Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
BANKOVNI ILI POŠTANSKI TROŠKOVI USLUGE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. To su troškovi usluge prebacivanja novca, to je šerijatski ispravno i dozvoljeno. Ve billahi tevfik. Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
To su troškovi usluge prebacivanja novca, to je šerijatski ispravno i dozvoljeno.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeODVOJEN ŽIVOT SUPRUŽNIKA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nema smetnje u tome, to je stvar dogovora među supružnicima. Ve billahi tevfik. Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Nema smetnje u tome, to je stvar dogovora među supružnicima.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeRad u vojsci, policiji, državnim političkim funkcijama i službama, ili bilo kojim drugim institucijama neislamske države?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Šerijatski status rada muslimana u vojsci, policiji, državnim političkim funkcijama i službama, ili bilo kojim drugim institucijama neislamske države, ovisi od stanja i okolnosti zbog kojih musliman radi u tim institucijama. Takav posao ne izlazi od jednviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Šerijatski status rada muslimana u vojsci, policiji, državnim političkim funkcijama i službama, ili bilo kojim drugim institucijama neislamske države, ovisi od stanja i okolnosti zbog kojih musliman radi u tim institucijama. Takav posao ne izlazi od jednog od tri sljedeća stanja:
1 – da je prinuđen da tu radi ili ima jaku potrebu za tim poslom,
U ovom slučaju je dozvoljeno, jer je opće šerijatsko pravilo da se u prinudi dozvoljava ono što je zabranjeno. S tim da je taj rad uslovljen sa dva šarta koje prenosi Ibn Hadžer od El-Muhelleba ibn ebi Sufreta:
– da je taj posao šerijatski dozvoljen,
– da tim poslom ne pomaže kjafire u nanošenju štete muslimanima (Fethul-bari 4/452) .
2 – da radi taj posao zbog koristi islama i muslimana kako bi otklanjao zulum od muslimana ili tome slično,
Oko ove vrste rada učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni dozvoljavaju pod određenim uslovima a drugi uopćeno zabranjuju. Radžih (odabrano) mišljenje je, na osnovu snage dokaza, da je rad u službama i institucijama kjafirske države pod vlašću vladara kjafira dozvoljen ako se time ostvaruje korist Islamu i muslimanima.
Ova dozvolu učenjaci uslovljavaju ispunjenjem sljedećih šartova:
– da je sam posao koji se radi dozvoljen u Islamu,
– da se tim radom ne pomažu kjafiri u nečemu što je šteta za muslimane,
– da u tome ne bude prilježenosti i prijateljovanja sa kjafirima,
– da se tim radom postiže stvarna korist za Islam i muslimane, a ne da u tom poslu bude samo lična korist pojedinca.
3 – da nije prinuđen niti ima jaku potrebu niti je u tom poslu korist za Islam i muslimane (Et-Te'amul me'a gajril-muslimin, str. 223-232).
U ovom slučaju nije dozovljeno muslimanu raditi u institucijama i službama kjafirske države. Jer taj posao u ovim okolnostima predstavlja naklonost prema kjafirima, prijateljovanje sa njima, poniznost, pokornost i stajanje na njihovoj strani, a Uzvišeni to zabranjuje: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži” (Hud 113), i ne dozvoljava muslimanu da bude pod vlašću kjafira: “A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima” (En-Nisa’ 141).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKAZNA ODUZIMANJA VOZAČKE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nema smetnje da to učiniš ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju. Ve billahi tevfik. Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Nema smetnje da to učiniš ako je stanje takvo kako je opisano u pitanju.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePRODAJA KURBANSKOG MESA OD STRANE ONOGA KOME JE POKLONJENO
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nema smetnje da se prodaje meso i koža od kurbana od strane onoga kome je udijeljeno. Ve billahi tevfik. Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Nema smetnje da se prodaje meso i koža od kurbana od strane onoga kome je udijeljeno.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUPOTREBA LIJEKOVA U KOJIMA IMA ALKOHOLA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. U Odluci (fetvi) Fikhskog kolegija pri Islamskoj konferenciji (Odluka broj 24 - 3/11) piše sljedeće: "Dozvoljeno je bolesniku muslimanu da koristi lijekove koji u sebi sadrže određen procenat alkohola ako ne nađe lijek koji u sebi nema alkohola, i ako gaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
U Odluci (fetvi) Fikhskog kolegija pri Islamskoj konferenciji (Odluka broj 24 – 3/11) piše sljedeće: “Dozvoljeno je bolesniku muslimanu da koristi lijekove koji u sebi sadrže određen procenat alkohola ako ne nađe lijek koji u sebi nema alkohola, i ako ga propiše pouzdan i kompetentan ljekar”.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li sadaka udijeljena nemuslimanu bude zapisana kao dobro djelo?
Alejkumusselam. Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko davanja dobrovoljne sadake kjafirima. Razlog ovog razilaženja među učenjacima je to što je sadaka sama po sebi davanje imetka u vlasništvo nekome drugom radi nagrade (sevapa) pa da li musliman ima nagradu ako sadaku da kjafiru? Skupinviše
Alejkumusselam.
Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko davanja dobrovoljne sadake kjafirima. Razlog ovog razilaženja među učenjacima je to što je sadaka sama po sebi davanje imetka u vlasništvo nekome drugom radi nagrade (sevapa) pa da li musliman ima nagradu ako sadaku da kjafiru?
Skupina učenjaka je na stavu da je uopće dozvoljeno davanje sadake kjafirima, svejedno bili oni zimijje (kjafiri koji plaćaju džizju i žive u muslimanskoj zemlji), ili oni koji su pod ugovorom o neratovanju protiv muslimana, ili kjafiri koji su u ratu protiv muslimana. Ovo je stav hanbelijskog mezheba, zvaničan stav šafija (po nekim učenjacima unutar mezheba) i stav Muhammeda Šejbanija od hanefija.
Dokazi sa kojim dokazuju ovu dozvolu su:
– riječi Uzvišenog: “I hranu su udjeljivali, mada su je i sami željeli, siromahu, jetimu i zarobljeniku” (Ed-Dehr, 8). Kaže Ibn Kudame: “U to vrijeme zarobljenik nije bio osim kjafir”.
– hadis mutefekun alejh u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U svakoj svježoj jetri (živom biću) je nagrada”.
Neki učenjaci, poput hanefijskog učenjaka Haskefija, prave razliku između kjafira zimijja kojima je dozvoljeno davati sadaku i svih drugih kjafira kojima nije dozvoljeno dati sadaku.
Dok šafijski učenjak Šurejbini navodi stav učenjaka Ezre’ija da se dozvola davanja sadake kjafirima ne odnosi na kjafira koji je u ratu protiv muslimana, nego da se odnosi na zimijju, onog koji je pod ugovorom o neratovanju, kjafiru rođaku, kjafiru za kojeg se nadamo da će primiti Islam, kjafiru koji je zarobljen kod muslimana i slično.
Odabrano mišljenje po ovom pitanju, a Allah zna najbolje, je ovo zadnje mišljenje, tj. da je dozvoljeno davati sadaku svim vrstama kjafira osim onim koji su u ratu sa muslimanima. S tim da ovu dozvolu treba ograničiti, kao što to preciziraju neki učenjaci, da ako znamo da će se sa tom sadakom pomoći kjafir u činjenju grijeha prema Allahu, poput toga da će kupiti krst, alkohol i slično, da onda nije dozvoljeno da mu se da sadaka jer to prestavlja pomaganje u griješenju.
A što se tiče činjenja dobročinstva prema kjafirima, to nam je došlo pojašnjeno u kur’anskom ajetu u kojem Uzvišeni kaže: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah zaista voli one koji su pravedni” (El-Mumtehine, 8). Kaže Ibn Kesir u svom Tefsiru navodeći primjer na koga se odnose riječi “prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone”, poput žena i tjelesno slabih.
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Esme, radijallahu anha, da joj je došla njena majka koja je bila mušrikinja, pa je ona pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da održava rodbinske veze sa njom, pa joj je odgovorio: “Da, održavaj rodbinske veze sa svojom majkom”. A nema sumnje da je jedan od vidova održavanja rodbinskih veza sa roditeljem činjenje dobročinstva prema njemu.
Prema tome, dozvoljeno je da udjeljuješ sadaku toj ženi i da joj činiš dobročinstvo pomagajući joj na raznorazne načine, s tim da to ne smije preći u bliskost i prijateljovanje nego da budeš na distanci sa njom. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeISPRAVNO TUMAČENJE HADISA O PODJELI UMMETA NA 73 SKUPINE
Trinaesto poglavlje: značenje "Es-sevadul-eazam" Jezičko značenje es-sevadul-eazam je većina ljudi. Međutim, značenje es-sevadul-eazama nije džemat većine običnih muslimana ili džemat onoga na čemu je većina muslimana. Zato jer su svi složni da oni čija se mišljenja u vjeri uzimaju u obzir da su toviše
Trinaesto poglavlje: značenje “Es-sevadul-eazam”
Jezičko značenje es-sevadul-eazam je većina ljudi. Međutim, značenje es-sevadul-eazama nije džemat većine običnih muslimana ili džemat onoga na čemu je većina muslimana. Zato jer su svi složni da oni čija se mišljenja u vjeri uzimaju u obzir da su to učenjaci i mudžtehidi, svejedno pridružili im se obični ljudi ili ne. Pa ako im se obični ljudi ne pridruže nema sumnje da se es-sevadul-eazamu uzima i računa po učenjacima koji su sposobni da vrše idžtihad u vjeri. A ako im se pridruže obični ljudi oni se ubrajaju u sevadul-eazam samo po tome što ih slijede u tome jer su oni koji nemaju znanja o Šerijatu.
Znači oni, obični ljudi moraju se po pitanjima vjere vraćati na učenjake. A ako bi se složili obični ljudi da se raziđu sa učenjacima u onome što su im oni odredili da je vjera time bi oni bili po brojnosti u većini zato što je broj učenjaka veomamali a broj neznalica ogroman. Pa kad bi i tako bilo ne postoji niko da je rekao u ovom slučaju da je slijeđenje džemata običnih muslimana obavezno a da su se time učenjaci odvojili od džemata i da je njihoav strana pokuđena po hadisu. Ne nego je obrnuto. Učenjaci su es-sevadul-eazam pa makar ih bilo malo a obični ljudi ako se raziđu sa učenjacima oni se smatraju onima koji su se odvojili od džemata i od es-sevadul-eazama. A ako se obični ljudi slože sa učenjacima to im je vadžib i vjerska obaveza.
Nakon ovoga razmisli dobro o greški onoga ko misli da je džemat zajednica muslimana pa makar sa njima i ne bio učenjak. Ovo pogrešno razumijevanje je prisutno kod običnih muslimanskih masa a to nije razumijevanje hadisa od strane učenih. Pa onaj ko je razumio ovo pitanje čiji je teren veoma klizav neka učvrsti svoje stopalo kako ne bi zalutao sa pravog puta, a Allah je onaj koji upućuje.
Razlozi negiranja i odbacivanja hadisa o podjeli Ummeta i vrste onih koji ga negiraju
Negiranje hadisa podjele Ummeta i izazivanje sumnje u njega je rezultat mnogih razloga koji se uglavnom vraćaju na stanje onoga koji zastupa ovaj stav. Glavni razlog onih koji zauzmu ovakav stav proizilazi iz četiri vrste džehla: džehla o Allahovim sunetima (zakonima), džehla o šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta, džehla stvarnog stanja Ummeta u kojem se nalazi i džehla o predajama selefa ovog Ummeta.
Što se tiče džehla o Allahovim sunnetima (zakonima) kaže Uzvišeni u prevodu značenja: “A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti”. (hud 118) – A oni kojima se Allah smilovao su Ehlu Sunne.
A što se tiče džehla o šerijatskim tekstovima da će se ovaj Ummet podijeliti na mnogo skupina od kojih će samo jedna biti spašena skupina, oni su prenešeni u mutevatir predaji a o tome je bilo govora u prethodnim poglavljima.
A džehl o stvarnosti u kojoj se nalazi islamski Ummet, pa zaista onaj ko razmisli, analizira i ispita stanje Ummeta danas naći će da je on podijeljen na mnoštvo sekti, stranki, skupina, grupacija i pravaca koje su razvučene između temalja starih islamskih sekti i novih modernih i savremenih pravaca, svaka skupina zadovoljna sa onim na čemu je. Pa onaj ko nije spoznao ovu stvarnost ili se pravi da je ne poznaje, pa on je istinski džahil. A onaj kome je namjera da ujedini Ummet na jednoj riječi i da ima lijepo mišljenje o njoj, pa to je ispravno i tačno, međutim, mora biti uslovljeno slijeđem Istine i puta mu'mina ne samo opće pozivanje u Islam.
A što se tiče džehla o predajama selefa, pa zaista je selef složan da u ovom Ummetu ima skupina koje su se odvojile od Sunneta i džemata poput havaridža, šija, kaderija, ehlul-kelama i ostalih.
Gledajući sa druge strane oni koji negiraju hadis o podjeli Ummeta mogu se prepoznati u nekim od sljedećih skupina ljudi.
– Moguće je da bude onaj koji odbacuje ovaj hadis MURDŽIJA, pa zaista ova skupina nije neznatna među misliocima, profesorima i šejhovima koji pripadaju sektama Ehlul-kelama od Ešarija i Maturidija, oni su u većini danas u islamskom svijetu.
– Takođe nije isključeno da pripada skupini slobodnjaka, tj. onih koji zastupaju modernu islamsku misao, koji se ne drže akidetskih osnova i oslanjaju se na čiste emocije. Njima se mogu pridružiti umjetnici od književnika, pjesnika i sličnih koji pozivaju na ujedinjenje Ummeta pod bilo kojom parolom.
– Može biti iz skupine zindika (munafika) poput modernista, filozofa i ekstremnih sufija.
Postoji takođe skupina čiji se broj ne može omalovažiti, prepoznaćemo ih među rafidijama, batinijama, kao i sljedbenicima drugih sekti. Oni su od onih koji najviše propagiraju brisanje akidetskih razlika i nužnosti zbližavanja i ujedinjenja između skupina. Nije poznat niko ko poziva u Istinu i okupljanje oko Sunneta osim sljedbenici Sunneta, ovo je danas njihova najupečatljivija karakteristika. Oni pozivaju na okupljanje oko Istine, na ujedinjenje saffa muslimana pod zastavom tevhida, zbijanja redova oko Sunneta i čvrstog držanja za Allahovo uže, a ne nekakve prazne parole i pompezna mota.
Sa druge strane nalaze se skupina radnika za Allahovu vjeru koji kažu: Okupimo se na onome na čemu jesmo i međusobno se zbližimo i izbrišimo akaidske razlike među nama, i sve to da budu na onome i čemu jesu. A oni bolji od njih podigoše sličnu parolu rekavši: “Pomažimo se međusobno na onome oko čega se slažemo a opravdavajmo jedni druge u onome oko čega smo se razišli”. Ovo je istina i jedan od najuzvišenijih ciljeva vjere ako se sa tim misli na šerijatske propise i idžtihadate, vjerovatno je onaj ko je prvi izgovorio ove riječi u savremeno doba na ovo i mislio.
Međutim, ta parola je postala riječ istine sa kojom se želi batil, jer je postala moto za akidetsko okupljanje bez pravljenja razlike između istine i batila, Sunneta i novotarije i tevhida i širka. Oni žele da se svi ljudi muslimani okupe pod parolama i zastavama koje počivaju na mješavini istine sa novotarijom, popuštanja prema sljedbenicima sekti, prohtjeva i strasti i odustajanja od akide Ehlu Sunne vel-džema'a kako se ne bi povrijedila osjećanja onih drugih.
Zaista je ovo velika nemarnost u slijeđenju Istine i pretjerivanje u dodvoravanju novotarima raznih vrsta i boja. A to nam je Uzvišeni Allah zabranio kada kaže u svojoj plemenitoj Knjizi u prevodu značenja: “I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži”. (Hud 113)
Svima ovima gore spomenutim nikako ne odgovara hadis o podjeli Ummeta na sedamdeset i tri skupine od kojih će sve u vatru osim jedne a ona je džemat. Pa ne biraju načina kako da ga zanegiraju i dovedu u sumnju.
Rezime
Nakon ovog kratkog putovanja kroz poglavlja vezana za hadis o podjeli Ummeta rezultati ove studije se mogu rezimirati u sljedećim tačkama:
– osnovni tekst hadisa o podjeli Ummeta je: “Podijelili su se Židovi na sedamdeset i jednu skupinu, kršćani na sedamdeset dvije skupine, a podijelit će se moj ummet na sedamdeset tri skupine”, hadis je vjerodostojan i mutevatir kako bilježi imam Es-Sujuti.
– dodatak hadisa “sve će u Vatru osim jedne, a ona je džemat” je vjerodostojan.
– rezultat istraživanja dodatka “ono na čemu sam ja (danas) i moji ashabi” je da je slab sa strane seneda a da mu je značenje ispravno i vjerovatno je to razlog ocjenjivanja dobrim ili vjerodostojnim ovog dodatka od strane mnogih velikih imama i učenjaka ovog Ummeta.
– dodatak “Najveće iskušenje za moj Ummet će biti skupina koja vrednuje stvari svojim razumom pa će ohalaljivati haram a zabranjivati halal” je munker kako ga ocjenjuju najveći muhadisi Ummeta, čak kaže Ahmed i Ibn M'ein: Ovaj hadis nema osnova.
– Tumačenje spašene skupine sa dodatkom “Islam i njihov džemat” je slabo.
– Dodatak “Najzabludjelija i najprljavija je ona (skupina) koja uzme šitsku akidu ili šije” je šaz (slabi rivajet koji je oprečan vjerodostojnom rivajetu), a slabost ovo dodatka dolazi od strane ravije Lejsa ibn Ebi Sulejma.
– Dodatak “Sve će (ili svi će) u dženet osim jedne skupine a to su zindici (munafici)” sa svim njegovim rivajetima je izmišljen i krivotvoren.
-Tekst hadisa “Podijeliće se moj Ummet na osamdeset dva milleta”; sa slabošću nekih ravija i njihovim izdvajanjem sa ovim tekstom ovaj hadis je jako slab jer je oprečan vjerodostojnim rivajetima u kojima je došlo da će se Ummet podijeliti na sedamdeset tri a u nekima na sedamdeset dvije skupine.
– Nakon što su izloženi svi rivajeti ovog hadisa ne bi trebao pravedan i razuman musliman da sumnja u njegovu vjerodostojnost, a studija je pokazala da se iz ovog izuzimaju slabi i izmišljeni dodaci i rivajeti. Učenjaci su prihvatili ovaj hadis i uzeli ga kao argument za ono na što ukazuje, od tih učenjaka su Šatibi, Ibn Tejmije, Hakim, Ibn Kesir, Šehrestani, Iraki, Hatib Bagdadi, Sujuti, Ibn Hadžer i mnogi ostali.
– Neki učenjaci su doveli u pitanje valjanost dodatka “sve će u Vatru osim jedne” sa strane seneda, od njih su Ibn Hazm, Ševkani, Ibnul-Vezir, Kevseri, Kardavi, Muhamed Dudo Šenkiti i drugi slijedeći ih u tome. Muhadis Albani je dao potpun i dovoljan odgovor na ovu sumnju u dodatak hadisa.
– Termin podjela Ummeta znači izlazak iz Sunneta i džemata u jednom ili više temeljnih akidetskih pitanja.
– Prenešene su nedvosmislene vijesti u šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta da će se ovaj Ummet podijeliti, i Ummet je zaista podijeljen i to je činjenica, a mudrost podjele je da bi to bilo iskušenje za ovaj Ummet.
– Razilaženja koja su se desila među ashabima, radijallahu anhum, su bila razilaženja u idžtihadu uglavnom političke i administrativne prirode. Oni se nisu razišli oko temeljnih stvari vjere niti je od njih nastala neka novotarska sekta.
– Tvrdnja da se dodatak hadisa “sve će u Vatru osim jedne” kosi sa drugim šerijatskim tekstovima, koja je došla od Ibnul-Vezira i njemu sličnih, je slaba i ništavna. Najbolji odgovor na nju dali su dva jemenska šejha Salih Mukbili i Imam Sane'ani.
– Pod podjelom Ummeta se podrazumijeva podjela u akidetskim pitanjima.
– Razlog podjele Ummeta na skupine i sekte se vraća na novotariju u temeljnim akidetskim pitanjima.
– Onaj ko kaže da su sve skupine od njih sedamdeset dvije izašle iz vjere čineći kufr koji izvodi iz milleta, taj se razišao sa Kitabom, Sunnetom, idžmaom ashaba i idžmaom učenjaka ovog Ummeta, jer nema niko od njih ko je proglasio nevjerničkom svaku od sedamdeset i dvije skupine, nego neke od tih skupina proglašavaju jedne druge nevjernicima zbog nekih izjava.
– Neka skupina postaje sektom kada se raziđe sa spašenom skupinom u nekoj akidetskom temelju ili šeriajtskom pravilu, a ne pri razilaženju u ograncima nekog akidetskog temelja.
– Islamski učenjaci su se razišli u prijašnjim i sadašnjim vremenima oko sedamdeset i dvije skupine koje će u vatru, ko su one, ko ulazi u te skupine od sekti koje su se pojavile u Ummetu i ko ne spada u njih.
– Od generalnih obilježja po kojima se prepoznaju zabludjele sekte su: odvajanje od džemata, slijeđenje manje jasnih ajeta i slijeđenje strasti i poriva. Na sva ova obilježja jasno upućuje plemeniti Kur'an.
– Obavijest da će sve skupine u vatru je prijetnja koja ukazuje da su te skupine učinile neki veliki grijeh.
– Riječi “osim jedne” ukazuju da je istina jedna i da se ona različito ne tumači.
– Razišli su se islamski učenjaci oko značenja “džemata” na pet mišljenja: da je džemat es-sevadul-eazam, da su džemat učenjaci, mudžtehidi i imami, da su džemat ashabi, da je džemat idžma’ mudžtehida i da je džemat okupljanje oko nekog emira.
– Značenje “es-sevadul-eazamu” je jezički većina ljudi, a šerijatski to su učenjaci pa makar ih malo bilo kao i oni koji ih slijede, a neispravno razumijevanje termina “es-sevadul-eazam” je da se misli na većinu običnih muslimanskih masa.
– Negiranje hadisa o podjeli Ummeta proizilazi iz mnoštva razloga od kojih su glavni: džehl o Allahovim sunetima (zakonima), džehl o šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta, džehl stvarnog stanja Ummeta u kojem se nalazi i džehl o predajama selefa ovog Ummeta.
– Od onih koji negiraju hadis o podjeli Ummeta neki su murdžije, drugi su zastupnici savremene islamske misli ili zindici (munafici) poput modernista, filozofa, ekstremnih sufija ili skupina od rafidija i batinija.
[1] Buharija (7320) i Muslim (2669).
[2] Tahridž hadisa je vraćanje hadisa njegovom korijenu, tj. navođenje originalnih hadiskih izvora (hadiskih zbirki) u kojima je hadis zabilježen sa lancem prenosilaca, a zatim pojašnjenje stepena vjerodostojnosti (ocjene hadisa) ako za tim ima potrebe.
[3] Bilježi ga Tirmizi (2640), Ebu Davud (4596), Ibn Madže (3991), Ahmed (2/332), Ibn Ebi Asim (1/33), Ibn Nasr (58), Ebu J'ala (5910), Ibn Hibban (6247), Hakim (1/128), Bejheki (10/208), El-Adžuri u “Eš-Šeri'a” (21), Ibn Betta u “El-Ibane” (273), Bagdagi u “El-Ferku bejnel-firek” (5) i Ibn Dževzi u “Et-Telbis” (18).
[4] Sijeru e'alamin-nubela’ (4/287).
[5] El-Džerhu vet-t'adil (8/30), Tehzibut-tehzib (9/375) i Sijeru e'alamin-nubela’ (11/170).
[6] Bilježi ga Ebu Davud (4597), Darimi (2560), Ahmed (4/102), Ibn Ebi Asim (1,2,65,69), s tim da je u hadisima broj 1 i 69 umjesto riječi “millet” došlo “skupina”, Mervezi u “Es-Sunne” (50,51), El-Adžuri u “Eš-Šeria” (18), Taberani u “El-Kebiru” (19/376), Lalikai u “Šerhu usulil-iatikad” (1/150), Hakim (1/128), Ibn Betta u “El-Ibane” (1/266) i Bejheki u “Delailun-nubuvveti” (6/541).
[7] “Mizan” (1/172).
[8] Takribut-tehzib (1/51).
[9] Resailu vel-ebhasu fi hadisi iftirakil-umeti str. 64-68.
[10] El-Avasimu vel-kavasimu fiz-zebbi an suneti Ebil-Kasim (1/186).
[11] El-faslu fil-mileli ven-niheli (3/248).
[12] Ahmed u svom Musnedu (1798), kaže Albani u “Sahiha” (204) da je ravija En-Numejri slab a ostali prenosioci pouzdani. (sened hadisa je slab)
[13] Ahmed u svom Musnedu (12070), kaže Albani u “Sahiha” (204) da je hadis dobar sa šahidima. U senedu hadisa je Ibn Lehijatu koji je lošeg pamćenja. (sened hadisa je slab)
[14] Ibn Madže (3993) i Ibn Ebi Asim (64), prenosi Albani da je muhaddis El-Buvejsiri ocijenio hadis vjerodostojnim a i on je ga ocijenio takvim rekavši da su prenosioci pouzdani uz slabost Hišama ibn Amara. (sened hadisa je slab)
[15] Ebu J'ala (3668) i El-Adžuri u “Eš-Šeria” (str. 16). Hadis je ocijenio slabim El-Hejsemi u “Medžmei” (7/257), Ibn Kesir u svom tefsiru kod 66. ajeta sure El-Maide i Albani u “Sahiha” (204), zbog slabosti Ebi M'ašera.
[16] Ebu J'ala (4127) i Abdur-rezzak u svom “Musanefu” murselen (10/150, 18674). Kaže u “Medžmei” (6/226) da je u senedu Jezid Er-Rekkaši kojeg je većina učenjaka ocijenila slabim a ostale ravije su pouzdane. (sened hadisa je slab)
[17] Taberani u “El-kebiru” (18/51, 91). Kaže u “Medežmei” (7/324) da je u senedu Abdul-Hamid ibn Ibrahim koji je slab a takođe u njemu je nekoliko ravija koje ne poznaje. Kaže Ebu Hatim da je Abdul-Hamid bio slabog pamćenja a nije pisao hadis (Tehzibul-kemali 16/407). (sened hadisa je slab)
[18] Ibn Madže (992), Ibn Ebi Asim (63) i Taberani u “El-kebiru” (18/70,129). Albani je na jednom mjestu hadis ocijenio vjerodostojnim a na drugom mjestu dobrim. (sened hadisa je dobar)
[19] Abdurrezzak u svom Musannefu (10/156, 18675), u njemu Katade prenosi od Abdullaha ibn Sellama, radijellahu anhu, a on nije čuo od njega te je sened hadisa prekinut. (sened hadisa je slab)
[20] Bilježi ga El-Adžuri u “Eš-šeria” (17,18) i El-Mervezi u “Sunne” (str. 55,56). U njegovom senedu je Musa ibn Ubejde a Zehebi je prenio u “Mizanu” (4/213) da su Ahmed, Nesai i Ibn Me'in ocijenili ovog ravio kao veoma slabog. (sened hadisa je veoma slab)
[21] Bilješi ga Ibn Ebi Asim u “Es-Sunne” (str. 68), Albani je ocijenio sened slabim zbog Kutn ibn Abdullaha jer je njegovo stanje nepoznato, a ostale ravije su pouzdane uz malu slabost Ebu Taliba a hadis od njega je dobar. (sened hadisa je slab)
[22] Taberani u “El-Evsetu” (7/219, 7202). Kaže u “Medžmei” (7/258): “U senedu je Ebu Galib koga su ocijenili pouzdanim Ibn M'ein i ostali, a ostale ravije seneda su pouzdane”. (sened hadisa je dobar)
[23] Taberanu u “El-Kebiru” (8/274, 8054). Oni koji su verifikovali Musned imama Ahmeda ocijenili su hadis dobrim (izdavačka kuća Er-Risala 19/242). (sened hadisa je dobar)
[24] Taberanu u “El-Kebiru” (8/273, 8053). (sened hadisa je dobar)
[25] Taberani u “El-Kebiru” (8/268, 8035), Ibn Ebi Šejbe u svom Musanefu ( 8/731, 12) i Bejheki (12/362, 17254). Kaže u “El-Medžmei” (6/234) da su ravije pouzdane. Ovo priču o havaridžima bilježi Ahmed u svom Musnedu na tri različita mjesta ali bez dodatka o podjeli Ummeta. (sened hadisa je dobar)
[26] Ebu J'ala (3938, 3944), u njegovom senedu je Mubarek ibn Suhejl a njegov hadis je metruk (odbačen) i munker (jako slab). A kaže Ibn Abdul-Ber da su učenjaci složni na njegovoj slabosti (Tehzibut-tehzibi 10/27). (sened hadisa je veoma slab)
[27] Bilježi ga El-Adžuri u “Eš-Šeria” (str. 54), u njegovom senedu je Mubarek ibn Suhejl o kome je bilo govora u prethodnom hadisu. Slabim ga je ocijenio Albani u “Sahiha” (str.204) zbog slabosti ravije Suvejd ibn Seida. Ibn Hadžer je pojasnio razlog slabosti Suvejda u “Tehzibut-tehzibi” ( 1/260). (sened hadisa je veoma slab)
[28] Tirmizi (2641), Hakim (1/128), El-Adžuri u “Eš-Šeria” (str.16), El-laikai u “es-Sunne” (147), El-Mervezi u “Sunne” (62), Ibn Betta u “El-Ibane (1/265) i Ibnul-Dževzij u “Telbisu iblisi” (str.7).
[29] Taberani u “El-evsetu” (5/137, 4886), takođe u “Es-sagiru” (2/29, 724) i Dajau El-Makdisi u “El–ehadisul-muhtare” (7/277, 2733).
[30] Hakim (3/631, 6325), Taberani u “El-kebiru” (18/50, 90), El-Bezzar u svom Muhtesaru (122). Kaže u “El-Medžmei” (1/179) da su ravije hadisa ravije Sahiha, na ove riječi kaže ibn Hadžer: “Nu'ajma ibn Hammada su neki učenjaci okarakterisali slabim a neki ga optužili za laž zbog ovog hadisa”.
[31] Bilježi ga Ibn Adijj u “El-Kamilu” (8/251), i kaže: “Rekao nam je Ibn Hammad (znači Ed-Devlabi): Ovo je izmislio Nu'ajm ibn Hammad”, bilježi ga takođe El-Hatibu u “El-fekihu vel-mutefekihu” (1/179) i u “Tarihu Bagdad” (13/307). (hadis je munker, nema osnova i izmišljen)
[32] El-Iatisamu (1/430).
[33] Džamiul bejanil-‘ilmi ve fadlihi (2/891 i 2/1039).
[34] Men tukulime fihi ve huve muvesek (1/184).
[35] El-medhalu (207).
[36] Hakim (1/219, 445) i ocijenio ga je slabim zbog Kesir ibn Abdullaha i kaže da se ovaj hadis ne može uzeti kao dokaz, Taberanu u “El-kebiru” (3/13, 17), kaže u “El-medžmei” (7/260): “U njemu je Kesir ibn Abdullah a on je slab”. (sened hadisa je veoma slab)
[37] El-irva (3/109).
[38] Takribu tehzib (2/460).
[39] Ibn Ebi Asim u “El-Sunne” (2/481, 995), kaže Albani u “Zilalil-dženne” (2/203): “Sened mu je slab a sve ravije su pouzdani osim Lejsa a on je Ibn Ebi Sulejm, …, a hadis je vjerodostojan bez spomena šija”. (sened hadisa je slab)
[40] Taberani u “El-Kebiru” (8/152, 7659) i El-Adžuri u “Eš-Šeria” (str.55). kaže u El-Medžmei (7/259) u senedu je Kesir ibn Mervan a on je veoma slab. (hadis je munker)
[41] Tarihu Bagdad (12/481).
[42] T'adžilul-menfeati (2/147).
[43] El-Džerhu vet-t'adilu (7/157).
[44] El-Medžruhin (2/225).
[45] Bilježi ga Ukajli u “Ed-Duafau” (4/201, 1782) i Ibnul-Dževzi u “El-Mevduatu” (1/267). Spomenuo ga je Albani u “Silsiletud-daife” (3/125) i kaže da je u ovom rivajetu ravija Muaz ibn Jasin a on je nepoznat i njegov hadis je slab a njegov šejh El-Ebred ibn El-Ešres je gori od njega. Zatim je spomenuo riječi Zehebija koje prenosi od Ibn Huzejme da je El-Ebred lažljivac koji krivotvori hadise. (izmišljen hadis)
[46] Bilježi ga Ukajli u “Ed-Duafau” (4/201, 1782), Ibnul-Dževzi u “El-Mevduatu” (1/267)i Ed-Dejlemi (2/1, 41). Kaže Albani u “Silsileti daifa” (3/126): “U drugom rivajetu su trojica slabih ravija sve jedan za drugim, Nu'ajm, Jahja i Jasin a on je najgori od njih, jer o njemu Buhari kaže da mu je hadis munker, a kaže Nesai i Ibnul-Džunejd da je metruk (odbačen), a kaže Ibn Hibban da prenosi izmišljene hadise. A ja kažem (Albani): Znači on je optužen time a vjerovatno je ukrao ovaj hadis od El-Ebreda kao što je prethodio govor Ibnul- Dževzija”. (hadis je veoma slab ili izmišljen)
[47] Ibnul-Dževzi u “El-Mevduatu” (1/267). Kaže Albani u “Silsileti daifa” (3/127): “U trećem rivajetu je Osman ibn ‘Affan El-Kureši a on je Es-Sidžistani, kaže Ibn Huzejme: Svjedočim da je on izmišljao hadise na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a poput njega je i njegov šejh Hafs ibn Omer o kome kaže Ukajli u “Ed-Duafau”: Prenosi od Š'ubeta, Mis'ara, Malika ibn Migvela i imama ništavne hadise, a kaže Ebu Hatim: Bio je šejh lažljivac. (hadis je izmišljen)
[48] El-Mevduatu (1/268).
[49] Kešful-hafai (1/309).
[50] Lisanul-mizan (5/56).
[51] Nazmul-mutenasir (1/47) i “Hadisu Iftirakil-Umme” (str.28).
[52] Bugjetul-murtad (str.338).
[53] Bilježi ga El-Hatibu u “El-fekihu vel-mutefekihu” (1/237, 435), kaže El-Hatibu:”Više je onih koji prenose sedamdeset jedan millet”, a kaže Šatibi u El-Iatisamu (2/190) da je najčudniji od svih rivajeta ovaj i kaže da ga je našao u knjizi “Džami'a” od ibn Vehba, a nisam ga našao u njegovom “Džamiu”.
[54] Tehzibut-tehzib (11/311).
[55] Tehzibut-tehzib ( 8/13).
[56] Tehzibut-tehzib (1/55).
[57] Tahridžul-Keššafi (str.63).
[58] Es-Sahiha (1/8).
[59] El-ilmu eš-šamihu (str. 414).
[60] El-Fisel (3/138).
[61] Silsiletus-sahiha (1/8, 1035).
[62] Ovo poglavlje je rezimirano iz knjige “Mukadimatun fi l-ehvai vel-iftiraki, vel-bide'i” od d. Nasira Abdul-kerim el-‘Akl.
[63] Muslim (1848).
[64] Buharija (7320) i Muslim (2669).
[65] Ovo je došlo u različitim rivajetima, neke od njih je ocijenio vjerodostojnim Hakim i složili su se sa njim Zehebi i Albani, “Es-Sunne” Ibn Ebi Asim (1/14, 13).
[66] Mutefekun alejhi, Buharija (114) i Muslim (4707).
[67] Siretu Ibn Hišam (4/305).
[68] Tirmizi (1018), vjerodostojnim ga je ocijenio Albani u “Sahihu sunenni Tirmizi”.
[69] Ebu Davud Et-Tajalisi (2596), El-Bezzar (1578), Ebu J'ala (3644), Bejheki (8/144) i Ebu Nu'ajm u “El-Hiljeti” (3/171). Ibn Hadžerga je ocijenio dobrim u “Tahridžul-ehadisul-muhtesar” (1/474), hadis ima druge rivajeta od Enesa, radijallahu anhu, sa tekstom: “Emiri su od Kurejšija”, bilježi ga Hakim (4/501) i kaže da je hadis vjerodostojan po šartu Buharije i Muslima, a Zehebi se sa njim složio.
[70] Buharija (3093) i Muslim (4676).
[71] Buharuja (1400) i Muslim (133).
[72] Resailu ve ebhasun fi hadisi iftirakil Umme (str. 59-74).
[73] Durusun li šejhin Muhammed Dudu Eš-Šenkiti (st. 21).
[74] El-Avasimu vel-kavasimu fiz-zebbi an sunneti Ebil-Kasim (1/186).
[75] Resailu ve ebhasun fi hadisi iftirakil Umme (str. 67-68).
[76] Buharija (6530) i Muslim(554).
[77] Ovaj dio teksta je prijevod skraćene verzije originalnog teksta Saliha El-Mukbilija kojeg je rezimirao šejh Albani u “Es-Silsiletu es-sahiha” (1/356-367, brojevi hadisa 203 i 204), a nakon toga je dodao: “Ove snažne riječi ukazuju na znanje, fadl i preciznost ovog čovjeka i njegove misli. Iz njegovog govora se vidi da je hadis čist od kontradiktornosti za koju mislim da je osnov Ibnul-Vezira, da mu se Allah smiluje, u ocjenjivanju hadisa slabim. Hvala Allaha koji nas je pomogao u razjašnjavanju vjerodostojnosti ovog hadisa sa strane seneda i otklanjanja od njega šubhe sa strane njegovog značenja, Allah upućuje nema drugog božanstva osim Njega”.
[78] Iftirakul-Umme od Ibnul-Emira Es-Sane'anija (str. 66-76).
[79] Bilježi ga Ahmed (4/410), Ebu Davud (4280) i Hakim (4/491, 283). Hakim kaže da mu je sened vjerodostojan, sa njim se u tome slaže i Zehebi, a Albani ga ocjenjuje takođe vjerodostojnim.
[80] Pitanja i cjeline u ovom poglavljima su uzete iz knjige “El-I'atisam” od Šatibija sa određenim preuređivanjem osim nekih cjelina čija tematika je zahtijevala da se šire obradi zbog žestine razilaženja u njoj ili zbog njene važnosti gdje sam se vraćao na druge izvore.
[81] El-Fetava (7/218).
[82] Uzeto iz knjige “Mukadimatun fil-ehvai vel-iftiraki vel-bidei” od dr. Nasira Abdulkerima El-Akla.
[83] El-Ibane od Ibn Bette (1/379-380).
[84] El-Fetava (17/447).
[85] El-Fetava (17/447-448).
[86] El-Ibane (1/379-380).
[87] Ibid (377-386).
[88] Str. 22.
[89] Str. 21.
[90] Str. 22, verifikaciju ove knjige je uradio Abdullah ibn Sulejman El-Umer u svom magistarskim radu.
[91] Detaljnije o ovom pitanju pročitaj u poglavlju “Da li su Eš'arije i Maturidije Ehli Sunne vel džema'a”.
[92] Iako je ovaj dodatak hadisa slab po senedu njegovo značenje je ispravno i opće prihvaćeno među učenjacima.
[93] El-Iatisam (2/260-265) i mevkifu Ibn Tejmije minel-ešaire (1/17) od Abdurrahmana Mahmuda.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI SE NAKON VRAĆANJA VJERI RAČUNAJU UČINJENA HARAM DJELA
Alejkumusselam. Ti nisi bila ista kao oni koji nisu bili muslimani jer si rođena kao muslimanka u muslimanskoj porodici i vjerovala si u Allaha kako sama tvrdiš, međutim nisi praktikovala od vjere osim nešto malo što nije bilo dovoljno da se smatra da si ispunila svoje osnovne obaveze prema Allahu kviše
Alejkumusselam. Ti nisi bila ista kao oni koji nisu bili muslimani jer si rođena kao muslimanka u muslimanskoj porodici i vjerovala si u Allaha kako sama tvrdiš, međutim nisi praktikovala od vjere osim nešto malo što nije bilo dovoljno da se smatra da si ispunila svoje osnovne obaveze prema Allahu kao muslimanka.
Međutim, to ne znači da ti Allah neće oprostiti grijehe koje si radila prije nego što si se pokajala. Ako si se pokajala (učinila tevbu) i ako je tvoja tevba bila iskrena i ispravna sa ispunjenjem šartova tevbe, Allah će ti oprostiti ono što si radila od grijeha, inšaallah.
Da bi tevba (pokajanje) bila ispravna treba da ispuni sljedeće uslove:
1- da se iskreno pokaješ za te grijehe i smjesta prestaneš sa njihovim činjenjem,
2- da se žalostiš, kaješ i osjećaš grižu savjesti i stid zbog onoga što si činila od grijeha,
3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe.
4- da ako si nekoga materijalno oštetila, zakinula, prevarila ili slično, da nadoknadiš tu štetu tim osobama.
Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.
Kaže Uzvišeni: ” Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. (Zumer 53-54)
Prenosi imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, kada bi vi griješili tako da vaši grijesi napune ono što je između nebesa i Zemlje, pa zatražili oprosta od Allaha On bi vam to oprostio. I tako mi onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili Allah bi došao sa narodom koji griješi, pa poslije traži oprosta od Allaha pa im On oprašta”. Hadis ocjenjuje Šuajb Arnaut vjerodostojnim na osnovu drugih rivajeta, a Hejsemi kaže da su njegove ravije pouzdane.
Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa Zapada kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu.
Znači, na tebi je da se iskreno pokaješ za ono što si radila (ako već nisi) i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja. Za grijehe koje si činila nećeš odgovarati na Sudnjem danu ako si se iskreno pokajala zbog njih, jer iskrena tevba sa ispunjenim šartovima tevbe briše ono što je bilo prije nje. Pa tako ti možeš da počneš svoj novi islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKASTRACIJA DOMAĆIH ŽIVOTINJA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O kastriranju (uškopljavanju) domaćih životinja su prenešeni određeni hadisi i predaje ashaba. Takođe, prenešeni su stavovi ashaba, tabi'ina i učenjaka četiri mezheba i šire po oviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O kastriranju (uškopljavanju) domaćih životinja su prenešeni određeni hadisi i predaje ashaba. Takođe, prenešeni su stavovi ashaba, tabi'ina i učenjaka četiri mezheba i šire po ovom pitanju.
Hadisi i predaje o uškopljavanju domaćih životinja
Prenose Aiša i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna. Hadis bilježe Ibn Madže, Ahmed i Bejheki.
Takođe, bilježi ga Hakim u rivajetu od Ebu Rafi'e, radijallahu anhu, sa tekstom: „dva rogata šarena uštrojena ovna“. A bilježe ga Ebu Davud i Bejheki u rivajetu od Džabira, radijallahu anhu, a Ahmed i Taberani u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu.
Hadis su vjerodostojnim ocijenili Hakim i Albani, a dobrim Ibn El-Mulekkin, Šuajb Arnaut i Husejn Selim Esed.
Sa ovim hadisom skupina učenjaka dokazuje da je dozvoljeno uškopljavanje životinja čije se meso jede jer je to korisno za meso tih životinja.
Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje konja i domaćih životinja (čije se meso jede), i kaže Ibn Omer, radijallahu anhuma: „U tome (nekastriranju životinja) je razmnožavanje stvorenja“. Hadis bilježe Ahmed, Bejheki i Ibn ‘Adijj u „El-Kamil“.
Kaže Ibn ‘Adijj da je hadis mevkuf, tj. da je to zabranio Ibn Omer, radijallahu anhuma, a ne Poslanik, sallahu alejhi ve sellem. A Bejheki i Hejsemi kažu da je u senedu ravija Abdullah ibn Nafi'a u kojem ima slabosti. Takođe, sened hadisa su ocijenili slabim Albani i Šuajb Arnaut, i kaže Šuajb da je hadis mevkuf, tj. da je to zabranio Ibn Omer, radijallahu anhuma.
Bilježe Malik i Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je on smatrao pokuđenim uškopljavanje domaćih životinja. Ovu predaju je Bejheki ocijenio vjerodostojnom.
Takođe, prenosi Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Omer, radijallahu anhu, zabranjivao uškopljavanje domaćih životinja.
Kaže Bejheki da je sened munkati'a, tj. ima prekid, što znači da je slab.
Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje domaćih životinja (čije se meso jede) žestokom zabranom. Hadis bilježi Bezzar, a Hejsemi kaže da su ravije u senedu hadisa iz Sahiha, takođe Ševkani kaže da mu je sened sahih (vjerodostojan). Albani je hadis ocijenio slabim, a Šuajb Arnaut kaže da u senedu ima slabosti.
Sa ovim hadisima i predajama od ashaba se dokazuje zabrana ili pokuđenost uškopljavanja domaćih životinja na čemu je skupina ashaba i tabi'ina. Međutim, sve što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on zabranio uškopljavanje životinja je slabo. A od predaja ashaba vjerodostojne su predaje pokuđenosti od Ibn Omera, a slabe su predaje od Omera, radijallahu anhuma.
S tim da mnogi učenjaci predaje od ashaba svode na pokuđenost i zabranu ako u uškopljavanju domaćih životinja nema fajde i koristi.
Prema tome, hadis od Aiša, Ebu Hurejre, Ebu Rafi'e, Džabira i Ebu Derda’, radijallahu anhum, jasno ukazuje na dozvolu uškopljavanja domaćih životinja, jer da to nije bilo dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi upozorio i obavijestio da nije dozvoljeno ili da je pokuđeno uškopljavanje domaćih životinja.
A sve što je prenešeno o zabrani ili pokuđenosti je slabo, osim što je u vjerodostojnim predajama prenešno da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, smatrao to pokuđenim ili zabranjenim. A ova pokuđenost ili zabrana se prenosi i od drugih ashaba i tabi'ina.
Stavovi mezheba i učenjaka o uškopljavanju domaćih životinja
Prvi stav – dozvola uškopljavanja domaćih životinja.
Ovo je stav hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Hidaje 8/131, Ez-Zerkani 2/237, Hašijetu ‘Amire 3/204, El-Mugni 8/625)
Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (12/226-228) da su na ovom stavu takođe: Urvetu ibn Zubejr, Ata’, Hasan El-Basri i Muhammed ibn Sirin.
Šafije ograničavaju ovu dozvolu dok je životinja mala i kažu da je uslov da uškopljavanje ne vodi životinju u propast. A hanabile smatraju uškopljavanje konja pokuđenim.
Argument ove dozvole je vjerodostojan hadis (gore spomenuti) u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna, hadis se prenosi od skupine ashaba.
Takođe, ovaj stav dokazuju time da je u uštrojavanju domaćih životinja korist i za životinje i za ljude, kao i da time meso životinje biva ukusnije.
Drugi stav – zabrana uškopljavanja domaćih životinja.
Muhaddis Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu (12/226-228) prenosi ovaj stav od Omer, Enes, Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhum.
Ova zabrana se dokazuje hadisima od Ibn Omera i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, u kojima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uškopljavanje domaćih životinja. Oba hadisa su slabi, o čemu je već bilo govora, te se sa njima ne može dokazivati zabrana.
Treći stav – pokuđenost uškopljavanja domaćih životinja.
Muhaddis Ibn ebi Šejbe, takođe, u svom Musannefu (12/226-228) prenosi ovaj stav od Ikrime, Lejs, Ata’, Tavus, Mudžahid, Hasan El-Basri i Šehra.
I drugi i treći stav učenjaka se argumentira istim ajetom: „I sigurno ću im naređivati pa će stvorenja Allahova mijenjati!“ (En-Nisa, 119) Prenose Ibn Kesir, Begavi i Kurtubi od Ibn Abbasa, Enesa, Ibn Omera, Katade i Ikrime u tefsiru ovog ajeta da se mijenjanje Allahovih stvorenja u ajetu odnosi na uškopljavanje životinja.
Međutim, dokazivanju sa ovim ajetom se može prigovoriti sa dvije strane:
– da tefsir ovog ajeta ima i druga značenja koja se prenose čak od istih ashaba i tabi'ina,
– ako bi se složili da se ajet odnosi na uškopljavanje životinja, onda se to odnosi na uškopljavanje u kojem nema koristi ni za životinju ni za ljude.
Radžih (odabrano) mišljenje
Odabrano mišljenje je da nema smetnje u uškopljavanju domaćih životinja ako u tome ima koristi, poput tovljenja, proizvodnje mesa i slično, ili ako se time otklanjaju neke štetne posljedica, poput drugačijeg mirisa mesa, lošeg ukusa i slično.
Dokaz koji presuđuje po ovom pitanju je je vjerodostojan hadis kojeg prenosi skupina ashaba u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao za kurban dva uštrojena ovna.
A ako se uškopljavanje čini bez šerijatski opravdane koristi, onda je ono zabranjeno i na njega se odnose argumenti sa kojima se dokazuje zabrana uškopljavanja životinja.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje