje nekog židova o rađanju dječaka rekavši: ‘Tekućina (sjeme) muškaraca je bijela, a tekućina žene je žuta, pa kada se sastanu i prevlada tekućina muškarca tekućinu žene bude muško, a kada prevlada tekućina žene tekućinu muškarca bude žensko, sa Allahovom dozvolom’. (Bilježi ga Mislim 315, Nesai 9073, Ibn Huzejme 232, i ostali). U ovom hadisu jePoslanik, sallallahu ´alejhi ve sellem, pojasnio da nastajanje muškog ili ženskog djeteta ima svoj prirodan uzrok. Također, hadis ničim ne ukazuje da je nastanak spola djeteta stvar gajba (nepoznatog) koju jedino Allah zna, nego naprotiv da je poput ostalih prirodnih stvari koje imaju svoje uzroke nastanka kada ih uradimo dobijamo uvijek isti rezultat. Na argumentovanje sa ovim hadisom postoje dvije primjedbe o kojima je Ibnul-Kajjim nadugačko i naširoko pisao u nekoliko svojih knjiga: Et-Turukul-hukmijje (185), Tuhfetul-atfal (166), Miftahu darisse’ade (1/259), Medarudžussalikin (1/243).

Četvrti dokaz: Analogija (kijas) izbora spola djeteta na dozvolu liječenja neplodnosti. Naime, nema razilaženja među učenjacima da je dozovoljeno liječiti neplodnost.

Nisu u tome učenjaci vidjeli oprečnost ajetu: ‘A koga hoće, učini bez poroda.’ (Prijevod značenja Eš-Šura, 50.) Onda je uzimanje za uzroke radi odabiranja spola djeteta preče da bude dozvoljeno jer je to lakša, blaža i manja aktivnost od ulaganja truda da se rodi dijete onima koji su neplodni.

Argument drugog mišljenja

Zagovorači ovog stava potkrepljuju svoj stav sa četiri argumenta od kojih je najjači dokaz koji se sastoji u slijedećem. Rad na određivanju spola djeteta je miješanje u djela koja su isključivo svojstvena Allahu, tj. u Njegovo stvaranje i Njegovu volju, kao i pokušavanje da se spozna gajb (nepoznato) o onome što je u materici što jedino Allah zna.

Kaže Uzvišeni: ‘On vas oblikuje u matericama kako On hoće’ (Prijevod značenja Ali Imran, 6.) Kaže grupa mufessira, poput Ibn Mes’uda i Katade, da se ovdje misli na oblikovanje u muškom ili ženskom spolu. (Džamiul-bejan od Taberija, 3/169.) Također, u istom kontekstu su riječi Uzvišenog: ‘Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu, a koliko šire’ (Prijevod značenja Er-R’ad, 8.). A u ajetu o pet ključeva gajba (nepoznatog)

Uzvišeni kaže:‘Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama…’ (Prijevod značenja Lukman 34.) Kaže grupa mufessira tefsireći ovaj ajet da ne zna niko šta je u matericama, muško ili žensko, crvene ili crne kože. (Džamiul-bejan od Taberija, 21/88)

Kaže mufessir Džessas u svom tefsiru ‘Ahkamul-Kur’an’ (5/60): ‘Na ovom mjestu (ajetu) Allah je Sebe izdvojio u znanju onog što je u matericama kako bi nam stavio do znanja da niko drugi sem Njega to ne zna i da je to od znanja gajba kojeg niko ne zna osim Allaha’. Ovo također podupire hadis od Ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, kada kaže melek prilikom udahnjivanja duše: ’O Gospodaru, je li muško ili žensko? Pa Tvoj Gospodar odredi šta hoće, a melek zapiše’ (Muslim 2645).

Komentar:

Prvo – uzimanje za uzroke koje je Uzvišeni Allah učinio načinom dolaska do posljedica, svejedno bilo to u određivanju spola ili nečemu drugom, ne sadrži u sebi miješanje u stvaranje i ostvarenje Allahove volje što je samo Allahu svojstveno. Dokaz za to je da sve što radi Allahov rob to ne izlazi iz Allahove odredbe, volje i stvaranja. Kaže Uzvišeni: ‘Vi nećete nešto htjeti osim da to Allah hoće’ (Prijevod značenja El-Insan, 30.), i kaže: ‘Allah je Stvoritelj svega’ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 62.)

Drugo – rad na određenju spola djeteta ne negira Allahovu osobenost u poznavanju onog što je u matericama, ovo je očevidno iz slijedećeg: Rad na određenju spola nije ništa drugo nego uzimanje za uzrok koji vodi do određenog rezultata.Taj rezultat će nekada biti ostvaren,a nekada neće kao i u bilo kojoj drugoj stvari. Sa druge strane, Uzvišeni Allah nekim od svojih stvorenja omogući da spoznaju spol djeteta, nekima objavom, a neki to znaju iz iskustva što sve predstavlja kap vode u moru Allahova znanja. Pa tako Allah obavijesti meleka zaduženog za matericu o svih pet stvari spomenutih u hadisu Ibn Mes’uada, radijallahu ‘anhu, između ostalog i o spolu.

Također, potvrđeno je da se znanje spola može spoznati putem pronicljivosti (firasa), snova i slično. Tome svjedoči znanje Ebu Bekra, radijallahu ‘anhu, o onome što je u stomaku njegove žene prije nego se porodila, kada je na samrti rekao kćerki Aiši, radijallahu ‘anha, da podijeli određen imetak nakon njegove smrti sa svoja dva brata i dvije sestre, pa mu ona reče da ona ima jednu sestru Esmu, a ko je ta druga, pa joj odgovori da će ono što je u utrobi majke biti žensko. (Malik u Muvetteu 1474.)

Kaže malikijski učenjak Karafi da se ovo znanje Ebu Bekra, radijallahu ‘anhu, ne suprostavlja Allahovoj osobenosti u poznavanju onog što je u matericama, jer Allahovo znanje nije zasnovano na uzroku preko kojeg dobija saznanje, a Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, je to saznao putem snova kako se prenosi. (Ez-Zehire 6/229) Također, hanefijski učenjak Serahsi kaže da govor Ebu Bekra, radijallahu ‘anhu, nije pričanje o gajbu jer je on govorio na osnovu njegove pronicljivosti (firase). (El-Mebsut 12/50)

Radžih (odabrano) mišljenje na bazi argumenata je da je osnov u izbiranju spola djeteta dozvola, dok sa druge strane nema dokaza koji ukazuju na zabranu, a Allah zna najbolje.

Šartovi i pravila određivanja spola djeteta

Letimična analiza izvještaja i vijesti o stanju među ljudima sa onim što im je donijeo napredak biomedicine u operaciji izbora spola djeteta pokazuje da postoje određeni problemi koje je potrebno šerijatski, zakonsko i društveno liječiti čime bi se stalo na kraj zloupotrebi ovog naučnog napretka i kako bi se on stavio u službu čovječanstva. U tom kontekstu oni koji se bave i interesuju ovim pitanjem koji pripadaju različitim religijama i državama pozivaju da se postave uvjeti i pravila dozvole izbora spola čime bi se uklonile i umanjile štetnosti ove pojave. Šartovi dozvole izbora spola djeteta sa šerijatske strane se mogu rezimirati u sljedećem (Dirasat fikhijje fi kadaja tibbijje muasire 2/880):

Prvo: da izbor spola ne bude obavezni državni zakon ili opća politika, nego lična želja supružnika.

Drugo: da određivanje spola djeteta medicinskim putem rade samo oni koji imaju potrebu za tim, poput supružnika kojima se nekoliko puta rađa isti spol ili radi sprečavanja prenošenja nasljednih bolesti koje su vezane za x-kromosom. Ovo već primjenjuju neke zemlje poput Amerike i Britanije koje su postavile velika ograničenja medicinskim centrima specijalizovanim za izbor spola.

Treće: preduzimanje svih garancija koje sprečavaju miješanje spermatozoida prilikom vještačke oplodnje koje vodi u miješanje porijekla ljudi. O ovom pravilu se na Zapadu ne vodi računa, a Islam je po ovom pitanju veoma rigorozan.

Četvrto: čuvanje stidnih mjesta, tj. otkrivati veličinom i vremenom dio tijela koji je nužno da se otkrije, i to pred osobom istog spola.

Peto: da se izbor spola djeteta ne radi bez dozvole oba roditelja, jer oboje imaju pravo na dijete.

Karakteristike spolnih ćelija

Da bi se razumio govor o metodama određivanja spola djeteta neophodno je da se poznaju neke osnovne karakteristike spolnih ćelija. Vodeće teorije o spolnoj selekciji zasnivaju se na činjenici da spolne ćelije, sperma i jajna ćelija, imaju 23 kromosoma (pola od tjelesnih), te da nose po jedan spolni kromosom. Ženska jajna ćelija ima uvijek X kromosom, a spermatozoid može imati X ili Y kromosom. Spol djeteta određuje se u toku začeća , tj. ako jajnu ćeliju oplodi sperma sa X kromosom, dobit ćemo žensko dijete, a ako sperma sadrži Y kromosom, imat ćemo muško dijete. Spol našeg djeteta, dakle, u potpunosti ovisi o spermi koja je oplodila jajnu ćeliju koja kod žene izlazi jednom između dva mjesečna pranja. Jednačina ženskog spola glasi: x  jajašce + x sperma = xx = žensko dijete, a muškog: x  jajašce + y sperma = xy = muško dijete. Sperma se sastoji od mješavine X i Y kromosoma – koje zbog njihovih karakteristika možemo zvati ‘postojani X’ i ‘brzi Y’ – a njihov omjer u spermi je otprilike 50:50. ‘Postojani X’  je nosilac ženskog spola; X- sperma su veći, sporiji i žive puno duže. Puno su otporniji na vaginalnu floru i mogu preživjeti čak 5-6 dana. ‘Brzi Y’  je nosilac muškog spola; Y- sperma su manji, ali imaju duži repić koji ih čini bržima i pokretljivijima, ali nisu otporni i ne mogu dugo živjeti, te u većini slučajeva umiru u roku od 2 dana. S ozirom na ove uočene karakteristike X i Y spermija – razvile su se teorije o tome kako možete utjecati na povećanje šansi u dobivanju toliko željene curice ili dječaka. Uz to vrlo je važno odrediti tačan dan ovulacije jednom od standardnih metoda. Ovulacija predstavlja oslobađanje jedne ili više jajnih ćelija iz jajnika koje su spremne za oplodnju, a ovo, u stvari, predstavlja plodno razdoblje žene.

Metode određivanja spola djeteta i šerijatski status istih

Metode određivanja spola dijele se u dvije skupine: opće nemedicinske metode i medicinske metode .

Nemedicinske metode:

Kada se kaže nemedicinske metode ne misli se da sve one nisu medicinski ispravne, nego da se ne odvijaju u labaratorijima i pod nadzorom ljekara. Prenosi se mnoštvo metoda i različitih teorija za određivanje spola od kojih su većina praktično nepotvrđene ili su isčezle sa vremenom, te stoga ne zavređuju da se na njima zadržava. U ovom poglavlju biće govora samo o metodama koje su prisutne u praksi među ljudima. (Ihtijaru džinsil-mevlud ve hukmuhul-šeri’ od Abdurrešida ibn Kasima)

Prva metoda: upotrebe odgovarajućih hemijskih tekućina. Suština ovog metoda se bazira na tome da je postalo poznato da kiselinska sredina više odgovara x-kromosomima (spermi), tj. onim koji nose ženski spol, a lužinska sredina odgovara y-kromosomima (spermi), tj. onima koji nose mušku djecu. Zato je na ženi da koristi vaginalno tuširanje kiselinom ili lužinom kako bi pripremila maternicu sa odgovarajućom hemijskom sredinom za željeni spol. Naime, vaginalno lučenje je karakteristično po kiselinskoj tekućini koja štiti i čisti ovaj organ od bakterija. Ova kiselinska osobenost vagine ako je u velikom procentu ona uništava spermatozoide unutar vagine naročito y-kromosome (koji nose muški spol) zato što su oni slabootporno i mali kada se uporede sa x-kromosomima (koji nose žensku djecu) koji se uglavnom otporni na ovu kiselinu. Smatra doktora Bloom 1424. po Isi, ‘alejhisselam, da je kiselost vaginalne sredine bitan faktor u određivanju spola djeteta. Ovo je dokazao njemački liječnik Anterberger tako što je ustanovio da su žene koje boluju od neplodnosti a koje su se liječile sa natrij bikarbonatom (lužinom) rađale mušku djecu više od ženske. Na osnovu ovog je zaključio da lužinska sredina pomaže rađanju muškog spola za razliku od kiselinske sredine koja pomaže rađanju ženske djece. Nakon ovog mnogo je ljekara izvršilo istraživanja koja su potvrdila gore spomenuto. Također, ljekari su utvrdili da je lučenje grlića maternice lužinsko što pomaže prolasku y-kromosomima, tj. onima koji nose mušku djecu, a da se lučenje vrata meternice poveća sa ženinim orgazmom. Prema tome, žena koja želi da rodi muško dijete treba petnaestak minuta prije polnog odnosa da izvrši pranje vagine, tako što će uzeti veliku kašiku praha natrij karbonata (sode bikarbone), koji se može nabaviti u apoteci, i rastvorit ga u litar kuhane vode, a zatim će tom mješavinom izvršiti duboko unutrašnje pranje vagine.

