Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
POSAO SNIMANJA I FOTOGRAFISANJA svadbi, veselja, suneta i slično
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Da bi se time bavio moraš činiti nekoliko prekršaja: - snimaš otkrivene žene (čak da su i pokrivene upitno je jer im snimaš lice), - većina svadbi je zasnovana na muzici, - većviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da bi se time bavio moraš činiti nekoliko prekršaja:
– snimaš otkrivene žene (čak da su i pokrivene upitno je jer im snimaš lice),
– većina svadbi je zasnovana na muzici,
– većina svadbi je zasnovana na alkoholu,
– većina svadbi je zasnovana na miješanju muškaraca i žena,
Sve ovu su posebni šerijatski prekršaji. Drugim riječima, ti snimaš harame i zarađuješ na njima, a nema sumnje da to nije dozvoljeno.
Bilo bi dozovoljeno, ako uzmemo stav učenjaka da je slikanje za uspomenu dozvoljeno, pod sljedećim uslovima: – da ne snimaš (slikaš) žene, – da ne bude alkohola, muzike i miješanja spolova. Ako ovo možeš ispuniti, halal ti bilo.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoji je ispravan način liječenje sihra?
Alejkumusselam! Što se tiče tvog odlaska “hodži” da ga pitaš o stanju svog oca to je pogrešno i trebaš se pokajati iskreno Allahu zbog toga i ne smiješ to više ponoviti. Nije dozvoljeno ići sihirbazima (a koji su poznati kod nas kao hodže) da bi dobili informacije o tome ko ima sihr na sebi, ko je nviše
Alejkumusselam!
Što se tiče tvog odlaska “hodži” da ga pitaš o stanju svog oca to je pogrešno i trebaš se pokajati iskreno Allahu zbog toga i ne smiješ to više ponoviti.
Nije dozvoljeno ići sihirbazima (a koji su poznati kod nas kao hodže) da bi dobili informacije o tome ko ima sihr na sebi, ko je napravio taj sihr, zašto, i kako ga treba skinuti.
To što se tvoj otac okrenuo od vas ne mora da ima veze sa sihrom, nego to mogu biti problemi sasvim druge vrste. Ti i tvoj brat treba da pokažete svome ocu ljubav koju osjećate prema njemu, poštovanje, da mu budete na usluzi, da ga često posjećujete, da mu pomažete jer je on vaš otac i ima prava kod vas.
Odmah treba da prekineš sa prskanjem odjeće svoga oca i ćoškova kuće koje ti je naredio “hodža” jer taj hodža se bavi sihrom, što se vidi iz načina njegovog “liječenja” (traži vodu sa različitih izvora, piše zapise, liječi bez prisustva osobe za koju se sumnja da je oboljela, obavještava o tome da li postoji sihr ili ne a to ne može osim da se pomaže džinima koji mu daju informacije o tome i slično). Treba da uništiš i zapališ sve što si donijela od “hodže” i nikako da to koristiš.
U slučaju da tvoj otac stvarno ima sihr na sebi on lično treba da ode nekom ko uči rukju da bi se liječio kod njega a ne možeš ti umjesto njega da ga liječiš i to bez njegovog znanja. Jer to što ti hoćeš i jest djelo sihirbaza, da liječe na daljinu bez prisustva osobe kojoj treba skinuti sihr. Ti na taj način možeš samo puno da štetiš svome ocu jer ga time izlažeš djelovanju sihra na njega preko “hodža” koje posjećuješ. Jer cilj “hodže” je da ima mušteriju koja će dolazit kod njega i plaćati mu njegove usluge pa ako nema mušterije onda je on sam sebi nađe tako što on sam pravi sihire i uznemirava ljude njima.
Isto tako ti nije dozvoljeno da sumnjičih nekoga da pravi sihr (u ovom slučaju ženu tvog oca) jer je to zabranjeno šerijatski i smatra se potvorom, i jer time izazivaš neprijateljstvo između vas a samim tim produbljuješ neprijateljstvo vašeg oca prema vama dvome, jer prirodno je da je on vezan za ženu sa kojom živi.
Ti i tvoj brat, a takođe i vaš otac treba da se držite vjere, da redovno obavljate namaz, postite, ostavljate ono što je haram, poput alkohola, muzike, ogovaranja, haram imetka i slično, i tako onda možete očekivati da vam Allah da slogu, međusobno razumijevanje, ljubav. Treba da doviš Allahu da da slogu među vama, ljubav, da vašeg oca vrati vama.
Prema ocu moraš imati poštovanja i razumijevanja, što ujedno znači da moraš imati poštovanja i prema ženi sa kojom on živi jer je to njegova žena i on je sigurno vezan za nju što je prirodno.
Molim Allaha Uzvišenog da te uputi na pravi put i da tebi, tvome bratu i tvome ocu da ono što je najbolje za vas. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakic!
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeŠTA DA RADIŠ DA BI SANJAO POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem
Alejkumusselam. Ovim povodom se prenosi priča o istoj temi a čiji završetak ujedno može poslužiti kao odgovor na ovo pitanje. Naime, došao je neki mladić jednom učenjaku rekavši mu da ima veoma jaku želju da sanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa je pitao šejha ima li neki način ili neka dviše
Alejkumusselam.
Ovim povodom se prenosi priča o istoj temi a čiji završetak ujedno može poslužiti kao odgovor na ovo pitanje.
Naime, došao je neki mladić jednom učenjaku rekavši mu da ima veoma jaku želju da sanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa je pitao šejha ima li neki način ili neka djela koja ako se rade uzrokuju da se sanja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh mu je potvrdno odgovorio rekavši mu da se obraduje s tim da ga treba slijediti i poslušati u načinu ostvarenja istog. Zatim mu je pojasnio šta da uradi kako bi sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Rekao mu je da za ručak jede dobro nasoljenu ribu, s tim da ne pije vode nikako. A zatim za večeru da opet jede ribu još više zasoljenu ali da se bori opet da ne pije vodu. Posebno mu je podcrtao da ako se napije vode da neće sanjati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da treba dati sve od sebe da ne popije vode sve dok ne zaspi.
Mladić je tako i postupio s tim da je teško zaspao boreći se sa jakom žeđi koja mu nije davala mira. I nakon velikog umora i nesanice utonuo je u san.
Zatim je sutradan otišao do šejha. Šejh ga prvi preduhitrio sa pitanjem da li je postupio kako ga je savjetovao i je li sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On mu odgovori da je odradio sve što mu je naložio, međutim nije sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A onda na pitanje šejha pa šta je sanjao on mu odgovori da je sanjao vodu, velike količine pitke vode, izvore, rijeke, mora, obilnu kišu i sve u tom kontekstu.
A onda mu šejh mudro prozbori rekavši da onaj ko mnogo razmišlja o vodi i ona mu nedostaje i ne može bez nje živjeti i još toga u tom kontekstu da će nesumnjivo sanjati vodu, kišu, mora i slično. Tako isto, onaj ko razmišlja o najboljem stvorenju koje je hodilo dunjalukom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano iščitava njegovu siru, razmišlja o njegovim plemenitim svojstvima i osobinama, druži se sa njegovim hadisima, neprestano donosi salavat i selam na njega, a naročito petkom, sa ljubavlju i zadovoljstvom slijedi sve što je došlo od suneta Allahovog miljenika, i tako dalje, nema sumnje da će ta osoba sanjati i usniti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I ovde se završava ova mudra hikaja.
Analiza i kritika spomenute priče:
Prvo – u knjigama, na stranicama i predavanjima gdje se spominje ova priča ne navodi se ni mjesto ni vrijeme a niti šejh kome se to desilo, tako da je po svoj prilici ovo jedna od “mudrih” sufijsko-šitskih hićaja koja nema niti seneda niti izvora.
Drugo – u ovoj “mudroj” hićaji se neprimjetno i nepažljivo pripisuje učenjaku ili šejhu da laže i da preko laži i izmišljotine navodi mladića da spozna tako veliku mudrost i dođe do velikog znanja. Naime, on mladića laže da će ako se najede dobro posoljene ribe bez pijenja vode sanjati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u što je mladić i povjerovao. Zar priliči šejhovima i učenim ljudima da sa lažima navode ljude na hajr?
Treće – bilo je lakše šejhu da mu odmah ispriča i pojasni da onaj ko o nečemu mnogo žudi, razmišlja, voli ga i slično da će po zakonima ljudske prirode i sanjati isto, i da mu na kraju navede ono što mu i je i naveo kako bi sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Na kraju se može potvrditi završetak spomenute hićaje koji je nesumnjivo dobar način koji može uzrokovati da musliman sanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da ponovimo, onaj ko razmišlja o najboljem stvorenju koje je hodilo dunjalukom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano iščitava njegovu siru, razmišlja o njegovim plemenitim svojstvima i osobinama, druži se sa njegovim hadisima, neprestano donosi salavat i selam na njega, a naročito petkom, sa ljubavlju i zadovoljstvom slijedi sve što je došlo od suneta Allahovog miljenika, i tako dalje, nema sumnje da će ta osoba sanjati i usniti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeU SNU ZNAK OD ALLAHA
Alejkumusselam. Bez obzira na san i njegovo tumačenje ti si obavezna da praktikuješ vjerske propise, tj. da klanjaš, postiš ... tj. treba da učiš vjeru putem slušanja predavanja, čitanjem islamskih novina i literature i slično. Ako ti ovaj san nije znak da što prije raščistiš sa obavezom klanjanja iviše
Alejkumusselam. Bez obzira na san i njegovo tumačenje ti si obavezna da praktikuješ vjerske propise, tj. da klanjaš, postiš … tj. treba da učiš vjeru putem slušanja predavanja, čitanjem islamskih novina i literature i slično.
Ako ti ovaj san nije znak da što prije raščistiš sa obavezom klanjanja i pridržavanja vjere, onda ne znam koji znak bi kod tebe mogao probuditi iman.
Inače ja se ne bavim tumačenjem snova jer to nije za svakoga, ali ti moram reći da ti je san prelijep jer ima duboko značenje. Dovoljno je da te Allah ovim snom upozorava na Sebe i na Sudnji dan.
Nemoj gubiti vrijeme trudeći se da po svaku cijenu saznaš tumačenje ovog sna, jer se na snovima ne izgrađuju islamski propisi. Ti si dužna biti muslimanka koja se pridržava vjerskih propisa šta god da sanjaš.
Okreni novu stranicu u svom životu koja će biti ispunjena imanom, vjerom, robovanjem Jedinom Allahu, subhanehu ve te'ala, i svime onim što krasi jednu zrelu islamsku ličnost.
Budi ponosna što te Allah izabrao da budeš muslimanka i što te uputio na pravi put, jedino Njemu pokorna. Uživaj u ljepoti Islama i imana jer je prava i istinska dunjalučka sreća u iskrenom praktikovanju vjere sa kojom je došao Mustafa (Odabranik), sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeBAVLJENJE BOKSOM RADI ZDRAVLJA I REKREACIJE
Alejkumusselam. Boks koji je poznat kao borilačka igra između dvije osobe prilikom čega svaka od njih nastoji da porazi svoga protivnika i to putem usmjeravanja udaraca pesnicom u lice, glavu i tijelo iznad struka tako što će postići veći broj bodova na kraju svih rundi, ili nokautom, ili predajom pviše
Alejkumusselam.
Boks koji je poznat kao borilačka igra između dvije osobe prilikom čega svaka od njih nastoji da porazi svoga protivnika i to putem usmjeravanja udaraca pesnicom u lice, glavu i tijelo iznad struka tako što će postići veći broj bodova na kraju svih rundi, ili nokautom, ili predajom protivnika, ili zbog toga što nisu na nivou jedan drugom.
Ova borilačka igra se apsolutno smatra najopasnijom sportskom igrom, jer se u njoj bokser izlaže najsnažnijem stupnju udarca pesnicom u najosjetljivije i najvrijednije dijelove tijela a to su lice i glava. Bokser se nikako ne može spasiti, koliko god bila njegova snaga, zbog teških povreda u toku svog sportskog borilačkog života kao posljedica samog boksanja. Najbolji primjer za to svjetski šampion u teškoj kategoriji američki bokser, musliman Muhammed Alijj Klej, koji danas ne može potpuno da kontroliše udove svoga tijela zbog slabih živaca jer je pogođen Parkinsonovom bolešću kao posljedica boksanja. Pa ako je u takvom stanju šampion koji nije bio poražen niti udaran osim u rijetkim situacijama, pa kakvo je onda tek stanje onih koji nisu šampioni, a kakvo tek amatera?!
Neke od znanstvene činjenice, događaji i stavovi oko ove borilačke igre
Ova borilačka igra godišnje uzrokuje veliki broj smrtnih slučajeva u mnogim zemljama svijeta, primjer toga su 22 smrtna slučaja boksera 1953.god. i to samo u mečevima gdje se vodila statistika.
Savremena istraživanja potvrđuju da kod boksera, zbog njihove profesije, nastaju velike povrede mozga sa ogromnim štetnim posljedicama, jer se u toku boksa 66% udaraca dešava u predjelu glave. Jer pravila ove igre ostavljaju prostora bokseru da zada udarac najvećom mogućom snagom, pa čak i da usmrti svoga protivnika udarcem a da se to ne smatra prekršajem pravila boksa.
Bavljenje boksom veoma negativno utiče na psihu boksera, njihovo opće zdravstveno stanje i memoriju, a što uzrokuje društvene i zdravstvene probleme samim bokserima u sredini gdje žive, mnogi od njih završe strašnim nesretnim smrtnim slučajevima, saobraćajnim nezgodama, a sve kao rezultat velikog psihičkog poremećaja.
Svjetska zdravstvena udruženja iz Amerike, Kanade, Britanije i Australije su tražile da se boks kao sportska borilačka igra ukine u svim njegovim oblicima zbog velikih i opasnih zdravstvenih poremećaja koje uzrokuje samo boksanje.
Šerijatski status boksanja
Nema sumnje da je ovaj borilački sport šerijatski strogo zabranjen zbog toga što u sebi sadrži izlaganje samog sebe propasti, uništenju ili čak smrti, pa i ako ne vodi direktno u smrt uzrokuje upropaštavanje unutrašnjih i vanjskih dijelova tijela, a sve ovo je zabranjeno u nedvosmislenim šerijatskim tekstovima.
Kaže Uzvišeni: “I sami sebe u propast ne bacajte” (El-Bekara, 195), i kaže: “I sami sebe ne ubijajte” (En-Nisa, 29). Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema štete niti nanošenja štete”, kojeg prenosi Ebu Se'id El-Hudri, radijallahu anhu, a bilježi Ibn Madže, Darekutni, Hakim, Ahmed i ostali, takođe prenosi se od ‘Ubadete ibn Es-Samita, Ibn Abbasa, Džabira i Aiše, radijallahu anhum, u mnogo drugih rivajeta u kojima ima slabosti ali koji jedan drugog podupiru. Imam Malik ga bilježi kao hadis mursel (što znači da je slab), ali u svakom slučaju kao što je pojasnio šejh Albani, nakon što je sakupio sve rivajete ovog hadisa, hadis je dobar zbog mnoštva rivajeta i on je općeprihvaćen među učenjacima.
Ovim ajetima i hadisom se zabranjuje da čovjek izlaže sam sebe ubistvu ili sam sebe a i drugima nanosi šteti.
Takođe, ono što jasno i nedvosmisleno ukazuje da boks nije dozvoljen je zabrana udaranja u lice na čemu je u osnovi zasnovan boks. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Kada neko od vas udara neka ne udara u lice”.
Prema tome, bez obzira što seti rekreativno baviš ovim sportom i što ti je namjera održavanje kondicije i zdravlja, ako prilikom bavljenja ovim sportom udaraš nekoga u glavu ili lice i ostale dijelove tijela, a sa druge strane samog sebe izlažeš istom, nije ti dozvoljeno da se baviš ovim sportom. Pa čak i ako ne učestvuješ u samom udaranju drugog niti izlažeš samog sebe udarcima, nego samo učestvuješ u organizovanju, uređenju, pripremama i slično boks-mečeva to ti je zabranjeno jer time pomažeš druge u griješenju, a Uzvišeni Allah zabranjuje da se potpomažemo u griješenju, pa kaže: “I međusobno se ne pomažite u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROFESIONALNO BAVLJENJE FUDBALOM
Alejkumusselam. Fudbal se smatra najrasprostranjenijim i najpopularnijim sportom na svijetu jer se njegovim povodom organizuju mnogobrojna takmičenja na različitim stepenima lokalnim i svjetskim nivoima i to u veoma pretjeranom obliku. Bavljenje fudbalom, praćenjem fudbalskih aktivnosti preovviše
Alejkumusselam.
Fudbal se smatra najrasprostranjenijim i najpopularnijim sportom na svijetu jer se njegovim povodom organizuju mnogobrojna takmičenja na različitim stepenima lokalnim i svjetskim nivoima i to u veoma pretjeranom obliku. Bavljenje fudbalom, praćenjem fudbalskih aktivnosti preovlađuje sve druge stvari života u mnogim sredinama i kod velikog broja ljudi, tako kada bi to nazvali sportskom epidemijom i općom zaluđenosti ne bi pogriješili. Ova sportska igra ima svoj izrazito jak nacionalni karakter kada neki fudbalski tim prestavlja određenu zemlju ili naciju, zbog čega izaziva ogromno zanimanje kod običnih masa gdje oni navijaju i gore od želje da njihov tim pobijedi. Naravno, ne treba zaboraviti ni ulogu medija u uveličavanju i uljepšavanju fudbala i fudbalskih takmičenja. Popularnost fudbala i fudbalera se dovoljno očituje samo u jednoj stvari a to je prodaja i kupovina igrača među klubovima, čija cijena dostiže granice imaginarnog, pa npr. španski klub Real Madrid je kupio igrača Zejnuddina Zejdana od talijanskog Juventusa za više od šezdeset milion dolara. Tako da je u općem smislu sportska igra nogomet postala društveno zlo, ekonomski i politički problem na svjetskom nivou.
Šerijatski status igranja nogometa
Ova sportska igra je u osnovi šerijatski dozvoljena ako je čista od šerijatsko spornih stvari, jer se ona zasniva na mnogim koristima za ljudsko tijelo od njegovog jačenja, trčanja, tjelesnih treninga i vježbi i slično, na čemu je u osnovi zasnovan futbal.
Od savremenih učenjaka koji su dozvolili igranje nogometa, naravno u njegovom savremenom obliku su između ostalih saudijski šejh Abdulmuhsin Ez-Zamil, alžirski šejh Ebu Bekr El-Džezairi koji ga dozvoljava kada se sa igranjem fudbala namjerava jačanje tijela kako bi bilo spremno za vođenje džihada na Allahovom putu, egipatski šejh Seid Sabik i jordanski šejh Mešhur Hasan, ova dvojica zadnjih smatraju da je igranje fudbala mustehab ako se sa njim cilja jačanje tijela. Naravno, svi oni koji su dozvolili igranje fudbala uvjetuju da ta igra bude čista od šerijatski spornih stvari (koje ćemo navesti poslije), u protivnom, igranje nogometa je mekruh ili čak haram ovisno od zabranjenih stvari sa kojima se pomiješa kao i bilo koja druga sportska igra.
Onaj ko analizira oblike upražnjavanja ovog sporta, za kojeg smo rekli da je u osnovi dozvoljen, u današnje vrijeme vidjeće da je vrlo malo tih načina igranja nogometa koji su čisti od onog što je u Šerijatu zabranjeno i pokuđeno. Uglavnom, ti dozvoljeni oblici se mogu odnositi na igranje fudbala od strane omladine kada se okupe i igraju fudbal kao vid rekreacije, razonode i zabave, pri čema nema klađenja, budu šerijatski obučeni i ne izgovaraju ružne riječi i psovke.
Neke šerijatski sporne stvari u bavljenju nogometom
Prvo: gubljenje mnogo vremena od strane onoga koji igra nogomet i onih koji nogometna takmičenja, što često vodi u izostavljanje vadžiba, poput obavljanja namaza, posta mjeseca Ramazana, zapostavljanje traženja rizka (opskrbe), sticanja šerijatskog znanja, odgoja djece i slično. Ono što puno uzrokuje gubljenje vremena je mnoštvo raznoraznih fudbalskih takmičenja na različitim nivoima tokom cijele godine, mimo svjetskog prvenstva i prijateljskih utakmica među klubovima i državama, što je odvelo da je glavna okupacija mnogih ljudi praćenje ove ili one utakmice.
Drugo: upropaštavanje imetka koje se očituje u sljedećem:
– ulaganje ogromnih materijalnih sredstava u izgradnji velelepnih stadiona,
– rasipanje imetkom prilikom pripreme za utakmice, njihovo prisustovanje i posmatranje,
– kupovina igrača velikim svotama novca i davanje velikih novčanih premija igračima,
– davanje velikih mjesečnih plata trenerima,
– trošenje ogromnog imetka u kockanju i klađenju na rezultat određenih utakmica prilikom čega se dva tima dogovore da izgubljena ekipa plaća troškove, medalje, hranu i ostalo, ili klađenje van i u sportskim kladionicama a sve ove vrste klađenja i kockanja su šerijatski zabranjene.
Kaže Uzvišeni: “Ne rasipajte (imetak); On ne voli one koji rasipaju” (El-E'araf, 31), i kaže: “Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan”. (El-Isra’, 26-27) Takođe, Allah, dželle še'nuhu, je zabranio upropaštavanje imetka kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija gdje kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “… i mrzi kod vas rekla kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka”.
Treće: izazivanje mržnje i neprijateljstva. Skoro da nema utakmice a da se između igrača, njihovih navijača i običnih masa ne izazove protivništvo, neprijateljstvo i mržnja koji dalje vode u psovanje, vrijeđanje, fizičko napadanje među igračima, navijačima a veoma često odvede do nanošenja materijalne štete po ulicama, a nema sumnje da je sve ovo islam zabranio. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Nemojte se međusobno mrziti, zaviditi jedni drugima, spletkariti jedni protiv drugih, budite Allahovi robovi braća…”.
Čak mnoga ova neprijateljstva među klubovima, državnim ekipama i slično odvedu kao rezultat poraza u utakmici do ubistva i ranjavanja. Od tih primjera je smrt 48 osoba i ranjavanje preko 600 između navijača dva tima u Turskoj 1968.god. U sličnim okršajima među navijačima Nigerije 1979.god. ubijeno je 24 osobe. A 1985. god. u Belgiji je stradalo 38 osoba a povrijeđeno preko 200, dok su u istoj godini ubijene 53 osobe a mnogi drugi ranjeni u Britaniji a sve kao posljedica fudbalskih utakmica. Na fudbalskom svjetskom prvenstvu 1994.god.kolumbijski igrač, nakon što je greškom dao svojoj ekipi, bio je ubijen. A u Iraku je sudija dao crveni karton jednom od igrača, nakon čega je ovaj izašao sa stadiona i vratio se sa puškom i ubio sudiju. Ovakvih primjera je na pretek, a slično se dešava i među onima koji se neprofesionalno bave fudbalom, kako među omladinom, odraslim tako i među prijateljima.
Četvrto: upadanje u neke oblike širka, veličanje kjafira i oponašanje istih.
Nerijetki su slučajevi pretjeranog veličanja igrača i predstavljanja istih kao stvorenja koja se obožavaju tako što se opisuju neki veliki igrači svjetskog ranga kao idoli i oni koji se obožavaju što shodno stepenu i razumijevanju ovoga može odvesti čak i u veliki širk. Praćenje, izučavanje i poznavanje biografije određenih igrača, čiji život je ispunjen drogom, zinalukom, nemoralom svake vrste i slično, od strane mnogih muslimana uveliko prevazilazi njihovo poznavanje sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih časnih ashaba, učenjaka i dobrih prethodnika ovog Ummeta. Oblačenje dresova sa imenima i slikama poznatih kjafirskih igrača, čak do te mjere ih uzdižu da u njima obavljaju neke ibadete poput namaza i Umre. Sve to ukazuje na zabranjeno veličanje, uzdizanje i oponašanje onih koji to ne zaslužuju. Strastveno praćenje određenih utakmica do te mjere da se strahom, brigom i gorljivošću prati utakmica, što često odvede, zbog poraza njegovog tima, u nezadovoljstvo sa Allahovim kaderom, veliku tugu i žalost i gubljenja volje za normalnim životom.
A općepoznato je svakom muslimanu da je širk najveći grijeh, kao i da je oponašanje kjafira zabranjeno muslimanima. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih” (Ebu Davud (4031), Ibn ebu Šejbe (19401) i Bejheki u “Šu'abil-iman” (1199), a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, El-‘Iraki, Ibn Tejmije, Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/271), Albani u “Irvaul-galil” (1269) i Sulejman ‘Alevan).
Takođe, nije dozvoljeno veličanje kjafira jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama”. Bilježe ga Darekutni (3663), Bejheki (6/205) i ostali, kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (3/175) da mu je sened hasen (dobar), takođe takvim ga je ocijenio Albani u “Irvaul-galil” (5/107).
Prenosi se da je Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu anhu, dok je bio namjesnik u Iraku uzeo kršćanina za pisara, pa mu je to prigovorio Omer, radijallahu anhu, rekavši: “Nemojte ih (nemuslimane) uzdizati kada ih je Allah ponizio, nemojte im biti bliski kad ih je Allah udaljio i nemojte im ukazivati povjerenje kada ih je Allah obilježio kao nepovjerljive”. Predaju bilježi Bejheki u svom “Sunenu”.
Peto: otkrivanje nadkoljenice (stegna) kod igrača, što je avret kod većine učenjaka na osnovu hadisa: “Nadkoljenica je avret” (Ebu Davud i Tirmizi, a oko njegove vjerodostojnosti ima razilaženja), zatim miješanje muškaraca i žena u publici koje je šerijatski zabranjeno, kupanje igrača u zajedničkim kupatilima potpuno golih prilikom čega gledaju jedni drugima u stidna mjesta, parada polugolih plesačica pred početak utakmice i u pauzama, psovanje i vrijeđanje u publici i mnogi drugi munkeri koji su sastavni dio utakmica.
Nakon svega predočenog može se reći da se savremeno profesionalno bavljenje fudbalom, kao i praćenje i prisustovanje istom kreće između pokuđenosti i harama, shodno šerijatsko spornim stvarima na kojima se zasniva.
A što se tiče tebe lično, u osnovi dozvoljeno ti je da se baviš fudbalom, po mnogim učenjacima, ako se možeš sačuvati od zabranjenih stvari koje prate ovu vrstu sporta. Između ostalog da klanjaš namaz u njegovo vrijeme, da ne ostavljaš post zbog utakmica, da ne otkrivaš svoja stidna mjesta, izbjegavaš psovanje i ružne riječi, miješanje sa ženama, itd. Takođe, nema smetnje da primaš platu čiji su izvori naplaćivanje ulaznica gledaocima kao i raznorazne donacije jer u tome nema ništa šerijatski sporno, izuzev ako bi zarada na utakmicama bila rezultat klađenja i kockanja. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŠTA JE SPORNO U TRENIRANJU KARATEA
Alejkumusselam. Karate, koje je poznato kao sportska igra, se zasniva na izvođenju pokretnih vještina rukama ili stopalima sa ciljem savladavanja protivnika. Osnova japanske riječi karate znači prazna ruka, a to je zbog toga što se karatista uglavnom oslanja na svoje prazne ruke u odbrani i napadu.više
Alejkumusselam.
Karate, koje je poznato kao sportska igra, se zasniva na izvođenju pokretnih vještina rukama ili stopalima sa ciljem savladavanja protivnika. Osnova japanske riječi karate znači prazna ruka, a to je zbog toga što se karatista uglavnom oslanja na svoje prazne ruke u odbrani i napadu. Ova sportska igra se izvodi u obliku borbe između dvojice karatista, gdje svaki od njih nastoji da savlada svoga protivnika tako što će ga udariti rukom ili stopalom, osim što su mnogi pokreti ograničeni sa zabranom jakog udarca, nego je dovoljno za dobijanje poena pri borbi da se dodirnu prsa protivnika ili njegovo lice ali da to ne bude bolno za njega. Iz ovoga se izuzima dozvola nekih snažnih udaraca u određene dijelove tijela poput udarca u glavu.
Od stvari koje karakterišu karate je i posebna vrsta pozdrava prilikom koga karatista pozdravlja trenera ili protivnika ili komisiju (žiri) prije početka borbe. Oblik tog pozdrava je takav da se karatista nakloni svojim tijelom poput onoga ko ode na ruku, a smisao tog pozdrava je izražavanje poštovanja prema njima.
Šerijatski status karatea
Prvo: što se tiče same borbe karatista ona je dozvoljena pod šartom da se ne upućuje udarac u lice protivnika pa makar taj udarac bio i lagan, jer je udaranje lica zabranjeno. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Kada neko od vas udara neka ne udara u lice”. Takođe, karatista treba izbjegavati sve druge šerijatski zabranjene radnje koje se često vežu za ovu igru poput omalovažavanja i vrijeđanje protivnika, klađenja i slično. Pa onaj ko ima namjeru treniranjem karatea da jača svoje tijelo, da se tjelesno osposobljava za samoodbranu ili odbranu drugih, ili za borbu na Allahovom putu kada za to dođe vrijeme i prilika, radeći sve ovo iz pokornosti Allahu, dželle še'nuhu, i tražeći u tome njegovo zadovoljstvo, i ako se sačuva spornih stvari koje prate ovaj sport može se reći da je treniranje karatea u ovim slučajevima mustehab. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak mu'min je bolji i draži Allahu od slabog mu'mina, a u obojici je hajr …”.
Drugo: što se tiče pozdrava kojeg praktikuju karatisti, a koji se sastoji u poklanjanju i naklanjanju jednih prema drugima,on je šerijatski zabranjen u tom obliku kako ga oni upražnjavaju, jer takav vid pozdravljanja predstavlja poniznost kao vrsta ibadeta nekome mimo Allaha, dželle še'nuhu, pa makar namjera tog pozdrava od strane karatista bila izražavanje poštovanja, jer sam oblik tog naklanjanja je zabranjen. Kaže šejh Muhammed Usejmin: “Naklanjanje prilikom susreta, kao vid pozdrava i veličanja nije dozvoljeno, jer je ovo naklanjanje nekome drugome mimo Allaha, dželle še'nuhu, a musliman mora biti čist od toga da izražava poniznost nekome mimo Allaha, dželle še'nuhu, poput ovog poniznog naklanjanja” (Fetava menaril-islam, Et-Tajjar, 1/35). Takođe, upitana je Komisija za fetve u Saudiji o naklanjanju karatista ako bi se izražavalo samo saginjanjem glave, pa je odgovorila sljedećim riječima: “Nije dozvoljeno naklanjanje prilikom pozdravljanja niti prema muslimani niti prema kjafiru, svejedno bilo gornjim dijelom tijela ili samo glavom, jer je naklanjanje pozdrav koji ima oblik ibadeta, a ibadet se ne upućuje osim Allahu …” (Fetava el-ledžneti ed-daimeti, str. 233). Znači, naklanjanje prilikom pozdrava liči činjenju ibadeta u obliku rukua te je zbog toga i sa te strane zabranjen.
Od hadisa koji se prenose po ovom pitanju je ono što bilježe Tirmizi i Ibn Madže od Enesa, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, neko od nas sretne svoga brata ili prijatelja, pa hoće li mu se nakloniti?”, on odgovori: “Ne”, zatim je upitao: “A hoće li ga zagrliti i poljubiti?”, on mu opet odgovori: “Ne”. A onda ga upita: “Hoće li ga uzeti za ruku i rukovati se sa njim?”, a on mu odgovori: “Da”. Ovaj hadis ocjenjuju Tirmizi i Albani dobrim iako u njemu ima slabosti, zbog čega ga drugi ocjenjuju slabim. Šejhul-islam Ibn Tejmije dokazuje sa ovim hadisom zabranu naklanjanja prilikom pozdrava (Medžmu'ul-fetava 1/377).
Pa tako musliman treba da koristi vrste pozdrava koje su njemu dozvoljene poput rukovanja, pozdrava riječima i slično, jer nisu svi običaji koje praktikuju sportisti šerijatski prihvatljivi, nego je hajr u onome što je propisao Allah i pojasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, nema nikakve smetnje da se baviš ovim sportom, čak je poželjan i može biti mustehab shodno okolnostima, uz obavezu da izbjegavaš ono što je sporno, poput udaranja u lice i nanošenja tjelesnog bola protivniku kao i naklanjanja prilikom pozdrava. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS IGRANJA ŠAHA – stavovi učenjaka i mezheba
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Igranje šaha se može vršiti u različitim stanjima i okolnostima, pa shodno tim stanjima i okolnostima zavisi i propis igranja istog. Naime, zabranjeno je igranje šaha po idžmau učenjaka ako je igra zasnovana na jednoj od tri sljedeće stvari: a. ako se igviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Igranje šaha se može vršiti u različitim stanjima i okolnostima, pa shodno tim stanjima i okolnostima zavisi i propis igranja istog.
Naime, zabranjeno je igranje šaha po idžmau učenjaka ako je igra zasnovana na jednoj od tri sljedeće stvari:
a. ako se igra za nagradu ili uz klađenje,
b. ako vodu u ostavljanje vadžiba, poput namaza i slično,
c. ako vodi u haram, izaziva laž, neprijateljstvo, mržnju i ružne riječi.
d. Ovaj idžma prenose Ibn Tejmije u Medžuul-fetava (3/216) i Er-Ruhajbani u Metalibu ulinnuha (3/702).
A ako je igranje šaha čisto od gore spomenutih stvari učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.’
Razlozi razilaženja učenjaka oko propisa šaha su prije svega što šah nije bio prisutan i poznat za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego tek se tek pojavljuje među muslimanima nakon islamskih osvajanja u vrijeme ashaba.
Takođe, razlog razilaženja je to što se šah uveliko razlikuje od nerda (igre sa kockama) jer se uglavnom oslanja na razmišljanje za razliku od nerda koji se oslanja na sreću.
Učenjaci imaju tri mišljenja oko igranja šaha:
Prvo mišljenje: opća zabrana igranja šaha.
Ovo je stav većine učenjaka, tj. stav hanefijskog[1] i malikijskog[2] mezheba, većine učenjaka hanbelijskog[3] mezheba i fetva Stalne komisije za fetve iz Saudijske arabije[4] i Muhammeda ibn Ibrahima[5].
Dokazi:
1. Riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.” (El-Maide 90-91). A šah je vrsta kocke.
2. Hadis u kojem je došlo da je , da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Proklet je onaj ko igra šaha, a onaj ko je posmatra je poput onog ko jede svinjsko meso”[6].
Prenešeno je na temu igranja šaha nekoliko hadisa, međutim, najbolji od njih je gore spomenuti, dok su ostali veoma slabi ili krivotvoreni te nema potrebe za njihovim navođenjem.
3. Kaže Alija, radijallahu anhu: “Šah je kocka nearapa”[7], a kada je prolazio pored ljudi koji su igrali šaha, rekao je: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”[8]
4. Kaže Ibn Omer, radijallahu anhu: “Šah je gori od nerda”[9].
5. Šah je zabranjen analogno nerdu, jer je igra koja odvraća od spominjanja Allaha i obavljanja namaza.
Drugo mišljenje: igranje šaha je pokuđeno.
Ovo se prenosi od Šafije[10] a na tome su većina učenjaka šafiijskog mezheba[11]. Kaže Šafija: “Mi ne volimo igranje šaha a ono je blaže od nerda”[12].
Dokazuju svoj stav sljedećim:
1. Šah je igra od koje nema koristi zato je pokuđena.[13]
2. Prenosi se da su Se'id ibn Džubejr, Muhammed ibn Sirin, Hišam ibn ‘Urve, Š'abi i Behz ibn Hakim igrali šaha.[14]
Treće mišljenje: igranje šaha je dozvoljeno.
Penosi se da je na ovome bio Ebu Hurejre, Se'id ibn el-Musejjib i Se'id ibn Džubejr[15], Ebu Jusuf od hanefija[16] i neki učenjaci malikijskog mezheba[17].
Dokaz dozvole je:
1. Nema šerijatskog teksta koji upućuje na zabranu niti je šah sličan nekoj zabranjenoj igri.
2. Šah sliči planiranju i sticanju iskustva u vođenju rata, te je poput natjecanju sa kopljem i konjima.
Komentar navedenih dokaza:
Odgovor na dokaze prvog mišljenja:
– ajet govori o kocki koja je uz nagradu ili klađenje, a razilaženje je ako nema nagrade;
– spomenuti hadis je slab, prema tome ne može biti dokaz;
– a zabrana Alije i Ibn Omera, radijallahu anhum, je oprečna dozvoli nekih drugih ashaba, a kada se raziđu oni nisu dokaz jedan protiv drugog;
– upoređivanje šaha sa nerdom nije ispravna, jer nerd je zasnovan na slušajnosti i sreći a šah sliči sposobnosti planiranja i sticanju iskustva u vođenju rata, pa je bliži natjecanju sa kopljem i konjima.
Odgovor na dokaze trećeg mišljenja:
– upoređivanje šaha sa treniranjem za vođenje rata nije cilj kod većine igrača šaha nego im je namjera igra, zabava i klađenje.
Radžih je pokuđenost igranja šaha ako je igra čista od zabranjenih stvari, jer nema jasnog i vjerodostojnog šerijatskog teksta niti ispravnog kijasa (analogije) koji upućuje na zabranu, dok sa druge strane imamo predaje da su mnogi od selefa dozvoljavali a i sami igrali tu igru. A ono što je spomenuto od dokaza sa kojima se zabranjuje i pokuđuje igranje šaha validno je da sa njima pokudi ova igra. Još ako tome dodamo da su mnogi islamski pravnici smatrali da se odbija svjedočenje onih koji igraju šah[18], onda se pokuđenost čini najbližim stavom po ovom pitanju.
Igranja šaha nema neke vidljive koristi, osim što je dobro sredstvo za ubijanje dragocjenog vremena. Sa druge strane, nerijetko oni koji ga igraju dođu u stanje na kojem je idžmau učenjaka da je tada haram igrati šah, poput kockanja ili igranja za ulog, ostavljanje namaza, izazivanja neprijateljstva, mržnje i slično. Ve billahi evfik.
[1] El-fetava el-hindije (4/368) i Bedai'us-sanai'i (6/270).
[2] El-Mudevvenetu el-kubra (4/79).
[3] Keššaful-kinna'a (4/39) i Muntehel-iradat (2/611).
[4] Broj fetve 2342 (16/3/1399 po hidžri), 3900 (29/8/1401 po hidžri) i 4010 (20/10/1401 po hidžri).
[5] Fetava Muhammed ibn Ibrahim (8/122-128).
[6] Bilježi ga ‘Alauddin el-Hindi u knjizi Kenzul-‘ummal (40636). Hadis je slab zbog dvije stvari: 1- što je mursel, tj. Habbetu ibn Muslim kaže da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je u lancu prenosilaca je izostavljen ashab, 2- što je Habbetu ibn Muslim medžhul, tj. nepoznat kao ravija sa strane pouzdanosti.
[7] Bejheki (20928) i kaže Bejheki da je ova predaja mursel (slab), ali ima rivajeta koji je podupiru.
[8] Bejheki (20929), prenosi Ibn Kudame u “El-Mugni” (14/155) da je Imam Ahmed rekao da je ovo najvjerodostojnije što je prenešeno o šahu.
[9] Bilježi ga Bejheki (20934).
[10] Muhtesar-muzeni (5/257) i El-Havi el-kebir (17/177).
[11] El-Muhezzeb (2/415) i Revdatut-talibin (11/225).
[12] El-Umm, Šafija (8/189).
[13] El-Muhezzeb (2/415).
[14] Bilježi Bejheki (20922, 20923, 20924 i 20926).
[15] El-Mugni (14/155) i Nejlul-evtar (8/259).
[16] Fethul-kadir (8/498).
[17] Ez-Zehire (8/283).
[18] El-Mugni (14/156).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUČESTVOVANJE U FUDBALSKIM TURNIRIMA (sa ulogom u novcu)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Definicija kockanja koje je zabranjeno u Šerijatu je: svaka igra ili natjecanje u kojima se daje ulog sa obe ili više strana a učesnik u njima ili je dobitnik ili gubitnik je zviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Definicija kockanja koje je zabranjeno u Šerijatu je: svaka igra ili natjecanje u kojima se daje ulog sa obe ili više strana a učesnik u njima ili je dobitnik ili gubitnik je zabranjeno kockanje.
Kockanje je zabranjeno Kur'anom, Sunnetom i idžma'om (konsenzusom) učanjaka.
1. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti” (El-Maide 90-91).
2. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže svom prijatelju: dođi da se s tobom kladim, neka udijeli sadaku.” Mutefekun alejhi.
3. Islamski učenjaci su jednoglasno složni na zabrani kocke (mejsira) i klađenja (kimara), a idžma’ učenjaka su prenijeli El-Kurtubi (El-Džami'u liahkamil-Kur'an, 6/94), Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 32/220) i Ibn Hadžer (Fethul-bari, 8/497).
Od današnjih vrsta zabranjenih kockanja su igra loto, bingo, tombola, sportske kladionice i slično. Takođe, ovom se pridružuju sve vrste dozvoljenih igara i natjecanja, poput trčanja, plivanja, hrvanja, biciklizma, splavarenja, jedrenja, razne vrste kvizova i slično, ako su zasnovane na stavljanju uloga ili uplaćivanju od strane jednog dijela takmičara ili svih takmičara. To jest, ako su ove igre i natjecanja uslovljene bilo kojim vidom uplaćivanja od strane takmičara tako da ili će dobiti ili izgubiti, onda su to vrste kockanja zabranjenih Šerijatom.
U spomenutom fudbalskom turniru svaka ekipa mora da uplati 100 eura, a samo tri ekipe (tri prva mjesta) će biti nagrađene. Ovakav način organizovanja fudbalskih turnira, u kojem ekipe koje ulažu novac ili su gubitnici (neosvajanjem jedno od prva tri mjesta) ili pobjednici (osvajanjem jednog od tri prva mjesta), potpada pod zabranjenu vrstu kockanja. Što znači, da nije dozvoljeno učestvovati u njima, a navac koji dobiju prve tri ekipe je haram zarada jer predstavlja zabranjeno kockanje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePRODAJA DŽAMIJE KOJA JE U FUNKCIJI
Alejkumusselam. Ko izgradi mesdžid i dozvoli ljudima da klanjaju u njemu taj mesdžid je time izašao iz vlasništva onog ko ga je sagradio i postao vakufski imetak, tj. uvakufljeni mesdžid radi Allaha, kojeg nije dozvoljeno srušiti, prodati, pokloniti niti premjestiti na neko drugo mjesto. Onaj ko gaviše
Alejkumusselam.
Ko izgradi mesdžid i dozvoli ljudima da klanjaju u njemu taj mesdžid je time izašao iz vlasništva onog ko ga je sagradio i postao vakufski imetak, tj. uvakufljeni mesdžid radi Allaha, kojeg nije dozvoljeno srušiti, prodati, pokloniti niti premjestiti na neko drugo mjesto. Onaj ko ga je sagradio (početni vlasnik) nema pravo da ga vrati u svoje privatno vlasništvo po stavu svih učenjaka Ummeta. Dio učenjaka smatra da je taj objekat vlasništvo svih muslimana a dio da je Allahovo vlasništvo (u prenesenom smislu).
A što se tiče prodaje uvakufljenog mesdžida, nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno prodati mesdžid ako služi svojoj funkciji zbog koje je sagrađen i ako ga klanjači koji su klanjali u njemu nisu napustili (iz opravdanog razloga). A onaj ko ga proda griješan je, a ko ga kupi on nije postao njegov stvarni vlasnik jer je kupoprodaja šerijatski ništavna.
Zatim su se učanjaci podijelili na dva mišljenja oko dozvole prodaje mesdžida ako mesdžid ne služi svojoj funkciji zbog koje je sagrađen (jer je ostario, oronuo, pokvarili se neki njegovi dijelovi i slično) ili ako su ga klanjači koji su klanjali u njemu napustili (iz opravdanog razloga poput promjene mjesta stanovanja, udaljenosti i slično).
Prvi stav učenjaka je opća zabrana prodaje (uvakufljenog) mesdžida ma koji povod i razlog tome bio, a prodaja i ako se izvrši nije valjana. Ovo je stav većine učenjaka, tj. Ebu Hanife u jednom od dva rivaje od njega, ovo je mezheb hanefija, takođe ovo je mezheb Malika i Šafije kao i Ahmeda u jednom od dva rivajeta od njega.
Njihov dokaz je hadis mutefekun alejhi od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u dugom hadisu u kojem je došlo da je Omer, radijallahu anhu, uvakufio zemlju koju je dobio na Hajberu. Između ostalog u hadisu je došlo, a što je vezano za temu o kojoj govorimo, da je Omer, radijallahu anhu, uvakufio tu zemlju da se ne prodaje, ne nasljeđuje niti poklanja, a plodovi od nje da se daju siromasima, rodbini, za oslobađanje iz robstva, na Allahovom putu … A u rivajetu kod Buharije je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dadni kao sadaku zemlju (uvakufi je), tako da se ne prodaje niti poklanja nego da se udjeljuje njen plod”. Prema tome, hadis je jasan da se uvakufljeni imetak, a u što ulazi i mesdžid, ne prodaje.
Drugi stav je dozvola prodaje mesdžida ako mu je stanje kako je spomenuto, pod šartom da se novac (ili imetak) za koji se proda utroši u neki drugi mesdžid a najbolje je da to bude mesdžid koji je najbliži prvom (prodanom).
Ovaj stav zastupa Ebu Hanife u drugom rivajetu od njega, njegov učenik Ebu Jusuf, takođe Ahmed u rivajetu a što je ujedno i mezheb hanabila, Šejhul-islam Ibn Tejmije i ostali.
Oni argumentiraju ovu dozvolu time što se prodajom mesdžida kada dođe u ovakvo stanje, tj. ako mesdžid ne služi svojoj funkciji zbog koje je sagrađen (jer je ostario, oronuo, pokvarili se neki njegovi dijelovi i slično) ili ako su ga klanjači koji su klanjali u njemu napustili (iz opravdanog razloga poput promjene mjesta stanovanja, udaljenosti i slično), time se ne narušava zabranjena prodaja u hadisu jer se ona odnosi na vakuf koji služi svojoj svrsi. Sa druge strane, prodajom mesdžida kada dođe u gore spomenuto stanje se produžava nagrada vakifa koji ga je uvakufio za razliku od njegovog ostavljanja da potpuno propadne.
Takođe, oni to dokazuju predajom od Omera, radijallahu anhu, o kojoj će biti govora, inšaallah, u nastavku.
Unutar drugog stava učenjaka je i skupina koja dozvoljava da se mesdžid koji je u funkciji premjesti na drugo veće i prikladnije mjesto, ili da se proda ako je postao tijesan (i slično) pod šartom da se od tih sredstava napravi drugi mesdžid. Ovaj stav se prenosi od Omera, radijallahu anhu, Ahmeda u rivajetu od njega i izabrao ga je Šejhul-islam Ibn Tejmije.
Kaže Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 31/21): “A što se tiče toga da se mesdžid zamijeni sa nekim drugim zbog određene koristi uz mogućnost korištenja prvog, po tom pitanju postoje dva mišljenja u mezhebu Ahmeda, a njegovi učenici imaju podijeljeno mišljenje oko toga. Međutim, dozvola je očitija u predajama od Ahmeda i njegovim dokazima, dok oko drugog mišljenja nije od njega prenešena jasna predaja …”. Na drugom mjestu bilježi Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 31/215): “A kaže (Ahmed) u rivajetu od Ebu Taliba: ‘Ako je u mesdžidu tijesno klanjačima nema smetnje da se on premjesti na drugo, prostranije mjesto od njega'”.
Dokaz sa kojim dokazuju ovu dozvolu je predaja koju bilježi imam Ahmed u svom Musnedu od Kasima (unuka Ibn Mes'uda, radijallahu anhu) da je rekao: “Kada je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, otišao do Bejtul mala (u Kufi) a S'ad ibn Malik (namjesnik) je izgradio dvorac i napravio mesdžid kod vlasnika datula. Pa je obijen Bejtul mal a uhvaćen je čovjek koji ga je obio, zatim je o tome obaviješten Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, pa je on odgovorio da se čovjeku (lopovu) ne siječe ruka, da se premjesti mesdžid i napravi Bejtul mal u njegovoj kibli jer će neprestano u mesdžidu neko klanjati. Pa je Abdullah premjestio mesdžid i sproveo ovaj plan”. Za ovu predaju kažu Hejsemi i Abdulaziz Tarifi (savremeni muhadis) da je joj lanac prenosilaca do Kasima vjerodostojan a da Kasim nije čuo (prenosio hadise) od svoga djeda Ibn Mes'uda, radijallahu anhu. A to znači da ovaj rivajet ima prekid u svom senedu. Međutim, imam Ahmed je ovu predaju od Omera, radijallahu anhu, prihvatio i radio po njoj, a na to ukazuje ono što prenosi njegov sin Salih da je Ahmed rekao: “Priča se da je Bejtul mal obijen iz mesdžida u Kufi pa je Abdullah ibn Mes'ud premjestio mesdžid, te je današnje mjesto datula na mjestu starog mesdžida”.
Ovaj zadnji stav, tj. da je dozvoljeno premjestiti postojeći mesdžid zbog tjesnoće na drugo prostranije mjesto, kao i drugo mišljenje u globalu po kojem je dozvoljena prodaja mesdžida koji nije u funkciji, je odabran stav po ovom pitanju zbog argumenata sa kojim se dokazuju.
Prema tome, nema smetnje da se proda postojeća džamija sa ciljem da se od tih sredstava sagradi džamija na drugom mjestu pod šartom da se sva dobijena sredstva od prodaje postojeće džamije utroše za izgradnju buduće.
Takođe, treba napomenuti da postojeći mesdžid nije dozvoljeno prodati onome za koga se zna, na osnovu njegove izjave ili pouzdanih informacija, da će ga pretvoriti u crkvu ili od njega napraviti ili na njegovom mjestu (nakon što se sruši) objekat u kojem će se činiti harami i griješiti prema Allahu, dželle še'nuhu, poput kafane, banke sa kamatom i slično. Ovo je zabranjeno jer je to vid potpomaganja u griješenju koje je zabranjeno kur'anskim ajetom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje