Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
PRODAJA MUZIČKIH INSTRUMENATA (od strane onog ko se bavio muzikom i pokajao)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Slušanje muzike i muzičkih instrumenata, izuzev defa, je zabranjeno po Kur'anu, Sunnetu i idžamu (konsenzusu) učenjaka. Ovaj idžma prenosi skupina učenjaka poput Kurtubija, Tabviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Slušanje muzike i muzičkih instrumenata, izuzev defa, je zabranjeno po Kur'anu, Sunnetu i idžamu (konsenzusu) učenjaka. Ovaj idžma prenosi skupina učenjaka poput Kurtubija, Taberija, Ibn Es-Salaha, Ibn Redžeba, Ibnul-Kajjima, Ibn Hadžera El-Hejtemija i mnogih drugih. Takođe, mezheb četvorice imama vođa mezheba je na zabrani upotrebe, korištenja i slušanja muzičkih instrumenata.
Detaljnije o šerijatskom statusu muzike pročitaj na linku:
http://www.zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=352:pjevanje-i-muzika-propisi-i-ubhe&catid=80:obrazovanjeumjetnostnaukaknjizevnost&Itemid=44
Općeprihvaćeno fikhsko pravilo kod islamskih pravnika glasi „Ono što je zabranjeno upotrebljavati zabranjeno je i posjedovati (kupovinom, poklonom, nasljeđivanjem i slično)“.
Kaže Ez-Zerkeši u knjzi „El-Mensuru fil kava'id“: „Ono što je zabranjeno upotrebljavati zabranjeno je i njegovo sticanje, ili bez razilaženja poput instrumenata za zabavu (muziku i slično), ili po ispravnijem mišljenju poput posuda od zlata i srebra“.
U knjzi „El-Ešbah ven-nezair“ kaže Sujuti: „Dvadeset i šesto pravilo: Ono što je zabranjeno upotrebljavati zabranjeno je i njegovo sticanje, zbog toga je zabranjeno steči instrumente za zabavu (muziku i slično), posude od zlata i srebra, psa onome ko se ne bavi lovom, svinju, štetne životinje, alkohol i svilu i nakit za muškarce“.
U jednoj fetvi Stalne komisije za fetve u Saudiji soji: „Nije dozvoljeno sticanje (na bilo koji halal način) instrumenata za zabavu, poput muzičih instrumenata i bubnjeva, niti sticanje kaseta na kojima je snimljena muzika, i nije dozvoljena prodaja ovih stvari“.
Prema tome, pošto je slušanje i bavljenje muzikom zabranjeno, takođe su zabranjena sredstva (muzički instrumenti) sa kojima se oni izvode i upražnjavaju. Na osnovu ovoga velika većina islamskih pravnika svečetiri mezheba (samo unutar hanefijskog mezheba ima razilaženja) su na stavu da muzički instrumenti nisu imetak koji ima vrijednost, te da je obavaza muzičke instrumente uništiti, i da onaj ko ih uništi nije dužan da nadoknadi njihovu vrijednost jer je on u stvari uradio ono što mu je svakako dužnost i obaveza (negiranje munkera).
Islamski pravnici su jasno i nedvosmisleno u svojim knjigama naglasili i pojasnili da nije dozvoljeno prodavanje muzičkih instrumenata jer oni nisu imetak koji u Šerijatu ima vrijednost niti je njihovo korištenje dozvoljeno.
Takođe, ono što nije dozvoljeno prodavati niti upotrebljavati nije dozvoljeno ni poklanjati.
Poklanjanje ili prodaja muzičkih instrumenata nemuslimanima ili nemuslimanskoj organizaciji prestavlja kur'anskim ajetom zabranjeno potpomaganje u griješenju.
Kaže Uzvišeni: „A nemojte se međusobno potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).
Najbolje je da se ti instrumenti unište.
Napomena: Onaj ko ostavi nešto radi Allaha, Allah mu to nadoknadi sa nečim boljim. Onaj ko se Allaha boji (ostavljajući ono što je On zabranio) On mu nađe izlaz i rješenje i opskrbi ga odakle se ni ne nada. Veliki je belaj da insan sebe i svoju porodicu hrani haram imetkom, jer tijelo koje izraste od harama Vatra mu je najpreča. Sve spomenuto pod napomenom je zasnovano na šerijatskim tekstovima.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŠTA DA RADI ŽENA KOJA IMA HAJZ U NOĆI LEJLETUL-KADRA
Alejkumusselam. Niko ne može sa sigurnošću tvrditi koju će noć biti Lejletul-kadr. Ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima je da je ona u zadnjih deset dana Ramazana i to u nepranim noćima. A u kojoj nepranoj noći je Lejletu-kadr oko toga je veliko razilaženje među učenjacima. Najbliži stav na osviše
Alejkumusselam.
Niko ne može sa sigurnošću tvrditi koju će noć biti Lejletul-kadr.
Ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima je da je ona u zadnjih deset dana Ramazana i to u nepranim noćima.
A u kojoj nepranoj noći je Lejletu-kadr oko toga je veliko razilaženje među učenjacima. Najbliži stav na osnovu dokaza je da se noć Lejletul-kadra mijenja svakog Ramazana, a može biti 21-e, 23-e, 25-e, 27-e ili 29-e noći, pa jednog Ramazana bude 25-e noći a drugog 29-e noći.
Ovas noć ima svoje znakove, što je tema sama za sebe.
Žena u stanju hajza u noćima u kojima se očekuje da bi mogla biti noć Lejletul-kadra, može da čini sljedeće ibadete: da dovi i zikri čak i sa dovama i zikrovima koji su u stvari kur'anski ajeti, takođe, može da uči Kur'an, jer po ispravnom stavu učenjaka dozvoljeno je ženi u stanju hajza da uči iz Kur'ana pošto nema validnog i vjerodostojnog argumenta koji to zabranjuje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeONLINE PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Nema razilaženja među učenjacima i islamskim pravnicima da je šart valjanosti prodaje da prodavač bude vlasnik onoga što prodaje ili da bude opunomoćen od vlasnika da prodaje, tjviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nema razilaženja među učenjacima i islamskim pravnicima da je šart valjanosti prodaje da prodavač bude vlasnik onoga što prodaje ili da bude opunomoćen od vlasnika da prodaje, tj. da je prodaja onoga što ne posjeduje ili onoga zašto nema punomoć ništavna. (pogledaj: El-Mesu'atu el-fikhijje el-kuvejtijje, 9/15)
Izuzetak ovom propisu je prodaja SELAM (tj. prodaja nečega što prodavač prilikom prodaje ne posjeduje a oko čijih osobina se prodavač i kupac detaljno dogovore, pri čemu kupac daje novac na licu mjesta a prodavač dostavi dogovorenu robu u vrijeme kako se dogovore) oko čega nema razilaženja među učenjacima. Dozvola prodaje SELAM je potvrđena u vjerodostojnom Sunnetu, s tim da ima svoje šartove koje treba ispuniti da bi bila ispravna.
Takođe, izuzetak prodaje onoga što se ne posjeduje je prodaja FUDULI (prodaja tuđeg imetka bez njegove dozvole) oko čega postoji razilaženje među učenjacima.
Dokazi sa kojim učenjaci dokazuju zabranu prodaje onoga što se ne posjeduje su dva vjerodostojna općepoznata hadisa:
Prvi – hadis kojeg prenosi Hakim ibn Hizam, radijallahu anhu, u kojem je došlo je on rekao: „O Allahov Poslaniče, dođe mi čovjek hoće da kupi od mene ono što ja nemam, mogu li mu prodati ono što je na pijaci (tržnici)?“ On mu odgovori: „Ne prodaji ono što ne posjeduješ“.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i Bejheki. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hazm, Ibn Hibban i Albani, a dobrim Timizi, Bejheki i Šujab Arnaut.
Drugi hadis – od Abdullah ibn Amra, radijllahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nije dozvoljena: prodaja sa pozajmicom, dva šarta u prodaji, zarada na onome što se ne može garantovati niti prodaja onoga što ne posjeduješ“.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Hakim i Bejheki. Vjerodostojnim su ga ocjenili Tirmizi, Hakim, Albani i Šuajb Arnaut.
U značenju ova dva prenešeno u drugim rivajtima je još nekoliko hadisa.
Ovi hadisi jasno i nedvosmisleno ukazuju na zabranu prodaje robe koja nije u vlasništvu onog ko prodaje.
Ako se prodaja robe vrši na način kako je opisano u pitanju, tj. da prvo prodaju robu koju reklamiraju na stranici a koju ne posjeduju, a zatim kupe tu robu sa neke druge stranice (ili svejedno kako i odakle), onda nema sumnje da takav način prodaje potpada pod zabranjeno prodavanje onoga što se ne posjeduje.
Takva prodaja sa strane Šerijata je batil (ništavna) i oni koji to rade imaju grijeh kod Uzvišenom Allaha ako to rade sa znanjem o zabrani istog.
Takođe, kao što prodaja robe koja se ne posjeduje nije dozvoljena prodavaču tako isto nije dozvoljena ni kupcu koji zna da se prodaje na zabranjen način.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeBAVLJENJE INTERNET-TRGOVINOM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Bavljenje kupoprodajom (trgovinom), svejedno bilo u trgovinama, berzama ili preko interneta, je dozvoljeno kada se ispune općepoznati i prihvaćeni šartovi kod islamskih pravnikviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Bavljenje kupoprodajom (trgovinom), svejedno bilo u trgovinama, berzama ili preko interneta, je dozvoljeno kada se ispune općepoznati i prihvaćeni šartovi kod islamskih pravnika. Neki šartovi su vezani za prodavača i kupca, a neki za robu i novac sa kojima se trguje.
Šartovi vezani za prodavača i kupca su:
Prvi – da se kupoprodaja vrši uz dobrovoljni pristanak prodavača i kupca.
Ako je jedan od njih dvojice bespravno prisiljen na kupoprodaju njihova trgovina je batil (ništavna).
Drugi – da su obojica (i prodavač i kupac) osobe kojima je šerijatski dozvoljeno da raspolažu imetkom, tj. da su slobodni, punoljetni i pametni. Kupoprodaja dječaka (do 7 godina), budale (glupaka ili maloumnika), lude osobe i roba bez dozvole njegovog vlasnika je neispravna i nevalidna. Izuzetak ovome su sitne stvari, poput kupovine hljeba (kruha) i slično.
Treći – da obojica vlasnici (ili da opunomoćeni od vlasnika) onoga sa čime posluju (kupac novca a prodavač robe). U protivnom njihova trgovina nije dozvoljena.
Šartovi vezani za robu i novac sa kojima se trguje su:
Prvi – da je roba od stvari koje su Šerijatom dozvoljene da se koriste. Nije dozvoljeno trgovanje alkoholom, drogom, svinjetinom, muzičkim instrumentima, strvinom i slično.
Drugi – da je robu i novac moguće preuzeti prilikom kupoprodaje ili nakon nje. Nije ispravna prodaja otete robe, odbjegle životinje i slično, jer ih nije moguće preuzeti.
Treći – da su količina i vrsta robe koja se kupuje i novca sa kojim se plaća poznati i precizno utvrđeni i dogovoreni. Nije ispravna prodaja robe koju kupac nije vidio ili koja nije poznata opisom ili primjerkom.
Za sve navedene šartove postoje jasni šerijatski argumneti čije naviđenje nije predmet ovog pitanja.
Prema tome, bilo koja kupoprodaja, svejedno bilo u trgovinama, berzama ili preko interneta, koja ispuni navedene šarte ona je šerijatski valjana, a u protivnom nije ispravna.
Promjena ili kupovina druge valute
Da bi bilo dozvoljeno mijenjati (ili kupovanje) valute jednu za drugu (poput dolara sa eurima) potrebno je da se ispuni samo jedan šart, a to je da mijenjanje ili kupovanje bude iz ruke u ruku.
U hadisu Ubadete ibn Samita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „… A kada su vrste imetka (misli se na: zlato, srebro, dolare, dinare, eure i slično) različite, prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku“.
Plaćanje kupljene robe preko banke u dinarima koje službenik odmah na licu mjesta pretvori u dolare shodno valutnom kursu tog dana šerijatski potpada pod dozvoljenu promjenu jedne valute u drugu. Prema tome, u takvom plaćanju preko banke nema šerijatske zapreke.
Sporni vidovi kupoprodaja preko interenta
Ono našto treba upozoriti su dva sporna vida bavljenja trgovinom preko interneta (vjerovatno ovih spornih načina ima više, ali ovo je ono što je za sada došlo do mene):
Prvi je: KUPOVINA ZLATA I SREBRA PREKO INTERNETA
O tome sam detaljnije govorio na ovom linku:
https://pitajucene.com/pitanje/kupovina-zlata-i-srebra-preko-interneta/
Prvi je: prodaja robe koja se ne posjeduje.
O tome sam detaljnije govorio u odgovorima na pitanja pod sljedećim linkovima:
ONLINE PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE
https://pitajucene.com/pitanje/online-prodaja-robe-koja-se-ne-posjeduje/
PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE PUTEM INTERNET SHOPA
https://pitajucene.com/pitanje/prodaja-robe-koja-se-ne-posjeduje-putem-internet-shopa/
KUPOVINA ROBE KOJU TRGOVAC NE POSJEDUJE
https://pitajucene.com/pitanje/kupovina-robe-koju-trgovac-ne-posjeduje/
Prema tome, ako tvoje bavljenje kupoprodajom preko interneta ispunjava gore spomenute šartove kuporodaje, ako se ne baviš kupovinom ili prodajom preko interneta zlata, srebra ili neke novčane valute, i ako ne prodaješ ono što ne posjeduješ, nema smetnje da se baviš interent-trgovinom.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS PRODAJE KUR'ANA (muslimanima i nemuslimanima)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Propis prodaje Mushafa (Kur'ana na arapskom jeziku) zavisi od toga kome se prodaje, tj. da li se prodaje kjafiru (nemuslimanu) ili muslimanu. Propis prodaje Mushafa (ili dijelovaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Propis prodaje Mushafa (Kur'ana na arapskom jeziku) zavisi od toga kome se prodaje, tj. da li se prodaje kjafiru (nemuslimanu) ili muslimanu.
Propis prodaje Mushafa (ili dijelova Mushafa) kjafirma
Nema razilaženja među učenjacima da je prodaja Mushafa kjafirma zabranjena.
Ovo je stav četiri fikhske pravne škole: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Reddul-muhtar 4/134, Hašijetud-dusuki 3/7, Tuhfetul-muhtadž 4/230, Keššaful-kinna'a 3/134)
Ovu zabranu argumetiraju sljedećim dokazima:
Prvi – Riječima Uzvišenog: „A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima“ (En-Nisa’, 141). Ovim ajetom Uzvišeni zabranjuje da se omogući ili da prilika kjafirima da unište, omalovaže i ponize muslimane. A prodajom Kur'ana kjafiru daje mu se prilika da obesčasti Plemeniti Kur'an koji predstavlja najveću svetost kod muslimana, a to je u suprotnosti sa zabranom koja je došla u plemenitom ajetu.
Drugi – Hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, „zabranio da se putuje sa Kur'anom u zemlju neprijatelja“. U rivajetu je došlo: „iz bojazni da ne dostigne u njihove (kjafirske) ruke“.
Prema tome, zabrana putovanja sa Mushafom u zemlju neprijatelja kjafira je obrazložena mogučnošću da dođe u njihove ruke gdje bi ga oni obesčastili i omalovažili. Pa je tako prodaja Mushafa kjafirima preče da bude zabranjena.
Treći – Razumskim argumentom: da je u prodaji Mushafa kjafirima obesčašćenje svetosti islama, jer se time daje prilika da ga obesčaste i omalovaže.
Zatim su se učenjaci razišli oko valjanosti te prodaje ako se ona desi:
Šafije, hanabile i malikije smatraju da je ova prodaja batil (ništavna).
Dok hanefije, malikije i šafije po jednom mišljenju unutar mezheba smatraju da je prodaja Mushafa kjafiru valjana (ako se već desila), s tim da je muslimanski vladar obavezan da prisili kjafira da Mushaf ne bude u njegovom vlasništvu (prodajom i slično).
Pod ovu zabranu ne ulazi prodaja prijevoda Kur'ana kjafirima, ona je dozvoljena. S tim da prijevodi u kojima je uz prijevod odštampan i Kur'an na arapskom potpadaju pod isti propis zabrane.
Takođe, pod isti propis zabrane prodaje Mushafa kjafirima potpada i poklanjanje Mushafa kjafirima, davanje kao sadake, davanje kao zalog i slično.
Učenjaci šafijskog mezheba su naveli neke izuzetke zabrane prodaje Mushafa ili dijela Mushafa kjafirima, kao na primjer:
– dirhemi i dinari (novac) na kojima je urezano nešto iz Kur'ana,
– kupovina muslimanskih kuća od strane zimija (ehli-kitabija koji žive u muslimankoj državi) na čijim zidovima je uklesano nešto od Kur'ana,
– pismo koje se šalje nemuslimanima u kojem se napiše nešto iz Kur'ana,
– odjeća na kojoj je napisano nešto iz Kur'ana. (Hašijetul-džeme, 3/19)
Propis prodaje Mushafa muslimanu
Oko prodaje Mushafa muslimanu učenjaci imaju četiri mišljenja:
Prvo mišljenje: dozvola prodaje i kupovine Mushafa muslimanu bez pokuđenosti.
Ovo je stav hanefija, imama Šafije, rivajet imama Ahmeda, Hasana El-Basrija, Ebul-‘Alijeta, Š'abija i Ikrime.
Njihov argument je da se ovdje radi o prodaji papira i truda ruku, a prodaja spomenutog je dozvoljena.
Drugo mišljenje: zabrana prodaje i kupovine Mushafa.
Ovo je rivajet od imama Ahmeda za kojeg kažu hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Buhuti da je to zvanični stav hanbelijskog mezheba.
Argumenti ovog mišljanja su:
Predaja od imama Ahmeda u kojoj je rekao: „Ne znam da ima olakšica u prodaji Mushafa“.
Da je zabrana prenešena od ashaba, a nije poznato da im se neko u njihovo vrijeme u tome suprostavio.
Jer se ova prodaja zasniva na prodaji Allahove knjige, a vadžib je da se ona zaštiti od skrnavljenja, niskosti i poniženja.
Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu () od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Volio sam da se ruke sijeku (kao šerijatska kazna) zbog njegove prodaje (Mushafa)“. Ovu predaju je šejh Albani ocijenio slabom jer je u njenom lancu prenosilaca Lejs ibn ebi Sulejm, a on je slab.
Treće mišljenje: pokuđenost i prodaje i kupovine Mushafa.
Ovo je stav šafijskog mezheba, takođe prenosi ga Ibn ebi Šejbe od Ibn Omera, Ibn Mes'uda, radijallahu anhuma, Mesruka, Abdullah ibn Jezida, Šurejha, Ibrahima En-Neha'ija, Salima, ‘Alkame i Ibn Sirina.
Argumnet pokuđenosti je čuvanje Kur'ana od toga da bude na stepenu robe koja se kupuje i prodaje. Jer cilj kupoprodaje je Allahov govor, a vadžib je čuvati Allahov govor od spuštanja na nizak nivo da bude poput robe.
Četvrto mišljenje: pokuđenost prodaje ako za time nema potrebe a dozvola kupovine.
Ovo je stav unutar šafijskog mezheba, takođe prenosi Ibn ebi Šejbe da je ovo stav Džabira, Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, El-Hakema, Katade i Ebu Seleme. Ovo je takođe rivajet od imama Ahmeda za kojeg kaže Merdavi da je zvanični stav hanbelijskog mezheba.
Bespotrebna prodaja je pokuđena jer je u njoj skrnavljenje i omalovažavanje Allahova govora, za razliku od kupovine sa kojom se spašava i stiče Allahova knjiga.
Odabrano (radžih) mišljenje, a Allah zna najbolje, je prvo i četvrto mišljenje zajedno. Jer u prodaji i kupovini Mushafa muslimanu je prodaja papira i truda ruku a ne prodaja ili kupovina Allahova govora, a prodaja papira i truda ruku je dozvoljena.
Međutim, ako za prodajom Mushafa nema potrebe, jer se do njega može doći bez kupovine, onda je njegova prodaja pokuđena kako bi se Allahova knjiga čuvala od skrnavljenja, omalovažavanja i spuštanja na niži nivo.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePRODAJA I KUPOVINA UVAKUFLJENIH KNJIGA (poput „Komentara Tahavijine poslanice“, „Buharijine zbirke hadisa“, „Tefsira“ Ibn Kesira i slično)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Knjige (ili Mushafi) na kojima piše da su VAKUF, BESPLATAN PRIMJERAK i slično nije dozvoljeno prodavati. Jer ono što se uvakufi izlazi iz vlasništva onoga ko je uvakufio i prelviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Knjige (ili Mushafi) na kojima piše da su VAKUF, BESPLATAN PRIMJERAK i slično nije dozvoljeno prodavati. Jer ono što se uvakufi izlazi iz vlasništva onoga ko je uvakufio i prelazi u vlasništvo Allaha, po većini učenjaka, ili u vlasništvo svih muslimana, po drugom mišljenju učenjaka.
Prema tome, to što rade učenici medrese (i drugi) koji su dobili „Komentar Tahavijine poslanice“ na poklon, nije dozvoljeno. Novac koji su dobili za tu prodaju je haram imetak, obavezni su da ga se riješe. Ili da ga vrate kupcu ako je to moguće, ili da ga udijele kao sadaku siromašnima, a za to neće imati sevapa (nagradu).
Ovaj propis se odnosi na sve knjige koje se dijele kao vakuf ili besplatan primjerak, poput „Buharijine zbirke hadisa“, „Tefsira“ Ibn Kesira i slično.
Onaj ko se okoristio sa spomenutim knjigama, nema smetnje da ih pokloni nekom drugom, a ne da ih prodaje.
Sa druge strane, ko ne može nabaviti (dobiti) primjerak spomenutih knjiga osim da ih kupi od onih koji prodaju, nema smetnje da ih kupi, jer drugačije ih ne može nabaviti. S tim da mu nije dozvoljeno da je nakon upotrebe prodaje. Samo je može pokloniti drugom.
Oko propisa prodaje knjiga na kojima piše da se dijele besplatno, da nisu na prodaju, da su vakuf Allahu i slično nisam našao da ima razilaženja među savremenim učenjacima koji su o tome izdali fetve. A oko knjiga koje besplatno dijele neke vjerske ili davetske institucije ili humanitarne organizacije na kojima ne piše da su besplatne, niti da nisu na prodaju, niti da su vakuf Allahu i slično, evo šta kaže Stalna komisija za naučno istraživanje i fetve u Saudijskoj Arabiji.
Upitana je komisija (broj fetve 19292) sljedeće:
„Pitanje: Da li je dozvoljeno prodavati knjige i kasete za kojima više nemamo potrebe, a koje pošalju neka braća i humanitarne organizacije, a na kojima nije napisano da su vakuf Uzvišenom Allahu ili da se poklanjaju, a ne prodaju. Na njima piše cijena knjiga. Je li dozvoljeno da ih prodamo sa ciljem da kupimo druge?
Odgovor: Sve knjige i kasete koje se besplatno dijele od strane dobrovoljnih davaoca i humanitarnih organizacija se smatraju vakufom te ih nije dozvoljeno prodavati niti trgovati sa njima. Ko za njima nema potrebe neka ih da drugome kome trebaju.“
Stalna komisija za naučno istraživanje i fetve u sastavu: Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd, Salih ibn Fevzan El-Fevzan, Abdulaziz ibn Abdullah Ale eš-Šejh i Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz.
Prema tome, kupoprodaja i trgovina uvakufljenih knjiga (koje se dijele besplatno) je zabranjena. Onaj ko je to već uradio, a nije znao, nema grijeha, ali se treba riješiti haram imetka koji je stekao na takav način, tj. da ga vrati onome kome je prodao takve knjige ili ako je to nemoguće da tu vrijednost udijeli siromašnima.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS TRGOVANJA BINARNIM OPCIJAMA DIONICA (preko interneta)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Da je ovdje u pitanju stvarna kupovina dionica u vremenu kada se procjeni da će vrijednost dionica neke kompanije porasti ili pasti, pa nakon određenog vremena, ili u unaprijedviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da je ovdje u pitanju stvarna kupovina dionica u vremenu kada se procjeni da će vrijednost dionica neke kompanije porasti ili pasti, pa nakon određenog vremena, ili u unaprijed određenom vremenu, iste prodati stvarnom prodajom, onda bi ova vrsta poslovanja bila dozvoljena.
Međutim, u obliku kako je opisano u pitanju, taj način poslovanja predstavlja klasično zabranjeno kockanje u islamu. Jer ulagač kada uloži novac da će vrijednost dionica neke firme porasti (ili pasti), pa ako poraste dobije 70%, a u suprotnom izgubi uloženi novac (ili dio novca), on se u suštini opkladio. A klađenje je vrsta zabranjenog kockanja.
Znači, u ovom načinu poslovanja, koje ne predstavlja nikakvu kupoprodaju niti razmjenu usluga, ulagač je ili dobitnik ili gubitnik, a što je prepušteno slučaju i predviđanju, kao u sportskim kladionicama.
Kockanje i klađenje je zabranjeno Kur'anom, Sunnetom i idžma'om (konsenzusom) učenjaka.
Kaže Uzvišeni: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (El-Maide 90).
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže svom prijatelju: dođi da se s tobom kladim, neka udijeli sadaku.” Mutefekun alejhi.
Islamski učenjaci su jednoglasno složni na zabrani kocke (mejsira) i klađenja (kimara), a idžma’ učenjaka su prenijeli El-Kurtubi (El-Džami'u liahkamil-Kur'an, 6/94), Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 32/220) i Ibn Hadžer (Fethul-bari, 8/497).
Prema tome, nije dozvoljeno baviti se binarnim poslovanjem dionica, jer predstavlja klasično klađenje koje je zabranjeno u islamu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS UGOVORA O PRODAJI MALINA U KOJEM CIJENA NIJE ODREĐENA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Da bi odgovor bio precizan tražio sam jedan primjerak tih ugovora. Vezano za gore postavljeno pitanje oko nepreciziranja cijene kupoprodaje malina i kupina, u Ugovoru o otkupuviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da bi odgovor bio precizan tražio sam jedan primjerak tih ugovora. Vezano za gore postavljeno pitanje oko nepreciziranja cijene kupoprodaje malina i kupina, u Ugovoru o otkupu maline i kupine kojeg imam stoji:
„Član 11. Ugovorne strane su saglasne da se cijena maline i kupine određuje na osnovu tržišnih uslova, te da se konačna cijena utvrđuje u drugoj polovini berbe. Kupac (tj. firma koja otkupljuje) ima pravi mijenjati cijene maline i kupine svakodnevno, zavisno od cijena na tržištu i kvaliteta.“
Prije odgovora na konkretno pitanje neophodno je navesti mes'elu propisa kupoprodaje u kojoj nije poznata (određena) cijena proizvoda (robe), jer je odgovor na pitanje izgrađen na njoj.
Naime, islamski pravnici uslovljavaju određene šartove da bi kupoprodaja bila ispravna i dozvoljena.
Uslovljavaju tri šarta vezana za kupca i prodavača:
1- pristanak obje strane (ako je jedna od strana prisiljena, trgovina je batil)
2- da su slobodni, pametni i umno zreli (nije ispravna kupoprodaja lude osobe, djeteta i roba)
3- da je roba ili novac u njihovom vlasništvu (ili da su opunomoćeni da u ime druge osobe trguju)
Također, uslovljavaju tri šarta vezana za novac i robu:
1- da je roba od one koju je dozvoljeno koristiti (da nije alkohol, svinjetina i slično)
2- da su novac i robu u mogućnosti da se predaju drugoj strani
3- da su cijena i roba (opis i količina) određeni i poznati.
Oko detalja spomenutih šartova ima razilaženja, al to nije predmet ovog pitanja.
Što se tiče šarta određivanja cijene robe, učenjaci imaju dva općepoznata stava:
Prvi stav – da je poznavanje cijene robe uslov valjanosti kupoprodaje.
To jest, ako se nešto proda bez navođenja cijene, ta kupoprodaja nije valjana.
Ovo je stav većine učenjaka ovog ummeta. Na njemu su svečetiri pravne škole:
hanefije (Šerhu fethil-kadir 6/260, el-Bahu er-raik 5/294),
malikije (Hašijetud-dusuki 3/14, Mevahibul-dželil 4/276),
šafije (Mugnil-muhtaž 2/22, Nihajetul-muhtadž 3/405),
hanabile (Keššaful-kinna'i 3/174, El-Insaf 4/309).
Drugi stav – dozvola prodaje bez navođenja i određivanja cijene robe.
Ovo je stav Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjima (Bedai'ul-fevaid 4/50). Također, navodi Ibn Tejjmije da je ovo stav unutar hanbelijskog mezheba koji suprotan općepoznatom stavu mezheba. (Nezarijjetul-‘akd str. 155-156)
Dokaz prvog stava učenjaka: zabrana prodaje u kojoj ima GARER, tj. čija je završnica nepoznata. Zabrana prodaje garer je došla u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem on kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio prodaju garer“. Napoznatija definicija prodaje garer je prodaja čiji je ishod nepoznat.
Odgovor učenjaka drugog stava na ovaj argumnet je da se zabranjena prodaja garer odnosi na nepoznavanje robe (poput prodaje plodova prije nego što se ispolji valjanost ploda) a ne nepoznavanje cijene robe. Također, kažu da se cijena robe može naknadno dogovoriti na obostrano zadovoljstvo.
Dokaz drugog stava učenjaka:
Prvi – opći šerijatski tekstovi ukazuju na dozvolu prodaje ako je zasnovana na pristanku i zadovoljstvu obje strane. A nepoznavanje cijene robe ne šteti samoj kupoprodaji jer se može vratiti na na vrijednost prodaje slične robe, a u slučaju prevare, prevarena strana ima pravo izbora, tj. da poništi ugovor.
Drugi – hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem je došlo da su bili na putovanju pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio devu od Omera, radijallahu anhu, a zatim je odmah poklonio Ibn Omeru, radijjallahu anhuma, a da nisu dogovorili cijenu deve. (Nezarijjetul-akd 155)
Treći – praktični idžma (konsenzus) muslimana oko dozvole prodaje hljeba i mesa bez određivanja cijene.
Odabrano mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. valjanost i dozvola prodaje bez određivanja cijene robe. Jer hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu presuđuje po ovom pitanju.
S tim da je praktično najbolje i najsigurnije raditi po prvom stavu učenjaka, tj. da se odmah odredi cijena onoga što se prodaje, kako kupac i prodavač ne bi dolazili u stanje spora, nezadovoljstva i sukoba jer prethodno nisu dogovorili cijenu.
Prema tome, spomenuti kupoprodajni ugovor otkupa malina i kupina je šerijatski valjan.
Ostaje pitanje: da li je pametno ovakve ugovore sklapati. Jer ovakvi ugovori uglavnom idu na štetu proizvođača i prodavača malina i kupina, zato što je u ovom ugovoru naknadno određivanje cijene u potpunosti prepušteno kupcu.
Savjet i rješenje je: da prodavač zahtijeva da se ugovor pravi pred samu berbu a istovremeno da se istraži tržišna cijena malina, te na osnovu toga da se odmah u ugovoru odredi cijena malina i kupina. Ili u najmanju ruku da se odredi minimalna cijena otkupa ispod koje prodavač neće prodavati.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeHARAM IMETAK
Haram imetak je svaki imetak koji po Šerijatu nije dozvoljeno steči ili posjedovati. Haram imetak se dijeli na dvije vrste: haram imetak sam po sebi i haram imetak zbog načina na koji je zarađen. (Ahkamul-malil-haram, dr. 'Abbas el-Baz, str. 40-45, Hukmu zekatil-malil-harami, Abdullah ibn Meni'a, Meviše
Haram imetak je svaki imetak koji po Šerijatu nije dozvoljeno steči ili posjedovati.
Haram imetak se dijeli na dvije vrste: haram imetak sam po sebi i haram imetak zbog načina na koji je zarađen. (Ahkamul-malil-haram, dr. ‘Abbas el-Baz, str. 40-45, Hukmu zekatil-malil-harami, Abdullah ibn Meni'a, Medželletu el-buhusi el-islamijje, 42/247)
Prva vrsta:
Haram imetak sam po sebi (El-Furuk, El-Karafi 3/96) je onaj koji je kao imetak šerijatski zabranjen, poput alkohola, svinje, kipova, zabranjeni muzički instrumenti, nečistoće, krv i slično.
Uzvišeni Allah je naveo neke vrste ovog imetka u plemenitom Kur'anu u prevodu značenja: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama” (El-Maide 3).
Takođe, u drugom ajetu kaže u prevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide 90).
Nema razilaženja među učenjacima da ova vrsta imetka nije u osnovi imetak na koji se daje zekat, nego je on prljav imetak sam po sebi i vadžib je onom u čijim je rukama da ga se riješi.
Haram imetak zbog načina zarade (Ez-Zehiretu, El-Karafi, 13/322, Medžmu'ul-fetava, Ibn Tejmije, 29/320) je svaki imetak koji je sam po sebi dozvoljen, međutim postao je zabranjen zbog načina sticanja, poput novca zarađenog kamatom ili imetka steknutog putem zabranjenih kupoprodaja i slično.
Druga vrsta:
Haram imetak zbog načina zarade može imati dva oblika:
Prvi oblik – haram imetak koji je stečen bez dozvole njegovog vlasnika, poput: ukradenog imetka, uzetog mitom, otimačinom, monopolom, kamatom, prevarom i falsifikovanjem.
Drugi oblik – haram imaetak koji je stečen uz dozvolu njegovog vlasnika, poput: imetka stečenog kockanjem, klađenjem i zabranjenim vrstama trgovine.
———————-
Muslimanu je obaveza da što prije riješi haram imetka. Kako da ga se riješi i šta da učini sa njim, neka pročita na ovom linku:
http://zijad-ljakic.com/index.php…
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS ULAGANJA (BIZNISA) NA BERZI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Bavljenje kupoprodajom (trgovinom) na berzi je dozvoljen kada se ispune općepoznati i prihvaćeni šartovi trgovine kod islamskih pravnika. Neki šartovi su vezani za prodavača iviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Bavljenje kupoprodajom (trgovinom) na berzi je dozvoljen kada se ispune općepoznati i prihvaćeni šartovi trgovine kod islamskih pravnika.
Neki šartovi su vezani za prodavača i kupca, a neki za robu i novac sa kojima se trguje.
Šartovi vezani za prodavača i kupca su:
Prvi – da se kupoprodaja vrši uz dobrovoljni pristanak prodavača i kupca.
Ako je jedan od njih dvojice bespravno prisiljen na kupoprodaju njihova trgovina je batil (ništavna).
Drugi – da su obojica (i prodavač i kupac) osobe kojima je šerijatski dozvoljeno da raspolažu imetkom, tj. da su slobodni, punoljetni i pametni. Kupoprodaja dječaka (do 7 godina), budale (glupaka ili maloumnika), lude osobe i roba bez dozvole njegovog vlasnika je neispravna i nevalidna. Izuzetak ovome su sitne stvari, poput kupovine hljeba (kruha) i slično.
Treći – da obojica vlasnici (ili da opunomoćeni od vlasnika) onoga sa čime posluju (kupac novca a prodavač robe). U protivnom njihova trgovina nije dozvoljena.
Šartovi vezani za robu i novac sa kojima se trguje su:
Prvi – da je roba od stvari koje su Šerijatom dozvoljene da se koriste. Nije dozvoljeno trgovanje alkoholom, drogom, svinjetinom, muzičkim instrumentima, strvinom i slično.
Drugi – da je robu i novac moguće preuzeti prilikom kupoprodaje ili nakon nje. Nije ispravna prodaja otete robe, odbjegle životinje i slično, jer ih nije moguće preuzeti.
Treći – da su količina i vrsta robe koja se kupuje i novca sa kojim se plaća poznati i precizno utvrđeni i dogovoreni. Nije ispravna prodaja robe koju kupac nije vidio ili koja nije poznata opisom ili primjerkom.
Za sve navedene šartove postoje jasni šerijatski argumneti čije naviđenje nije predmet ovog pitanja.
Prema tome, bilo koja kupoprodaja, svejedno bilo u trgovinama, berzama ili preko interneta, koja ispuni navedene šarte ona je šerijatski valjana, a u protivnom nije ispravna.
Promjena ili kupovina druge valute
Da bi bilo dozvoljeno mijenjati (ili kupovanje) valute jednu za drugu (poput dolara sa eurima) potrebno je da se ispuni samo jedan šart, a to je da mijenjanje ili kupovanje bude iz ruke u ruku.
U hadisu Ubadete ibn Samita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „… A kada su vrste imetka (misli se na: zlato, srebro, dolare, dinare, eure i slično) različite, prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku“.
Plaćanje kupljene robe preko banke u kon.markama, koje službenik odmah na licu mjesta pretvori u dolare (ili eure) shodno valutnom kursu tog dana šerijatski, potpada pod dozvoljenu promjenu jedne valute u drugu. Prema tome, u takvom plaćanju preko banke nema šerijatske zapreke.
Sporni vidovi kupoprodaja preko interenta
Ono našto treba upozoriti su dva sporna vida bavljenja trgovinom preko interneta (vjerovatno ovih spornih načina ima više, ali ovo je ono što je za sada došlo do mene):
Prvi je: KUPOVINA ZLATA I SREBRA PREKO INTERNETA
O tome sam detaljnije govorio na ovom linku:
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=634:kupovina-zlata-i-srebra-preko-interneta&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
Drugi je: PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE.
O tome sam detaljnije govorio u odgovorima na pitanja pod sljedećim linkovima:
ONLINE PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=786:-online-prodaja-robe-koja-se-ne-posjeduje&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
PRODAJA ROBE KOJA SE NE POSJEDUJE PUTEM INTERNET SHOPA
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=387:prodaja-robe-koja-se-ne-posjeduje-putem-internet-shopa&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
KUPOVINA ROBE KOJU TRGOVAC NE POSJEDUJE
http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=383:kupovina-robe-koju-trgovac-ne-posjeduje&catid=77:ekonomijatrgovina&Itemid=44
Prema tome, ako tvoje ulaganje na berzi ispunjava gore spomenute šartove kuporodaje, i ako ne prodaješ ono što ne posjeduješ, nema smetnje da se baviš kupoprodajom na berzi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje