Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
DA LI IZLAZAK MUŠKE SPERME IZ RODNICE KVARI ABDEST
Alejkumusselam. Nema razilaženja među učenjacima da ono što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) od mokrače, izmeta, vjetra, mezja i vedja kvari abdest, jer šerijatski tekstovi ukazuju na to. Međutim, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li sve što izađe na dva prviše
Alejkumusselam.
Nema razilaženja među učenjacima da ono što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) od mokrače, izmeta, vjetra, mezja i vedja kvari abdest, jer šerijatski tekstovi ukazuju na to. Međutim, islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) kvari abdest ili ne? Pa tako skupina učenjaka na čelu sa imamom Šafijom smatra da sve što izađe na dva prirodna otvora, svejedno bila to krv, bilo koja tekućina ili čvrsti predmet, da to kvari abdest.
Dok druga skupina učenjaka na čelu sa imamom Malikom smatra da samo ono što je uobičajno da izlazi na dva prirodna otvora, poput mokrače, izmeta, vjetra, mezja i vedja kvari abdest, dok sve ostalo ne kvari abdest. I jedna i druga skupina dokazuju svoje stavove istim dokazima. Stav bliži ispravnom, a Allah zna najbolje je, ono na čemu je imam Malik, jer to je ono našto ukazuju dokazi da kvari abdest.
Na osnovu gore spomenutog, izlazak muške sperme iz rodnice žene nakon odnosa i kupanja ne kvari abdest, jer muška sperma nije ono što je uobičajno da izlazi na polni organ žene. A ako se to desi u toku namaza i namaz i abdest su ispravni, tj. nije dužna da ih ponovi. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Korištenje parfema sa alkoholom
Alejkumusselam. Odgovor na ovo pitanje se vraća na mes’elu da li je alkohol čist ili nečist. Pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se parfemišemo sa takvim mirisima jer bi to značilo da se mirišemo sa mirisom koji u sebi sadrži nečistoću. I obrnuto ako je obrnuto, tj. ako je alkohol čist onda jeviše
Alejkumusselam. Odgovor na ovo pitanje se vraća na mes’elu da li je alkohol čist ili nečist. Pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se parfemišemo sa takvim mirisima jer bi to značilo da se mirišemo sa mirisom koji u sebi sadrži nečistoću. I obrnuto ako je obrnuto, tj. ako je alkohol čist onda je dozvoljeno da se parfemišemo sa mirisom koji u sebi sadrži alkohol.
Oko čistoće alkohola učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Većina učenjaka ovog Ummeta, od kojih su učenjaci svečetiri mezheba, smatraju da je alkohol nečist, dok je manja skupina na stavu da je čist.
Od dokaza onih koji smatraju da je nečist su riječi Uzvišenog: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su nečistoća, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide 90). Međutim, dokazivanje sa ovim ajetom je slabo jer se ovdje misli na nečistoću u prenesenom značenju zbog toga što su kocka i strelice za gatanje same po sebi čiste a nazvane su nečistim.
Takođe, dokazuju nečistoću alkohola time što je alkohol zabranjen, a što nije ispravno, jer nije sve što je zabranjeno nečisto.
Ispravno je stav učenjaka koji smatraju da je alkohol čist. A to je stav Lejs ibn S’ada, Rebi’atu Er-R’eja, El-Muzenija (učenik Šeafije), čejh Albanija i Ibn ‘Usejmina. Od dokaza da je alkohol čist je to da nema dokaza da je nečist. Jer je osnova da su sve stvari čiste dok namamo dokaza da su nečiste, a nema dokaza da je alkohol nečist.
Prema tome, dozvoljeno je se parfemisati sa mirisima koji u sebi sadrže alkohol. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
RODBINA SA KOJOM JE VADŽIB ODRŽAVATI VEZU
Alejkumusselam. Alejkumusselam. Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga ko se ubraja u rodbinsku vezu koju je musliman dužan održavati i zabranjeno mu je da je prekida. Prvo mišljenje je da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. to su oni koji ako je jedaviše
Alejkumusselam.
Alejkumusselam.
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga ko se ubraja u rodbinsku vezu koju je musliman dužan održavati i zabranjeno mu je da je prekida.
Prvo mišljenje je da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. to su oni koji ako je jedan od njih muško a drugi žensko nije im dozvoljeno da se žene po Šerijatu. Na ovom stavu je Ebu Hanife, a navodi ga i Nevevi. Po ovom mišljenju rodbina sa kojom je vadžib održavati rodbinske veze su roditelji, njihovi roditelji (dido i nana) i tako naviše, djeca i njihova djeca (unučad) i tako naniže, braća i njihova djeca, sestre i njihova djeca, amidže i tetke (sestre od oca), daidže i tetke (sestre od majke). Po ovom stavu djeca od amidža, daidža i tetki (od oca i majke) nisu rodbina sa kojima je vadžib održavati rodbinske veze, sa njima je mustehab održavati rodbinske veze.
Dokaz ovog stava je zabrana da čovjek oženi dvije žene, tj. u poligamijslom braku da istovremeno živi sa obe, koje su u rodbinskoj vezi tako da je jedna žena tetka po ocu ili po majci drugoj ženi, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima koje bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se udaje žena (kao druga) na njenu tetku po ocu ili njenu tetku po majci. U jednom od rivajeta stoji: “A ako to učinite (tj. ako oženite neku ženu i njenu tetku) prekinut ćete njihove rodbinske veze”. Prema tome, da se neka žena i kćerka od njene tetke po ocu ili majci ubrajaju u rodbinu čije veze je zabranjeno kidati onda ne bilo dozovoljeno da muškarac oženi njih dvije istovremeno, a to je dozovoljeno po idžmau’ učenjaka. Ovo tumačenje navodi Nevevi u svom Komentaru Sahiha od Muslima.
Drugo mišljenje je da su rodbina svi oni koji nasljeđuju određenu osobu. Po ovom mišljenjeu daidže i tetke po majci nisu rodbina te nije obaveza da se održavaju rodbinske veze sa njima, tj. dozovljeno je prekinuti rodbinske veze sa njima. Ovaj stav spominje Kurtubi. Međutim, ovo mišljenje je slabo jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija: “Tetka (po majci) je na stepenu majke”.
Treće mišljenje je da se u rodbinu ubraja svako onaj ko je rođak i po ocu i po majki. Na ovom stavu je bio Šafija i ovo je rivajet od Ahmeda. Pa tako po ovom stavu djeca amidže, daidže i tetki (po ocu i majci) potpadaju pod pojam rodbine. Način održavanja rodbinskih veza po ovom mišljenju se razlikuje shodno blizini rodbinske veze. Prema nekima je obaveza održavati vezu rodbinstva svaki dan, dok je prema drugima svake sedmice a prema trećima svakog mjeseca. Takođe, sa nekima se održava rodbinska veza davanjem imetka, sa drugima nazivanjem selama a sa trećima telefonskim pozivom.
Četvrto mišljenje je da se rodbina koju je obaveza održavati vezu sa njom proteže sve do četvrtog djeda. Ovo je zvanični mezheb kod hanabila. Znači, u tu rodbinu spadaju vlastita djeca, djeca od oca (braća i sestre), djeca od djeda (amidže i tetke od oca) i djeca od očevog djeda (amidže od babe i babine tetke sa očeve strane). Po ovome ne spada u rodbinu niko sa majčine strane što se kosi sa hadisom : “Tetka (po majci) je na stepenu majke”.
Oni dokazuju svoj stav sa ajetom: “Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku njegovu, i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima…”. (El-Hašr 7) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je davao od plijena svojoj djeci, djeci Abdulmuttaliba i djeci Hašima, izuzev djece Abduššemsa i Nevfela.
Na kraju se može konstatovati da je prvo mišljenje najbliže istini, a Allah zna najbolje. To jest, da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. da su to oni koji ako je jedan od njih muško a drugi žensko nije im dozvoljeno da se žene po Šerijatu. S tim da se uz ovo mora dodati i četvrto mišljenje zbog snage dokaza, tj. da u rodbinu ulaze mimo spomenutog u prvom mišljenju još i djeca od očevog djeda (amidže od oca i očeve tetke). Prema tome, rodbina sa kojom je vadžib održavati rodbinske veze su rođaci koji su jedni drugima mahremi, a sa svima ostalim rođacima je samo mustehab održavati rodbinske veze. A način održavanja rodbinskih veza se razlikuje shodno blizini rodbinske veze. Prema nekima je obaveza održavati vezu rodbinstva svaki dan, dok je prema drugima svake sedmice a prema trećima svakog mjeseca. Takođe, sa nekima se održava rodbinska veza davanjem imetka ili zijaretom, sa drugima nazivanjem selama i komuniciranjem a sa trećima telefonskim pozivom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
NOVOROĐENČE MNOGO PLAČE
Alejkumusselam. Ne znam da po tom pitanju ima nešto da je preneseno u šerijatskim tekstovima. Neka mu neko prouči nekoliko puta Ajetul-kursi, Ihlas, Felek i Nas, ili još bolje šerijatsku rukju. Moguće je da je dijete urečeno ili da mu je sihr napravljen. Pa ako ne bude reakcija od strane djeteta naviše
Alejkumusselam.
Ne znam da po tom pitanju ima nešto da je preneseno u šerijatskim tekstovima. Neka mu neko prouči nekoliko puta Ajetul-kursi, Ihlas, Felek i Nas, ili još bolje šerijatsku rukju. Moguće je da je dijete urečeno ili da mu je sihr napravljen. Pa ako ne bude reakcija od strane djeteta na učenje Kur’ana i ne bude bolje odnesite ga pedijatru jer je onda moguće da plače jer ima fizičke bolove ili slično. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KUDRET I SUFRET PRIJE I POSLIJE HAJZA
Alejkumusselam. Ovo pitanje se vraća na hadis kojeg bilježe Buharija i ostali od Ummu ‘Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudet (smeđu tekućinu) i sufret (žućkastu tekućinu) niušta “, a u rivajetu kod Ebu Davuda ima vjerodostojan dodatak: “nakon čistoće”. Po ispravnom stavuviše
Alejkumusselam.
Ovo pitanje se vraća na hadis kojeg bilježe Buharija i ostali od Ummu ‘Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudet (smeđu tekućinu) i sufret (žućkastu tekućinu) niušta “, a u rivajetu kod Ebu Davuda ima vjerodostojan dodatak: “nakon čistoće”. Po ispravnom stavu učenjaka kada ashab kaže “mi smo radili to i to” ili “nismo radili to i to” pod tim se misli da su to radili u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je on za to znao i šutnjom odobrio.
Ovaj hadis ukazuje da kudret (smeđa tekućina) i sufret (žućkasta tekućina), ili bilo koja druga tekućina koja nije krva hajza poput obične krvi i slično, ako se pojave nakon čistoće, tj. nakon što žena postane čista od hajza time što joj je nakon prestanka krvi hajza izašla bjelina (kassatu bejda) ili kod nekih žena da se pojavi suhoća (džefaf) kao znakovi prestanka hajza, da se ne ubrajaju u hajz. Takođe, ovo se odnosi i na kudret i sufret koji se pojave prije početka hajza ako nisu spojeni sa hajzom.
A ako su spojeni sa hajzom učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni ih (kudret, sufret i slično) ubrajaju u hajz a drugi ne, a bliže je da se ubrajaju u hajz, a Allah zna najbolje. Naravno, kudret i sufret koji se pojave u toku mjesečnog pranja u periodma prekida krvi ubrajaju se u hajz i imaju propise hajza.
A izlazak nekoliko kapljica smeđe krvi prije nastupanja mjesečnog pranja na dan, više ili manje, potpada pod propis pojave kudreta i sufreta prije izlaska krvi hajza a koje nije spojeno sa izlaskom krvi hajza, tj. to se ne ubraja u hajz i nema propise hajza. Prema tome, čista si i obavezna si klanjati sve dok ti se ne pojani krv hajza. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
NAJLJUĆI NEPRIJATELJ JE TVOJE DIJETE I TVOJ IMETAK (hadis)
Alejkumusselam. Tekst tog hadisa je sljedeći: Prenosi Ebu Malik El-Eš’arijj, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije tvoj neprijatelj onaj koji ako ga ubiješ biva tebi svjetlost a ako on tebe ubije uđeš u Džennet, nego je najljući tvoj neprijatelj tvoje diviše
Alejkumusselam.
Tekst tog hadisa je sljedeći: Prenosi Ebu Malik El-Eš’arijj, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije tvoj neprijatelj onaj koji ako ga ubiješ biva tebi svjetlost a ako on tebe ubije uđeš u Džennet, nego je najljući tvoj neprijatelj tvoje dijete koje je izašlo iz tvoje kičme, zatim je najljući tvoj neprijatelj tvoj imetak kojeg si stekao svojom desnicom”.
Prema tome, u prevodu hadisa koji je gore spomenut ima previše slobode u prevodu jer u hadisu nije spomenuto “neodgojeno dijete”, a u tvom pitanju je još nepreciznije i proizvoljnije opisano stanje tog djeteta da ono nije u Islamu, a u izvornom tekstu hadisa nije spomenuto ni neodgojeno dijete, niti da nije u Islamu.
Spomenuti hadis od Ebu Malika, radijallahu anhu, bilježi Taberani u “Kebiru” i Ibn Bišran u knjizi “El-Emali”, a sened oba rivajeta hadisa ima slabosti a to je prekid seneda između Šurejha i Ebu Malika u prvom rivajetu i prekid seneda između Ibn Ebi Hilala i Ebu Malika u drugom rivajetu. Uz ovo učenjak El-Hejsemi dodaje još jednu slabost a to je ravija Muhammed ibn Ismail ibn Ajjaš koji je slab i nepouzdan. Šejh Albani je u “Silsileti daifa” ovaj hadis ocijenio slabim.
Prema tome, ovaj hadis je slab a slabi hadisi nisu dokaz pri uzimanju propisa, a posebno upada u oči neprimjereno poređenje, tj. stavljanje neprijateljstva djeteta i imetka iznad neprijateljstva neprijatelja kjafira.
Da čovjek musliman može imati neprijatelja u svojoj ženi, djetetu i imetku na to ukazuju kur’anski ajeti, ali ne u kontekstu koji je spomenut u ovom slabom hadisu. Naime, kaže Uzvišeni: “O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom doista imate neprijatelja pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i samilostan je. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje a u Allaha je nagrada velika” (Et-Tegabun, 14-15).
Pod tim da vjernik ima neprijatelja u ženi ili djetetu se misli na to, kako to pojašnjavaju mufesiri, da odvodu čovjeka od pokornosti Allahu i činjenja dobrih djela tako što ga zabave sticanjem imetka za njihov ugodan i lagodan život i iskazivanjem ljubavi, naklonosti i dobročinstva prema njima ili čak da ga oni navedu na činjenje harama.
Takođe, ovo isto se odnosi na čovjekov imetak da je on fitna i iskušenje za njega u smislu da je imetak fitna, ispit i iskušenje za vjernika jer ga može navesti na njegovo sticanje na haram način ili da ga ljubav prema njemu odvede u neizvršavanje imovinskih obaveza prema Uzvišenom Allahu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
GRIJEH KLANJANJA U STANJU DŽUNUBLUKA IZ NEZNANJA
Alejkumusselam. Pošto si klanjao džunub jer nisi znao da si imao noćne polucije ti nemaš grijeha zbog tog djela. Od dokaza da čovjek nije griješan zbog grijeha koje počini iz neznanja su mnogi ajeti i hadisi. Poput riječi Uzvišenog: “Nije grijeh ako nešto greškom uradite, grijeh je ako to namjerno uviše
Alejkumusselam.
Pošto si klanjao džunub jer nisi znao da si imao noćne polucije ti nemaš grijeha zbog tog djela. Od dokaza da čovjek nije griješan zbog grijeha koje počini iz neznanja su mnogi ajeti i hadisi. Poput riječi Uzvišenog: “Nije grijeh ako nešto greškom uradite, grijeh je ako to namjerno učinite” (El-Ahzab, 5).
Takođe, u drugom ajetu Uzvišeni kaže: “Gospodaru naš nemoj nas kazniti ako iz zaborava i greškom nešto učinimo” (El-Bekare, 286), a u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu se navodi da je Uzvišeni Allah rekao: “Već sam to učinio”. Ono što se od grijeha učini greškom pod to ulazi i grijeh iz neznanja. I mnogi drugi ajeti koji ukazuju da nema kažnjavanja za učinjene prestupe iz neznanja.
U vjerodostojnom sunnetu se takođe prenosi da čovjek ima opravdanje za učinjene grijehe iz neznanja. Bilježe Ibn Madže, Darekuntni, Hakim, Bejheki i Ibn Hibban da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah prelazi (oprašta) mom Ummetu ono što urade iz greške, zaborava i prisile”. Hadis su ocijenili vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut. Takođe, mnogo je primjera prenešenih u vjerodostojnim hadisima u ovom kontekstu.
Svi ovi argumenti iz ajeta i hadisa ukazuju na to da bilo koje zabranjeno djelo koje se uradi iz neznanja da za to čovjek nema grijeha zbog kojeg će biti kažnjen jer je Uzvišeni Allah milostiviji od toga da kazni onoga ko nije namjeravao da mu bude oprečan, neposlušan i griješan. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KO UMRE U PETAK BIĆE SAČUVAN KABURSKOG AZABA
Alejkumusselam. Prije odgovora na pitanje potrebno je preispitati tvdnju i uvjerenje da onaj ko umre u petak da je sačuvan kaburskog azaba, zatim da li nemuslimani imaju kaburski azab te nakon toga dati odgovor sa osvrtom na snove. Ko umre u petak biće sačuvan kaburskog azaba O vrijednosti (fadlu) uviše
Alejkumusselam. Prije odgovora na pitanje potrebno je preispitati tvdnju i uvjerenje da onaj ko umre u petak da je sačuvan kaburskog azaba, zatim da li nemuslimani imaju kaburski azab te nakon toga dati odgovor sa osvrtom na snove.
Ko umre u petak biće sačuvan kaburskog azaba
O vrijednosti (fadlu) umiranja u petak prenešen je hadis u rivajetima od Abdullah ibn ‘Amra ibn El-‘Asa, Enesa i Džabira, radijallahu anhum. U rivajetu od Abdullah ibn ‘Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema muslimana koji umre na dan ili noć petka a da ga Allah neće sačuvati kaburske fitne (kazne)”. Bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Tahavija u “Šerhu muškilil-asar” i Abdurrezak u svom “Musannefu”. Ovaj rivajet su ocijenili slabim Tirmizi, Tahavija i Zehebi zbog prekida u lancu seneda i zbog ravije Hišam ibn S’ada.
A u rivajetu od Enesa, radijallahu anhu, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre u petak biće sačuvan kaburskog azaba“. Bilježi Ebu J’ala u svom Musnedu, a sened hadisa je veoma slab jer su trojica ravija u hadisu Jezid ibn Eban, Vakid ibn Selame i Abdullah ibn Džafer slabi. A rivajet od Enesa, radijallahu anhu, u njemu je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre na dan ili noć petka biće sačuvan kaburskog azaba i doći će na Sudnjem danu sa obilježjem šehida”. Bilježi ga Ebu Nu’ajm u “Hiljetul-evlija'”, au njegovom senedu je Omer ibn Musa a on je ravija koji je izmišljao hadise.
Šejh Albani je rekao u knjizi “Ahlamul-dženaiz” da je rivajet od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhu, kojeg bilježe Tirmizi i Ahmed (sa dva seneda) dobar ili vjerodostojan sa mnoštvom drugih rivajeta koji ga podupiru. Međutim, šejh Šuajb Arnaut, nakon što je u svom komentaru Musneda imama Ahmeda ocijenio slabim rivajet od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhu, te naveo sve druge rivajete i nakon analize njihovih seneda ocijenio ih slabim, je rekao: “Rivajeti ovog hadisa od drugih ashaba (misli na rivajete od Enesa i Džabira, radijallahu anhuma) zbog svoje slabosti ne mogu pojačati hadis (od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhu) a Albani je pogriješio u “Ahkamul-dženaiz” kada je ga je ocijenio dobrim ili vjerodostojnim”.
Takođe, šejh S’ad El-Humejd kaže za hadis da je slab te da ni jedan rivajet nije vjerodostojan niti se hadis može osnažiti sa mnoštvom svih rivajeta. Slabim su ga ocijenili Ibn Hadžer i Abdurrahman El-Mubarekfuri.
Nakon spomenutog sasvim je jasno da se sa ovim slabim hadisom u svim njegovim rivajetima ne može graditi akidetsko uvjerenje da smrt u petak čuva od kaburskog azaba. Ono što koristi čovjeku u njegovom kaburu su iman i dobra djela. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je umro u ponedjeljak kao što je došlo u Sahihu Buharije, takođe većina najboljih ashaba nisu umrli u petak, sa druge strane, mnogi kjafiri ili muslimani veliki griješnici su umrli u petak, pa zar samo umiranje u petak što je stvar Allahovog kadera da bude presudno po pitanju kaburskog azaba? Musliman treba da vodi brigu o svojim dobrim djelima jer na njima se gradi kabursko kažnjavanje ili uživanje.
A što se tiče kaburskog azaba da li je on specifičan samo za Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili su njemu izloženi i ostali Ummeti, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Skupina je na stavu da je to specifično samo za Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a dokaz im je vjerodostojan hadis od Zejd ibn Sabita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se ovaj Ummet iskušava u kaburovima“.
Dok je skupina učenjaka na stavu da kabursko iskušenje nije specifično samo za ovaj Ummet, to dokazuju ajetom u kojem Uzvišeni kaže: “Oni se ujutro i naveče u vatri prže, a kada nastupi Sudnji dan: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu” (Gafir, 46). Treća skupina učenjaka od kojih je Ibn Abdulberr smatra da nema dokaza koji presuđuje u ovoj mes’eli, moguće je i jedno i drugo.
Naravno, ono što je općepoznato i oko čega nema razilaženja među muslimanima, je da kjafir koji umre kao nemusliman da će biti stanovnik Džehennema. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Tako mi Onog u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće za mene čuti niko iz ovog Ummeta (misli se na sve ljude kojima je poslan i kjafire i mu’mine) bio židov ili kršćanin a zatim umre i ne povjeruje u u ono sa čime sam poslan a da neće biti stanovnik Vatre“.
Prema tome, taj dečko ako je umro kao nemusliman, svejedno vjerovao u Boga ili ne, na Sudnjem danu biće od stanovnika Vatre jer je umro kao nemusliman, neće mu koristiti ni u kaburu niti na Sudnjem danu to što je umro u petak, jer hadis o tome je slab. Ovo je ono što je sigurno i što je zasnovano na valjanim i pouzdanim argumentima, zato se snovima ne može dati prednost nad onim što je pojašnjeno u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Povod, smisao i obredi ašure
Alejkumus selam. Dovoljno je muslimanu ako zna da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto radio ili preporučio da se radi, svejedno poznavao on povod, mudrost ili smisao toga, da to radi i praktikuje. A ako poznaje povod, smisao i mudrost određenog dobrog djela to je onda bolje. Međutim, štoviše
Alejkumus selam.
Dovoljno je muslimanu ako zna da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto radio ili preporučio da se radi, svejedno poznavao on povod, mudrost ili smisao toga, da to radi i praktikuje. A ako poznaje povod, smisao i mudrost određenog dobrog djela to je onda bolje. Međutim, što se tiče dana Ašure ovo pitanje ima smisla pošto je oko tog dana rašireno mnogo neosnovanih radnji, djela i postupaka od kojih je ova vjera čista.
Što se tiče toga zašto je propisano postiti taj dan odgovor je u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu pa je zatekao Židove da poste na dan Ašure (deseti Muharrem) pa su ih upitali o tome. A oni su odgovorili: Ovo je dan u kojem je Allah dao pobjedu Musau, alejhi selam, i Benu Israilu nad faraonom, pa ga mi postimo veličajući taj dan. Pa je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Mi smo preči da slijedimo Musaa, alejhi selam, od vas”. Pa je naredio da se posti taj dan.
Ovo je jedino što je vjerodostojno prenešeno po pitanju toga šta se desilo taj dan i zašto ga postimo. Navode se predaje u kojima je došlo da je se na dan Ašure Nuh, alejhi selam, iskrcao na brdo El-Džudij, da je Allah, subhaneh, tog dana oprostio Ademu, alejhi selam, i Junusovom narodu, da se taj dan rodio Ibrahim, alejhi selam, da je taj dan spašen od vatre, i druge predaje koje se često spominju i navode u knjigama i na minberima. Sve ove predaje, većinu ih navodi Taberani u svom “Kebiru”, su ili veoma slabe zbog ravija čiji senedi se ostavljaju i ne prenose osim ibreta i upozorenja na njih, ili su izmišljene i krivotvorene.
A to znači da nije dozvoljeno prepričavati ove predaje i imati ubjeđenje oko onog što je njima prenešeno o vrijednosti toga dana zbog velikih događaja koji su se navodno tada desili. Od svega spomenutog spomenutog pouzdano je samo da su Musa, alejhi selam, i njegov narod toga dana spašen od faraona.
Takođe, od izmišljotina i novotarija toga dana je ono što rade šije od samokažnjavanja udarajući se sabljama i puštajući krv jer navodno nisu spriječili ubistvo Husejna, radijallahu anhu, jer je on toga dana ubijen. Takođe, sufijske novotarije koje su zajedničke sa šitskim od spremanja određenog jela za taj dan koje se zove ašura sa posebnim receptom, gdje se skuhaju sve vrste zrnevlja (pšenica, kukuruz, grah, riža…) i jede se taj dan smatrajući to ibadetom. I još mnoge druge stvari za koje nije došao dokaz u šerijatskim tekstovima a što se pripisuje ovoj uzvišenoj vjeri a ona je čista od toga.
Ispravno je da se ne može spojiti post koji je vadžib sa postom koji je mustehab, pa tako trebaš posebno nanijetiti i postiti dane propuštene u Ramazanu a posebno postiti dane Ašure čiji post je sunnet a ne vadžib. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kupovina stvari na kojima su slike živih bića
Alejkumusselam. Kupovina ili prodaja proizvoda na kojima su naslikane slike živih bića, ljudi i životinja, ako se kupuje ili prodaje zbog naslikanih slika onda je to zabranjeno, jer sa posjedovanjem sprečavaju se meleci da ulaze u kuću, a nema sumnje da se musliman treba čuvati svega što sprečava ulviše
Alejkumusselam. Kupovina ili prodaja proizvoda na kojima su naslikane slike živih bića, ljudi i životinja, ako se kupuje ili prodaje zbog naslikanih slika onda je to zabranjeno, jer sa posjedovanjem sprečavaju se meleci da ulaze u kuću, a nema sumnje da se musliman treba čuvati svega što sprečava ulazak meleka u njegovu kuću. Prenosi Ebu Talha, radijallahu anhu, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika”.
Međutim, ako većina proizvoda i stvari koje se kupuju i prodaju imaju slike na sebi tako da je veoma teško da se nađu proizvodi na kojima nisu naslikane slike, onda nema smetnje da se one kupuju i prodaju.
Kaže šejh Ibn Usejmin u knjizi “Eš-Šerhul mumti’a” (2/203): “Ono što je sada postalo opći belaj su slike na svemu i svačemu osim u rijetkim slučajevima: prisutne su na posuđu za jelo, na kutijama za hranu, knjigama, novinama, svugdje su prisutne, prave se čak likovi u trodimenzionalnom obliku: keks u obliku ribe ili zeca. Zato kažemo: Uzimanje ovih stvari (kupovinom i slično) radi slika nema sumnje da je zabranjeno. Da se kupuju novine radi slika koje se objavljuju u njima, to je haram. A ako se one kupuju radi znanja, koristi i čitanja vijesti, nadam se da u ovome nema smetnja, uzimajući u obzir teškoću i nelagodnost (od izbjegavanja istog), jer Uzvišeni Allah kaže: “I On vam u vjeri nije ništa teško propisao” (El-Hadždž, 78).
Ove slike nisu ciljane od strane čovjeka prilikom kupovine niti ga one interesuju, takođe posuđe, kutije u kojima je hrana i slično, kao što se kaže one sadrže u sebi vid omalovažavanja te zbog toga ne ulaze u zabranjenu skupinu”.
Prema tome, prodaja (kupovina) upotrebnih predmeta poput sveski, olovaka, školskog pribora, posuđa, pa čak i odjeće, na kojima se nalaze slike životinja ili likova iz crtanih filmova, nije sporna inašaallah ako se sa njihovom prodajom (kupovinom) ne cilja prodaja (kupovina) samih slika. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com