Ovo treba uraditi na dan ovulacije, tj. spuštanja jajne ćelije iz jajnika čime se omogućava y-kromosomima, tj. onima koji nose mušku djecu, da što prije oplode jajnu ćeliju i kako ne bi bili izloženi uginuću. Suprotno ovome, ona žena koja želi da rodi žensko dijete, treba uzeti kašiku bijelog ocata i uraditi isto što je gore spomenuto. Također, za dobijanje muškog djeteta polni odnos treba biti dubok kako bi y-kromosomi došli do otvora vrata maternice čija je sredina lužinska. Smatra doktor Landrum (u knjizi ‘Kako da izabereš spol svoga djeteta’) da je za izbor muškog spola bolje da polni odnos bude odostraga jer to pomaže izbacivanju sjemena (y-kromosoma) blizu otvora maternice, a uz to da učestvovanje žene u polnom činu bude veoma aktivno jer je potvrđeno da spolna uzbuđenost i orgazam žene luče lužinastu tekućinu koja pomaže y-kromosoma stignu da oplode spuštenu jajnu ćeliju. Neki ljekari su ustanovili da pijenje šoljice kahve ili nekog drugom osvježavajućeg pića koje sadrži kofein napola sata prije polnog akta pospješuje veću pokretljivost y-kromosoma čime se daje veća mogućnost začeću muškog djeteta. A što se tiče ženskog djeteta, polni čin ne treba biti dubok, žena ne treba biti aktivna i ne treba nastojati da doživi orgazam, kao i da polni čin bude najmanje tri dana prije ovulacije.

Ovaj metod ne sadrži u sebi nešto što bi sa šerijatske strane zahtijevalo njegovu zabranu.

Drugi metod: činjenje polnog akta u određeno vrijeme. Ako se polni odnos učini prije vremena ovulacije (tj. spuštanja ženske jajne ćelije iz jajnika) y-kromosomi (sperma) koji nose muški spol pošto su lakši i brži doći će do odredišta prije x-kromosoma ali neće naći jajnu ćeliju, zatim će uginuti jer su slabi i kratko žive (jer ne žive više od dva dana). Onda tu ostaje prostor za x-kromosome (spermu) koji nose žensku djecu, oni su postojani, jaki i dugo žive (čak do šest dana), pa kada stignu i bude ovulacija u narednih nekoliko dana onda uz Allahovu dozvolu bude žensko dijete. Smatra dr. Cutler da kada se izvrši oplodnja dva ili tri dana prije ovulacije, djeca koja se rode budu 80% ženska, dok ako se desi oplodnja nekoliko sati poslije ovulacije 80% rođene djece bude muškog spola. Prema tome, žena koja želi muško dijete treba da se čuva od polnog odnosa sve do vremena ovulacije, a to je u većini slučajeva 14. dan od početka menstrualnog ciklusa, kod onih žena čije je pranje vremenski uredno.

Tada joj muž treba prići kako bi se polni čin uskladio sa spuštanjem jajne ćelije. A ako joj je mjesečno pranje vremenski neuredno te ne zna tačno kada joj je termin ovulacije na njoj je da nastoji utvrditi vrijeme ovulacije na jedan od sljedećih načina:

●  mjerenjem tjelesne temperature, jer se ona u momentu ovulacije poveća za 0,5 do 1,0 stepeni,

●  praćenjem promjene sluzi grlića materice, jer materica prije pet dana od ovulacije luči sluz koja je debela, boje blata i ljepljiva, ova sluz se postepeno smanjuje tako da potpuno nestane nakon prestanka podnosti, pa je ženi čistoća, neljepljivost i mokrina sluzi dokaz ovulacije,

●  upotrebom savremenih sprava za određivanje termina ovulacije.

Pa tako oni koji žele muško dijete; na mužu je da ostavi polno općenje sve do termina ovulacije, time će učiniti y-kromosome (spermu) koji nose muški spol jakima, a njihov broj će biti velik, te će se oplodnja jajne ćelije desiti baš kada se ona spustila (a ona ne živi više od 24 sata). Pa pošto su y-kromosomi pokretljiviji i brži od x-kromosoma (koji nose ženski spol) prije će stići i začet će se muško djete uz Allahovu dozvolu. A oni koji žele žensko dijete; na njima je da imaju svakodnevno polni akt jer će time oslabiti y-kromosome (spermu) koji nose muški spol, a zadnji polni odnos trebaju imati tri dana prije ovulacije. Na ovakav način y-kromosomi koji dođu do odredišta prije x-kromosoma, pošto nije bila ovulacija, uginuće i tako ostaviti prostor za spore, ali jake x-kromosome koji će oploditi jajnu ćeliju i dati žensko.

Ova metoda kao i prethodna nije ništa drugo nego dozvoljeno uzimanje za uzroke.

Treći metod: dijeta. Urađena su istraživanja koja su potvrdila da ishrana žene utiče na promjenu stanja u materici time što poveća prisustvo nekih materija a umanji prisustvo drugih što prilikom oplodnje rezultira začećem određenog spola djeteta. Naime, njemački znanstvenik Herst vršio je 1935 po Isi, ‘alejhisselam, istraživanja o uticaju kalijuma na žive organizme. On je u posudu sa vodom stavio crve, a onda dolijevao kalijum. Stvar koja mu je skrenula pažnju je bila da koliko god doda kalijuma time bi se povećalo rađanje muških crvi. 1969. izvršeno je istraživanje na 52 farme koje su koristile hranu obogaćenu kalcijom i magnezijom,i rezultat je bio rađanje 340 ženskih grla nasuprot 280 muških. Zatim je ponovljeno ovo istraživanje na drugim živim stvoranjima pa je bio isti rezultat. Nakon toga, dva kanadska ljekara su ovo potvrdili na osnovu izvršene stastistike koja se sastojala u slijedećem: Utvrdili su da je od 50 žena koje su rodile mušku djecu 40 njih je bilo na dijeti obogaćenoj sa soli, a sa korištenjem hrane koja vrlo malo sadrži kalcijum i magnezijum, dok je sa druge strane, 50 žena rodilo žensku djecu a koje su bile na dijeti obogaćenoj sa kalcijum i magnezijum sa korištenjem vrlo malo natrijuma. Također, istraživanja su potvrdila da žena koja se u ishrani oslanja na biljnu hranu izbjegavajući meso, velika je prilika da će roditi žensko. Prema tome, žena koja želi da rodi muško dijete treba da joj ishrana bude bogata sa natrijom i kalijom poput prirodnih sokova, meda, mesa, kahve, čaja, slane hrane i povrća, a žena koja želi da rodi žensko dijete treba da joj ishrana bude bogata kalcijom i magnezijom poput: mlijeka i milječnih proizvoda, mineralne vode, jaja, kakao, oraha i badema.

Tumačenje ove teorije se svodi na slijedeće: da dijetalna ishrana, gore spomenuta, uzrokuje fiziološke promjene na membrani jajne ćelije koja usljed te promjene prima i privlači samo sjeme jedne vrste (x ili y kromosome, tj. spermu koja nosi muški ili ženski spol). Druga grupa istraživača tumači da ova dijatalna ishrana utiče, u stvari, na stepen kiselinskog lučenja vagine koji igra veliku ulogu u dospijevanju spermatozoida do jajne ćelije. Također i ova metoda odabiranja spola djeteta ne sadrži u sebi nešto što bi je činilo zabranjenom po Šerijatu.

Procenat dobijanja željenog spola djeteta putem bilo koje od tri gore spomenute metode varira između 70% do 80%.

Četvrta metoda: usklađivanje polnog odnosa sa mjesečevim kretanjem. Nije dozvoljen rad po ovoj metodi, jer nije zasnovana ni na osjetu ni na iskustvu, nego predstavlja pusto nagađanje povezano sa astrologijom i uvjerenjem da nebeska tijela utiču na događaje.

Peta metoda: kineski kalendar. Zasnovan je na pravljenju astrološke veze između spola fetusa, njegove starosti i godina majke, a sve to povezano sa pet faktora: vodom, zemljom, drvetom, vatrom i metalom. Sa šerijatske strane je zabranjen zbog uvjerenja da nebeska tijela utiču na zemaljske događaje između ostalih spol djeteta.

Šesta metoda: metoda matematičkog proračuna. Ova metoda je zasnovana na zbrajanju broja slova od imena majke, majke njene majke, dana mjeseca u kojem je počela trudnoća, sa danom mjeseca u kojem će se poroditi. Pa ako zbir bude neparan broj biće muško, a ako bude paran biće žensko. Ova metoda je haram jer se bazira na uzimanju za uzrok ono što ni u Šerijatu ni u fizičkoj stvarnosti ne može biti uzrokom događanja.

Stalna komisija za fetve u Saudiji je za kineski kalendar rekla da je laž i batil, te da je obaveza uništiti ga i ne dijeliti među ljudima. (Fetva broj 21820, datum:22/1/1422)  Došlo je u fetvi Centar za fetve pod nadzorom Abdullaha Fekiha (Fetava eš-šebektil-islamijje 5/3302) da nije dozvoljeno oslanjanje na metode mjesečevog kretanja i matematičkog proračuna jer su djelo proroka i vidovnjaka koji su učinili da dani, mjeseci, imena osoba imaju uticaj na stvorenja i da su sredstvo pomoću kojih se spoznaje gajb, a ovo je jedan od najvećih harama jer predstavlja širk koji je Allah zabranio.

Medicinske metode za izbor spola djeteta

Pod ovim se podrazumijevaju metode koje zahtijevaju kliničku i labaratorijsku intervenciju, a to su:

a) Prirodna metoda koja se bazira na određivanju spola djeteta vršenjem abortusa fetusa ako ne bude spol koji se želi i tako sve dok trudnoća ne bude sa željenim spolom. Ova metoda nije dozvoljena jer je zasnovana na činu abortusa koji po ispravnom mišljenju učenjaka nije dozvoljen bez opravdanog šerijatskog razloga, a da ne govorimo o štetnim posljedicama na ženino tijelo i gubljenje plodnosti usljed učestalog vršenja abortusa.

b) Odjeljivanje sperme Ericssonovom albuminskom metodom ,a zatim vještačka oplodnja.

c) Odjeljivanje sperme Johnsonovom metodom protočne citometrije, a zatim vještačka oplodnja.

Ericssonova metoda se radi putem vještačke oplodnje  svejedno bila vanjska (tzv. dijete iz epruvete) ili unutrašnja, procenat uspjevanja trudnoće je 25% a dobijanje željenog spola dostiže procenat od 80%. Johnsonova metoda se vrši putem micro-osjemenjivanja van tijela žene koje je mnogo preciznije, te nakon utvrđivanja spola djeteta embrio se stavlja u maternicu, a procenat uspijevanja trudnoće ovom metodom je 50% a dobijanje željenog spola dostiže procenat od čak 99%.

Šerijatski status ove dvije metode se vraća na propis vještačke oplodnje o kojoj je Kolegij islamskog prava (Kararat ve tevsijat, str. 74-76), između ostalih, donijeo stav da su od svih vrsta i oblika koje postoje u praksi dozvoljena samo dva oblika: prvi – da se uzme sjeme od muža i jajna ćelija od njegove supruge, zatim da se izvrši vještačka oplodnja u labaratoriji, a potom embrio stavi u maternicu supruge (tzv. vanjska vještačaka oplodnja), drugi – da se uzme sjeme od muža i stavi u odgovarajuće mjesto polnog organa njegove supruge (tzv. unutrašnja vještačaka oplodnja).

Nakon izlaganja nemedicinskih i medicinskih metoda određivanja spola djeteta može se konstatovati: da onome ko ima potrebu za izborom spola djeteta da su prve tri nemedicinske, tzv. narodne metode: upotreba odgovarajućih hemijskih tekućina, činjenje polnog akta u određeno vrijeme i dijeta, šerijatski dozvoljene i najbolje za korištenje. A medicinske metode (Ericssonova i Johnsonova) ne treba koristiti osim u nuždi, poput liječenja nasljednih bolesti, uz ispunjavanje šartova gore spomenutih.

Ovo je stav Kolegija za islamsko pravo pri Rabiti (19. sjednica, novembar 2007 u Mekki). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje