AlejkumusSelam!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome ima hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta. U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita“.

Takođe Uzvišeni Allah kada govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Pa kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7).

Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog. Ova dva šerijatska teksta su dovoljni argumenti zabrane samozadovoljavanja i onanisanja uz pomoć ruke ili nekih drugih pomagala. Ova zabrana se odnosi i na ženu i na muškarce. Na ovom stavu je ogromna većina učenjaka ovog Ummeta. A do onih učenjaka od kojih se prenosi dozvola, kod većine njih se misli na dozvolu u nuždi, tj. bojazni da se upadne u zinaluk. A neznatan dio učenjaka od kojih se prenosi uopštena dozvola ili pokuđenost, u njihovom stavu nema ibreta jer je oprečan gore spomenutom ajetu i hadisu. Ovo je što se tiče šerijatskih dokaza.

Sa druge strane, znanstvenici medicine potvrđuju da upražnjavanje samozadovoljavanja šteti tjelesno i psihički, prazni tjelesnu snagu i uzrokuje brigu i sikiranciju. Samozadovoljavanje odvraća od obaveza i često vodi u nemoral. Mnogi ljudi obole od impotencije (slabe seksualne moći) zbog prethodnog upražnjavanja samozadovoljavanja a ovo se najbolje pokazuje pri ženidbi. Takođe, mnogi kojima je samozadovoljavanje postalo navika nastave to raditi i nakon ulaska u brak i dobijanja djece i neprestano nastoje da nađu načina kako da se toga riješe. Dok djevojka koja praktikuje ovaj loši običaj može izgubiti djevičanstvo odnosno probiti djevičansku opnu, kao što to potvrđuju ljekari.

Takve osobe, one koje upražnjavaju samozadovoljavanje, žive u nekom svom zamišljenom svijetu. Takođe, sposobnost uživanja u polnom odnosu se u dobroj mjeri poremeti, te takve osobe često ne doživljavaju polni užitak kao one koje nemaju taj običaj.

Bivši egipatski muftija Husejn Mahluf kada je upitan o ovoj temi, nakon što je naveo stav većine učenjaka koji zabranjuju samozadovoljavanje i pojasnio štetnost ovog lošeg običaja na živce, spolnu moć i razum, spomenuo je stvari koje pomažu osobi koja je upala u to da se riješi tog lošeg običaja. Pa između ostalog kaže da su od najbitnijih stvari koje pomažu sljedeće:

1- rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga bauka,

2- umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti,

3- udaljavanje od svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili uopšteno žena (a za ženu muškaraca),

4- druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,

5- bavljenje sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu,

6- izbjegavanje susreta i mjesta u kojima se miješaju muškarci i žene, a naročito ona gdje se žene oblače izazovno ne vodeći računa o šerijatskom oblačenju.

Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom i ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral.

Ono što se prenosi od hanefija o dozvoli samozadovoljavanja pod određenim šartoima treba napomenuti, kao što kaže šejh Mustafa El-Zerka da je osnov kod hanefija zabrana samozadovoljavanja, s tim da se dozvoljava ako se ispune tri šarta: 1 – da osoba nije oženjena (udata), 2- da se boji da će stvarno učiniti zinaluk ako to ne uradi i 3- da mu nije namjera da uživa u tome nego samo da se riješi nabujale strasti. Prema tome hanefijski mezheb nije dozvola samozadovoljavanja nego je ono što ono smatraju ustvari šerijatsko pravilo da nužda dozvoljava zabranjeno, tj. ako se čovjek boji za sebe stvarnom i realnom bojaznošću da će upasti u zinaluk koji je veći haram od samozadovoljavanja, takvom je dozvoljeno da učini manje od dva zla. A ostala tri mezheba, malikije, šafi’ije i hanabile, jasno su naglasili da je samozadovoljavanje zabranjeno, a kod hanabila onaj ko to radi zaslužuje kaznu, i složni su da nije dozvoljeno osim u nuždi.

Rezime gore spomenutog je da opća šerijatska pravila zabranjuju ovu praksu jer ona nije prirodan put zadovoljavanja spolne strasti nego se smatra devijacijom i iskrivljavanjem ljudske prirode što je dovoljno da bude pokuđeno i zabranjeno.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. U kategoriju osoba koje se hrane kamatom spadaju one osobe koje uzimaju kamatu. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je AllahovPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko jede kamatu (tj. onog ko je uzima), ko daje kamatu, onog ko (njen ugovor) zapisuje i dvojicu koji svjedoče. I reko je: “Oni su isti (u grijehu)“. Znači, hadis jasno naglašava da je ona osoba koja jede kamatu ustvari onaj ko uzima kamatu. Takođe, u osobe koje se hrane kamatom ulaze oni koji rade u bankama koje posluju na kamatnom sistemu, jer takve banke većinu svoje zarade (ako ne svu) zasnivaju na uzimanju kamate.

A onaj što uzme kamatni kredit za kuću ili auto, tj. daje kamatu ili izdržava sebe i porodicu tako što podigne kamatni kredit, takva osoba se ne ubraja u kategoriju onih koji se bukvalno hrane kamatom. Međutim, grijeh i prvih (koji bukvalno jedu kamatu, tj. onih koji uzimaju kamatu) i drugih (koji daju kamatu podizanjem kamatnih kredita) je isti, među njima nema razlike. Takođe, onaj ko zapisuje kamatni kredit (poput službenika u banci) i ko svjedoči (poput žiranta) svi oni imaju isti grijeh kao i onaj ko jede kamatu tako što je uzima od drugih. Dokaz za ovo je gore spomenuti hadis u kojem je na kraju rečeno za ove četiri kategorije učesnika u konzumiranju kamate: “Oni su isti (u grijehu)“.

Prema tome, nema razlike u grijehu između ove četiri vrste učesnika u konzumiranju kamate iako samo jedna od njih bukvalno jede kamatu, a to je ona osoba koja uzima kamatu. Razike između onog ko uzima kamatu i onog ko daje kamatu, iako su u grijehu isti, se pojavljuje kada se trebaju riješiti haram imetka koji je stečen uzimanjem kamate. Pa tako onaj ko uzme kamatu, na primjer posudi 10 000 eura da bi mu se vratilo 12 000 eura, on je dužan da se riješi haram imetka, tj. te dvije hiljade eura koje je uzeo kao višak na ono što je dao, tj. kako kamatu. Dužan je da vrati taj višak (kamatu) onome od koga je uzeo. Dok ona osoba koja je uzela kamatni kredit ili pozajmicu, na primjer onaj koji je uzeo 10 000 eura da bi vratio 12 000 eura, on nema haram imetka kojeg se treba riješiti, nego on ima samo grijeh u tome što je uzeo kamatni kredit, s tim da je njegov grijeh isti kao grijeh onog ko uzima kamatu. Ve billahi tevfik

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Osnovno značenje riječi OBOŽAVATI je činiti molitvu ili neku drugu vrstu obreda (ibadeta) nekom božanstvu, takođe sinonim je za smatranje nečega idolom i kultom ili sinonim je riječi klanjanje i bogoslužje. Uglavnom sva ova osnovna značenja riječi obožavati se vraćaju na jedno, a to je dizanje nečega na stepen božanstva od svega onoga što ljudi inače uzimaju za božanstva osjećanjima, riječju i djelom.

A imajući ovo u vidu, nema sumnje da ovu riječ nije dozvoljeno upotrebljavati i koristiti osim ako se odnosi samo na Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te’ala, kao jedino istinsko božanstvo koje zaslužuje da se obožava. A ovo i jeste značenje LA ILAHE ILLELLAH, tj. nema boga koji zaslužuje da se istinski obožava (da mu se ibadet čini) osim Allaha.

Međutim, riječ OBOŽAVANJE u svakodnevnoj upotrebi ljudi uglavnom se koristi u dva konteksa ili dva značenja, pa shodno tom kontekstu i značenju ima i različit propis.

Prvo značenje – da se pod izgovaranjem ove riječi, na primjer da obožava tog i tog glumca ili pjevača, misli da ga najviše voli, poštuje i cijeni, da je uzor i primjer kome nema ravnog, da je najbolji u toj oblasti i slično, a da se ne misli da tu osobu (ili predmet) za koju kaže da je obožava da je diže na stepen božanstva, kulta, idola ili fetiša. Ova upotreba riječi obožavam u ovom kontekstu je najrasprostranjenija među ljudima kada govore o onome što inače nije predmet vjerskog obožavanja, kao na primjer da kažu da obožavaju neke glumce, igrače, pjevače, biljke, boje i slično.

Šerijatski status korištenja riječi obožavam u ovom kontekstu jer naravno zabrana, tj. haram. Dokaz za ovu zabranu je šerijatsko pravilo: “Obaveza (vadžib) je zatvaranje puteva koji vode u haram” (ili na arapskom “sedduzera’ia”), a nema sumnje da upotreba ove riječi (obožavam) u ovom kontekstu može odvesti u širk. Međutim, oni koji je koriste (riječ obožavam) tim riječima ne čine širk koji ih izvodi iz vjere Islama.

Drugo značenje – da se pod izgovaranjem ove riječi, kao na primjer da kaže da obožava idole (kipove), evlije, mrtve uopćeno, svece, relikvije, Isusa, boga Jehovu i slično, misli da te stvari, ljude i slično za koje kaže da ih obožava diže na stepen božanstva svojim osjećanjima prema njima, riječima ili nekim drugim obredima (ibadetima) poput zavjeta, klanja kurbana, upućivanja molitve, dove i slično. Ova upotreba riječi obožavanje je čisti širk. Ali shodno onome šta se sa njihovim izgovaranjem nijeti može biti mali širk koji ne izvodi iz vjere ili veliki širk koji izvodi iz vjere Islama, naravno ako je prije toga bio misliman. Pa tako ako kaže da obožava evliju ili Isusa (Isu, alejhisselam) a tim riječima nijeti da ga mnogo voli, poštuje i slično, onda je to mali širk koji ne izvodi iz vjere. A ako kaže da obožava evliju ili Isusa (Isu, alejhisselam) a tim riječima nijeti da ga diže na stepen božanstva onda je to veliki širk koji izvodi iz vjere.

Prema tome, riječ obožavam nije dozvoljeno da se koristi osim za Uzivšenog Allaha, a ako se za nekoga ili nešto drugo upotrijebi onda propis tih riječi ovisi od značenja i konteksta u kojem se upotrebi a što je gore pojašnjeno.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu. Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojom se mrsi i ne posti, jer to predstavlja potpomaganje u griješenju. A Uzvišeni Allah je to zabranio rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljastvu” (El-Maide, 2).

U ovome ti nije dozvoljeno da budeš pokorna mužu, jer nema pokornosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju. Nema poslušnosti u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja među učanjacima. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru“(Buharija (7257) i Muslim (4871)).

Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju“. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.
A ako tvoj svekar sebe ne smatra muslimanom, a što i odgovara njegovom stanju jer ne klanja niti posti, onda ti je dozvoljeno da mu spramaš hranu jer kjafir nije obavezan da posti prije nego što primi islam a i ako bi postio post mu se ne prima jer mu nedostaje šart valjanosti posta a to je islam.

Prema tome, prvo trebaš ustanoviti stanje svoga svekra, tj. pitati ga da li on sebe smatra muslimanom ili ne, pa onda postupiti kako je gore pojašnjeno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Pitanje dodirivanja žene za vrijeme posta se vraća na hadis mutefekun alejhi, tj. bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima, od Aiše, radijallahu anha, koja kaže: Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi poljubio (svoju ženu) a postio i dodirivao (ženino tijelo) a postio, međutim on je najbolje od vas vladao svojom strašću“, u rivajetu kod Muslima je dodatak da je to radio u Ramazanu.

Kažu učenjaci da je značenje ovog hadisa da se postač treba čuvati da poljubi ženu tokom posta i da sebi ne umišlja da je poput Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je to radio jer je on vladao sobom i bio siguran da ga poljubac ne odvede u pobuđivanje polne strasti ili izlazak sjemena i sličnog a drugi ljudi mimo njega nisu sigurni od tih posljedica pa se trebaju toga čuvati.

Dio učenjaka smatra da je Aiša, radijallahu anha, smatrala poljubac i dodir tokom posta zabranjenim, dokazuju to onim što je došlo u rivajetu kod Nesaija kada je na pitanje dodirivanja postača (svoje) žene odgovorila negativno. Druga skupina smatra da je njen stav bio pokuđenost kao što prenosi hanefijski učenjak Ebu Jusuf u knjzi Es-Sijam u rivajetu od Hamada ibn Seleme da je bila upitana o dodirivanja postača (svoje) žene pa je izrazila pokuđenost. Dok neki učenjaci, poput Kurtubija, smatraju da je to njen idžtihad, tj. samo njeno mišljenje a ne nešto što treba slijediti.

Međutim, vanjština hadisa ukazuje na dozvolu ljubljenja i diranja (svoje) žene od strane postača, jer je osnova da se mu’mini povode i slijede za postupcima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Po pitanju poljubca i dodira žene za vrijeme posta učenjaci imaju pet stavova:

Prvi – da je uopćeno mekruh na čemu su malikije.

Drugi – da je haram i da onaj ko poljubi da je pkvario post. Dokazuju to riječima Uzvišenog: “Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio“, misleći na riječi “zato se sada sastajte sa njima“, međutim, u ajetu se misli na polno općenje a ne na dodirivanje kao što je pojašnjeno u vjerodostojnom hadisu.

Treći – da je dozovljeno, a kod nekih zahirija je mustehab.

Četvrti – da je pokuđeno mladiću a dozvoljeno starcu što se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. A dokazuju to sa hadisom kojeg bilježi Ebu Davud u kojem je došlo da je Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom čovjeku dozvolio dodirivanje žene tokom posta a u drugoj prilici drugom čovjeku zbaranio, čovjek kojem je dozovolio je bio starac a kojem je zabranio mladić. Međutim, ovaj hadis je slab, takvim ga ocjenjuje Albani, jer u njegovom senedu je ravija Ebu El-Anbes koji je slab.

Peti – da onaj ko može vladati sobom da mu je dozovljeno i poljubiti i dodirivati tijelo (svoje) žene, a onaj ko ne može da mu nije dozovljeno. Ovo je stav Šafije.

Najbliži stav ispravnom, a Allah zna najbolje, je dozvola onima koji vladaju svojim strastima našto ukazuje hadis Aiše, radijallahu anha. Takođe, dokaz dozvole je hadis od Omera, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je se jednog dana odmarao i opustio te poljubio svoju ženu a bio je postač. Onda je otišao do Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, i rekao mu da je uradio krupnu stvar, poljubio je ženu a postio je. Pa ga upita Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “A šta misliš da si ispirao usta vodom dok postiš?” Odgovorio je: Nema smetnje u tome. Pa mu onda reče Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Pa zašto pitaš“. Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, Hakim, Ibn Huzejme i Bejheki, a Hakim, Zehebi, Albani i Šujab Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Prema tome, nema smetnje da se ti i tvoja supruga dodirujete i poljubite za vrijeme posta ako ste u stanju da vladate svojim strastima. Međutim, ostaje pitanje da li priliči vjerniku i vjernici da se drže za ruke na putu, pri kupovini i sličnim javnim mjestima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com