Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
NAPAŠTANJE ZA UMRLU NANU
Alejkumusselam. Pošto nije pojašnjeno u pitanju da li je tvoja nana od bolesti koja je spriječila da posti i umrla, odgovor na ovo pitanje se mora podijeliti u dva stanja. Prvo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da se ta bolest produžila i poslije Ramazana od koviše
Alejkumusselam.
Pošto nije pojašnjeno u pitanju da li je tvoja nana od bolesti koja je spriječila da posti i umrla, odgovor na ovo pitanje se mora podijeliti u dva stanja.
Prvo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da se ta bolest produžila i poslije Ramazana od koje je i tvoja nana i umrla. A to znači da zbog bolesti nije bila u stanju ni da naposti propuštene dane Ramazana. U ovom slučaju tvoja nana nije bila dužna da naposti jer je bila u nemogućnosti, niti je bila obavezna da nahrani trideset siromaha za svaki dan Ramazana. Takođe, nije obaveza da se za nju posti, niti da se u njeno ime nahrane siromasi.
Drugo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da je ozdravila nakon Ramazana i bila je u stanju da naposti propuštene dane ali nije. U ovom slučaju nakon što je umrla ostala je dužna da naposti taj mjesec Ramazana. A oko pitanja posta nekoga drugog za nju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav je da je dozvoljeno, a po nekima mustehab ili vadžib, da neko od rodbine naposti za nju tih trideset dana. Ovo je stav imama Šafije ( stim da je od njega prenešen i drugi stav) i skupine učenjaka unutar šafijskog mezheba, zahirijskog mezheba, a odabrali su ga Ibn Hadžer, Nevevi i Ibn Usejmin.
Drugi stav je da se za umrlu osobu ne posti osim posta zavjeta, a što se tiče Ramazana da se umjesto te osobe nahrani za svaki dan propuštenog posta po jedan siromah. Ovo se prenosi kao fetva od Aiše i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, a takođe ovo je mezheb hanbelija i stav Lejsa, Ishaka i Ebu Ubejda.
Treći stav je da se za umrlog ne napašta, niti post zavjeta niti Ramazana niti bilo koji drugi post. Ovo je stav hanefijskog i malikijskog mezheba.
A što se tiče argumenata i dokaza najjače argumente imaju učenjaci prvog stava, a Allah zna najbolje. Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a ostao je dužan postiti neka posti umjesto njega njegov velijj (rođak i slično)”. takođe, bilježe njih dvojica od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je neki čovjek pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da posti za svoju majku koja je umrla a ostala je dužna da posti mjesec (Ramazana), pa ga je pitao: “Da je tvoja majka bila dužna neki imetak da li bi ga za nju vratio?”. A on mu je potvrdno odgovorio nakon čega mu je rekao: “Pa dug Allahu je preči da se vrati”.
Ova dva hadisa u svojoj općoj formi ukazuju na propisanost u najmanju ruku da je sunet da se naposti za umrlu osobu koja je ostala dužna određeni post. Ve billahi tevfik.
.Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KOGA SELAMIMO KADA PREDAJEMO SELAM U NAMAZU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko predavanja selama, džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je predavanje selama vadžib, dok Ebu Hanife i njegovi učenici smatraju da nije vadžib. A što se tiče toga kome se predaje selam prilikom predavanja selamviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko predavanja selama, džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je predavanje selama vadžib, dok Ebu Hanife i njegovi učenici smatraju da nije vadžib.
A što se tiče toga kome se predaje selam prilikom predavanja selama, navodi hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svojoj knjizi “El-Mugni” nekoliko stavova učenjaka po tog pitanja.
Prvi stav učenjaka: da je obaveza sa predavanjem selama zanijetiti izlazak iz namaza a ako klanjač to ne zanijeti namaz mu je pokvaren. Ovo je stav šafijskog mezheba (a unutar mezheba je razilaženje) i hanbelijskog učenjaka Ibn Hamida. To dokazuju kijasom (analogijom) na početni tekbir, tj. kao što je namaz neispravan bez nijeta ulaska u namaz sa početnim tekbirom tako isto je neispravan bez nijetom izlaska iz namaza sa predavanjem selama.
Takođe, po šafijskom mezhebu sunnet je da se sa predavanjem selama u namazu nijetiti poselamljivanje klanjača. Dokaz za ovo je hadis koji će doći. Kaže Ibn Hamid da ako sa predavanjem selama uz nijet izlaska iz namaza nijeti takođe nazivanje selama melecima ili ljudima koji klanjaju sa njim oko ispravnosti tog namaza su dvije mogućnosti: jedna da je pokvaren a druga da nije.
Drugi stav: da sa predavanjem selama nijet izlaska iz namaza nije vadžib i da se sa izostavljanjem tog nijeta ne kvari namaz. Na ovom stavu su ostali učenjaci, s tim da se međusobno razilaze oko nekih detalja.
Da sa predavanjem selama nije vadžib nijetiti izlazak iz namaza to dokazuju time što je dovoljan jedan nijet za čitav namaz, takođe, time što ni u drugim ibadetima nije vadžib da se nijeti izlazak iz njih.
Prenosi se od imama Ahmeda i učenjaka njegovog mezheba da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama (prilikom predavanja selama u namazu) izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvari, pratilaca), imamu i klanjačima oko njega.
Hanefijski mezheb (i šafijski kao što je već rečeno) je na stavu da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti (nijetiti da ih selami) klanjače oko njega.
Dok habelijski učenjak Ebu Hafs ibn El-Muslim smatra da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Što se tiče šerijatskih argumenata, za propisanost donošenja nijeta izlaska iz namaza sa predavanjem selama kao i nijet nazivanja selama melecima čuvarima sa predavanjem selama, za ove dvije stvari mi nije poznat dokaz iz suneta.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, da je rekao: “Mi kada bi klanjali sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorili bi (pri predavanju selama): es-selamu alejkum es-selamu alejkum, pa je (jednom) u nas pogledao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Šta vam je pa išaretite rukama kao da su konjski repovi? Kada neko od vas predaje selam neka se okrene prema svom suklanjaču i neka ne pokazuje rukom”. A u rivajetu: “Dovoljno je nekom od vas da stavi ruku na koljeno zatim nazove selam (preda selam) svom bratu onome koji je na desnoj i lijevoj strani”. A u rivajetu kod Ebu Davuda: “Naredio nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da odgovorimo na selam imamu (predavanjem selama) i da nazivamo selam jedni drugima (predavanjem selama)”.
Prema tome, oko pitanja kome se predaje selam dio učenjaka smatra da se sa predavanjem selama treba samo zanijetiti izlazak iz namaza, druga skupina kaže da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvara pratilaca), imamu i klanjačima oko njega, treća skupina smatra da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega a četvrti stav je da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Od svega spomenutog samo mišljenje da je klanjaču sunet da sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega ima dokaz u vjerodostojnom hadisu kojem bilježi Muslim u svom Sahihu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KUR’AN JE SVJEDOK, ČUVAR, POVJERENIK I PRESUDITELJ KNJIGAMA OBJAVLJENJIM PRIJE NJEGA
Alejkumusselam. Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u “Zadul-mesir” i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi “ve muhejminen ‘alejhi” spomenutih na kraju ajeta. Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur’an i da su svojstvo ili osobina Kur’ana, s tiviše
Alejkumusselam.
Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u “Zadul-mesir” i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi “ve muhejminen ‘alejhi” spomenutih na kraju ajeta. Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur’an i da su svojstvo ili osobina Kur’ana, s tim da se razilaze međusobno šta šta znači to svojstvo.
Prvo mišljenje: da je Kur’an SVJEDOK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo je stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Mudžahida, Katade i drugih.
Drugo mišljenje: da je Kur’an POVJERENIK (emin) nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo se prenosi od Dahhaka.
Treće mišljenje: da Kur’an ONAJ KOJI POTVRĐUJE ONO ŠTO JE OBAVIJEŠTENO u knjigama objavljenim prije njega. Ovo kaže Ibn Zejd.
Četvrto mišljenje: da je Kur’an ČUVAR I NADZORNIK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.
Peto mišljenje: da je Kur’an PRESUDITELJ ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ova dva mišljenja navode Ibn Kesiri El-Dževzi bez spominjanja ko ih zastupa.
Manja skupina učenjaka smatra da se ove riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenik nad knjigama objavljenim prije Kur’ana. Ovaj stav se prenosi od Ikrime, Seid ibn Džubejra i Mudžahida.
Prema tome, prijevod riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” sa “i da nad njima bdi”, kako je to preveo Besim Korkut, odveo te je na pogrešno razumijevanje ovog ajeta. Jer ni po jednom mišljenju gore spomenutom ovaj ajet ne znači da Kur’an ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvaju knjige objavljene prije Kur’ana od iskrivljenja i izmjene koja im se desila. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KADA NASTUPA ZADNJA TREĆINA NOĆI
Alejkumusselam. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: “Silazi naš Gospodar, tebareke ve te’ala, svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći, kaže: Ko će mi dovu uputiti pa da mu se odazovem,više
Alejkumusselam. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, rekao: “Silazi naš Gospodar, tebareke ve te’ala, svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći, kaže: Ko će mi dovu uputiti pa da mu se odazovem, ko će od mene (nešto) tražiti pa da mu dam, ko će Mi istigfar činiti pa da mu oprostim“. Ovaj hadis je…
dokaz da je jedno od vremena kada Uzvišeni Allah prima dovu zadnja trećina noći. Međutim, kako i od kada se računa ta zadnja trećina noći, to je pitanje koje traži odgovor. Oko načina računanja kada nastupa zadnja trećina noći nije mi poznato da postoji neki direktni ili indirektni šerijatski tekst. Pa tako se prenose tri stava učenjaka:
Prvi stav: da se računa tako što se vrijeme od početka jacije namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje savremeni učenjak Abdulkerim El-Hudajr prenosi od Ibn Tejmije i smatra da je najbliže ispravnom.
Na primjer, ako je između početka jacije i nastupanja zore 9 sati, onda su tri sata prije zore zadnja trećina noći.
Drugi stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do zore, tj. nastupanja sabah namaza, podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovaj stav zastupa između ostalih Bin Baz, rahimehullh. Međutim, slabost ovog stava se ogleda u računanju u tu trećinu vremena od akšama do jacije što naravno ulazi u noćno vrijeme, a ne računa se od zore do izlaska Sunca što je upitno jer se i to vrijeme ubraja u noć.
Treći stav: da se računa tako što se vrijeme od akšama namaza do izlaska Sunca podijeli na tri dijela pa se trećina od toga računa uračuna u zadnju trećinu noći. Ovo mišljenje se vraća na riječi “noć” u tekstu hadisa “zadnja trećina noći”, jezičko značenje riječi noć se odnosi na vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca. Sa ove strane ovo mišljenje je najbliže ispravnom.
Primjer ovog računanja: da je vrijeme od zalaska Sunca do izlaska Sunca 12 sati, trećina je 4 sata, onda se zadnja trećina računa u četiri sata u zadnjoj trećini do izlaska Sunca.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Fizičko sprečavanje vrijeđanja Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Alejkumusselam. Vrijeđanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je djelo kufra i onaj ko to radi automatski izlazi iz Islama, naravno ako je prije toga bio musliman. A fizičko nasrtanje na takvu osobu može imati dva oblika koji bitno utiču na propis toga: Prvi oblik: da se fizički nasrne na njegaviše
Alejkumusselam.
Vrijeđanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je djelo kufra i onaj ko to radi automatski izlazi iz Islama, naravno ako je prije toga bio musliman.
A fizičko nasrtanje na takvu osobu može imati dva oblika koji bitno utiču na propis toga:
Prvi oblik: da se fizički nasrne na njega sa ciljem njegovog kažnjavanja zbog tog ogavnog djela kojeg čini. Propis ovakvog reagovanja nije dozvoljen jer onaj ko je ovlašten i zadužen da kažnjava ljude za šerijatske prekršaje koje čine je muslimanski vladar. Nema razilaženja među učenjacima da muslimanima pojedincima nije dozvoljeno da šerijatski kažnjavaju ljude. Čak i muslimanski vladar ne smije da kazni takvog čovjeka osim nakon što se prekršaj prijavi kadiji, tome posvjedoče svjedoci, kadija ispita slučaj i na osnovu argumenata presudi. Tek nakon toga muslimanski vladar naređuje da se kazni ta osoba: bičevanjem, zatvorom, novčanom kaznom i slično, shodno težini prekršaja.
Drugi oblik: da se na njega fizički nasrne sa ciljem otklanjanja tog munkera, tj. da mu fizički zabrani da to nastavi raditi nakon što se na savjet da sa tim prestane nije odazvao, odazivajući se naredbi u hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu: “Ko od vas vidi munker neka ga otkloni svojom rukom, …”.
Ovo je dozvoljeno ako se ispune sljedeći šartovi:
– da se nije odazvao njegovom savjetu da odmah prekine sa tim munkerom,
– da je u mogućnosti da ga fizički prisili da prekine sa tim djelom,
– da otklanjanjem tog munkera neće proisteći isti ili još veći munker, poput toga da se zbog ovoga nanese zlo od strane iste osobe, policije i slično drugim muslimanima u njihovom imetku, tijelu, časti i porodici, ili da se nanese šteta davi, da se zabrani dava i slično.
Ako musliman ne može da ispuni gore spomenute šartove nije mu dozvoljeno da fizički otklanja taj munker.
Ovo isto se odnosi na psovanje Allaha, Kur’ana, džamije i slično jer su to sve djela koja izvode iz Islama. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Uticaj masturbiranja na post
Alejkumusselam. To što si ti uradio ulazi u propis samozadovoljavanja ili masturbiranja, tj. onog koji svjesno sa strašću ili bez nje izbaci sjeme u toku posta. To što nisi imao namjeru da izbaciš sjeme ne utiče na propis jer je ibret u tome da si uzrokovao izlazak sjemena. Izbacivanje sjemena , u bviše
Alejkumusselam.
To što si ti uradio ulazi u propis samozadovoljavanja ili masturbiranja, tj. onog koji svjesno sa strašću ili bez nje izbaci sjeme u toku posta. To što nisi imao namjeru da izbaciš sjeme ne utiče na propis jer je ibret u tome da si uzrokovao izlazak sjemena.
Izbacivanje sjemena , u budnom stanju sa strašću ili bez nje, u toku dana Ramazana kvari post. Imami četiri mezheba, Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed, su na stavu da izbacivanje sjemena na bilo koji način, svejedno bilo rukom, trljanjem ili slično, kvari post. Sa ovim se ne slažu zahirije jer kažu da nema dokaza u Kur’anu i Sunnetu koji ukazuje da to kvari abdest, a ne možemo smatrati da je neki ibadet pokvaren osim sa dokazom od Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, postoji dokaz sa kojim se može dokazivati kvarenje posta sa izbacivanjem sjemena u budnom stanju. Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za postača između ostalog: “Ostavlja hranu, piće i strast zbog mene”. A onaj ko izbaci sjeme iz polnog organa nije ostavio svoju strast prilikom posta. Velika većina učenjaka je na ovom stavu.
Na njemu je da nadoknadi dan u kojem je pokvario post sa izbacivanjem sjemena, a po ispravnom stavu učenjaka nije dužan učiniti kefaret jer za njega nam nije došao dokaz. Takođe, nije ispravno poistovjećivati kefaret izbacivanja sjemena sa kefaretom polnog odnosa jer je grijeh intimnog odnosa u danu Ramazana dosta teži i veći od grijeha samozadovoljavanja. Naravno, svjesno izbacivanje sjemena u danu Ramazana je grijeh te se zbog toga njegov počinilac treba pokajati iskrenom tevbom.
Prema tome, ti si tim djelom uzrokovanja izlaska sjemena pokvario post tog dana, dužan si ga napostiti i pokajti se za to djelo, a drugog kefareta nema. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Jedenje i pijenje 5 minuta nakon nastupa zore
Alejkumusselam. Vrijeme posta je između prave (a ne lažne) zore i zalaska Sunca. Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, od tada postite do noći” (El-Bekare, 187). Kao i hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihimaviše
Alejkumusselam.
Vrijeme posta je između prave (a ne lažne) zore i zalaska Sunca. Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, od tada postite do noći” (El-Bekare, 187). Kao i hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Omera i Aiše, radijallahu anhum, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Bilal uči ezan noću (prije zore za noćni namaz), pa vi jedite i pijte sve dok ezan nezauči Ibn ummi Mektum (on je učio kad se pojavi prava zora)”, a jedan od ravija je dodao pojašnjenje da je Ibn ummi Mektum bio slijep i da nije učio sve dok mu se ne kaže da je nastupilo sabahsko vrijeme. Ono što nas interesuje iz ovog hadisa je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da je dozvoljeno jesti sve dok se ne počne učiti ezan od sabah namaza, a to je kada nastupi prava zora.
Prema tome, onaj ko namjerno i svjesno pojede ili popije nešto nakon što muezin počne učiti ezan za sabah namaz, naravno podrazumijeva se da ezan uči kada je vrijeme prave zore, pokvario je post tog dana i dužan ga je napostiti.
Sada ostaje pitanje da li se kod nas u Bosni ezan koji se uči po vaktiji uči kada nastupi prava zora ili lažna zora? Ono što sam ja lično ustanovio, a to sam čuo i od drugih ljudi koji su se bavili ovim pitanjem, da vrijeme sabahskog ezana po vaktiji u Bosni nije vrijeme prave nego lažne zore te da prava zora nastupa tek nakon oko dvadesetak minuta ili nešto više. U najmanju ruku kod mene je velika sumnja i podozrivost po ovom pitanju.
Druga stvar, u pitanju je navedeno da ti se pojavila sumnja da si progutao vode, a na sumnji se u Šerijatu ne izgrađuje propis. Šerijatsko pravilo glasi: sumnja ne potiskuje ubjeđenje ili ubjeđenje se ne potiskuje sa sumnjom. Pa na osnovu ovog pravila tvoja sumnja ne utiče na valjanost zapoštavanja, tj. da si na vrijeme prestao sa jelom i pićem.
Prema tome, osnova je da se prestaje sa jelom i pićem sehura kada muezin zauči ezan, a ko poslije ezana namjerno i svjesno nešto pojede ili popije pokvario je post tog dana i dužan ga je napostiti. A imajući u vidu da si ti imao samo sumnju kao i to da kod nas u Bosni vrijeme učenja sabahskog je upitno jer je predstavlja lažnu zoru, ti nisi pokvario post niti si dužan napostiti taj dan. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
KLANJANJE SJEDEĆI NA STOLICI
Alejkumusselam. Kaže Uzvišeni: “Bojte se Allaha koliko možete” (Et-Tegabun, 16). U hadisu kojeg bilježe Buharija i Buslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada vam nešto naredim uradite to koliko možete, …”. Ovim ajetom i hviše
Alejkumusselam.
Kaže Uzvišeni: “Bojte se Allaha koliko možete” (Et-Tegabun, 16). U hadisu kojeg bilježe Buharija i Buslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada vam nešto naredim uradite to koliko možete, …”. Ovim ajetom i hadisom vjernici su obavezni izvršavati naredbe shodno njihovim mogućnostima. Pa ono što nisu u stanju da izvrše Allah, dželle še’nuhu, ih neće za to ni pitati.
Od mes’ela koje ulaze u gore spomenuto pravilo je i pitanje načina klanjanja namaza od strane onih koji nisu u stanju da čine neke ruknove namaza poput stajanja, pregibanja i sedžde. Po ovom pitanju je prenešen vjerodostojan hadis od Imran ibn Husajna, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj stojeći, a ako nisi u stanju onda sjedeći, ako i to nisi u stanju pa onda na strani”. Ovaj hadis je dokaz da se farz namaz ne klanja sjedeći osim iz opravdanog razloga, a to je nemogućnost da se stoji, a pod ovo ulazi i strah od nanošenja štete. Naravno, pod nemogućnošću se misli i na bolest.
Prema tome, shodno tvom stanju kako si ga opisala tebi je dozvoljeno da klanjaš sjedeći na stolici ako zbog bolesti en možeš stojeći niti sjedeći.
Nakon ovoga ostaje da se pojasni kako u tom stanju trebaš klanjati. Naime, bilježi Bejheki u svom Sunnenu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednom bolesniku: “Klanjaj na zemlji ako si u stanju, a u protivnom klanjaj išaretom, neka tvoja sedžda bude niža od tvog ruku’a”. Kaže Ibn Hadžer da je sened ovog hadisa jak, međutim Ebu Hatim smatra da su ovo riječi Džabira, radijallahu anhu. Oko validnosti ovog hadisa muhadisi imaju podijeljeno mišljenje, s tim da ovaj hadis podupiru drugi rivajeti koji su takođe slabi.
Ovaj hadis ukazuje da onaj ko nije u stanju da čini sedždu, svejedno klanjao sjedeći na nogama, ili na stolici, ili klanjao stojeći, da je njegov način klanjanja takav da odlazak na sedždu išareti naginjanjem tijela naprijed, a činjenje ruku’a išareti naginajnjem tijela upola od išareta za sedždu. To znači da se sedžda ne čini na jastuku, stolici, stolu i sličnom nego u zraku a ruke se drže na koljenima. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
GRIJEH ZABORAVLJANJA KUR’ANA
Spomenuti hadis se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prikazane su mi nagrade mog Ummeta pa čak i praška koju čovjek iznese iz mesdžida, a prikazani su mi i grijesi mog Ummeta pa nisam vidio većeg grijeha od sure ili ajeta iz Kur’ana kojeviše
Spomenuti hadis se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prikazane su mi nagrade mog Ummeta pa čak i praška koju čovjek iznese iz mesdžida, a prikazani su mi i grijesi mog Ummeta pa nisam vidio većeg grijeha od sure ili ajeta iz Kur’ana kojeg čovjek nauči a zatim zaboravi”. Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Huzejme, Bejheki i drugi. Hadis su ocijenili slabim Buharija, Ibn Hadžer, Kurtubi, Albani i mnogi drugi. U njegovom senedu su Ibn Džurejdž i El-Mutallib ibn Abdullah a obojica su mudellisi, a to je znak slabosti.
Takođe, po istom pitanju (griješnosti zaboravljanja Kur’ana) prenosi se još jedan hadis kojeg bilježi Ahmed u svom Musnedu od S’ad ibn Ubade i Ubadete ibn Sabita, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće neko biti emir (predvodnik) nad desetoricom a da neće doći na Sudnjem danu vezan (u lance) neće ga odvezati ništa osim njegove pravednosti. Nema čovjeka koji nauči Kur’an a zatim ga zaboravi a da sakat neće sresti Allaha na Sudnjem danu”. Šejh Albani je hadis od S’ad ibn Ubade, radijallahu anhu, ocijenio slabim, a Šuajb Arnaut je drugi dio hadisa, tj. “Nema čovjeka koji nauči Kur’an a zatim ga zaboravi a da sakat neće sresti Allaha na Sudnjem danu”, od Ubadete ibn Sabita, radijallahu anhu, ocijenio slabim. U oba rivajeta se nalazi ravija Isa ibn Faid a on je medžhul, tj. njegovo stanje je nepoznato muhaddisima.
Prema tome, nema nijednog prihvatljivog ili vjerodostojnog hadisa koji ukazuje na griješnost zaboravljanja nečeg naučenog iz Kur’ana. Međutim, nema sumnje da je to pokuđeno djelo ako je rezultat gafleta, nemarnosti i neopravdanog zapostavljanja obnavljanja onog što se nauči iz Kur’ana. U tom kontekstu je i rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ebu Muse El-Eš’arija, radijallahu anhu: “Ponavljajte Kur’an, jer tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, on brža izmiče (brže se zaboravlja) od deve koja se pusti bez užeta”. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
ODGAĐANJE NAPAŠTANJA DANA RAMAZANA
Alejkumusselam. U osnovi musliman i muslimanka su dužni da neispoštene dane Ramazana naposte do početka sljedećeg Ramazana. Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da onaj ko ne nenaposti propuštene dane Ramazana sve dok nastupi naredni Ramazan bez opravdanog razloga obavezan je uz napaštanje da učiniviše
Alejkumusselam.
U osnovi musliman i muslimanka su dužni da neispoštene dane Ramazana naposte do početka sljedećeg Ramazana. Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da onaj ko ne nenaposti propuštene dane Ramazana sve dok nastupi naredni Ramazan bez opravdanog razloga obavezan je uz napaštanje da učini kefaret, tj. fidju zbog odgađanja, a ako nije napostio propuštene dane sa opravdanjem dužan je samo napostiti te iste dane bez kefareta.
Kefaret se sastoji u hranjenju jednog miskina (siromaha) za svaki propušteni dan i to tako da mu napravi ručak i večeru ili da mu da pola sa’a (dva pregršta tj. oko 750 grama) u zrnu, riži, grahu, ječmu ili četvrtinu sa’a (375 grama) u pšenici.
Većina učenjaka je na stavu da davanje kefareta u novcu nije ispravno niti se broji da je učinio kefaret.
Oni ovaj stav obaveze davanja kefareta dokazuju hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo da ko nenaposti do sljedećeg Ramazana da je dužan dati kefaret uz post. A ispravno je da su ovo riječi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a ne govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takođe, ovo se prenosi od šest ashaba između kojih su i Ibn Abbas i Ibn Omer, radijallahu anhum.
Stav Ebu Hanife i njegovih učenika je da ako se napaštanje odgodi do sljedećeg Ramazana uz obavezu napaštanja nema fidje. To dakazuju time što Uzvišeni Allah u ajetu u kojem obavezuje bolesnike i musafire da naposte propuštene dane nije im naredio da učine kefaret ako odgode napaštanje, a kažu da je hadis u kojem je došla obaveza davanja fidje slab te ne može biti dokaz po ovom pitanju.
Takođe, od učenjaka koji su podržali stav ne davanja fidje je i učenjak Ševkani u svojoj knjizi “Nejlul-evtar”. Ona pojašnjava da nema vjerodostojnog hadisa po tom pitanju, a stavovi ashaba nisu dokaz u Šerijatu, takođe, to što je obaveza kefareta stav džumhura (većine) učenjaka ne ukazuje da je taj stav ispravan, jer u osnovi čovjek nije obavezan nešto izvršiti sve dok na to ne ukaže jasan dokaz a dokaza u ovom slučaju nema.
Ono što dodatno komplikuje ovo pitanje je to što se u slabom hadisu u kojem je došla obaveza davanja fidje ne pravi razlika između onog ko nema opravdanja za kašnjenje i onog ko ima. A što se tiče posta šest dana Ševvala i napaštanja propuštenih dana Ramazana, nema nikakve smetnje po ispravnom stavu učenjaka da prvo postiš šest dana Ševvala a zatim kad god stigneš do sljedećeg Ramazana napostiš propuštene dane Ramazana. Jer bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je ona napaštala propuštene dane Ramazana u mjesecu Š’abanu. To znači da te dane nije odmah nakon Ramazana napostila a bila je u stanju, što je dokaz da se prije napaštanja tih dana može postiti bilo koja nafila post poput šest dana Ševvala. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com