Šest pitanja i odgovora
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy LinkPodijeli
1. Oporuka o doniranju organa nakon smrti

Pitanje: Selam alejkum, U velikoj sam dilemi i nadam se da cu od vas da dobijem ispravan odgovor…. Na internetu sam procitala sve sto sam nasla na tu temu i na kraju neznam ni sama sta da mislim.. Razumjela sam da je dozvoljeno za vrijeme zivota donirati organe (pod odredjenim uslovima).. Buni me to što su mišljenja o donaciji organa nakon smrti podjeljenja.. Pojedini smatraju da je to šerijatski dozvoljeno, dok drugi da da je potpuno zabranjemo… Sta da radim? Dali mi mozete dati ispravan odgovor na ovo pitajne…

Meni moji organi nakon smrti nece koristiti, a ako mi je dozvoljeno zelila bi u ime Allaha da dobrovoljno nekom drugom pomognem mojim organima, a isto tako, ako mi nije dozvoljeno, zeljela bi da za zivota sprijecim da do toga nakon moje smrti nebi doslo… Iako u mojoj svijesti preovladava misljenje, da uz svu milost i humanost, koju nosi nasla lijepa vjera to ipak mozda nije zabranjemo, bojim se da po tom pitanju nebi ucinila nesto pogresno. Unaprijed hvala za odgovor…

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Prije samog govora o presađivanju organa od mrtvog čovjeka nije zgoreg da spomenemo koji su to organi koje je moguće prenositi i presađivati i to na osnovu onoga do čega je uznapredovala savremena medicina. Naime, ti organi su:
1. Srce, jer se operacije presađivanja srca uspješno obavljaju od 1986. god.
2. Jetra i pankreas oboljelim od šećera.
3. Rožnjača, bubrezi, koštana srž i dvostruki organi kao što su uši.
4. Presađivanje kože s ciljem operacije ojačanja ili uljepšavanja kože i slično.

A organi koje savremena medicina još nije u mogućnosti da presađuje sve dosad su: kičma, mozak, mokraćni mjehur, želudac i maternica.

Pitanje presađivanja organa uopćeno (svejedno od živog ili mrtvog) je predmet razilaženja među savremenicima. Suprostavio joj se svom silinom šejh Eš-Š’aravi i šejh Mustafa Mekki gdje spominju da nije dozvoljena oporuka, niti doniranje niti poklanjanje niti bilo koja druga vrsta upotreba organa. Argumenti sa kojima dokazuju zabranu su sljedeći:

Prvi: Organi su vlasništvo onoga ko ih je stvorio tj. Allaha, subhanehu ve te’ala, a nisu vlasništvo čovjeka te ih nije dozvoljeno donirati, poklanjati a kamoli prodavati.

Komentar: Moguće je na ovo odgovoriti da se pod Allahovim stvaranjem koje nije u vlasništvo čovjeka podrazumijeva duša, a što se tiče organa on ima pravo da raspolaže njima u granicama šerijatskih pravila, jer nije došao dokaz iz Kur’ana i Sunneta koji to zabranjuje. Pa je s toga osnova da je to dozvoljeno jer u Islamu nema štete niti nanošenja štete drugome.

Drugi argument zabrane iskorištavanja i korištenja organa mrtvog insana je poštivanje i svetost ljudskog tijela svejedno živog ili mrtvog, jer dokazi iz Kur’ana i Sunneta upućuju na svetost mejita i da nije dozvoljeno narušavati njegovu svetost niti loše postupati prema njemu. A uzimanje organa od njega je narušavanje njegove svetosti, napad na njegovo tijelo i masakriranje. A znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje tijela ubijenih neprijatelja na poprišu bitke kako prenosi Buharija i drugi: da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje (Buharija 2294 i Ebu Davud 2293).
Takođe, prenose se hadisi u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje lomljenje kostiju mejita i njegovo uznemiravanje, pa kaže, sallallahu alejhi ve sellem: “Lomljenje kosti mejitu je kao lomljenje kosti živom” ( Ebu Davud 3207, Ibn Madže 1616, Bejheki (4/57) i Ahmed (6/58, 168-169, 200, 364), kaže Albani u “El-Irva'” (3/214) da je hadis vjerodostojan).

Komentar: Moguće je odgovoriti na ove hadise da se oni odnose na stanja u kojima je cilj ponižavanje i masakriranje mejita. Međutim ako je osoba za svoga života dozvolila da se radi spašavanja nečijeg života koriste njegovi organi, pa se zbog toga oni uzmu od njega s poštovanjem i bez ponižavanja, onda to izlazi iz zabrane. A uz to još treba dodati da nužda dozvoljava ono što je zabranjeno.

Treći argument je da ono što se odstrani (odsiječe, uzme) od živog to postaje mrtvo. Jer se kaže u hadisu: “Ono što se odsiječe od životinje dok je živa to je strvina” (Ebu Davud (2475) i Tirmizi (1300) i kaže da je hasen garib ne znamo ga osim u hadisu Zejd ibn Eslem. Prenosi Ibn Hadžer u “Et-Telhisu” (1/40) da su ga Darekutni i Ibn ebi Hatim ocijenili kao mursel).
Komenta: Odgovor na ovo je da insan ne postaje nedžis svojom smrću, i to je radžih mišljenje na koje upućuju dokazi kao što je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman nije nedžis” (Buharija 274 i Muslim 556-557), pa čak ako bi se složili sa tim može se reći da nužda poziva u to da se koriste ti organi iako su nečisti.

Na kraju, ono što se pokazuje kao radžih (odabrano mišljenje) u ovoj mes’eli je da je osnova u korištenju i iskorištavanju ljudskih organa opreznost i zabrana radi zaštite čovjeka i čuvanja i poštivanja njegove svetosti i njegovo čuvanje od masakriranja i raspolaganja njegovim organima kao da su rezrvni dijelovi. Međutim, ako nužda ili potreba zahtijeva onda je presađivanje organa od mrtve osobe dozvoljeno i to pod sljedećim šartovima:

– da se radi na osnovu njegovog vesijeta (oporuke) doniranja organa, ili sa dozvolom njegove porodice,
– da taj organ ne bude od genitalnih organa koji prenose nasljedne osobine,
– da organ nije stidno mjesto,
– da bude na način doniranja a ne način prodaje.

Egipatski “Darul-ifta” je objavilo mnoštvo fetvi po ovom pitanju od kojih je prva fetva šejha Muhammeda Husejna Mahlufa, misrijskog muftije 1952. god. o dozvoljenosti usađivanja očnih rožnjača od drugog mrtvog čovjeka. Zatim fetva šejha Me’muna 1959. god. oko iste teme, pa fetva šejha Hurejdija 1966. o dozvoli presađivanja organa, isto tako fetva šejha Hatira 1973. god. o dozvoli presađivanja organa, takođe fetva Džadul-Hakka 1979. god. o dozvoli doniranja organa od živih i mrtvih.

Takođe “El-Medžlis el-Džezairi el-e’ala lil-fetava” (Alžirsko više vijeće za fetve) i “El-Medžlis el-Urduni el-eala lil-fetava” (Jordansko više vijeće za fetve) 1977. su izdali fetvu 1972. god. o dozvoli presađivanja organa. A “Hej’etu kibaril-ulema” (Vijeće visokorangiranih učenjaka) u Saudiji je 1978. izdala fetvu o dozvoli presađivanja rožnjače, a 1972. o presađivanju organa, a “Ledžnetul-fetava” (Komisija za fetve) pri ministarstvu vakufa u Kuvajtu 1980.god. je dala fetvu o dozvoli presađivanja organa. Ve billahi tevfik.
***************************************************

2. Dijete ima napade a ljekari ne znaju šta mu je – vodili ga kod sihirbazice

Pitanje:

Es-selamu alejkum! Imam dijete koje će inšallah navršiti uskoro 6 godina. Imao je 2 napada za koja doktori nisu sigurni o čemu se radi. Razmak između napada je godinu i dva mjeseca. Kod prvog napada (koji je bio oko ikindije namaza) počeo je povraćati, istog trena nije bio više svjestan i gledao je u 1 tačku, nije odgovarao na pitanja. Napad je trajao oko 15 minuta. Drugi napad je počeo u momentu kad sam ugasila svjetlo,poslije jacije. Nažalost nisam mu odmah proučila dove pred spavanje, namjeravala sam to proučiti malo poslije. Počeo je povraćati, nije znao za sebe irazgledao je po sobi sa očima prema gore.

Donijela sam posudu i pokazala sam mu gdje da povrati što je i uradio. Nakon 15-tak minuta počeo je trzati rukama i nogama. Ovaj napad je trajao oko pola sata. Nakon napada je bio mnogo nervozan i ničeg se ne sjeća. Kod oba napada je imao blago povišenu temperaturu, boljela ga je glava i nije htio čitav dan da jede. Kada smo vidjeli da doktori nisu sigurni o čemu se radi, odveli smo ga kod žene koja „liječi Kur’anom“,ta žena nam se učinila vjernicom, ali nam je bilo čudno što nas je pitala za datum djetetovog rođenja i naša imena (ime oca i majke). Ono što smo primjetili kod nje je da voli mnogo novac. Rekla je da će klanjati istiharu i nakon nekoliko dana rekla je da je djetetu napravljen sihr da ne bi krenuo niti završio školu. Iz tog njenog sna su mi poznate 3 stvari: bila sam spriječena da se dalje doškolujem, riječi koje je ona čula u snu sam već čula od jedne žene prije nekoliko godina a ženskog džina za kojeg kaže da ga napada, davno sam sanjala da ima u kući.

Poslala nam je osim vode, meda i maslinovog ulja zapise sa nekim nerazgovijetnim znakovima, a ako je bilo arapskog teksta ponegdjeje bilo izvrnutih harfova. Zapise smo zapalili,osim dva koja sam jedne noći stavila djetetu ispod jastuka pa je dijete naveče progovorilo u snu ubrzano a glas mu je bio kao ženski. I te zapise smo sklonuli u stranu a poslije zapalili. Mazala sam dijete tim maslinovim uljem ali se drugi dan pojavio osip na tijelu, a taj isti osip se pojavio prije i tokom prvog napada, pa sam ga prestala mazati s uljem.Ne znam da li da koristimo taj med. U zadnje vrijeme mu proučimo naveče i ujutro dove za zaštitu.Na početku je govorio da ga peče i prži u glavi,sad to ne govori već se često ljuti i ne želi da mu se bilo šta prouči.Šta biste nam preporučili za dijete?Meni se slično događalo, kao dijete sam 2 puta gubila svijest ,doktori su rekli da je sve u redu,a hodža je rekao da mi je napravljen sihr,dao nekakve zapise i poslije nisam se gubila,ali imam povremeno velike bolove u stomaku i srcu. Ne znam da li to ima kakve veze sa ovim što se djetetu događa. Neka vas Allah dž.š. nagradi za vaš trud!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Pogriješila si što si dijete vodila toj ženi i treba da se riješiš svega što si dobila od nje i nemoj ništa da koristiš, zapise zapali a med i ulje prospi, baci i nipošto ne koristi jer na osnovu kako si je opisala jasno je da se bavi sihrom. Odvedi dijete kod nekoga ko liječi ispravnom šerijatskom rukjom, daćemo ti njihove brojeve pa ih kontaktiraj. Vi u svojoj kući treba da praktikujete vjeru, klanjate, ostavljate harame, muziku, alkohol, da sklonite slike ako ih imate obješene i tako dalje.

Što više treba da vam uči Kur’an u kući, da ga vi učite, vaše dijete, preko kasete, CD-a i slično. Učite puno suru El-Bekara. Nipošto više ne tražite pomoć “kod žene koja „liječi Kur’anom“, “ta žena nam se učinila vjernicom”, niti kod njoj sličnih. Od prvih i najjačih znakova da se neko bavi sihrom je da pita za ime roditelja (posebno majke) i datum rođenja, tako ako vam to neko traži znajte da je sihirbaz i nemojte da mu dajete bilo šta niti da uzimate od njega bilo šta.

Najbolje je da dijete učite da koristi dnevne dove i zikrove koje je koristio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svakodnevnom životu, kao što je dova izlazka iz kuće, dova za zaštitu i slično. Šaljem vam knjigu (Hisnul muslim – Zaštita svakog muslimana) koja je najbolja i najpouzdanija po pitanju dova i zikrova na našem jeziku pa je koristite svi vi u kući a posebno vaše dijete. Molim Allaha Uzvišenog da vas sačuva od zla onoga što je stvoreno, a On je Kadar za to. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam ve rahmetillahi ve berekatuhu.

Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Takva osoba se tretira kao ostavljač namaza, a poznato je razilaženje oko njegovog islama.
Dozvoljeno je obaviti za njega umru, ali ostaje pitanje da li će on od toga imati nagradu. Po ulemi koja tekfiri ostavljača namaza, nema nagradu, a po ulemi koja ga ne tekfiri, imaće nagradu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – http://www.zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetillahi ve berekatuhu.

Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Ovo je čista glupost, nije vrijedno komentara, i još pripisati to vjeri islamu. Ko god stekne ispravno znanje na poznati način, svejedno bilo muško ili žensko, od njega se uči i uzima vjera.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – http://www.zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetillahi ve berekatuhu.

Neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Kada musliman kolje životinju podrazumijeva se da prouči bismilu. U tom slučaju nismo obavezni provjeravati da li je izgovorena, jer to je osnov. Dokaz za to da ne treba provjeravati i da nema smetnje da se jede jeste hadis kojeg bilježi Buharija od Aiše, radijjallahu anha, u kom ona pita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o mesu koje im dođe od ljudi za koje ne zna da li su spomenuli Allahovo ime ili ne, pa joj on odgovori: “Spomenite vi Allahovo ime i jedite ga”.

A što se tiče Ehlu kitabija, po ispravnom stavu učenjaka koje se prenosi od Ibn Abbasa, radijjallahu anhuma, meso Ehli kitabija se jede neistražujući šta spomenu pri klanju, jer osnova je da spomenu božije ime. Oni se ne obavezuju da moraju spomenuti Allahovo ime riječima bismillah. Izuzetak tome je ako sigurno znamo, jer smo prisustvovali ili čuli od pouzdane osobe, da je za neko određeno meso pri klanju izgovoreno nečije drugo ime mimo Allaha, tada nije dozvoljeno jesti to konkretno to meso.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – http://www.zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Abdurreuf ben Halima je poznati učač rukje iz Tunisa.

Da bi se dao odgovor na valjanost i ispravnost metode liječenja tzv. „otmice džina“, oko koje je podugnuta velika halabuka i zapitanost, nužno je spoznati tu metodu i njenu suštinu, a to ćemo najbolje postići navođenjem pojašnjenja i opisa samog autora te metode.

Prije toga samo da pojasnim da princip liječenja ovom metodom biva na sljedeći način:

Učač rukje uz bolesnika dovede i osobu koja je bolovala sihr, opsjedanje ili urok, a koja se potpuno izlijecila. Učač uči određene ajete (najčesće riječi Uzvišenog: „Ejnema tekunu jetibikumullahu džemia“, El- Bekara 148) bolesniku i naređuje džinu koji je u njemu da pređe u tijelo druge osobe koja je bolovala od sihra. Kada džin pređe u njegovo tijelo, učač pristupa činu liječenja koje će biti pojašnjeno u tekstu koji slijedi.

Pred vama je tekst pojašnjenja ove metode preuzet sa stranice http://www.nour-alchifaa.com.

„Šerijatska rukja je nauka koja se razvija poput savremene medicine koja je izgrađena na iskustvu. Mi smo otkrili da bolesnici koji su bolovali od šejtanskog opsjedanja (sihra i uroka) iz kojih su džini govorili njihovim jezicima, između tih bolesnika i džinskog svijeta ostanu otvoreni putevi (veza). Nakon potpunog izliječenja bolesnici imaju moć i otvoren put prema džinskom svijetu, a od ovih moći je moć otmice džina koja se čini nijetom, dovom i učenjem odredjenih ajeta.

Poimanje metode otmice džina

To je metod da dodjemo sa džinom koji napastvuje bolesnika putem sihra, uroka, zaljubljenosti ili opsjedanja. Kada dođe džin u tijelo otmičara džina on postaje zarobljen u njemu i može se izloziti kur'anskim ajetima i dovama koje često uzrokuju da primi islam, tj. izgovori dva šehadeta.

Kada džin postane musliman, oduzima se od njega osobina lažljivca koja je inače karakteristična za šejtana, tada možemo uzimati bitne podatke koje se tiču njegove uloge u sihru ili uroku. Tako uz Allahovu pomoć možemo spoznati sve vrste sihra i njihov precizan broj, a najbitnije da znamo kako je napravljen sihr kako bismo odredili odgovarajući metod za uništavanje sihra.

Na osnovu ovog možemo reći da je metod otmice džina sredstvo šerijatske rukje koje nam pomaže u dijagnosticiranju stanja bolesnika.

Metod otmice džina i širk

Metod odmice džina je metod izgrađen na dovi i učenju Kurana sa čvrstim nijetom otmice džina iz bolesnika.

Ovdje nema sklapanja ugovora sa džinima, niti klanja kurbana džinima niti drugih djela širka koji se čine radi džina.

U osnovi kada analiziramo snimke rukje po ovoj metodi vidjet ćemo da džin nad kojim se izvrši otmica dođe veoma ljut, bez njegovog pristanka i zadovoljstva.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Izložite meni svoje rukje, nema smetnje u rukji u kojoj nema širka“. (Muslim)

Kako džin biva naš zarobljenik

Metod otmice džina omogućava nam da dođemo sa džinom napasnikom, uz Allahovu dozvolu i moć, i taj džin bude pod kontrolom otmičara džina. Dakle, on bude u veoma slabom položaju, neovisno na kom stepenu bio među džinima.

Ustaljena je praksa da džin preuzme kontolu nad insanom i da ga opsjeda i priča iz njega njegovim jezikom, dok metod otmice džina je suprotno stanje, jer u ovoj metodi insan je taj koji vrši otmicu džina i opsjeda ga.

Učinkovitost metode otmice džina

Metoda otmice džina nam daje mogućnost da pomognemo džinu da primi islam i pomaže nam da razumijemo stanje bolesnika i utvrdimo dijagnozu. Džin koji bude otet i primi islam ostavi bolesnika odmah kako bi se pridružio nekom od plemena džina muslimana.

Glavni razlog koji ga natjera da napastvuje bolesnika (sihr ili urok) ostaje prisutan, i sve dok se ne uništi taj razlog (tj. sihr ili urok) neće prestati sihr ili urok slanjem šejtana bolesniku kako bi se nadomjestilo mjesto onih džina koji nisu izvršili zadatak.

Vrlo je bitno uništiti glavni razlog zbog kog se šalju šejtani kako bi se izliječio bolesnik Allahovom dozvolom.

Da li je metod otmice džina od sunneta i da li je dozvoljen?

Šerijatska rukja je vrsta medicine (liječenja) koja se bavi duhovnim svijetom i skrivenim, nejasnim bolestima. Poput svake medicinske oblasti i šerijatska rukja je podložna razvoju i unapređivanju sve dok u njoj nema širka.

Na primjer, hirurška operacija laserom nije bila poznata metoda koja je prenesena u sunnetu vjerovjesnika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, čiju mi medicinu poznajemo kao Vjerovjesnikovu medicinu. Hirurske operacije laserom su potvrdile svoju učinkovitost u liječenju, što je učinilo ovaj metod prirodnim napretkom u ovoj oblasti nauke.“ (završen citat)

Na osnovu gore spomenutog može se reći da ovaj metod liječenja duhovnih bolesti (sihra, opsjedanja, uroka) nije šerijatski sporan, jer ispunjava poznate šartove šerijatske rukje, a najbitnije je da nema širka, niti je ovo vid pomaganja sa džinima (oko kojeg ima razilaženja među učenjacima).

Napomena: Smatram da je bitno naglasiti sljedeće shodno mom skromnom iskustvu u ovoj oblasti:

– da ova metoda ne garantuje uspješno liječenje nego pomaže u procesu liječenja kao i mnoge druge dozvoljene metode, tj. ne treba joj preuveličavati moć i značaj,

– da ova metoda nije primjenjiva na sve vrste sihra,

– da nad jačom vrstom džina se ne može izvršiti otmica.

Šerijatska rukja je vid liječenja i nije ibadet, prema tome ono što se potvrdi u praksi da koristi u liječenju dozvoljeno je primjenjivati sve dok zadovoljava tri poznata šarta oko kojih nema razilaženja.

Ako bi neko prigovorio da ovako nije liječio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi ili tabini, niti je bilo poznato kod selefa, odgovor bi bio da mnoge metode i načini liječenja koje danas danas koriste učači, a koje su učenjaci dozvolili, nisu preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, poput učenja na vodu, med, ćurekot i maslinovo ulje, kao i prskanje kuće, činjenje hidžame, upotreba sidra (lotosovog lista), kraljevskog zrna i mnogih drugih sredstava, a u praksi je potvrđeno da koriste.

Prema tome, smatram da u metodi „otmice džina“ nema šerijatski spornih stvari koje bi tu metodu učinile zabranjenom, a Allah zna najbolje. To što je učač Abdurreuf ben Halima sljedbenik Teblig džemata (a koji je novotarski džemat) ili što nema lijepo mišljenje o selefijama i slično što se govori o njemu, ako je sve to tačno, ne utiče nužno na valjanost metoda „otmice džina“.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – http://www.zijad-ljakic.com