Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ženidba sa djevojkom koja nije pokrivena
Sve dok se ona smatra muslimankom dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim, da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja praktikuje osnovneviše
Sve dok se ona smatra muslimankom dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim, da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja praktikuje osnovne stvari vjere.
Tako pitanje nije trebalo glasiti da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi, a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena. Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikovanju vjere, tj. pridržavanju islamskih propisa.
Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru.“ (muttefekun alejhi, Buharija 5090, Muslim 3708) Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.
Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost), nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja opće poznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.
Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da dâ talak (tj. pusti) svojoj ženi, navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je, ali nemarna u odijevanju) i tome slično. Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo tj. da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima, gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaza.
Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način; da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat (pet dnevnih namaza) i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).
Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obećanjima. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvjestan položaj.
Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, je veoma relativno i upitno. Moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da dobijete djecu, da se brak učvrsti, a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obećala i što joj je vjerska dužnost, pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Ima li oprosta za griješni život?
Zahvala pripada Allahu, subhaneh, koji upućuje svoje robove na pravi put. Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi pa ko je taj ko će ga na pravi put uputiti. Najveća blagodat koju Allah spusti na svoga roba je uputa, takvi su uistinu srećnici i na dunjaluku i nviše
Zahvala pripada Allahu, subhaneh, koji upućuje svoje robove na pravi put. Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi pa ko je taj ko će ga na pravi put uputiti. Najveća blagodat koju Allah spusti na svoga roba je uputa, takvi su uistinu srećnici i na dunjaluku i na Ahiretu.
Mnogo nas raduje kada vidimo Allahovu milost koja se spušta na Njegove robove, pa tako, poštovana sestro, ti nisi nikako “slučajno naletila” na neke islamske stranice, jer se u ovom kevnu (svijetu) ništa ne dešava slučajno, nego je to Allahova odredba. Tvoja smirenost i toplina koju si osjetila čitajući i gledajući islamske sadržaje je dokaz da ti je Allah, subhanehu, otvorio srce za Islam i Njegovu uputu.
Što se tiče praznine koju osjećaš u kafićima, diskotema i drugim haram mjestima je sasvim normalna, jer su to mjesta na kojima se griješi prema Allahu, a čini se pokornost prokletom šejtanu. Pa je s toga sasvim prirodno da se tu ne osjećaš sretnom i ispunjenom.
Da li ti možeš da budeš muslimanka? Naravno da možeš. Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja.
Grijehe koje si činila ne moraš i ne trebaš spominjati jer Islam briše ono što je bilo prije njega. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu:”Islam briše ono što je bilo prije njega” (Ahmed). Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja).
Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove: 1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova. Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio.
Tvoje riječi “oba roditelja su mi muslimani, medjutim obadvoje se deklarisu kao ateisti” znače da su tvoji roditelji Bošnjaci i nisu muslimani. Da bi čovjek postao musliman mora da ispuni pet islamskih šartova:
1- da posvjedoči da je samo Allah božanstvo koje zaslužuje da mu se čini ibadet i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik,
2- da klanja pet farzova namaza (sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju),
3- da posti mjesec ramazana, 4-daje zekat i 5-obavi hadž (posjeti Ka’bu) ako je u mogućnosti jednom u životu. Činjenje ovih stvari jednu osobu čine muslimanom.
S toga, poštovana sestro, požuri sa svojom tevbom i činjenjem onoga što ti je tvoj Gospodar naredio i iskoristi Allahovu milost koju je spustio na tebe učinivši da počneš da mrziš griješenje a da osjećaš ljepotu i smirenost u onome što On, subhanehu, voli i čime je zadovoljan. Pa zamijeni smrad, tjeskobu, zagušljivost i buku diskoteka sa tišinom, mirisom, smirenošću mesdžida. Zamijeni prijatelje koji te pozivaju na razvrat, ružna djela i griješenje prijateljima koji te pozivaju u Allahovu milost i Njegovu prostranost (koja ti je kao i svakom drugom itekako potrebna), koji te pozivaju u pokornost samo Njemu i nikome drugom. Zaista niko neće ostaviti nešto radi Allaha, subhaneh, a da mu to Allah neće zamijeniti nečim ljepšim i boljim za njega, kao što je to došlo u hadisu.
Bilježi Veki’a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K’aba, a Ebu Nu’ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K’aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, neostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu“. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi’ija.
Od prvih obaveza koje treba da uradiš je da se posvetih učenju osnovnih stvari od vjere bez kojih ne možeš biti muslimanka, a od prvih tih obaveza je namaz. Isto tako, ono što naučiš moraš primijeniti u praksi jer je znanje bez primjene u praksi poput drveta koje nema plodova. Treba da svoje praktikovanje vjere uskladiš sa onim što je došlo u Kur’anu i sunnetu a ne sa “bošnjačkom tradicijom”, pa vodi računa gdje i od koga ćeš naučiti vjeru.
Svako djelo koje musliman uradi treba da ispuni dva šarta (uslova) da bi bilo ispravno:
1- da je urađeno iskreno samo radi Allaha a ne zbog bilo koga ili čega drugog
2- da je u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Moraš biti spremna na iskušenja koja će te zadesiti na tvom putu pridržavanja vjere, tako da ćeš naići na nerazumijevanje, ismijavanje, kritike, odbacivanje i to od onih koji su ti najbliži (roditelji, rodbina, prijatelji, komšije, sredina). Kroz to su prolazili poslanici, učenjaci i većina nas kad smo bili na početku svog praktikovanja vjere. Isto tako, ne smiješ dozvoliti da se prepadneš od mnoštva naredbi i zabrana, kako će ti se možda u početku učiniti, zaista je ova vjera Allahova vjera koju je On odabrao svojim robovima i olakšao im je.
Kaže Uzvišeni: “Danas sam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera” (sura El-Maide 3). Najbolja blagodat koju Allah, subhaneh, spusti na svoga roba je da ga uputi na pravi put pa istinu vidi istinom a zabludu vidi zabludom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah hoće dobro dadne mu da razumije vjeru“(mutefekun alejh).
I na kraju poštovana sestro, molimo Allaha da ti omekša tvoje srce za Islam, da ti olakša pridržavanje vjere, da te učini od onih koji su sretni i uspješni i na dunjaluku i na Ahiretu, On je onaj ko je Milostiv, Onaj koji uslišava dove svojim robovima. Dobro došla u društvo mu’mina, onih koji su izabrali Allahov put a ne put onih koji su zalutali pa tumaraju ovim svijetom bez svjetiljke vodilje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Šejh Imran Husejn i njegova tumačenja Dedždžala, Je’džudža i Me’džudža
Alejkumusselam. Šejh Imran Husejn je rođen na ostrvu Trinidad u Karibskom moru 1942. godine, indijskog je porijekla. Završio je Naučni institut u Karačiju i učio je na mnogim drugim institutima od kojih je Univerzitet u Karačiju, Univerzitet Zapadna indijska ostrva, Univerzitet El-Ezher i Međunarodnviše
Alejkumusselam. Šejh Imran Husejn je rođen na ostrvu Trinidad u Karibskom moru 1942. godine, indijskog je porijekla. Završio je Naučni institut u Karačiju i učio je na mnogim drugim institutima od kojih je Univerzitet u Karačiju, Univerzitet Zapadna indijska ostrva, Univerzitet El-Ezher i Međunarodni institut u Ženevi.
Radio je u diplomaciji u Ministarstvu vanjskih poslova Trinidada i Tubaga, ali je dao ostavku 1985.godine da bi svoj život žrtvovao radu za Islam. Živio je deset godina u Njujorku gdje se aktivno bavio davom i gdje je bio predsjedavajući Zajedničke komisije za islamska udruženja i fondacije. Obavljao je više vjerskih funkcija u raznim institucijama, predavao na raznoraznim institutima i školama u Pakistanu i Americi i napisao 12 knjiga islamske tematike. (preuzeto sa njegove stranice)
A što se tiče njegovih ideja i tumačenja Islama, ono što se piše o njemu na raznim web-stranicama kreće se između nekritične pohvale i veličanja njegovog tumačenja velikih predznaka Sudnjeg dana i optužbi sa druge strane da je sufija i da neosnovano tumači Dedžala i Jedžudža i Medžudža. Dok on sam za sebe tvrdi da ne pripada ni jednoj skupini niti džematu nego da slijedi Kur’an i Sunnet i da preferira mezheb Ehlu Sunneta vel Džema’at.
Međutim, prije kritičkog osvrtanja na njegova tumačenja neophodno je da se u kratkim crtama, nakon objektivnog istraživanja i analize njegovih ideja i idžtihada o velikim predznacima Sudnjeg dana, izloži rezime njegovog učenja.
Naime, ono po čemu je ovaj šejh postao poznat to su njegove ideje, idžtihadi i tumačenja velikih predznaka Sudnjeg dana. Mnoga pojašnjenja i tumačenja su produkt čiste mašte koja nema šerijatskih argumenata na koja se može osloniti, čak je jedan dio tih tumačenja uveliko oprečan jasnim šerijatskim tekstovima koji govore o ovoj temi. A razlog svemu ovome je što on prilikom tumačenja šerijatskih tekstova koristi metod metafore, tj. u prenešenom značenju tumači hadise na način da ono što je jasno i razumljivo svakom čovjeku onako kako je došlo u hadisima, da se tumači da se ustvari ne misli na to nego na nešto drugo.
Dvije su najvažnije teme o kojima on najčešće govori: Dedždžal i Je’džudž i Me’džudž. Po njemu oba ova velika predznaka Sudnjeg dana su se već pojavili i to još davno i u kontinuitetu neprestano su prisutni na Zemlji.
On pojašnjava da se brana Je’džudža i Me’džudža već otvorila i to prije više od hiljadu godina i da su Je’džudž i Me’džudž, ustvari Židovi El-Hazera, odnosno da su Židovi sa Kavkaza pomiješani sa Evropljanima Je’džudž i Me’džudž o kojima govore šerijatski tekstovi. Takođe, Židovi koji danas žive u okupiranoj Palestini su Je’džudž i Me’džudž. A provala Je’džudža i Me’džudža na islamski svijet se, po njemu, već se desila kroz krstaške ratove u srednjem vijeku, a zatim u novije vrijeme sa kolonizacijom islamskih zemalja. Još je mnogo detalja i pojedinosti o ovom velikom predznaku Sudnjeg dana o kojima on govori u svojim čudnim i neobičnim tumačenjima istog.
Takođe, po njemu je Dedždžal izašao već duži period, s tim da se njegova pojava ne očituje u osobi ljudskog oblika nego u državnom sistemu ili samoj državi. Njegov opis Dedždžala najbolje pojašnjava njegovo tumačenje poznatog hadisa kojeg bilježi Muslim u kojem se govori o vremenu koje će Dedždžal provesti među ljudima kada se pojavi: “Četrdeset dana, dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica a ostali dani poput vaših dana”.
Pa tako kaže da je “dan kao godina” ustvari metafora o hiljadu godina, a to dokazuje riječima Uzvišenog: “Samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju” (El-Hadž, 47), te je Dedždžal u tom periodu od hiljadu godina bio oličen u državi Britanija koja je bila imperatorska sila u to doba, čije carstvo je bilo toliko veliko da sa njega Sunce nije nikad zalazilo. Manifestovanje Dedždžala u imperatorskoj sili Britanija je prestalo sa završetkom prvog svjetskog rata (1918.) kada je zvijezda Britanije zašla a pojavila se zvijezda nove svjetske sile Amerike.
A po njemu “dan kao mjesec” je period od 83 godine koje je dobio tako što je hiljadu godina podijelio sa dvanaest mjeseci, a to je period u kojem će Dedždžal biti oličen u državi Americi koja je postala prva svjetska sila. Zatim nakon pada Amerike, a što se desilo 2001.godine sa 11. septembrom, cionistička sila, čiji je centar u Americi i Palestini (Izrael) je postala najveća snaga na zemaljskoj kugli, te će Dedždžal živiti u srcu tog cionističkog klana i to u periodu koji će trajati, kako je došlo u hadisu “dan kao sedmica”, tj. oko 20 ili 21 godinu. Nakon toga će se Dedždžal pojaviti u svom zadnjem obliku…
Pored ovih tumačenja ova dva velika predznaka Sudnjeg dana, po čemu je posebno poznat, od stvari koje je bitno navesti, a tiču se kristalizacije stava o šejhu Imranu Husejnu i njegovim idejama, je sljedeće:
– da sa svom žestinom, pristrasno i veoma subjektivno, napada, vrijeđa i optužuje skupinu koju naziva “Vehabijama” ne razdvajajući te “Vehabije” od saudijske porodice koja je na vlasti u Saudijskoj arabiji, koju optužuje da je zajedno sa Britanijom srušila islamski hilafet u osmanskoj imperiji,
– ponekad sa stidljivošću i simbolično navodi kako su šije rafidije na dalaletu, a ponekad hvali vođu iranske revolucije Homeinija i njegov državni sistem koji ispoljava neprijateljstvo prema velikom šejtanu Americi.
Nakon iznošenja njegovih ideja u kratkim crtama ostaje da se iste kritički ocijene.
Što se tiče njegovog tumačenja Je’džudža i Me’džudža, prva i najveća greška u njegovom tumačenju je tvrdnja da su se oni pojavili, jer u vjerodostojnim hadisima je došlo da će se Je’džudž i Me’džudž pojaviti nakon silaska Isa’a, alejhisselam, a to se naravno još nije desilo. Druga krupna greška je to što je opis izgleda naroda Je’džudža i Me’džudža došao vrlo precizan u šerijatskim tekstovima i nikako ne odgovara evropskim narodima i Židovima.
Najviše kome odgovara taj opis su Mongoli, Tatari ili čak Kinezi. Prema tome, ovo njegovo tumačenje je čisti promašaj, proizvod je mašte i metaforičkog tumačenja šerijatskih tekstova. A učenjaci Ehlu sunneta odbijaju metaforičko tumačenje tekstova o Je’džudžu i Me’džudžu i Dedždžalu.
A što se tiče tumačenja Dedždžala, najveća oprečnost ovog tumačenja šerijatskim tekstovima je predstavljanje Dedždžala u državnom sistemu Britanije, Amerike ili slično jer je u šerijatskim tekstovima a i po idžmau učenjaka Dedždžal osoba u ljudskom obliku, a ne personifikacija nečega drugog. Takođe, tvrdnja da je Britanija, u kojoj se olikovao Dedždžal, 1000 godina bila prva sila u svijetu historijski nije tačna ni precizna jer u periodu od devetog do dvadesetog stoljeća mnoge druge sile su bile jače od Britanije, poput muslimanskog hilafeta i na Istoku i na Zapadu, Francuske, Rusije, Vizantije i slično.
Isto tako, Amerika u kojoj se po njemu olikovao Dedždžal, u periodu nakon prvog svjetskog rata pa do početka 21. stoljeća nije bila cijelo vrijeme najjača sila na svijetu jer su joj parirale Britanija, Rusija, pa čak Francuska i Kina. Ovo sve ukazuje na proizvoljnost i nepreciznost koji su svojstveni samo bujnoj mašti u povezivanju istorijskih događaja sa pojavom Dedždžala.
Upitao sam jednog saudijskog šejha Mensura Es-Simarija koji je, između ostalog, poznati učenjak akide i hadisa i stručnjak u tumačenju velikih predznaka Sudnjeg dana, o Imranu Husejnu i njegovom tumačenju ovih predznaka, pa nakon što je konstatovao da su njegova tumačenja netačna i oprečna mnogim šerijatskim tekstovima o ovoj temi, rekao je da su ovo dedždžalska tumačenja, tj. lažna i pogrešna, i da on nije prvi koji ih ovako pogrešno i nakaradno tumači nego da su ga u tome pretekli mnogi drugi.
A što se tiče njegovog žestokog napadanja i vrijeđanja onih koje naziva “Vehabijama”, ako pod tim misli na selefijsku davu sa kojom je došao Muhammed ibn Abdulvehab, kao reformator savremenog doba koji je pozivao na čišćenje Islama od svih natruha koje su se u njemu skupljale kroz vijekove od širka i njegovih oblika i raznoraznih novotarija u akidi i fikhu, onda to ukazuje na njegovo ili nepoznavanje ispravne akide Ehli sunneta, ili nepoznavanje onoga sa čemu je došao Muhammed ibn Abdulvehab, a i jedno i drugo je belaj.
A ako bi se njegov ovakav stav prema tzv. “Vehabijama” pravdao njegovoj velikoj mržnji prema saudijskoj vlasti i optuživanjem istih da su učestvovali sa Britanijom u rušenju islamskog hilafeta, to ne može biti opravdanje. A posebno je začuđujuće da čovjek koji toliko barata historijskim podacima i vraća se na historiju u svojim predavanjima da mu postane obilježje njegove dave jedna notorna historijska laž, a to je da je Saudija učesnik rušenja islamskog hilafeta, o čijem argumentovanju da je to netačno je smiješno i suvišno pričati.
A što se tiče njegovog hvaljenja Homeinija, vođe iranske revolucije, to se može razumjeti na jedan od tri načina, gledajući sa aspekta šitske akide.
Prvi – da to radi da bi pridobio šije rafidije ili u najmanju ruku da ih ne odbije s jedne strane, a sa druge strane to se slaže sa njegovom velikom mržnjom koju ispoljava prema Americi i Židovima, a Iran je navodno najveći neprijatelj istih. Ako bi ovo prihvatili kao tačno, treba reći da nastojanje da se dobije više pristalica na račun prikrivanja istine je oprečno davi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim nasljednicima, tj. učenjacima i imamima ovog Ummeta, što je tema za sebe. Posebnu težinu ima to što on hvali glavu dalaleta i kufra oličenu u Homeiniju što je nepojmljivo za jednog sunijskog savremenog šejha, čime dovodi u pitanje svoju akidu i svoj sunizam, i pri čemu stavlja politiku iznad akide.
Drugi – da on ne zna na kojoj je akidi Homeini. A ako je tako ne priliči jednom šejhu da hvali nekog vjerskog vođu čije uvjerenje ne zna, mada je ovo veoma daleko jer onaj ko poznaje šitsku akidu uopćeno, naravno da poznaje akidu njihovog vođe.
Treći – da zna akidu šija uopćeno, a Homeinijevu pojedinačno, međutim ne smatra akidu šija dalaletom i stranputicom niti njihovog vođu Homeinija predvodnikom kufra i dalaleta zamotanog u lažnu ljubav prema Ali Bejt (Poslanikovoj porodici). A ovo, ako bi bilo tačno samo po sebi bi govorilo o akidi samog šejha Imrana Husejna.
Prema tome, tumačenja šejha Imrana Husejna pojave Je’džudža i Me’džudža i Dedždžala su netačna i puna metaforičkog prepuštanja slobodnoj mašti, jer se ne slažu sa jasnim i nedvosmislenim tekstovima hadisa i više liče filmskom scenariju zasnovanom na historijskim faktima i vjerskim tekstovima gdje se autor prepušta svojoj slobodnoj stvaralačkoj mašti nego jednom ozbiljnom naučnom pristupu i tumačenju nekog islamskog učenjaka.
Te s stoga musliman ne treba upasti u zamku slatkorječivog, slikovitog, plastičnog, zanimljivog i nazovi historijskog tumačenja velikih predznaka Sudnjeg dana ako to ide na uštrb istine. A njegovo strastveno i žestoko napadanje tzv. “Vehabija”, uz istovremeno hvaljenje glave kufra i dalaleta Homeinija je veliki znak i išaret koji stavlja upitnik nad njegovom davom i akidom u koju poziva. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Brak sa mužem koji ne izvršava ništa od islamskih dužnosti
Alejkumusselam. S obzirom da nisi pojasnila njegovo akidetsko stanje, tj. da li on uopće vjeruje u Allaha u smislu kako muslimani vjeruju, da li on sebe smatra muslimanom i da li radi bilo koji drugi rukn Islama (posti ili daje zekat), onda odgovor na pitanje (šta da radiš u ovoj situaciji) se moževiše
Alejkumusselam. S obzirom da nisi pojasnila njegovo akidetsko stanje, tj. da li on uopće vjeruje u Allaha u smislu kako muslimani vjeruju, da li on sebe smatra muslimanom i da li radi bilo koji drugi rukn Islama (posti ili daje zekat), onda odgovor na pitanje (šta da radiš u ovoj situaciji) se može podijeliti na dva stanja:
Prvo stanje – da tvoj muž ne vjeruje u Allaha, ili vjeruje onako kao što kjafiri vjeruju da postoji bog ili neka sila na nebesima ali ne praktikuje ništa od vjere kao musliman. U ovom slučaju on se ubraja u nevjernike, znači upće nije musliman, a to znači da tebi nije dozvoljeno da sa njim živiš u braku niti vam je brak šerijatski validan. Na tebi je da mu, čim ti dođe ovaj odgovor, daš uvjet da:
– ili primi Islam i počne praktikovati sve što jedan musliman treba da praktikuje (namaz, post i slično),
– ili ćeš se bezuvjetno automatski prestati da živiš sa njim.
Ako odbije da primi Islam i sve ostalo što proizilazi iz toga, ti se automatski rastani sa njom u smislu razvođenja sa sudske strane (ako ste sudski vjenčani) a sa šerijatske brak vam je u osnovi ništavan, jer muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku osim sa muslimanom po idžmau učenjaka.
Drugo stanje – da on vjeruje u Allaha, smatra sebe muslimanom ali da ne klanja i ne praktikuje ništa od ruknova vjere iz raznoraznih šejtanskih izgovara. U tom slučaju, pozivaj ga, savjetuj, nastoj da ga prodobiješ, ubjeđuj ga i navodi da počne klanjati, s tim da mu daš neki vremenski rok (npr. mjesec dana) u kojem treba da počne klanjati pet farzova namaza, a nakon toga da počne praktikovati i ostale vjerske obaveze, u protivnom naglasi mu da ćeš se sa njom razvesti ako to ne uradi i primjeni do kraja tog roka.
Razlozi zbog kojih se u ovom slučaju trebaš razvesti od njega, ako se ne odazove namazu, su mnogobrojni a najbitniji od njih su dva:
– što je nakon svega upitan sam njegov Islam, tj. da li se on može ubrajati u muslimane ako neće da klanja, a što neminovno dovodi u upitnost i samu validnost tvog braka sa njim.
– što život sa takvim suprugom nije izgrađen na vjeri niti se može od takvog supruga očekivati da će odgajati vašu zajedničku djecu u Islamu.
Veoma je bitno da u svemu spomenutom ne smiješ biti kolebljiva, slaba i nesigurna, pogotovo da to tvoj suprug na tebi primjeti. Molim Uzvišenog da te pomogne i da vam da najbolji izlaz i za tebe i za njega.
A što se tiče njegovog prilaženja tebi u pijanom stanju, ako njegovo stanje odgovara prvom stanju (gore spomenutom) onda ti nije dozovljeno da imaš sa njim intimni odnos uopće svejedno u pijanom ili trijeznom stanju. A ako njegovo stanje odgovara drugom stanju (gore spomenutom) onda ti je u osnovi dozovljeno da imaš sa njim intimni odnos iako je u pijanom stanju, s tim da ako imaš snage da ga odbiješ zbog toga što je pijan kao vid negiranja tog munkera to ti je preporučeno.
Možda će ti sve ovo biti grubo, teško i neočekivano, međutim pitala si me a ja ti istinu (pravi šerijatski stav po ovom pitanju) ne smijem sakriti pa makar ona bila gorka i teška. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
RAZLIKA IZMEDŽU ONOGA KOJI UZIMA I ONOGA KOJI DAJE KAMATU
Alejkumusselam. U kategoriju osoba koje se hrane kamatom spadaju one osobe koje uzimaju kamatu. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je AllahovPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko jede kamatu (tj. onog ko je uzimaviše
Alejkumusselam. U kategoriju osoba koje se hrane kamatom spadaju one osobe koje uzimaju kamatu. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je AllahovPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko jede kamatu (tj. onog ko je uzima), ko daje kamatu, onog ko (njen ugovor) zapisuje i dvojicu koji svjedoče. I reko je: “Oni su isti (u grijehu)“. Znači, hadis jasno naglašava da je ona osoba koja jede kamatu ustvari onaj ko uzima kamatu. Takođe, u osobe koje se hrane kamatom ulaze oni koji rade u bankama koje posluju na kamatnom sistemu, jer takve banke većinu svoje zarade (ako ne svu) zasnivaju na uzimanju kamate.
A onaj što uzme kamatni kredit za kuću ili auto, tj. daje kamatu ili izdržava sebe i porodicu tako što podigne kamatni kredit, takva osoba se ne ubraja u kategoriju onih koji se bukvalno hrane kamatom. Međutim, grijeh i prvih (koji bukvalno jedu kamatu, tj. onih koji uzimaju kamatu) i drugih (koji daju kamatu podizanjem kamatnih kredita) je isti, među njima nema razlike. Takođe, onaj ko zapisuje kamatni kredit (poput službenika u banci) i ko svjedoči (poput žiranta) svi oni imaju isti grijeh kao i onaj ko jede kamatu tako što je uzima od drugih. Dokaz za ovo je gore spomenuti hadis u kojem je na kraju rečeno za ove četiri kategorije učesnika u konzumiranju kamate: “Oni su isti (u grijehu)“.
Prema tome, nema razlike u grijehu između ove četiri vrste učesnika u konzumiranju kamate iako samo jedna od njih bukvalno jede kamatu, a to je ona osoba koja uzima kamatu. Razike između onog ko uzima kamatu i onog ko daje kamatu, iako su u grijehu isti, se pojavljuje kada se trebaju riješiti haram imetka koji je stečen uzimanjem kamate. Pa tako onaj ko uzme kamatu, na primjer posudi 10 000 eura da bi mu se vratilo 12 000 eura, on je dužan da se riješi haram imetka, tj. te dvije hiljade eura koje je uzeo kao višak na ono što je dao, tj. kako kamatu. Dužan je da vrati taj višak (kamatu) onome od koga je uzeo. Dok ona osoba koja je uzela kamatni kredit ili pozajmicu, na primjer onaj koji je uzeo 10 000 eura da bi vratio 12 000 eura, on nema haram imetka kojeg se treba riješiti, nego on ima samo grijeh u tome što je uzeo kamatni kredit, s tim da je njegov grijeh isti kao grijeh onog ko uzima kamatu. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
DA LI JE GRIJEH ODUSTATI OD VJERIDBE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjerila sve dok se šerijatski ne vjenčaju. Pošto je vjeridba obećanje da se sklopi brak, ovo obećanje nije obavezno (vadžib) da se sprovede kod džumhura (većine) učenjaka. (El-Mugni 6/607, Mevahibul-dželil 3/411, Fethul-bari 5/290)
Nije pokuđeno veliju (staratelju) žene da odustane od pristanka na udaju isprošene žene (vjerenice), ako vidi da je u tome korist za nju. Takođe, nije pokuđeno vjerenici (isprošenoj ženi) da odustane od udaje (tj. da razvrgne vjeridbu) ako se predomisli iz nekog njoj opravdanog razloga. Jer je brak životni ugovor, u njemu ako se pogriješi šteta koja se trpi traje dugo vremena. Zato žena ima pravo da bude predostrožna u pitanju odabira bračnog druga i da izabere onoga sa kojim će biti najsrećnija i najzadovoljnija, sa kojim će upotpuniti svoj život.
Sve spomenuto se odnosi i na pravo vjerenika, tj. da odustane od vjeridbe ako za to ima opravdan razlog i povod. Ako odustane (vjerenik ili vjerenica) od vjeridbe bez opravdanog razloga, takav postupak je pokuđen, jer predstavlja kršenje obećanja i odustajanje od date riječi. Međutim, to nije zabranjeno (haram) jer se još nisu vjenčali (sklopili bračni ugovor) te nemaju pravo jedno na drugo. Poput prodavača koji dogovori cijenu po kojoj će prodati robu i sve dogovori oko toga, a zatim odustane od prodaje. Takođe, pokuđeno je da vjerenik odustane od ženidbe ako je vjerenica razjavila da je vjerena te time odbila ostale moguće prosce. Ovo je stav većine učenjaka i njihovo pojašnjenje ovog pitanja.
Ostaje pitanje kako razumjeti sljedeći ajet i hadis ili slične šerijatske tekstove:
Kaže Uzvišeni: „O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 3) Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri“.
Ovi šerijatski tekstovi (i drugi), s obzirom da je kršenje obećanja djelo mrsko Allahu i da je jedna od osobina munafika, ukazuju da je vadžib izvršiti obećanje te da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga . Postavlja se pitanje: na osnovu čega je većina učenjaka ove šerijatske tekstove svela na pokuđenost? Vjerovatno zbog toga što vjeridba nije isto što i sklapanje braka. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
KAKO SE RIJEŠITI ŠEJTANOVOG PRISUSTVOVANJA U KUĆI (sobi)?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Uradio ono što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Uradio ono što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte svoje kuće činiti grobljima, zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekare“.
Prema tome, potrudi se da svaki dan proučiš čitavu suru El-Bekaru u toj sobi sve dok ti nestane taj osjećaj prisustva šejtana. Ili ako nemaš vremena, ne znaš učiti suru El-Bekatu ili slično, pusti nekog učača da uči suru El-bekaru neprestano dok si ti u sobi, pa čak i kada nisi. Šejtani ne mogu boraviti u kući u kojoj se svakodnevno uči Kur’an. Takođe, nemoj se bojati džina i šejtana, ne mogu ti ništa bez Allahove dozvole. Znaj da se džini boje ljudi kao što se i ljudi boje njih. Trudi se da ne razmišljaš o tome. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Gubljenje nevinosti – šerijatsko tumačenje i propisi
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Šta se podrazumijeva pod nevinošću (djevičanstvom)? Djevičanska opna ili himen je kožica koja se nalazi na dubini 2 ili 2,5 cm od ulaza polnog organa žene, kada djevičanska opnaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Šta se podrazumijeva pod nevinošću (djevičanstvom)?
Djevičanska opna ili himen je kožica koja se nalazi na dubini 2 ili 2,5 cm od ulaza polnog organa žene, kada djevičanska opna pukne iz polnog organa izađe krv. Općepoznata i prihvaćena stvar je da se djevicom ili nevinom ženom smatra ona djevojka čija djevičanska opna (himen) nije otklonjena (pukla), a žena koja je izgubila nevinost i nije više djevica je ona žena čija je djevičanska opna oduzeta, tj. čiji je himen pukao, otklonjen ili „probijen“. Prema tome, kratko rečeno: gubljenje nevinosti je pucanje himena ili djevičanske opne. Treba znati da se neke žene rode bez djevičanske opne (himena), mada je to rjeđi slučaj.
Uzroci gubljenja nevinosti (pucanja himena)
Uzroci pucanja himena ili djevičanske opne mogu biti različiti, a najčešći razlozi su:
– spolni odnos (tj. ulazak muškog u ženski polni organ), ovo je osnovni i najčešći razlog pucanja himena,
– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,
– neke vrste sportskih igara koje zahtijevaju težak tjelesni napor, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,
– samozadovoljavanje pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,
– hirurškom operacijom,
– usmjeravanje jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,
– jako menstrualno pranje,
– dugovremeno ostajanje djevojke neudatom (često uzrokuje pucanje himena), …
Poimanje nevinosti i njenog gubljenja kod islamskih pravnika
Navest ćemo stanja oko kojih nema razilaženja među učenjacima, a zatim ona oko kojih postoji razilaženje:
Nema razilaženja među učenjacima:
Prvo – da je nevina djevojka (na arpskom: BIKR) svaka djevojka čija djevičanska opna (himen) nije pukla (tj. ostala je u prirodnom stanju) putem spolnog odnosa:
– ni u valjanom šerijatskom braku,
– niti u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),
– niti činom zinaluka (tj. prijebračnog spolnog odnosa).
Ovakva djevojka je djevica ili nevina i u stvarnosti i po Šerijatu.
Drugo – nema razilaženja među učenjacima da je žena koja nije nevina (na arapskom: SEJJIB) svaka ona žena koja je izgubila nevinost (tj. pukla joj je djevičanska opna) u spolnom odnosu:
– u valjanom šerijatskom braku,
– u braku oko čije valjanosti ima razilaženje (poput braka sklopljenog bez dozvole velija),
– činom zinaluka (tj. prijebračnog intimnog odnosa) (oko ovog postoji malo razilaženje džumhura sa Ebu Hanifom).
Ovakva žena nije nevina ni u stvarnosti niti po Šerijatu.
Po pitanju žene koja izgubi nevinost činom zinaluka, Ebu Hanife se izdvojio od ostalih učenjaka došavši sa stavom da je žena koja učini zinaluk po Šerijatu u statusu djevice (nevine) ako se ispune dva šarta: 1- da je samo jednom učinila zinaluk, i 2- da nad njom nije izvršena šerijatska kazna za zinaluk, tj. bičevanje.
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u sljedeća dva slučaja gubljenja nevinosti:
Prvi – ako žena izgubi nevinost u spolnom odnosu u jednom od tri stanja:
1- u spolnom odnosu na koji bude prisiljena (tj. silovana),
2- ako sa njom neko polno opći tokom njenog spavanja (ili ispolni odnos kojeg počini greškom),
3- spolni odnos lude (ili maloumne) žene.
Većina učenjaka je na stavu da su ove žene u statusu žena koje nisu djevice po Šerijatu, tj. da su žene koje potpadaju pod propise onih koje su izgubile nevinost.
Manja skupina učenjaka je na stavu da su ove tri vrste žena po Šerijatu u statusu nevinih žena (djevica). A ispravno je ono na čemu je većina učenjaka, jer je ibret u tome da li su izgubile nevinost u intimnom odnosu ili ne, svejedno imale u tome grijeha ili ne.
Drugi – ako djevojci pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa.
Poput toga da dođe do pucanja himena (djevičanske opne) zbog nekog od sljedećih razloga:
– ozljede u predjelu polnog organa koje uzrokuju pucanje himena, poput saobraćajnih nesreća, padova, grubih skokova, tjelesnog udara ili sudara i slično,
– bavljenja nekom vrstom sportskih igara koje zahtijevaju teške tjelesne napore, poput nekih gimnastičkih disciplina, jahanje konja i slično,
– samozadovoljavanja pri kojem se stavlja čvrst predmet ili prst u polni organ,
– hirurške operacije,
– usmjeravanja jakog vodenog mlaza (ili pritisaka vode iz tuša) u polni organ,
– jakog menstrualnog pranja,
– dugovremenog ostajanja djevojke neudatom (što često uzrokuje pucanje himena), …
Da li je djevojka u ovim slučajevima u statusu nevine (djevice) ili u statusu žene koja je izgubila nevinost učenjaci imaju dva općepoznata stava:
Prvi stav: djevojka kojoj pukne djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa kao posljedica ozljede, skakanja, stavljanja prsta, jakog hajza i slično, ona je djevica (nevina) u stvarnosti a i po Šerijatu ima status djevice. Ovo je sav džumhura učenjaka, tj. stav hanefijskog, malikijskog i habelijskog mezheba, kao i odabrani stav šafijskog mezheba.
Svoj stav argumentiraju time da ona u suštini nije spolno općila te pucanje himena nije posljedica spavanja i spolnog odnosa sa muškarcem.
Drugi stav: da je ona žena koja je izgubila nevinost te ni u stvarnosti ni u Šerijatu nije djevica. Ovo je drugi stav unutar šafijskog mezheba, i na ovom stavu su Ebu Jusuf i Muhammed ibn Hasan Eš-Šejbani od hanefija. Njihov argument je činjenica da je ona u stvarnosti izgubila nevinost pucanjem djevičanske opne.
Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da djevojka čija djevičanska opna pukne iz nekog od gore spomenutih razloga mimo spolnog odnosa, da je ona u statusu djevice i nevine žene. Jer u suštini ono što čini djevojku nevinom i djevicom je imanje ili nemanje spolnog odnosa sa muškarcem a ne pucanje himena (i izlazak krvi) koji je samo jedan od znakova djevičanstva.
Propisi u kojima se razlikuje djevica od žene koja je izgubila nevinost
Od najpoznatijih propisa koji se odnose na djevicu i u kojima se razlikuje od od žene koja nije djevica su dva propisa:
Prvi – kada se od punoljetne djevice traži pristanak za udaju (za neku određenu osobu koja je prosi) dovoljna je njena šutnja kao znak pristanka, za razliku od žene koja nije nevina (udovice, puštenice, one koja je u prijebračnom spolnom odnosu izgubila nevinost i slično) ona je obavezna da prihvatanje ili odbijanje bračne ponude iskaže riječima.
Na ovo ukazuje hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: „Sejjiba (žena koja nije djevica, puštenica, udovica i slično) ima veće pravo od svog velija (u pristanku na bračnu ponudu), a bikr (djevica) se pita, njen pristanak je njena šutnja“.
Drugi – ako muž oženi drugu ženu ima pravo da kod nje (druge) boravi sedam dana ako je ona djevica, a ako je bila udavana (tj. nije djevica) onda ima pravo da kod nje boravi samo tri dana. Nakn toga obavezan je da dijeli vrijeme boravak kod žena podjednako.
Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je on rekao: „Od suneta je da kada oženi bikru (djevicu) na sejjibu (koja nije djevica) da kod nje boravi sedam dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena). A ako oženi sejjibu (udavanu i slično) boravi kod nje tri dana, a zatim podjednako dijeli (boravak kod žena)“.
Ako muž uslovi pri sklapanju braka da mu buduća supruga bude djevica
Ako muž ne uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica, a nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, on nema pravo da je vrati roditeljima niti da traži mehr nazad ako ga je dao, ili da ga ne islati ako ga nije dao. Njihov brak je valjan i jedino što muž može u tom slučaju je da joj da talak ako neće sa njom da živi zbog te mahane.
A ako muž uslovi prilikom sklapanja bračnog ugovora da mu buduća supruga bude djevica i na taj šart pristanu velij i djevojka, pa se nakon intimnog odnosa ispostavi da nije djevica, ovo može imati dva stanja:
Pravo stanje – da se potvrdi i dokaže da je izgubila nevinost ili u zinaluku, ili greškom, ili u braku oko čije ispravnosti učenjaci imaju razilaženje, u tom slučaju učenjaci četiri mezheba se razilaze. Pa jedni kažu da nema pravo da poništi brak, tj. da je brak valjan, na čemu su hanefije i šafije u poznatijem stavu mezheba. A drugi da ima pravo da poništi brak i vrati mehr zbog neispunjenja uslova braka, na čemu su malikije, hanabile i šafije u drugom stavu mezheba.
Drugo stanje – da muž prilikom prvog spolnog odnosa sa suprugom ne nađe trag nevinosti, tj. isticanje kravi, kao dokaz pucanja himena, s tim da nema dokaza koji potvrđuju da je ona izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava:
Prvi – da muž nema pravo da je vrati roditeljima niti da poništi brak, jer pucanje himena kod djevojke može da se desi i mimo spolnog odnosa, o čemu je već bilo govora. Muž ima pravo, po mnogim učenjacima, da traži od nje da se zakune Allahom da nije izgubila nevinost u spolnom odnosu. Ona nije dužna da se mužu pravda i pojašnjava šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga.
Na ovome je većina učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.
Drugi – da muž ima pravo da je vrati roditeljima i da poništi brak ako hoće. Dokazuju to time što nije ispunila zadani uvjet sklapanja braka. Ovo je stav nekih učenjaka unutar malikijskog i hanbelijskog mezheba.
Ispravan stav je pravo mišljenje, tj. ono na čemu je većina učenjaka, jer je mnogo povoda i razloga pucanju himena kod djevojke, takođe neke žene se rode bez himena.
Da li je djevojka dužna da obavjesti budućeg supruga da nije nevina?
Odgovor na ovo zavisi od razloga gubljenja nevinosti:
Prvo stanje – ako je izgubila nevinost u spolnom odnosu činom zinaluka nakon čega se iskreno pokajala ili greškom (ako je to moguće da se desi), a budući muž ne uslovljava (ni prije ili pri vjenčanju) da je djevica, onda nema smetnje da prešuti i sakrije tu činjenicu. Ako muž nakon intimnog odnosa primjeti gubljenje nevinosti ako hoće može joj dati talak.
A ako muž uslovi da bude nevina, dužna je da ga obavijesti o činjeničnom stanju bez ulaženja u detalje, u protivnom to bi predstavljalo varanje koje je zabranjeno po hadisu „Ko nas vara nije od nas“ (Muslim). Pa ako hoće da je ženi kao takvu, to je do njega.
Drugo stanje – ako je izgubila nevinost u smislu da zna da joj je pukla djevičanska opna (himen) mimo spolnog odnosa na neki od gore spomenutih načina. U tom slučaju, s obzirom da je ona u statusu nevine djevojke i u stvarnosti i po Šerijatu po stavu većine učenjaka (a što je ispravan stav), ona nije dužna da obavještava vjerenika (budućeg muža) o svom stanju.
Konkretan odgovor na pitanje
Prema tome, s obzirom da ti nisi imala prijebračni spolni odnos, svejedno da li ti je pukla djevičanska opna ili ne prilikom samozadovoljavanja, ti si u statusu nevine žene djevice i u stvarnosti i po Šerijatu. Nisi dužna da o tome obavještavaš svoga budućeg muža (vjerenika). A ako on nakon sklapanja braka i spolnog odnosa sa tobom dovede u upitnost tvoju nevinost zbog nenalaženja tragova krvi, on nema pravo da dovodi vaš brak u pitanje niti da u tvoju čednost sumnja, jer je mnogo razloga pucanja himena kod djevojaka. Najviše što ima pravo je da traži od tebe da se zakuneš Allahom da nisi izgubila nevinost u spolnom odnosu bilo koje vrste. Takođe, nisi dužna da mu se pravdaš i da pojašnjavaš šta je bio ili šta bi mogao biti razlog toga. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Ne prima mi se dova?
Alejkumusselam. Što se tiče dove, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je ispunjenje dove, što Allah, dželle še’nuhu, obećava u dva kur’anska ajeta, ustvari ima mnogo šire značenje od toga da Allah, dželle še’nuhu, onome ko dovi da baš ono što on traži u dovi. Kaže Uzviševiše
Alejkumusselam. Što se tiče dove, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava da je ispunjenje dove, što Allah, dželle še’nuhu, obećava u dva kur’anska ajeta, ustvari ima mnogo šire značenje od toga da Allah, dželle še’nuhu, onome ko dovi da baš ono što on traži u dovi. Kaže Uzvišeni: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli”. (El-Bekare, 186), i kaže: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi”. (Gafir, 60)
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati”. Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.
Takođe, treba znati da bi čovjeku bila ispunjena dova treba da se ispune određeni šartovi i otklone određene prepreke za njeno ispunjenje. Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “… Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo na putovanju, raščupan i prašnjav, kako ispruženih ruku prema nebesima kaže: O moj Gospodaru, o moj Gospodaru, a njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, njegova odjeća je haram i odhranjen je sa haramom, pa kako da mu se usliša dova”. Iz ovoga i prethodnog hadisa se da zaključiti da su neki od šartova primanja dove da hrana, piće i odjeća budu halal, kao i da su neke od prepreka uslišavanja dove da se sa dovom ne traži ono što je haram niti kidanje rodbinskih veza.
Prema tome, poštovana sestro tvoje je da doviš uz nastojanje da ispuniš šarte i kloniš se prepreka za uslišavanje dove a Uzvišeni Allah će ti dati jedno od troga spomenutog u hadisu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Napad u Štokholmu
Zaista je Uzvišeni Allah propisao Šerijat (skup propisa) i objavio nebeske knjige, poslao vjerovjesnike i poslanike da bi izveli čovječanstvo na hidajet (uputu) pojašnjavajući im u čemu je njihova sreća i spas. Učinio je islamski Šerijat pečatom svih šerijata i zadovoljan je da im on bude USTAV njihviše
Zaista je Uzvišeni Allah propisao Šerijat (skup propisa) i objavio nebeske knjige, poslao vjerovjesnike i poslanike da bi izveli čovječanstvo na hidajet (uputu) pojašnjavajući im u čemu je njihova sreća i spas. Učinio je islamski Šerijat pečatom svih šerijata i zadovoljan je da im on bude USTAV njihovog života u različitim vremenima i na različitim mjestima, te da im bude menhedž za spas i put do sreće kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Kaže Uzvišeni u Časnom Kur’anu: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maide, 3), i kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” (El-Enbija, 107).
Zato je Islam došao univerzalan i potpun za sve potrebe života: Islam uređuje odnos između čovjeka i njegovog Gospodara, odnos čovjeka sa drugim ljudima pojedincima i grupama, kao što uređuje odnos između država jedne sa drugim kako u miru tako i u ratu. Sve ovo sadrži USTAV (Šerijat) ovog Ummeta koji ima svoja pravila, principe i temelje koji se odlikuju uopštenošću, univerzalnošću i fleksibilnošću što je dovoljno čovječanstvu za sva vremena do Sudnjeg dana i što odgovara svim skupinama ljudi bez obzira na rasu, boju, pleme itd., i što se može primijeniti na svim mjestima na Zemlji.
Od univerzalnosti i potpunosti vjere Islama je da nedvosmisleno i nedvojbeno zabranjuje ubijanje nedužnih ljudi. I ne samo to nego smatra da je ubistvo samo jedne nevine osobe ravno ubistvu svih ljudi jer kaže Uzvišeni: “Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao” (El-Maide 32). One koji ubijaju nevine ljude po Šerijatu ih čeka žestoka kazna na dunjaluku i još žešća na Ahiretu.
Takođe, od općih principa i postulata ove vjere je zabrana samoubistva pa makar bilo radi plemenitog cilja a pogotovo sa time spojiti ubistvo drugih nevinih ljudi. Došlo je u hadisu mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se baci sa brda pa se ubije biće u vatri džehenmskoj, vječno i neprestano će se u njoj bacati (kao što se ubio na dunjaluku), ko popije otrov pa sebe ubije vječno će i neprestano u džehenmskoj vatri imati otrov u svojoj ruci i piti ga, a ko se ubije oštrim predmetom neprestano će i vječno ga u džehenemskoj vatri imati u svojoj ruci ubadajući se u stomak“.
Neki muslimani, o čijoj ljubavi prema vjeri i želji da je pomognu ne želimo govoriti, zbog slabog šerijatskog znanja, pogrešnog tumačenja mnogih šerijatskih pitanja, neuzimanja znanja od pouzdanih učenjaka, slijeđenja nekih kvaziučenjaka, prepuštanja žestini ljubomore i emocijama bez znanja, fikha i mudrosti, želeći da pomognu islam i muslimane u mjestima gdje stradaju, primjenjuju metode i postupke: poput bombaških samoubilačkih napada, podmetanja eksploziva i slično pri čemu stradaju nevini ljudi, a što im u propisima vjere u čije ime to rade nije dozvoljeno nego se smatra sijanjem fesada (nereda) po Zemlji.
Došli su nedvosmisleni šerijatski tekstovi koji zabranjuju sijanje nereda po Zemlji i odredili dunjalučku kaznu za to djelo, dok drugi šerijatski tekstovi upozoravaju na one koji ga čine:
– Kaže Uzvišeni u prevodu značenja: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika“. (El-Maide 33)
– “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili“. (El-Maide 32)
– “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inata griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište“. (El-Bekara 204-206)
Prema tome šerijatska kazna za sijanje nereda po Zemlji je shodna težini zločina: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz svog mjesta prognaju.
Zločinačko djelo koje se dogodilo u Stokholmu, gdje je prema zvaničnom izvještaju neki mladić pokusao da detonira bombu koju je imao privezanu na sebi, želeći tako da ubije civile oko sebe kao znak odmazde što Švedska ima svoje vojnike u Afganistanu i što se tamo ubijaju muslimanski civili pri čemu je ubio samog sebe, treba jasno obznaniti da je Islam čist od ovakvog i sličnih djela. To je djelo nekog ko ima iskrivljenu ideju i zabludjela uvjerenja ma kakva ona bila. Ta osoba ima svoje ime i ona je odgovorna i treba da snosi posljedice svoga grijeha i zlodjela. Djelo tog mladića ne treba stavljati na račun Islama niti muslimana koji praktikuju vjeru. Ovo djelo je čisto sijanje nereda na Zemlji i zločin kojeg odbacuje uzvišeni Šerijat, zdrava pamet i normalna ljudska priroda.
Štetne posljedice ovog djela
Prvo: On predstavlja veliki grijeh prema Allahu i neposlušnost Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i narušavanje islamskih svetosti: života, imetka, časti i sigurnosti.
Drugo: Daje ružnu sliku o Islamu jer neprijatelji Islama će iskoristiti taj događaj da bi umanjili ugled Islama kod ljudi i odvraćali ljude od njega. Iako je Islam čist od ovoga, a moral muslimana se odlikuje iskrenošću, dobročinstvom i poštenjem, a sa druge strane, vjera Islam najžešće upozorava na ovakva i slična djela.
Treće: Od negativnih posljedica ovakvog zlodjela je to što će se prsti, i unutar Švedske i van nje, upirati u one koji praktikuju vjeru da je to djelo njihov proizvod. Iako mi znamo sa sigurnošću da oni koji praktikuju vjeru ne bi nikad prihvatili ovako nešto i neće nikad biti sa njim zadovoljni, nego se čak ograđuju od njega i žestoko ga kritikuju i negiraju jer onaj koji praktikuje vjeru zabranjuje ubijanje nevinih ljudi i narušavanje njihove sigurnosti.
Četvrto: Mnogi obični ljudi koji ne poznaju suštinu istinskog pridržavanja vjere nakon ovog djela gledaju u one koji praktikuju vjeru neprijateljskim pogledom sa strahom, opreznošću i upozoravaju koga god stignu od svoje djece, rođaka i komšija na ovakve ljude.
Peto: Neprijatelji Islama i muslimana će iskoristiti ovaj događaj za svoje pogane ciljeve u njihovoj borbi protiv Islama i narušavanja digniteta i rejtinga njegovih sljedbenika.
Molimo Allaha, dželle še’nuhu, da da sabura i razboritosti muslimanima u ovim teškim vremenima.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com