Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
DA LI KVARE POST RIJEČI DJEVOJCI “VOLIM TE” I “POŽELIO SAM TE”
Alejkumusselam. Post kvare sljedeće stvari: jelo, piće, spolni odnos, izlazak sjemena u budnom stanju (svejedno bilo to pri dodirivanju tijela žene, ljubljenju ili samozadovoljavanjem i slično), primanje hranjivih injekcija (poput infuzije) i nastupanje hajza i nifasa kod žene. Sve drugo mimo spomenviše
Alejkumusselam.
Post kvare sljedeće stvari: jelo, piće, spolni odnos, izlazak sjemena u budnom stanju (svejedno bilo to pri dodirivanju tijela žene, ljubljenju ili samozadovoljavanjem i slično), primanje hranjivih injekcija (poput infuzije) i nastupanje hajza i nifasa kod žene.
Sve drugo mimo spomenutog ne kvari post. Od stvari koje ne kvare post su: stavljanje kapi u oko, uho ili nos, povraćanje, vađenje krvi, činjenje hidžame, izlazak krvi iz nosa, krvarenje, vađenje zuba, izlazak mezja ili vedja, korištenje paste za zube, primanje nehranjive injekcije i slično.
Prema tome, kazati djevojki da je voliš i da si je poželio ne kvari post. Međutim, samo ašikovanje sa tom djevojkom, koje je po Šerijatu haram, je pitanje o kojem ne pitaš a trebao bi znati detaljan stav islama o tome. Pa te savjetujem da se vratiš na nekoliko odgovora o zabavljanju i ašikovanju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeZAŠTO SU ALLAHU NAJMRŽA MJESTA PIJACE
Alejkumusselam. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža mjesta Allahu su pijace". Kaže imam Nevevi komentarišući ovaj hadis u svom "Komentaru Sahiha Muslima" (2/475): "Najdraža mviše
Alejkumusselam.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi, a najmrža mjesta Allahu su pijace”.
Kaže imam Nevevi komentarišući ovaj hadis u svom “Komentaru Sahiha Muslima” (2/475): “Najdraža mjesta Allahu su mesdžidi”, jer su oni kuće pokornosti i izgrađene su na takvaluku, “a najmrža mjesta Allahu su pijace”, jer su one mjesta prevare, obmane, kamate, lažnih zaletvi, neispunjavanja obećanja, mjesta na kojima se ne zikri i tome slično u istom značenju … , a mesdžidi su mjesta na koja se spušta (Allahov) rahmet, a pijace su mjesta suprotna tome”.
A što se tiče onoga što je došlo u pitanju, kako da su pijace najmrža mjesta kada ima drugih mjesta na kojima se čine veći harami i veće zlo, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, odgovor na to je da se u hadisu pod riječima “najmrža mjesta Allahu su pijace” misli na mjesta koja su u osnovi halal, tj. na kojima se rade dozvoljene stvari poput kupoprodaje i slično. A druga mjesta, poput mušričkih bogomolja, javnih kuća, kafana i slično, su u osnovi haram mjesta jer se na njima rade haram stvari, nije dozvoljeno da uopće takva mjesta postoje niti je dozvoljeno na njih ići. Pa tako bi značenje hadisa bilo sljedeće: Allahu najdraža halal mjesta su mesdžidi, a Allahu najmrža halal mjesta su pijace. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKUPOPRODAJA ISLAMSKE LITERATURE UNUTAR MESDZIDA
Alejkumusselam. Pravi prijevod hadisa je: "Kada vidite nekoga da prodaje ili kupuje u msdzidu, recite mu: neka ti Allah ne da zaradu u tvojoj trgovoni". A ovo znači da hadis o zabrani ili pokuđenosti prodaje u mesdžidu u svojoj općoj formi riječi obuhvata sve vrste kuporodaja bez izuzetka. Nisam nasviše
Alejkumusselam.
Pravi prijevod hadisa je: “Kada vidite nekoga da prodaje ili kupuje u msdzidu, recite mu: neka ti Allah ne da zaradu u tvojoj trgovoni”. A ovo znači da hadis o zabrani ili pokuđenosti prodaje u mesdžidu u svojoj općoj formi riječi obuhvata sve vrste kuporodaja bez izuzetka.
Nisam nasao da je neko od komentatora hadisa napravio izuzetak u islamskoj literaturi osim Ibn Bettala u njegovom komentaru Buharijinog Sahiha.
Bitno je napomenuti da je po pitanju kupoprodaje unutar mesdzida većina učenjaka, od hanefija, malikija,šafija, Ibn Tejmije, Tirmizija i ostalih, na stavu da hadis ukazuje na pokuđenost tog djela a ne zabranu. Dok su hanabile na stavu da je to djelo zabranjeno.
Dokaz, tekast hadis, je na strani hanabila.
Mnogi savremeni učenjaci smatraju da pod ovu zabranu prodaje unutar mesdžida potpada i propagiranje novina ili islamske literature sa minbera (hutbi) ili unutar džamija na predavanjima a ne sama bukvalna kupoprodaja.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeSPREMANJE HRANE SVEKRU KOJI NE POSTI
Alejkumusselam. Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu. Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojomviše
Alejkumusselam.
Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu.
Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojom se mrsi i ne posti, jer to predstavlja potpomaganje u griješenju.
A Uzvišeni Allah je to zabranio rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljastvu” (El-Maide, 2).
U ovome ti nije dozvoljeno da budeš pokorna mužu, jer nema pokornosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.
Nema poslušnosti u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja među učanjacima. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”( Buharija (7257) i Muslim (4871)).
Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.
A ako tvoj svekar sebe ne smatra muslimanom, a što i odgovara njegovom stanju jer ne klanja niti posti, onda ti je dozvoljeno da mu spramaš hranu jer kjafir nije obavezan da posti prije nego što primi islam a i ako bi postio post mu se ne prima jer mu nedostaje šart valjanosti posta a to je islam.
Prema tome, prvo trebaš ustanoviti stanje svoga svekra, tj. pitati ga da li on sebe smatra muslimanom ili ne, pa onda postupiti kako je gore pojašnjeno.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKUPOVINA STVARI NA KOJIMA SU SLIKE ŽIVIH BIĆA
Alejkumusselam. Kupovina ili prodaja proizvoda na kojima su naslikane slike živih bića, ljudi i životinja, ako se kupuje ili prodaje zbog naslikanih slika onda je to zabranjeno, jer sa posjedovanjem sprečavaju se meleci da ulaze u kuću, a nema sumnje da se musliman treba čuvati svega što sprečava ulviše
Alejkumusselam.
Kupovina ili prodaja proizvoda na kojima su naslikane slike živih bića, ljudi i životinja, ako se kupuje ili prodaje zbog naslikanih slika onda je to zabranjeno, jer sa posjedovanjem sprečavaju se meleci da ulaze u kuću, a nema sumnje da se musliman treba čuvati svega što sprečava ulazak meleka u njegovu kuću.
Prenosi Ebu Talha, radijallahu anhu, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika”.
Međutim, ako većina proizvoda i stvari koje se kupuju i prodaju imaju slike na sebi tako da je veoma teško da se nađu proizvodi na kojima nisu naslikane slike, onda nema smetnje da se one kupuju i prodaju.
Kaže šejh Ibn Usejmin u knjizi “Eš-Šerhul mumti'a” (2/203): “Ono što je sada postalo opći belaj su slike na svemu i svačemu osim u rijetkim slučajevima: prisutne su na posuđu za jelo, na kutijama za hranu, knjigama, novinama, svugdje su prisutne, prave se čak likovi u trodimenzionalnom obliku: keks u obliku ribe ili zeca. Zato kažemo: Uzimanje ovih stvari (kupovinom i slično) radi slika nema sumnje da je zabranjeno.
Da se kupuju novine radi slika koje se objavljuju u njima, to je haram. A ako se one kupuju radi znanja, koristi i čitanja vijesti, nadam se da u ovome nema smetnja, uzimajući u obzir teškoću i nelagodnost (od izbjegavanje istog), jer Uzvišeni Allah kaže: “I On vam u vjeri nije ništa teško propisao” (El-Hadždž, 78).
Ove slike nisu ciljane od strane čovjeka prilikom kupovine niti ga one interesuju, takođe posuđe, kutije u kojima je hrana i slično, kao što se kaže one sadrže u sebi vid omalovažavanja te zbog toga ne ulaze u zabranjenu skupinu”.
Prema tome, prodaja (kupovina) upotrebnih predmeta poput sveski, olovaka, školskog pribora, posuđa, pa čak i odjeće, na kojima se nalaze slike životinja ili likova iz crtanih filmova, nije sporna inašaallah ako se sa njihovom prodajom (kupovinom) ne cilja prodaja (kupovina) samih slika.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePOST ONOGA KO JE NA PRIVREMENOM RADU
Alejkumusselam. Najkraći odgovor koji tebi u ovom momentu treba i od koga imaš koristi je da u tvom slučaju i u tvom halu možeš koristiti olakšicu musafira koju je Allah, dželle še'nuhu, spomenuo u svojoj plemenitoj Knjizi: "A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana" (El-više
Alejkumusselam.
Najkraći odgovor koji tebi u ovom momentu treba i od koga imaš koristi je da u tvom slučaju i u tvom halu možeš koristiti olakšicu musafira koju je Allah, dželle še'nuhu, spomenuo u svojoj plemenitoj Knjizi: “A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana” (El-Bekare, 184), i kaže: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti” (El-Bekare, 185). A što se tiče mes'ele: kada musafir dođe u određeno mjesto i tu privremeno boravi koliko dugo može da koristi olakšice putovanja (musafirluka), oko toga postoji jako razilaženje među učenjacima gdje se navode više od desetak mišljenja. Jedno od tih mišljenja je da ako ne planira da tu boravi, nego je samo tu privremeno zbog određenog posla, dozvoljeno mu je da koristi olakšice musafira u kraćenju namaza, mršenju Ramazana i slično dokle god ne završi namjeravani posao ili to zbog čega je došao. Bilježi Ibn Ebi Šejbe u svom “Musannefu” u vjerodostojnoj predaji od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Ako boraviš u nekom mjestu pet mjeseci krati namaz”. Takođe, od njega se prenosi u vjerodostojnoj predaji da je rekao nekom čovjeku: “Klanjaj dva rekata pa makar boravio deset godina”. A od Enesa, radijallahu anhu, se u vjerodostojnoj predaji prenosi da je boravio u
Nejsaburu godinu ili dvije klanjajući dva rekata. Slično ovome se prenosi od tabi'ina Alkame da je kratio namaz dvije godine prilikom boravka u Havarizmu. Takođe, od tabi'ina Ebu Vaila se prenosi da je kratio namaz dvije godine boraveći u nekom mjestu kao musafir.
Prema tome, koristi ovu olakšicu koju nam je Uzvišeni dao jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista Allah voli da se uzimaju Njegove olakšice kao što mrzi da se čine prema Njemu grijesi”, a u rivajetu kod Ibn Hibbana: “… kao što voli da se izvršavaju stroge naredbe”. Hadis bilježe Ahmed, Ibn Huzejme i Ibn Hibban, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePRODAJA ORUŽJA I MUNICIJE
Alejkumusselam. Što se tiče proizvodnje oružja i municije, u osnovi je to dozvoljeno i oko toga nema razilaženja među učenjacima. Ono što je sporno to je prodaja oružja i municije u dvije situacije: Prva: kada je fitna među muslimanima koja je odvela do sukoba među njima i rata, tada je zabranjeno pviše
Alejkumusselam.
Što se tiče proizvodnje oružja i municije, u osnovi je to dozvoljeno i oko toga nema razilaženja među učenjacima.
Ono što je sporno to je prodaja oružja i municije u dvije situacije:
Prva: kada je fitna među muslimanima koja je odvela do sukoba među njima i rata, tada je zabranjeno prodavati bilo kojoj strani oružje jer se time njima pomaže u grijehu, a Uzvišeni Allah to zabranjuje: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu” (El-Maida, 2).
Druga: prodavati oružje kjafirima kada je rat između muslimana i kjafira, znači prodavati oružje onim kjafirima koji ratuju protiv muslimana. U ovo ulazi i prodaja oružja i municije kriminalcima, razbojnicima, ubicama i njima sličnim, za koje se zna da će to upotrijebiti za ubijanje i ranjavanje drugih ljudi i činjenje fesada u društvu. Dokaz za ovo je isti gore spomenuti ajet koji zabranjuje potpomaganje u griješenju.
Kaže Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “I'alamul-muveki'in” (3/109): “Mnoštvo je šerijatskih argumentata koji ukazuju da se namjere, ciljevi i smislovi kupoprodajnih ugovora uzimaju u obzir, da oni utiču na ispravnost i ništavnost kupoprodajnog ugovora, na njegovu dozvolu i zabranjenost. Pa tako prodaja oružja onome za koga se zna da će sa tim oružjem ubiti muslimana je haram i batil zbog toga što to u sebi sadrži pomaganje u grijehu i neprijateljstvu.
A ako proda to oružje onome za koga zna da će se boriti na Allahovom putu to predstavlja pokornost i vid približavanja Allahu. Takođe, nije dozvoljena prodaja oružja onima koji ratuju protiv muslimana ili sa tim oružje čine razbojništvo po Zemlji jer je to potpomaganje u griješenju”.
Prema tome, nema nikakve smetnje da neko radi u fabrici u kojoj se proizvodi eksploziv i inicijalne kapsle jer je riječ o proizvodnji oružja i municije, a ono što je šerijatski sporno to su neki vidovi prodaje istog. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI KVARI ABDEST I POST AKO SE POLJUBI ŽENA OD AMIDŽE
Alejkumusselam. Pretpostavljam da pod učenjem "Rabenna atina fi dunja hasenne..." podrazumijevaš učenje dove na Etehijatu, tj. na sjedenju nakon Etehijatu i Salevata. Na ovom mjestu u namazu klanjaču je propisano i najbolje da uči one dove koje su prenešene od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selviše
Alejkumusselam.
Pretpostavljam da pod učenjem “Rabenna atina fi dunja hasenne…” podrazumijevaš učenje dove na Etehijatu, tj. na sjedenju nakon Etehijatu i Salevata. Na ovom mjestu u namazu klanjaču je propisano i najbolje da uči one dove koje su prenešene od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima. Te dove možeš naći u knjigama u kojima se opisuje detaljno način klanjanja a najbolje od tih knjiga su one koje se vraćaju na dokaze iz vjerodostojnog sunneta poput knjige NAMAZ U ISLAMU, SVOJSTVO NAMAZA ALLAHOVOG POSLANIKA,sallallahu alejhi ve sellem i druge. Ove knjige možeš naći i na internetu. A učiti suru Kulhuvallahu nije dozvoljeno na ovom mjestu jer ta sura nema značenje dove. Učenje dova koje nisu prenešene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput Ja Rabbi na ovom mjestu je preče ostaviti osim onome ko nije u stanju da nauči vjerodostojne dove.
Ljubljenje žene od amidže ili “drugo koljeno” ne kvari abdest osim ako se pobudi strast koja uzrokuje izlazak mezja iz polnog organa, a takođe ne kvari ni post ni u kom slučaju. Međutim, samo ljubljenje žene od amidže ili “drugo koljeno” je haram i veliki grijeh. Onaj ko to radi treba se pokajati i prekinuti s tim. Jer muškarcu muslimanu nije dozvoljeno da dodirne a kamoli poljubi tijelo žene kojoj nije mahrem. A muškarac nije mahrem ženi od amidže ili ženama iz “drugog koljena”.
Musliman treba da se pridržava islamskog ahlaka gdje je relacija između muškarca i žene strogo regulisana, i ne smije staviti običaje i tradiciju nekog mjesta i porodice nad šerijatskim propisima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKUPOVINA ZLATA I SREBRA PREKO INTERNETA
Alejkumusselam. Nije problem u ovoj kupovini preko interneta to što robu nećeš vidjeti jer je ispravno da se kupuje neviđena roba na osnovu njenog opisa ili poznatog primjerka. Ono što je sporno u nekim vrstama roba koje su spomenute u pitanju je to što u njima ide (teče) kamata. Nije dozvoljeno daviše
Alejkumusselam.
Nije problem u ovoj kupovini preko interneta to što robu nećeš vidjeti jer je ispravno da se kupuje neviđena roba na osnovu njenog opisa ili poznatog primjerka.
Ono što je sporno u nekim vrstama roba koje su spomenute u pitanju je to što u njima ide (teče) kamata. Nije dozvoljeno da se preko interneta sa novcem kupuje zlato i srebro tako što će roba tek da stigne poštom. Zato što je šart da bi bilo dozvoljeno kupiti novcem zlato ili srebro da preuzimanje robe (zlata i srebra) i davanje novca bude iz ruke u ruku, tj. na licu mjesta, a to u ovom slučaju nije ostvareno.
Dokaz da u zlatu, srebru i novcu ide kamata, kao i da je šart njihove međusobne kupoprodaje da bude iz ruke u ruku je sljedeći hadis:
Prenosi se u hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pčenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, sol za sol, isto za isto, iz ruke u ruku; a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.
Prema tome, u hadisu su zlato i srebro spomenuti kao stvari u kojima ide kamata, a učenjaci su složni da ove dvije stvari imaju posebnu zajedničku osobinu (illet) zbog kojih u njima ide kamata, a to je njihova vrijednost, tj. oni predstavljaju protuvrijednost za sve ostale stvari i zato su se i koristili kao novac. Složni su savremeni učenjaci da se sve novčane valute pridružuju zlatu i srebru, tj. da i u njima teče kamata, jer imaju osobinu da predstavljaju vrijednost nečeg drugog. Na osnovu toga, šart da bi bilo dozvoljeno sa novcem kupovati zlato ili srebro je ono što je spomenuto na kraju hadisa “a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.
A ostale stvari u kojima ide kamata, a spomenute su u hadisu, tj. pšenica, ječam, sol i datula, pošto nemaju zajedničku osobinu zbog kojih u njima ide kamata, jer je njihova zajednička osobina to što su hrana i što se mjere zapreminom ili težinom (a ta zajednička osobina kod novca je vrijednost), nije šart dozvole kupovine ovih stvari sa novcem da bude iz ruke u ruku, nego je dozvoljeno da bude i na odgodu.
Prema tome, nije dozvoljeno preko inerneta novcem kupovati zlato i srebro (ili neku drugu novčanu valutu), a dozvoljeno je kupovati pšenicu, sol i hurme. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeFETVA O OBAVEZI DAVANJA ZEKATA I SADEKATUL-FITRETA ISKLJUČIVO IZ-u
Alejkumusselam. Zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice sa šerijatske strane nije jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitr u Bosni i Hercegovini i dijaspora. I ne samo da nije jedino ispravno, nego davanja zekata i sadekatul-fitre na to mjesto je šerijatski spornviše
Alejkumusselam.
Zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice sa šerijatske strane nije jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitr u Bosni i Hercegovini i dijaspora. I ne samo da nije jedino ispravno, nego davanja zekata i sadekatul-fitre na to mjesto je šerijatski sporno jer ubrani zekat i sadekatul-fitri ne dospijeva do korisnika koji su spomenuti u osam fondova u 60. kur'anskom ajetu sure Et-Tevba.
Prema tome, ova fetva je pogrešna i musliman nije obavezan da radi po njoj, niti je griješan ako uradi drugačije.
Razlozi neispravnosti ove fetve
Prvo: Nema razilaženja među učenjacima da je pravo i obaveza muslimanskog vladara da sakuplja zekat od onih koji su dužni da ga daju i da ga dostavi u osam šerijatom propisanih fondova. Ovaj propis se odnosi na pravednog vladara i na uzimanje zekata na vidljivi imetak, poput stoke (ovaca, krava i deva), poljoprivrednih plodova i usjeva i slično. Na ovome je idžma'u ashaba, tabi'ina i imama mudžtehida.
A ako je vladar nepravedan, ili imetak skriven, poput novca, trgovačke robe i slično, oko obaveze sakupljanja od strane vladara i davanja istom učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Detalji, argumenti i stavovi učenjaka oko ovih mes'ela su spomenuti u osnovnim fikhskim knjigama svečetiri mezheba.
Neispravnost spomenute fetve se ogleda u tome što Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nije na stepenu muslimanskog vladara, imama, halife ili velijul-emra, jer se pod muslimanskim vladarom koji je obavezan sakupljati zekat misli na onog ko ima stvarnu vlast u svojim rukama: vojsku, policiju, zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, a Islamska zajednica ne samo da nema vlast nego je ona samo udruženje građana koje zastupa interese muslimana na ovim prostorima.
Prema tome, šerijatski propis sakupljanja zekata od strane muslimanskog vladara se ne može odnositi na Islamsku zajednicu, niti ona ima pravo da se diže na taj stepen obavezujući da se samo njoj daje zekat i zabranjujući i smatrajući neispravnim da ga neko drugi sakuplja jer ona nije na nivou imama niti halife. A što se tiče tzv. “Menšure” i onog što navodno proizilazi iz nje to nije vrijedno komentara. Oko toga da Islamska zajednica ne predstavlja vlast se ne bi trebali dvojica razumnih razići. Niti je ona poput islamske vlasti, niti mijenja islamsku vlast u njenom odsustvu jer nema izvršnu vlast a kamoli zakonodavnu i sudsku, nego najviše što se može za nju reći je da ona organizira, uređuje i usmjerava vjerski život i običaje muslimana ovih prostora.
Sa druge strane, prikupljanje zekata u muslimanskim zemljama danas u svijetu je otprilike onako kako navodi dr. Mustafa Hasani u svom tekstu pod naslovom “Modeli organiziranog prikupljanja i distribucije zekata u svijetu”, u kojem je on analizirajući današnju situaciju u svijetu, ustanovio da postoje tri oblika organizacije prikupljanja zekata:
1. Davanje zekata je obaveza propisana zakonom države (zekat je obaveza propisana zakonom u šest država: Saudijskoj Arabiji, Maleziji, Libiji, Pakistanu, Sudanu i Jemenu.)
2. Davanje zekata je dobrovoljno, nije obavezno zakonom, ali se država javlja kao osnivač agencije i fonda za prikupljanje i distribuciju zekata. (Ovaj model prisutan je u: Kuvajtu, Jordanu, Omanu, Kataru, Bahreinu, Bangladešu i Indoneziji. Egipat se izdvaja u odnosu na navedene zemlje time što su oni našli rješenje osnivanjem 1971. Nasir Social Bank Egipta, koja u zasebnom dijelu svojih poslova radi na prikupljanju i distribuciji zekata. On naglašava da ovi fondovi nisu jedine institucije u ovim državama koje prikupljaju zekat. Brojne se dobrotvorne i druge organizacije koje također prikupljaju zekat te se usljed tog mnoštva razvija takmičarski duh u visini prikupljanja zekata.
3. Davanje zekata je dobrovoljno, a muslimanima je prepušteno na volju da izaberu na koji način će se organizirati. (Takav je slučaj sa Indijom, u kojoj djeluju tri različita tipa organizacija koje se bave prikupljanjem i distribucijom zekata.)
Na osnovu ovoga, prikupljanje zekata u BiH od strane Islamske zajednice se može svrstati u treću kategoriju zemalja gdje je davanje prepušteno volji muslimana i gdje se oni organizuju kako hoće i kako vide da je najbolje, tj. iza prikupljanja zekata ove treće kategorije ne stoji država niti to ona organizuje. Zato je neprimjereno da Islamska zajednica ograničava i zadržava monopol ubiranja zekata samo na sebe, jer za takvo ponašanje nema uporište u šerijaskim tekstovima pošto ona ne predstavlja državu, tj. nije na stepenu imama ili halife.
U Saudijskoj Arabiji u kojoj je ubiranje zekata regulisano od strane države, mnoge firme, kompanije i pojedinci daju zekat na trgovačku robu i novac onim korisnicima zekata za koje smatraju i procijene da je najbolje dati. Takođe, skoro sve humanitarne i dobrotvorne organizacije javno sakupljaju zekat. Sve ovo rade jedni i drugi a da im država ili učenjaci ne zabranjuju te aktivnosti niti sugerišu da im je takvo izdvajanje zekata neispravno. Pa se postavlja pitanje kako u jednoj Bosni da se uzima monopol oko ubiranja zekata i zabranjuje i određuje ko ga skuplja i kome se daje s obzirom da sakupljanje zekata nije regulisano na državnom nivou?
Drugo: Spajanje sadekatul-fitra sa zekatom u kontekstu prava i obaveze ubiranja zekata je čisti promašaj. Jer učenjaci kada govore o obavezi muslimanskog vladara da sakuplja zekat misle samo na zekat a ne i na sadekatul-fitr jer je obaveza da on stigne u ruke korisnika prije Bajram namaza. Nije Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, slao prikupljače zekata da sakupljaju sadekatul-fitr pred kraj Ramazana, nego su svaka porodica ili pojedinac sami za sebe izdvajali sadekatul-fitr davajući ga siromašnima na kraju Ramazana prije klanjanja Bajram-namaza. Ovo je bila praksa ashaba, tabi'ina i onih poslije njih.
Sadekatul-fitr se davao u namirnicama, poput pšenice, kukuruza, ječma i graha, a kasnije i riže, brašna i slično, a ne u novcu. Oko ispravnosti davanja sadekatul-fitra u novcu učenjaci imaju podijeljeno mišljenje pri čemu je većina učenjaka da nije ispravno davati u novcu.
Takođe, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u koji fond se daje sadekatul-fitr, da li daje kao zekat u osam spomenutih fondova u ajetu ili samo siramašnima što je bila praksa za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu laejhi ve sellem.
Uglavnom ono što je bitno na ovom mjestu spomenuti je da se sadekatul-fitr ne ubire od strane muslimanskog vladara kao što se ubire zekat. A oko korisnika sadekatul-fitra dokazi iz Sunneta ukazuju da se on udjeljuje siromašnim muslimanima, takođe, argumenti Sunneta ukazuju da sredstva u kojima se izdvaja su namirnice poput brašna, graha, riže, kukuruza i slično.
Treće: Ono što je zaprepaščujuće saznanje, da Islamska zajednica sakupljena sredstva od zekata i sadekatul-fitra koristi kao izvore finansiranja same Islamske zajednice, to jest ona od tih sredstava finansira samu sebe u svom raznolikom spektru aktivnosti koje radi: finasiranje medresa, FIN-a, sanacija i održavanje objekata, plate profesora, muallima i službenika IZ-a, i slično. Drugim riječima, Islamska zajednica ne raspodjeljuje zekat i sadekatul-fitr u osam fondova koji su određeni kur'anskim ajetom: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i zaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)
Od dokaza sa kojima se potvrđuje da IZ sredstva sakupljena od zekata i sadekatul-fitra koristi za svoje vlastite potrebe je tekst od Mr. Mustafe Hasanija koji u svom radu: “Važnost islamske vlasti u organizaciji i vođenju akcije ubiranja i distribucije zekata sa posebnim osvrtom na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini”, objavljenom u Znakovi vremena, Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”, Vol. 9, Sarajevo, 2006, br. 31, str. 63-78, kaže između ostalog sljedeće: “Kako je u uvodu ovoga rada rečeno, već decenijama Islamska zajednica u BiH vodi akciju ubiranja i distribucije zekata i sadekatu'l-fitra, oslanjajući se na tumačenje koje je ovdje kod nas iznio Husein Đozo. On nije bio prvi koji je kod nas pisao o tome. Prije njega, koliko je nama poznato, pisali su Džemaludin Čaušević i Abdulah Bušatlić, ali je Đozino tumačenje kategorije fi sebilillah prihvatila islamska zajednica i na kraju je realizirano. U svom poznatom radu “Značaj i šeriatska osnova akcije ubiranja i raspodjele zekata i sadekai-fitra” Husein Đozo je zapisao: “Otvaranje Fakulteta iziskivalo je ogromna materijalna sredstva. Tu nam se najbolje ukazuje nužno povezivanje duhovne i materijalne komponente, odnosno duhovnih i materijalnih vrijednosti. Fakultet kao izraz potrebe duhovne komponente pretpostavljao je postojanje solidne materijalne baze. Trebalo je stvoriti tu bazu i pronaći stalne i sigurne nove izvore prihoda. Historija će najbolje pokazati koliko je bio značajan potez i koliko mudra i opravdana odluka organa Islamske zajednice da se u stvaranju nove baze i u pronalaženju novih izvora prihoda orijentira na zekat, zekatu'l-fitr i da reaktiviraju ove izvore i ponovo ih privedu njihovoj pravoj svrsi. Novina koju donosi Ustav IZ-a iz 1990. godine, u odnosu na prethodne Ustave IZ-a odnosi se i na zekat. Naime, ovim
Ustavom zekat, sadekat'l-fitr i prihodi od prikupljenih kurbanskih kožica navedeni su kao izvori stjecanja imovine, čime je priznato faktičko stanje da se gotovo dvije decenije ovom akcijom finansiraju vjerske škole, Fakultet i drugi naučno-istraživački projekti. U tu svrhu ovim Ustavom predviđeno je ustanovljenje zasebnog fonda «Bejtu'l-mala« u kojem će se sakupljati sredstva zekata. Fond je pod nadležnošću Vrhovnog sabora”.
Jedina kategorija pod koju bi sebe Islamska zajednica mogla ubrajati i pravdati za uzimanje i korištenje sredstava zekata i sadekatul-fitra je kategorija “fi sebilillahi”, tj. “u svrhe na Allahovom putu”. Analizirajući dokaze, mišljenja i stavove učenjaka o kategoriji “fi sebilillahi” može se reći da se pod ovom kategorijom prvenstveno misli na borbu na Allahovom putu, tj. džihad, oko ćega nema razilaženja među učenjacima. Učenjaci se razilaze oko nekih detalja, tj. da li u to ulazi mimo opremanja borca na Allahovom putu i priprema za džihad, kupovina oružja, obuka i slično. Po mnogim učenjacima u ovu kategoriju ulazi i davanje zekata za obavljanje Hadždža onima koji ga nisu obavili, na što ukazuju prihvatljivi hadisi koje bilježe Ebu Davud i Ahmed. Takođe, u ovu kategoriju po mnogima spadaju i oni koji traže šerijatsko znanje, a u savremeno doba mnogi Kolegiji islamskog prava i mnoge Komisije za fetve su dozvolile da se pod ovom kategorijom daje zekat za davetske aktivnosti. Nema sumnje da je stav nekih učenjaka da se pod ovom kategorijom misli na sve oblike hajra (kullu vudžuhil-hajri) ništavan, jer iz njega proizilazi da nije bilo potrebe da se spominju sve druge kategorije u koje se daje zekat jer ih “svi oblici hajra” obuhvataju. Prema tome, pod ovom kategorijom zekat se može dati mudžahidu (tj. za džihad), za obavljanje Hadždža, studentu šerijatskog znanja i za davetske aktivnosti.
Nema sumnje da se korištenje prikupljenih sredstava od zekata i sadekatul-fitra kao izvor finansiranja Islamske zajednice ne mogu pravdati kategorijom “fi sebilillahi” jer prelaze okvire mogućeg značenja ove kategorije zekata.
Iz ovog proizilazi da je davanje zekata i sadekatul-fitreta IZ-e veoma upitno i diskutabilno sa strane neadekvatne raspodjele tih sredstava onima koji zaslužuju da ih dobiju, poput siromašnih muslimanskih porodica širom Bosne i Hercegovine. Zaista je žalosno saznanje da se sredstva od zekata daju bogatim profesorima fakulteta, nastavnicima medresa, muallimima, hodžama i drugim, a da se istvremeno zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje su najpreče da dobiju zekat.
Nakon svega kazanog može se kazati da je fetva po kojoj je zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra ne samo pogrešna i neobavezujuća sa strane šerijatskog tumačenja ovog pitanja, nego da ona predstavlja zloupotrebu emaneta i povjerenja koji se daje Islamskoj zajednici.
Ispravno je da Islamska zajednica ima obavezu i pravo kao najveće i najjače udruženje muslimana u našim krajevima da što bolje i kvalitetnije organizuje prikupljanje zekata i sadekatul-fitra (s tim da ga dostave korisnicima prije klanjanja Bajram namaza) i da ga distribuira istinskim korisnicima, tj. onima koji ulaze u osam spomenutih fondova u kur'anskom ajetu. Pri tome nemaju pravo monopola u ovome te da uskraćuju pravo bilo kojim drugim udruženjima i organizacijama da se bave istim poslom.
Napomena: Ako bi neko prigovorio gore spomenutom da vodi u cijepanje i podjelu muslimana, da vodi u raskol i huška na Islamsku zajednicu, te da ko sam ja i meni slični da prigovaramo jednom gigantu IZ, i tome slično, odgovor bi bio sljedeći: Obaveza učenih je da popravljaju stanje i ukazuju na propuste i devijacije kako pojedinaca tako i organizacija. Pa kao što ukazuju na pogrešno tumačenje vjere u akidi, poput devijacija sufija, šija, maturidija, izmišljanja kojekakvih svetišta (Lastavice, djevojačke pećine i slično), i slično, negiraju i bore se protiv mnoštva novotarija, poput mevluda, četeresnica, hatmi, sedmina, ramazanskih i drugih muzičkih festivala, salla, i slično, tako isto obaveza učenih je da pojasne ovu pogrešnu fetvu oko prikupljanja zekata i sadekatul-fitra, jer nama razlike između prvog i zadnjeg osim što je zadnje osjetljiva tema jer “dira u džep i finansije”. Međutim, ovaj din je emanet na našim plećima, dužni smo da istinu pojašnjavamo i radimo po njoj. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje