Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
NEKI PROPISI AKIKE I NAČIN DIJELJENJA ISTE
Alejkumusselam. Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim: Koliko kurbana se kolje za muško a koliko za ženski dijete? Mustehab je da se za muško dijete zakolje dva kurbana a za žensko jedan. Na ovo ukazuje vjerodostojan hadis kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, rviše
Alejkumusselam.
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, a zatim:
Koliko kurbana se kolje za muško a koliko za ženski dijete?
Mustehab je da se za muško dijete zakolje dva kurbana a za žensko jedan. Na ovo ukazuje vjerodostojan hadis kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se za muško dijete kolju dvije iste ovce a za žensko jedna ovca.
Iako je u hadisu došla naredba ispravno je da je klanje dva kurbana za muško dijete mustehab a ne vadžib.
Dokaz koji ukazuje da je to samo mustehab je hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao kao akiku za Hasana ovna i za Husejna ovna. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibnul-Džarud, Abdulhak El-Išbili, Albani i Šuajb Arnaut.
Je su li propisi akike kao propisi kurbana?
Većina učenjaka smatra da je propis mesa akike, njegove kože i ostalih dijelova poput mesa kurbana u raspodjeli (da se ostavi nešto sebi a ostalo da se podijeli siromašnim, poznanicima i komšijama) i zabrani da se prodaje (da se prodaje njeno meso, koža, glava i ostalo). Pa tako po nekim učenjacima akika i kurban se slažu u tri stvari a razlikuju u tri.
Tri stvari u kojima se slažu su:
Prvo- da životinja koja se kolje i za kurban i za akiku mora biti jedna od četiri: koza, ovca, krava i deva, s tim da neki učenjaci kažu da se akika kolje samo od koze i ovce.
Drugo- da životinja mora dostići određenu starosnu dobu, a to je šest mjeseci za ovcu, godina za kozu, dvije godine za kravu i pet godina za devu.
Treće- da životinja koja se kolje nema mahana zbog kojih se ne prima njen kurban.
A tri stvari u kojima se razlikuje akika od običnog kurbana su:
Prvo- da je njeno kuhanje ili pečenje akike bolje od dijeljenja mesa.
Drugo- da se kosti zaklane akike ne smiju lomiti, dok se kod kurbana mogu lomiti.
Treće- da u klanju akike ne može učestvovati druga akika ili kurban, odnosno, da ako bi se zaklala krava ili deva za akiku nije dozvoljeno niti ispravno da se krava ili deva dijele na dvije ili više (najviše sedam) akika ili na akiku i kurban, nego mora čitava krava ili deva biti samo za jednu akiku. Dok se za kurban krava i deva mogu podijeliti na sedam dijelova.
Treba napomenuti da za svetri stvari u kojima spomenuto da se razlikuje akika od običnog kurbana nema nema dokaza u vjerodostojnom Sunnetu.
Način spremanja i dijeljenja akike
U Sunnetu nije prenešeno kako se akika priprema za jelo i kako se i kome dijeli osim ako bi rekli da akika ima iste propise kao i bilo koji drugi kurban. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u dugom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao govoreći o tome šta se radi sa mesom kurbana: “Jedite, uskladištite (tj. ostavite za poslije) i podijelite kao sadaku”.
Zbog toga što nije nešto prenešeno o načinu spremanja i dijeljenja akike, što bi obavezivalo da se slijedi kao sunnet, učenjaci imaju različito mišljenje oko toga, a što predstavlja njihov čisti idžtihad (mišljenje) u kojem ima širine.
Po malikijama ljudi se ne zovu da bi im se pripremila akika kako bi je jeli jer je imam Malik rekao: “A što se tiče toga da se ljudi pozovu da jedu akiku, ja prezirem hvalisanje” (Hašijetu Dusuki 2/126). Kaže malikijski učenjak Badži da se iz ovih riječi imama Malika razumije da je sunnet dijeljenja akike tako da se ona podijeli ljudima (El-Munteka 3/104).
Dok šafije (Mugnil-muhtadž 4/294) i hanabile (El-Mugni 11/124) smatraju da je bolje da se akika skuha (pripremi za jelo svejedno skuhalo se ili pečeno na ražnju) i da se pozovu prijatelji i rodbina.
Upitan je imam Ahmed da li akiku treba skuhati a on je potvrdno odgovorio, zatim mu bi rečeno da je to dodatna obaveza ljudima a on im odgovori da to trebaju podnijeti.
Kaže Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Tuhfetu mevlud” (str. 179) nadovezujući se na riječi imama Ahmeda: “To je tako jer kada skuha akiku time je olakšao obavezu njenog kuhanja od strane siromaha i komšija, a u tome je dodatno dobročinstvo i zahvalnost na blagodati, a radost onoga kome se akika pokloni skuhana je potpunija”.
Prema tome, nema nikakve smetnje da se akika ispeče na ražnju a zatim podijeli jer u njenom načinu spravljanja i dijeljenja ima širine. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeVRIJEME KLANJA AKIKE I KLANJE AKIKE SAMOM SEBI
Alejkumusselam. Ovo pitanje u sebi sadrži dvije šerijatske mes'ele: prva – koje je zadnje vrijeme za klanje akike i druga – treba li odrasla osoba da kolje sama sebi akika ako joj nije zaklana prije. Vrijeme klanja akike Islamski pravnici imaju podijeljenje stavove oko zadnjeg vremena do kada je proviše
Alejkumusselam.
Ovo pitanje u sebi sadrži dvije šerijatske mes'ele: prva – koje je zadnje vrijeme za klanje akike i druga – treba li odrasla osoba da kolje sama sebi akika ako joj nije zaklana prije.
Vrijeme klanja akike
Islamski pravnici imaju podijeljenje stavove oko zadnjeg vremena do kada je propisano klati akiku.
Prvo mišljenje – je da vrijeme klanja akike ističe sa sedmim danom od rođenja djeteta, pa ako bi se poslije zaklalo to bi se smatralo klanjem akike u nevakat. Na ovom stavu je imam Malik. On dokazuje svoj stav sa analogijom na kurban, pa kao što sa prolaskom dana bajrama ističe vrijeme klanja kurbana tako sa istekom sedam dana od rođenja djeteta ističe vrijeme klanja akike. Međutim, ovome se može prigovoriti da određivanje sedmog dana za klanje akike, što je došlo u hadisu, nije vadžib nego mustehab za razliku od klanja kurbana.
Drugo mišljenje – je da se vrijeme klanja akike proteže do punoljetnosti djeteta. Ovo je stav hanefijskog, šafijskog, hanbelijskog i zahirijskog mezheba. Oni to dokazuju sa hadisom od Burejde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Akika se kolje sedmi, četrnaesti i dvadeset prvi dan”. Ovaj hadis bilježi Bejheki, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Sahihul-džamia a slabim u Irvaul-galil, s tim da je u njegovom senedu ravija Ismail ibn Muslim koji je slab.
A kada prođu prve tri sedmice učenjaci su se podijelili u koje vrijeme treba klati akiku dok dijete ne postane punoljetno.
Prvi stav je da je mustehab da se akika nastavi klati svaki sedmi dan (znači svaki sedmi dan od kada je rođeno dijete). Na ovome su neki učenjaci šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ovo dokazuju kijasom, odnosno analogijom, na prve dvije sedmice.
Drugi stav je da se kolje bilo koji dan do punoljetnosti a ovo je takođe, stav unutar hanbelijskog mezheba. Ovo zadnje je bliže ispravnom jer nema ništa prenešeno u šerijatskim tekstovima što određuje vrijeme klanja, pa čak i klanje četrnaestog i dvadeset prvog dana nije prenešeno u vjerodostojnom hadisu.
Dakle, ispravno mišljenje po pitanju zadnjeg vremena klanja akike je da se može zaklati sve dok dijete ne postane punoljetno. A dokaz da se kolje samo djetetu dok ne postane punoljetno su sami tekstovi hadisa koji govore o akiki u kojima je došlo da je osoba za koju se kolje akika dijete i novorođenče poput hadisa: “Svako dijete je vezano za svoju akiku …”, i “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da koljemo akiku za djevojčicu ovcu a za dječaka dvije ovce”.
Klanje akike samom sebi
Kada dijete postane punoljetno, a nije mu zaklana akika, da li je propisano da sam sebi zakolje akiku? Oko ovog pitanja učenjaci imaju tri mišljenja:
Prvo mišljenje – da je obavezan sam sebi da zakolje akiku kada bude u mogućnosti. Ovo je stav zahirija a dokazuju ga sa onim što se prenosi od Enesa, radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sam sebi zaklao akiku nakon što je postao vjerovjesnik. Hadis bilježi Bejheki i Abdurrezak u svom Musanefu. Sened ovog hadisa: prenosi Abdullah ibn Muharer od Katade od Enesa, radijallahu anhu, a Abdullah ibn Muharer je ravija za kojeg kažu stručnjaci hadisa da je on slab i da se hadisi od njega ne uzimaju. Ovo potvrđuje Bejheki, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i Bezzar.
Drugo mišljenje – da je mustehab samom sebi zaklati akiku a ne da je vadžib. Na ovom stavu su hanefije i šafije, neki učenjaci hanbelijskog mezheba, Hasan El-Basri i Ata’. Dokazuju to sa gore spomenutim hadisom od Enesa, radijallahu anhu, a koji je slab.
Takođe, kažu da je u ovom slučaju akika propisana jer je čovjek vezan za svoju akiku kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Svako dijete je vezano za svoju akiku …”, pa mu je propisano da to sam za sebe uradi. Međutim, ovome se može prigovoriti da je u hadisu došlo da je dijete vezano za svoju akiku a ne odrasla punoljetna osoba.
Treće mišljenje – da odrasloj osobi nije propisano da kolje sama sebi akiku. Na ovom stavu su malikije i hanabile. Oni pojašnajvaju svoj stav time što je klanje akike za dijete propisano ocu ili onome ko je na njegovom mjestu te da tu obavezu ne treba niko drugi raditi osim njega. Ovome se još može dodati da klanje akike samima sebi od strane odraslih osoba kojima ona nije zaklana dok su bili djeca nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ikog od ashaba a imali su itekako povoda za to.
Odabrano mišljenje je treći stav učenjaka, a Allah zna najbolje, a to je da punoljetnoj osobi nije propisano da kolje sama sebi akiku ako joj nisu njeni skrbnici zaklali. Jer tako nešto nije uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to prenešeno od ashaba, radijallahu anhum. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUZIMANJE DUGA RADI KLANJA KURBANA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prije odgovora na propis uzimanje duga radi klanja kurbana treba pojasniti propis klanja kurbana uopće. Propis klanja kurbana Naime, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenjeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prije odgovora na propis uzimanje duga radi klanja kurbana treba pojasniti propis klanja kurbana uopće.
Propis klanja kurbana
Naime, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko obaveze klanja kurbana koji se kolje na Kurban-bajram.
Pravi stav učenjaka je da je klanje kurbana potvrđeni sunnet, što znači da onaj ko ne zakolje nije griješan. Ovo je stav većine učenjaka, od njih su tri mezheba: malikijski, šafijski i hanbelijski, kao i jedan rivajet od hanefijskog učenjaka Ebu Jusufa.
Takođe, na ovom stavu su od ashaba Ebu Bekr, Omer, Bilal i Ebu Mes'ud, radijallahu anhum, i Se'id ibn El-Musejjib, ‘Ata’, ‘Alkame i Esved od tabi'ina, Ishak, Ebu Sevr, Ibnul-Munzir i mnogi drugi.
Kaže Ibn Hazm da nije ništa vjerodostojno prenešeno od ashaba da je kurban vadžib.
Od argumenata sa kojima dokazuju svoj stav je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Selemete, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi deset (dana Zul-hidždžeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban, neka nikako ne dira ništa od svoje kose i svoga tijela”, a u rivajetu: “Kada vidite mlađak Zul-hidždžeta i neko od vas htjedne da zakolje kurban neka ne siječe svoje dlake i nokte”.
Kaže imam Šafija: “Njegove riječi ‘Neko od vas htjedne’ ukazuju da nije vadžib”.
Takođe, od argumenta je postupak Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, oni nisu klali kurban godinu ili dvije iz bojazni da se to ne bi smatralo vadžibom. Ovu predaju bilježi Bejheki u svom “Sunnenu” a Nevevi je ocjenjuje dobrom. Ovaj njihov postupak ukazuje da su oni znali od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da klanje kurbana nije vadžib.
Drugi stav je da je klanje kurbana vadžib na čemu je hanefijski mezheb ili preciznije Ebu Hanife i njegovih učenika Muhammed ibn Hasana Eš-Šejbanija, Zufera i rivajet od Ebu Jusufa. Takođe, na ovom stavu su Rebi'a, Lejs ibn S'ad, Evza'i, Sufjan Sevri i Malik u jednom rivajetu.
Oni dokazuju obavezu klanja kurbana sljedećim dokazima:
Prvi – riječima Uzvišenog: “I klanjaj svome Gospodaru i kolji (kurban)” (El-Kevser, 2), a tefsir ajeta je: Klanjaj bajram pa zakolji kurban, a naredba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je naredba i čitavom Ummetu.
Međutim, ovome se može prigovoriti da ajet govori o tome da se kurban kolje nakon klanjanja bajrama.
Drugi – hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko je u mogućnosti a ne zakolje kurban neka se ne približava našoj musalli”. Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madže i Hakim koji ga ocjenjuje vjerodostojnim. Prenosi Bejheki da je Tirmizi ovaj hadis ocijenio kao mevkuf, tj. da su to riječi Ebu Hurejre, takođe na istom stavu je bio Ibn Abdulhadi. U senedu ovog hadisa je Abdullah ibn Ajjaš koji je slab te zbog toga i poremećaja u senedu Šuajb Arnaut ga ocjenjuje slabim i kaže da je šejh Albani kada ga je ocijenio dobrim pogriješio. Oni koji dokazuju sa ovim hadisom kažu da prijetnja nepribližavanja musalli ukazuje na obavezu klanja.
Treći – hadis od Džundub ibn Sufjana, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao namaz i ugledao ovce koje su već bile zaklane rekao: “Onaj ko je zaklao prije namaza neka zakolje ovcu umjesto nje, a onaj ko nije zaklao neka zakolje spominjući Allahovo ime”.
Kažu: u hadisu je došla naredba da se ponovo zakolje kurban onima koji su zaklali prije namaza a što ukazuje da je klanje kurbana vadžib jer inače im ne bi naredio da ponovo zakolju. Međutim, ovom dokazivanju se može prigovoriti da hadis govori o vremenu klanja kurbana a ne o općem propisu.
Nakon izloženih stavova učenjaka i argumenata sa kojima podupiru iste, odabrano mišljenje je stav većine učenjaka a to je da je klanje kurbana potvrđeni sunnet a ne stroga obaveza zbog čijeg izostavljanja čovjek biva griješan. A od jasnih i nedvosmislenih dokaza koji ukazuju na ovo je hadis “Kada nastupi deset (dana Zul-hidždžeta), pa neko od vas htjedne da zakolje kurban …”, jer da je vadžib zaklati kurban ne bi nam se dao izbor ako neko od nas hoće da kolje, nego bi došlo: Kada nastupi deset dana (Zul-hidžeta) ne dirajte ništa od dlaka i noktiju jer ćete klati kurban.
Takođe, razumijevanje ashaba po ovom pitanju je preče od drugih, a oni nisu smatrali da je vadžib. Sa druge strane, nema vjerdostojnog hadisa koji ukazuje na obavezu, a oni koji su vjerodostojni ne govore direktno o temi propisa klanja.
Zaduživanje radi klanja kurbana
A što se tiče uzimanja duga radi klanja kurbana, to u osnovi nije propisano, međutim onaj ko je u stanju da posuđeni novac za kupovinu kurbana vrati u dogovoreno vrijeme nema smetnje u tome. Nije dozvoljeno posuđivanje u tom cilju onome ko sigurno zna da neće biti u stnju vratiti dug.
A onaj ko je već zadužen, ako mu je vrijeme vraćanja duga isteklo ili će isteći prije Kurban-bajrama, on je obavezan da da prednost vraćanju duga. A ako vrijeme vraćanja duga nije isteklo, onda nema smetnje da zakolje kurban ako je u mogućnosti i da zakolje kurban i da obezbijedi srestva za vraćanje duga prije isteka roka za vraćanje.
Što znači da ako sa klanjem kurbana ne bi bio u mogućnosti da na vrijeme vrati dug u tom slučaju je obavezan dati prednost vraćanju duga, pogotovo ako imamo u vidu da propis klanja kurbana nije stroga obaveza (vadžib). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJE AKIKE (SAMIMA SEBI) ODRASLIH OSOBA KOJE PREĐU NA ISLAM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Odgovor na ovo pitanje se vraća na mes'ele vremena klanja akike i na propis klanja akike samom sebi od strane punoljetne osobe kojoj njen skrbnik nije zaklao akiku. Pošto u obe mviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Odgovor na ovo pitanje se vraća na mes'ele vremena klanja akike i na propis klanja akike samom sebi od strane punoljetne osobe kojoj njen skrbnik nije zaklao akiku. Pošto u obe mes'ele učenjaci imaju podijeljeno mišljenje neophodno ih je detaljnije obraditi.
Vrijeme klanja akike
Islamski pravnici imaju podijeljenje stavove oko zadnjeg vremena do kada je propisano klati akiku.
Prvo mišljenje – je da vrijeme klanja akike ističe sa sedmim danom od rođenja djeteta, pa ako bi se poslije zaklalo to bi se smatralo klanjem akike u nevakat. Na ovom stavu je imam Malik. On dokazuje svoj stav sa analogijom na kurban, pa kao što sa prolaskom dana bajrama ističe vrijeme klanja kurbana tako sa istekom sedam dana od rođenja djeteta ističe vrijeme klanja akike. Međutim, ovome se može prigovoriti da određivanje sedmog dana za klanje akike, što je došlo u hadisu, nije vadžib nego mustehab za razliku od klanja kurbana.
Drugo mišljenje – je da se vrijeme klanja akike proteže do punoljetnosti djeteta. Ovo je stav hanefijskog, šafijskog, hanbelijskog i zahirijskog mezheba. Oni to dokazuju sa hadisom od Burejde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Akika se kolje sedmi, četrnaesti i dvadeset prvi dan”. Ovaj hadis bilježi Bejheki, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Sahihul-džamia a slabim u Irvaul-galil, s tim da je u njegovom senedu ravija Ismail ibn Muslim koji je slab.
A kada prođu prve tri sedmice učenjaci su se podijelili u koje vrijeme treba klati akiku dok dijete ne postane punoljetno.
Prvi stav je da je mustehab da se akika nastavi klati svaki sedmi dan (znači svaki sedmi dan od kada je rođeno dijete). Na ovome su neki učenjaci šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ovo dokazuju kijasom, odnosno analogijom, na prve dvije sedmice.
Drugi stav je da se kolje bilo koji dan do punoljetnosti a ovo je takođe, stav unutar hanbelijskog mezheba. Ovo zadnje je bliže ispravnom jer nema ništa prenešeno u šerijatskim tekstovima što određuje vrijeme klanja, pa čak i klanje četrnaestog i dvadeset prvog dana nije prenešeno u vjerodostojnom hadisu.
Dakle, ispravno mišljenje po pitanju zadnjeg vremena klanja akike je da se može zaklati sve dok dijete ne postane punoljetno. A dokaz da se kolje samo djetetu dok ne postane punoljetno su sami tekstovi hadisa koji govore o akiki u kojima je došlo da je osoba za koju se kolje akika dijete i novorođenče poput hadisa: “Svako dijete je vezano za svoju akiku …”, i “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da koljemo akiku za djevojčicu ovcu a za dječaka dvije ovce”.
Klanje akike samom sebi
Kada dijete postane punoljetno, a nije mu zaklana akika, da li je propisano da sam sebi zakolje akiku?
Oko ovog pitanja učenjaci imaju tri mišljenja:
Prvo mišljenje – da je obavezan sam sebi da zakolje akiku kada bude u mogućnosti.
Ovo je stav zahirija a dokazuju ga sa onim što se prenosi od Enesa, radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sam sebi zaklao akiku nakon što je postao vjerovjesnik. Hadis bilježi Bejheki i Abdurrezak u svom Musanefu.
Sened ovog hadisa: prenosi Abdullah ibn Muharer od Katade od Enesa, radijallahu anhu, a Abdullah ibn Muharer je ravija za kojeg kažu stručnjaci hadisa da je on slab i da se hadisi od njega ne uzimaju. Ovo potvrđuje Bejheki, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i Bezzar.
Drugo mišljenje – da je mustehab samom sebi zaklati akiku a ne da je vadžib. Na ovom stavu su hanefije i šafije, neki učenjaci hanbelijskog mezheba, Hasan El-Basri i Ata’. Dokazuju to sa gore spomenutim hadisom od Enesa, radijallahu anhu, a koji je slab.
Takođe, kažu da je u ovom slučaju akika propisana jer je čovjek vezan za svoju akiku kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Svako dijete je vezano za svoju akiku …”, pa mu je propisano da to sam za sebe uradi. Međutim, ovome se može prigovoriti da je u hadisu došlo da je dijete vezano za svoju akiku a ne odrasla punoljetna osoba.
Treće mišljenje – da odrasloj osobi nije propisano da kolje sama sebi akiku.
Na ovom stavu su malikije i hanabile. Oni pojašnajvaju svoj stav time što je klanje akike za dijete propisano ocu ili onome ko je na njegovom mjestu te da tu obavezu ne treba niko drugi raditi osim njega. Ovome se još može dodati da klanje akike samima sebi od strane odraslih osoba kojima ona nije zaklana dok su bili djeca nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ikog od ashaba a imali su itekako povoda za to.
Odabrano mišljenje je treći stav učenjaka, a Allah zna najbolje, a to je da punoljetnoj osobi nije propisano da kolje sama sebi akiku ako joj nisu njeni skrbnici zaklali, svejedno bila ta osoba rođena u Islamu ili primila Islam u punoljetnosti. Jer tako nešto nije uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to prenešeno od ashaba, radijallahu anhum. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeMESO MUSLIMANA I EHLI KITABIJA U NAŠIM KRAJEVIMA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O fetvi Fetvu koja govori „o jedenju mesa koje je uvezeno od Ehlul-Kitabija (jevreja i kršćana) u islamske zemlje, da je ono u osnovi dozvoljeno (halal), osim ako ima dokaz o nviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O fetvi
Fetvu koja govori „o jedenju mesa koje je uvezeno od Ehlul-Kitabija (jevreja i kršćana) u islamske zemlje, da je ono u osnovi dozvoljeno (halal), osim ako ima dokaz o neispravnosti postupka klanja, također da bi čovjek pretjerivao, ako bi se raspitivao…“ treba razumjeti baš onako kako je i napisano.
Osnova je da je meso (životinja koje su nam dozovljene) od muslimana i Ehlu Kitabija halal po idžmau (konsenzusu) učenjaka, a meso od mušrika, ateista, murteda i ostalih haram. Izlazi se iz ove osnove ako imamo dokaz da zaklano meso koje nam dođe od strane muslimana ili Ehli Kitabija ne ispunjava šartove šerijatskog klanja.
Takođe, tačno je da nas Allah, subhanehu ve te'ala, u osnovi nije zadužio i opteretio da stalno pitamo i raspitujemo se o mesu koje nam dođe od muslimana i Ehli Kitabija. Isto tako nije od ahlaka da muslimana pitaš u njegovoj kući jel mu meso halal ili nije, jer je to vid uvrede, nepovjerenja i sumnje u njegovu vjeru.
Kako ovu fetvu primjeniti u praksu kod nas u Bosni?
Došlo je u fetvi i to smo pojasnili da se izlazi iz ove osnove (da je meso od muslimana i Ehlu Kitabija halal) ako imamo dokaz da zaklano meso koje nam dođe od strane muslimana i Ehli Kitabija ne ispunjava šartove šerijatskog klanja.
Eh, tu je naš problem. Mi imamo jasne i očigledne dokaze da su šartovi šerijatskog klanja kod nas u Bosni a i kod onih od kojih uvozimo van Bosne poremećeni. Primjeri tog poremećaja su općepoznati svima onima koji su se bavili tom tematikom na terenu. Ovo neispunjenje šartova klanja mesa se prvenstveno ogleda u dva šarta: 1- načinu klanja i 2- osobi koja kolje.
Način klanja
Od standardnih načina klanja su: pikovanje, upucavanje raznim vrstama pištolja, udaranje čekićom, strujni udar, onesvještavanje vrelom vodom u kojoj je struja određenog napona, ubodom noža, i mnoge druge vrste takozvanog omamljivanja životinja pri klanju. Nakon omamljivanja životinje pristupi se klanju iste ili joj se odsiječe glava, pri čemu je velika sumnja, a često nema sumnje, da je hajvan (životinja) umro prije klanja čime biva strvina koju je zabranjeno jesti po idžamu učenjaka.
Ovakav način klanja je opća pojava koja se dešava u firmama, mesnicama kao i kod privatnog klanja.
Osoba koja kolje
Od šartova šerijatskog klanja je da osobe koja vrši klanje bude musliman ili Ehli Kitabija.
Ljudi koji se ubrajaju u muslimane (što je doskora bilo nacionalno određenje) u našim krajevima se mogu svrstati u nekoliko skupina u smislu njihove pripadnosti Islamu:
Prva skupina – muslimani koji svoj Islam potvrđuju riječima i praksom, počevši od ruknova Islama (namaza, posta, zekata, …) pa nadalje, brojnost i procenat ove skupine je još uvijek jako mal.
Druga skupina – „muslimani“ po porijeklu, tj. koji potiču iz muslimanske porodice, a koji svoj kufr, ateizam, neznaboštvo, riddet i otpadništvo, sekularizam, komunizam i slično, javno ispoljavaju. Oko kufra ove skupine nema sumnje, s tim da je njena brojnost i procenat takođe mal.
Treća skupina – „muslimani“ po porijeklu, tj. koji potiču iz muslimanske porodice ili roditelja muslimana, a koji su tokom odrastanja doživjeli otpadništvo od vjere, tj. oni ne praktikuju ništa od temelja vjere ali se istovremeno ne deklarišu kao ateisti ili nevjernici. Ovo je najmnogobrojnija skupina „muslimana“ Bošnjaka u Bosni.
Četvrta skupina – muslimani po porijeklu, tj. koji potiču iz muslimanske porodice ili roditelja muslimana, a koji ponekad upražnjavaju neke obrede Islama, tj. ponekad klanjaju i poste, ili ponekad poste ali ne klanjaju, ili daju zekat i sadekatul-fitr ali rijetko klanjaju i poste i slične kombinacije. Brojnost ove skupine je na drugom mjestu, tj. poslije treće. Oko Islama ove skupine učenjaci imaju podijeljeno mišljenje shodno razilaženju oko ostavljača namaza.
Prema tome, nije skriveno koliko je mali broj muslimana koji uopće klanjaju kod nas u Bosni: ili onih koji klanjaju samo za bajrame, ili samo za ramazan i džume, ili klanjaju al šaraju, ili klanjaju bešvakat al ne u džematu, itd. A koliko je onih drugih koji javno i sramno psuju Allaha, vjeru, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, K'abu i slično. Ili drugih koji ne primjenjuju ništa od vjere: ne klanjaju, niti poste, niti ovo niti ono. Ili trećih koji otvoreno ispoljavaju svoj ateizam i nevjerovanje. A sav ovaj bućkuriš se ubrajaju u muslimane u Bosni.
Kako jesti meso od onog koji je zaklao a njegova pripadnost Islamu je upitna ili nikad nije pao Allahu na sedždu? Još ako se u jednoj osobi spoji ovo dvoje: sporan način klanja kada kolje životinju i nepraktikovanje temelja Islama, prije svega namaza, pa ako je to još i opća pojava među muslimanima u Bosni, a nažalost još uvijek jeste, onda nema sumnje da imamo dokaze da pri klanju hajvana nisu zadovoljeni šartovi šerijatskog klanja, ili da je stanje sumnjivo te da treba provjeravati.
Zato je jedino ispravan način na koji će se musliman sačuvati od ovog sumnjivog mesa i poremećaja sa kojim se izašlo iz osnovne dozvole mesa od muslimana i Ehli Kitabija, da provjerava od koga kupuje i gdje jede meso.
Odgovori na konkretna pitanja
– Da li smijemo kupovati meso po marketima, nevodeći računa ko ga je zaklao, bilo da se radi o mesu koje je uvezeno iz susjedni zemalja ili firmi iz Bosne?
Odgovor: Shodno gore spomenutom, nije dozvoljeno u našim krajevima kupovati mesne proizvode bilo gdje i bilo od koga, nego je obaveza provjeravati i raspitivati gdje se prodaje i čije je meso halal zaklano. A muslimani praktikanti vjere u svakom mjestu kao mještani tog kraja znaju gdje se može kupiti halal meso i koja mesnica ili firma ispunjava šarte islamskog klanja a koja ne.
– Pitanje koje me već duže vrijeme zbunjuje, a razlog toga je sledeći: mnogi moji prijatelji koji slijede sunnet i čvrsto se drže vjere jedu meso i mesne namjernice na kojima ne piše halal, a takođe i po ćevabdžincama jedu ako prodavac ne prodaje alkohola u njima, iz razloga što smatraju da je to uredu zato što je Bosna islamska zemlja, i svo meso u Bosni proizvedeno i zaklano da je halal.
Odgovor: Praksa mnogih tvojih prijatelja je potpuno pogrešna zbog gore navedenog, takođe da li meso halal ili ne to nema veze sa time da li prodavac prodaje alkohol ili ne. Argument te dozvole „zato što je Bosna islamska zemlja“ je vrhunac nepoznavanja šerijatskog tremina darul-islam (islamska zemlja).
Detaljno pojašnjenje ovog termina i njegovog spuštanja na državu Bosnu i Hercegovinu se može pročitati na ovom linku:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=693:je-li-bosna-darul-islam-islamska-drava-ili-darul-kufr-kjafirska-drava&catid=87:savremena-pitanjaaktuelno&Itemid=44
A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJE KURBANA RADI OZDRAVLJENJA BOLESNOG
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Kurban je klanje deve, krave, ovace ili koze sa ciljem približavanja Allahu, subhanehu ve te'ala, na dan kurbanskog bajrama. Klanje kurbana je potvrđeni sunet a kod nekih učenjakviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Kurban je klanje deve, krave, ovace ili koze sa ciljem približavanja Allahu, subhanehu ve te'ala, na dan kurbanskog bajrama. Klanje kurbana je potvrđeni sunet a kod nekih učenjaka i vadžib, on se kolje u osnovi za žive ljude.
Takođe, klanje kurbana za kurbanski bajram ima svoje posebne propise, šartove i adabe što nije tema ovog pitanja.
Kurban se kolje nakon klanjanja bajram namaza prvog dana bajrama i traje do zalaska Sunca zadnjeg dana „Ejjama tešrika“ (tri dana poslije prvog dana bajrama koje hadžije provedu na Mini). To jest, klanje kurbana traje nepuna četiri dana i tri noći. Razlog klanja kurbana je približavanje Allahu u danima kurbanskog bajrama.
Osim klanja kurbana za kurbanski bajram u Šerijatu postoje još neki drugi vidovi klanja kurbana, i to:
– klanje AKIKE, tj. klanja kurbana povodom rođenja djeteta, a što ima svoje propise i pravila.
– klanje kurbana HEDJA onome ko obavlja jednu od dvije vrste hadža, tj. Temetu'u ili Kiran, a oni se kolju zbog spajanja Umre sa Hadžom.
– klanje kurbana HEDJU DŽUBRAN zbog propuštenog nekog vadžiba u toku obreda Hadža što predstavlja nadoknadu i iskup za propušteni vadžib.
Za sve ove vrste klanja kurbana gore spomenute postoje šerijatski argumenti Kur'ana i Suneta i to je ono što se u Islamu smatra i naziva kurbanom.
Bilo koje klanje neke životinje mimo gore spomenutih povoda i razloga i nazivanja istog kurbanom nema uporišta u tekstovima Kur'ana i Sunneta niti u praksi ashaba i selefa ovog Ummeta.
Prema tome, u Šerijatu nema kurbana koji se kolju radi ozdravljenja bolesnog ili opsihirenog, radi bereketa u djeci ili radi čuvanja i zaštite djece ili radi otklanjanja nesreća i baksuzluka i slično. A klanje kurbana po narudžbi sihirbaza i raznih džinhodža može biti veliki ili mali širk shodno stanju i nijetu osobe.
A oni koji kolju ovakve neosnovane kurbane s ubjeđenjem da je to od Islama i od Šerijata čine čistu novotariju u vjeri, jer je u hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, došlo: „Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje“.
A propis uvođenja i praktikovanja novotarija je poznat i jasan, tj. svaka novotarija je dalalet i vodi u vatru. U vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Irbada Sarije, radijallahu anhu, je došlo: „Čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija vodi u dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru“.
Ovo je propis klanja kurbana sa ciljem ozdravljanja bolsenog i sličnog tome.
Međutim, postoji drugi vid klanja neke životinje (ovce, koze i krave) radi ozdravljenja bolesnog ili opsihirenog, radi bereketa u djeci ili radi čuvanja i zaštite djece ili radi otklanjanja nesreća i baksuzluka i slično, a to je klanje istih životinja, naravno radi Allaha i u Njegovo ime, s tim da se zaklano meso podijeli kao sadaka ili ispeče i pojede kao sadaka.
Znači, životinja se kolje radi Allaha, s tim da to nije kurban niti se naziva i tretira kao kurban, a nagrada i sevap se dobija od udjeljivanja mesa u bilo kojem obliku kao SADAKE. Ovaj vid klanja potpada pod propis sadake a ne kurbana.
Prema tome, ovakav vid i način klanja životinja u ime Allaha zbog radi ozdravljenja bolesnog i slično uz udjeljivanje mesa ima osnova sa strane propisanosti davanja sadake a ne sa strane klanja kurbana.
Neki učenjaci navode da je klanje životinje i udjeljivanja mesa kao sadake sa ciljem i povodom da se zauzvrat dobije nešto od Allaha, znači radi nekog dunjalučkog šićara, poput bereketa, ozdravljenja, radi zaštite, otklanjanja nevolje i belaja i slično, da je ovakvo klanje na manjem stepenu i sa manjom nagradom i vrijednošću kod Allaha od klanja i udjeljivanja mesa kao sadake koje se čini čisto i isključivo radi Allaha, dželle še'nuhu, i iz zahvalnosti prema Njemu.
Prema tome, u Šerijatu ne postoji nešto što se naziva kurban koji se kolje radi ozdravljenja bolesnog ili opsihirenog i slično. Međutim, postoji i dozvoljeno je zaklati životinju iz spomenutih povoda i razloga sa ciljem udjeljivanja mesa kao sadake.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNA KOGA SE ODNOSI PROPIS REZANJA NOKTIJU PRIJE KLANJA KURBANA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O tom pitanju je pisano u odgovoru na temu rezanja noktiju i otklanjanja dlaka pod linkom: http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=534:neviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O tom pitanju je pisano u odgovoru na temu rezanja noktiju i otklanjanja dlaka pod linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=534:neuklanjanje-dlaka-i-noktiju-od-strane-onoga-ko-kolje-kurban-u-prvih-10-dana-zul-hiddeta-propis-mudrost-i-na-koga-se-odnosi&catid=82:erijatsko-klanjekurbanakikalov&Itemid=44
U tom odgovoru pred kraj teksta je došlo sljedeće:
„Na koga se odnosi ovaj propis
Iz vanjskog značenje hadisa Ummu Seleme, radijallahu anha, i govora učenjaka po ovom pitanju se razumije da se pokuđenost (ili zabrana) otklanjanja dlaka ili noktiju odnose na onoga ko nijeti klanje kurbana za sebe ili ga dobrovoljno kolje za nekoga drugog. A što se tiče onoga ko kolje kurban za nekoga drugog na osnovu vesijeta (oporuke) ili punomoći taj ne potpada pod ovaj propis.
Takođe, ako glava porodice kolje kurban za sebe i za sve članove kuće ispravno je da se propis odnosi samo na glavu porodice, s tim da ima učenjaka koji smatraju da se odnosi na sve članove kuće za koje se kolje kurban.
Pogrešno je shvatanje da onaj ko zanijeti klanje kurbana a zatim otkloni dlake ili obreže nokte u prvih deset dana Zul-hidždžeta da mu kurban neće biti primljen, jer nema direktne veze između primanja kurbana i propisanosti neotklanjanja dlaka i noktiju.
Nego najviše što se može reći da onaj ko tako uradi bez opravdanja da je učinio ono što je oprečno naredbi i uputi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa po onima koji to zabranjuju treba učiniti tevbu a po drugima ne treba.
A osobe koje imaju opravdan razlog, tj. zbog zdravstvene potrebe ili slično, da otklanjaju dlake ili nokte, ili ako se nokat slomi pa pričinjava neprijatnost, u ovom slučaju nema smetnje u otklanjanju dlaka i noktiju.“
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePODJELA KURBANSKOG MESA PO SUNETU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Oko načina podjele kubanskog mesa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: Prvo mišljenje: da je mustehab da se ono podijeli na tri dijela: trećina za kuću, trećina za prijateljeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko načina podjele kubanskog mesa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Prvo mišljenje: da je mustehab da se ono podijeli na tri dijela: trećina za kuću, trećina za prijatelje i trećina za siromašne.
Ovo je stav hanefijskog i hanbelijskog mezheba.
Dokazuju to predajama koje se prenose od Ibn Abbasa, Ibn Omera i Ibn Mes'uda, radijallahu anhum.
Kaže Ibn Omer, radijallahu anhuma: „Kurbansko meso (se dijeli na tri dijela): trećina za porodicu, trećina tebi i trećina siromašnima“. Bilježi ga Ibn Hazm u „El-Muhalla“.
Drugo mišljenje: da je najbolje svo meso udijeliti kao sadaku, osim malog dijela kojeg trebaju pojesti ukućani.
Ovo je stav šafijskog mezheba.
Treće mišljenje: da način udijeljivanja nije određen, dakle može se pojesti, udijeliti (komšijama i prijateljima) ili dati kao sadaka (siromašnima) prema vlastitoj želji.
Ovo je stav malikijskog mezheba.
Dokazuju to hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Sevbana, radijallahu anhu, koji kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaklao kurban, a zatim rekao: O Sevbane, pripremi meso ovog kurbana. Kaže: pa sam ga hranio tim mesom sve dok nije došao u Medinu“.
Odabrano mišljenje je stav malikija, tj. da način udijeljivanja nije određen, jer u šerijatskim tekstovima nije došlo tačno u kojim mjerama i kome da se udijeli, nego u tome ima širine. Na ovo ukazuje opšte značenje ajeta i hadisa u kojima se govori o podjeli kurbanskog mesa.
Kaže Uzvišeni: „Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog“ (El-Hadždž, 28.).
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Muslim kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Jedite, uskladištite (tj. ostavite za poslije) i udijelite kao sadaku“.
Shodno svemu navedenom, u načinu podjele kurbanskog mesa ima širine, pa onaj ko želi može ga podijeliti na tri dijela, jer se to prenosi od ashaba, a može i u drugačijem omjeru, radi određene koristi. Mustehab je da se spoji između jedenja (unutar porodice), poklanjanja (prijateljima ili komšijama) i udjeljivanja kao sadake (siromašnima), shodno mogućnostima. A Allah zna najbolje.
Jedenje kurbanskog mesa od strane onih koji su zaklali taj kurban je mustehab po većini učenjaka. Oni naredbodavnu formu (da se jede) koja je došla u šerijatskim tekstovima spuštaju na stepen mustehaba, jer je naredba došla nakon zabrane jedenja i uskladištavanja, a što je derogirano. Klanje kurbana je ispravno i ako se čitav kurban udijeli siromašnima, jer se time onaj ko ga kolje odriče svog dijela u korist siromaha.
Učenjaci zahirijskog mezheba smatraju da je vadžib da se nešto od kurbana pojede, dok ostali učenjaci taj stav odbacuju. Takođe, složni su učenjaci da je mustehab udijeliti dio kurbanskog mesa rodbini i prijateljima, a ako se to i ne bi učinilo u tome nema smetnje.
Oko udjeljivanje kurbanskog mesa kao sadake siromašnima učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Prvi stav – da je vadžib.
Na ovome su šafije i hanabile.
Dokazuju to riječima Uzvišenog: „Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog“ (El-Hadždž 28).
Po ovom stavu, ako onaj ko kolje kurban sve pojede i ništa ne udijeli kao sadaku siromašnima obavezan je udijeliti jednu Ukiju (najpoznatija mjerna jedinica koja je po idžamu učenjaka 40 dirhema, u srebru vrijedi 119 grama a u zlatu 29,75 grama), u protivnom kurban mu nije valjan.
Drugi stav – da je mustehab, a ne vadžib.
Na ovome su hanefije i malikije, a ovo je i ispravno, jer naredba u ajetu ukazuje na preporučenost i smjernicu, poput jedenja i udjeljivanja (rodbini i prijateljima). Smisao klanja kurbana je da se sa prolivanjem krvi približi Allahu i iskaže zahvalnost, a ne korist siromašnih. Obavezivanje onog ko kolje da mora udijeliti jedan dio kao sadaku je obavezivanje nečim za što nema čvrstog dokaza. Što se tiče obavezivanja davanja Ukije za ovako nešto nema nijednog argumenta u šerijatskim tekstovima.
Sve navedeno ukazuje da u podjeli kurbanskog mesa ima širine, pa ako bi onaj ko kolje kurban pojeo ga u cjelosti ili ga ostavio za svoju porodicu, kurban bi bio valjan i nije obaveza dati nikakvu nadoknadu ili kefaret za ovakav postupak.
Prema tome, dozvoljeno je čitav kurban ostaviti za potrebe kuće, kao što je dozvoljeno i čitav udijeliti siromašnima, ako je to korisnije i potrebnije, a najbolje je da se dio pojede, dio udijeli (komšijama i prijateljima) i dio da kao sadaka (siromašnima), jer je takav način podjele došao u šerijatskim tekstovima i predajama ashaba. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKOJI DAN U GODINI JE NAJBOLJI DAN?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 25/288): "Koji dan je vrijedniji, dan Arefata, petak, ramazanski bajram ili kurbanski bajram?" Pa je odgovorio: "Zahvala pviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 25/288): “Koji dan je vrijedniji, dan Arefata, petak, ramazanski bajram ili kurbanski bajram?”
Pa je odgovorio: “Zahvala pripada Allahu. Složni su učenjaci da je najbolji dan u sedmici petak. A najbolji dan u godini je dan Kurban bajrama. Neki učenjaci kažu da je to dan Arefata, a prvo je ispravnije, jer je došlo u Sunenu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji dan kod Allaha je dan kurbanskog bajrama, zatim El-Karra (dan poslije)’, jer je to dan velikog hadždža (spomenutog u 3.ajetu sure Tevbe) po mezhebu Malika, Šafije i Ahmeda. Isto tako je potvrđeno u Sahihu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Dan kurbanskog bajrama je dan velikog hadždža’. U tom danu se rade dobra djela koja se ne rade ni u jednom drugom, poput stajanja na Arefatu i boravka na Muzdelifi, bacanja kamenčića na ‘Akabi, klanja kurbana, brijanja i tavafa Ifade. Zaista su ova djela najbolja po Sunnetu, a oko čega su složni učenjaci”.
Hadis kojeg spominje Ibn Tejmije: “Najbolji dan kod Allaha je dan kurbanskog bajrama, zatim El-Karra (dan poslije, 11.Zul-Hidždže, kada je boravak na Mini)”, bilježe Ebu Davud, Ahmed, Bejheki, Ibn Hibban i Hakim. Kažu Bejheki i Ševkani da je dobar, a Ibn Hibban, Hakim i Albani da je vjerodostojan.
Od hadisa u kojima je došla vrijednost određenih dana u godini su:
– Poznati vjerodostojni hadisi o vrijednosti prvih deset dana Zul-Hidždžeta.
Pošto je riječ o deset dana, nema potrebe da ih u kontekstu ovog pitanja (najboljeg dana u godini) navodimo.
– Hadisi o vrijednosti dana petka.
Petak je najbolji dan u sedmici, oko čega nema razilaženja, ali to nije tema pitanja pa ni njih nećemo navoditi ovom prilikom.
– Hadisi o vrijednosti dana Arefata, a od tih hadisa su sljedeći:
Prvi – Od Džabira, radijallahu anhu: “Nema dana boljeg kod Allaha od dana Arefata. Allah se spusti na zemaljsko nebo, pa se hvali stanovnicima nebesa sa stanovnicima Zemlje. Kaže: …”. Bilježi ga Ibn Hibban. Slabim ga ocjenjuje Albani, a prihvatljivim i dobrim Ibn Hibban, El-Munziri i Šuajb Arnaut. Međutim, u hadisu je ravija Ebu el-Zubejr, koji je mudellis (što je karakteristika slabosti), takođe ravija Muhammed ibn Mervan el-‘Ukajli, oko čije pouzdanosti ima razilaženje. Ispravno je ono na čemu je šejh Albani.
Ovaj hadis bilježe i Ibn Huzejme, Begavi, Ebu J'ala i Bezzar, ali bez dodatka hadisa “Nema dana boljeg kod Allaha od dana Arefata” koji je bitan na ovom mjestu.
Drugi – “Najbolji dan je dan Arefata kada se podudari sa petkom, on je bolji od 70 hadždževa mimo petka”.
Bilježe ga Ibn Hibban i Taberani, kaže šejh Albani u “es-Silsiletu ed-da'ife” (broj 207) da je hadis “batil la asle lehu” (ništavan, nema osnova, tj. seneda).
Ili u rivajetu: „Najbolji dan u kojem izađe Sunce je dan Arefata kada se podudari sa petkom, on je bolji …“. Kaže Alabani u “es-Silsiletu ed-da'ife” (broj 1193) da nema osnova (seneda).
Mnogo je hadisa koji govore o vrijednosti dana Arefata: da je to dan u kojem Allah najviše ljudi oslobađa od Vatre (bilježi Muslim) i u kojem najviše oprašta grijehe, dan u kojem se sa postom onima koji nisu na Hadždžu opraštaju grijesi za prošlu i iduću godinu (bilježi Muslim).
Zbog ovih hadisa je imam Nevevi u svom komentaru Muslimovog Sahiha, nastojeći da pomiri hadise o vrijednosti dana Arefata i dana petka, nageo stavu da je dan Arefata najbolji dan u godini, a petak najbolji dan u sedmici.
Najbliže je, a Allah zna najbolje, ono što navodi šejhul-islam Ibn Tejmije, da je dan Kurban bajrama najbolji dan u godini. Argument koji presuđuje po tom pitanju je vjerodostojan hadis: “Najbolji dan kod Allaha je dan kurbanskog bajrama, zatim El-Karra (dan poslije).
Sa druge strane, hadisi u kojima je došlo da je dan Arefata najbolji dan su slabi. Osim toga, u danu Kurban bajrama se rade dobra djela koja se ne rade ni u jednom drugom, poput stajanja na Arefatu i boravka na Muzdelifi, bacanja kamenčića na ‘akabi, klanja kurbana, brijanja i tavafa Ifade.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS SPAJANJA AKIKE SA KURBANOM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Po većini učenjaka nije valjano ni ispravno spajati akiku, tj. prinošenje žrtve povodom dobijanja novorođenčeta, sa kurbanom koji se kolje za kurbanski bajram, jer imaju različviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Po većini učenjaka nije valjano ni ispravno spajati akiku, tj. prinošenje žrtve povodom dobijanja novorođenčeta, sa kurbanom koji se kolje za kurbanski bajram, jer imaju različit povod i smisao. Ovo je ispravana stav učenjaka.
O sličnom pitanju poslušaj odgovor na ovom linku:
https://www.youtube.com/watch?v=dxXzQluJ0x8
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje