Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
DOVLJENJE PODIGNUTIH RUKU I POTIRANJE LICA U ZIKRU POSLIJE NAMAZA
Alejkumusselam. Iz tvog pitanja se razumije da pitaš otprilike o tri različita pitanja. Prvo je: DOVLJENJE PODIGNUTIH RUKU POSLIJE PET PROPISANIH NAMAZA Dizanje ruku prilikom dovljenja je uopćeno propisano, kao što je prenešeno u mnoštvu vjerodostojih hadisa, i ono je jedan od razloga primanja dove.više
Alejkumusselam.
Iz tvog pitanja se razumije da pitaš otprilike o tri različita pitanja.
Prvo je:
DOVLJENJE PODIGNUTIH RUKU POSLIJE PET PROPISANIH NAMAZA
Dizanje ruku prilikom dovljenja je uopćeno propisano, kao što je prenešeno u mnoštvu vjerodostojih hadisa, i ono je jedan od razloga primanja dove. S tim da je podizanje ruku prilikom dovljenja može biti potvrđeni sunnet, tj. da je prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je na određenim mjestima i vremenima ili uz određene ibadete dovio podignutih ruku ili preporučio da se dovi. Ili može biti uopćeni sunnet, tj. da se prilikom dovljenja podignu ruke u bilo kojoj situaciji mimo onih koje su prenešene kao potvrđeni sunnet.
Međutim, učiniti praksom da se dovi sa podignutim ili nepodignutim rukama poslije svakog farz namaza, to nije propisano u Šerijatu. Doviti podignutih ruku nakon svakog farz namaza (tj. čineći to kao da je potvrđeni sunnet) nema nikakvog osnova u praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to nije prenešeno ni od jednog ashaba, niti je to bio stav ikog od tabi’ina. A osnov u ibadetima je zabrana, tj. da se ne čini nijedan ibadet za koji nema dokaz u Šerijatu. A svi oni koji su prenijeli i opisali namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niko od njih nije spomenuo da je dizao ruke i dovio poslije propisanih farz namaza. Nego je zikrio zikrove koji su prenešeni u vjerodostojnim hadisima. Prenosi Aiša, radijallahu anha, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko unese u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje” (Buharija (2697) i Muslim (1718)).
Kaže Ibn Kajjim:”Dova poslije predavanja selama nakon namaza, svejedno bio imam, klanjao sam ili za nekom drugim, to uopće nije bila uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Niti je to prenešeno u vjerodostojnim predajama niti dobrim (hasen), neki učenjaci su to učinili svojstvenim samo za sabah namaz i ikindiju. To nije radio (dova poslije predavanja selama nakon namaza) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, niti pravovjerne halife poslije njega, niti je tome poučio svoj Ummet. Nego je to mišljenje onih koji su vidjeli lijepim djelom kao nadoknadu za sunnet poslije ta dva namaza (sabah i ikindija). Većina dova koje su vezane za namaz, a koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i preporučio da se uče, učio ih je u namazu …” (Zadul-me’ad (1/248)).
Međutim, nema smetnje ako bi se klanjaču pojavio neki razlog za upućivanje dove nakon nekog završenog farz namaza da podigne ruke i dovi, pod uslovom da mu to ne postane stalna praksa. Ovo je dozvoljeno jer potpada pod opću propisanost činjenja dove sa dizanjem ruku, ali ne da se od toga napravi stalna praksa, tj. potvrđeni sunnet za koji treba imati dokaz.
Drugo pitanje je:
POTIRANJE RUKAMA PO LICU POSLIJE DOVLJENJA PODIGNUTIH RUKU
Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice (Ebu Davud (1485) od Ibn Abbsa i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum) ovaj hadis je munker (veoma loš) kao što ga takvim ocjenjuje Ebu Davud i Ebu Hatim (El-‘Ilel (2/351)). U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab (Tehzibul-kemal (7/281)).
Imam Malik negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim (Irvaul-galil (433 i 434)). Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano.
A treće pitanje je:
DA LI SE SURE IHLAS, FELEK I NAS UČE POSLIJE SABAHA I AKŠAMA PO TRI PUTA
Što se tiče navođenja u nekim knjigama da se učenje sura Ihlas, Felek i Nas ponavlja po tri puta nakon sabaha i akšama, za ovakvo nešto nema nikakvog spomena u hadiskim zbirkama, niti je nešto vjerodostojno prenešeno u ovom kontekstu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Najviše što je prenešeno po tom pitanju je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ove sure uče u sabah i naveče. Ovo se prenosi u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Abdullaha ibn Hubejba, radijallahu anhu, pa ga je u tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio da prouči ove tri sure po tri puta kada ustane i kada zanoći i da mu je to dovoljno za sve. Hadis su Tirmizi i Albani ocijenili vjerodostojnim, a Ibn Hadžer dobrim. I ovoga se razumije da učenje ove tri sure po tri puta spada u tzv. jutarnji i večernji zikr. A u tom kontekstu ovaj hadis su i navodili Nevevi, Ibn Tejmije i ostali koji su pisali o zikrovima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Prividna kolizija između fikhskog pravila i nekih kur’anskih ajeta
Alejkumusselam. Između ovog fikhskog pravila i spomenutih ajeta nema nikakve kolizije. Da je to tako najbolje se može razumjeti kada se navedu primjeri za svaki od njih. Primjer za ovo fikhsko pravilo je trudna žena kojoj su ljekari procijenili da ostanak djeteta u njenoj utrobi, odnosno neizvršavanviše
Alejkumusselam.
Između ovog fikhskog pravila i spomenutih ajeta nema nikakve kolizije. Da je to tako najbolje se može razumjeti kada se navedu primjeri za svaki od njih.
Primjer za ovo fikhsko pravilo je trudna žena kojoj su ljekari procijenili da ostanak djeteta u njenoj utrobi, odnosno neizvršavanje abortusa, vodi u neminovnu smrt trudnice zbog određene bolesti i deformacije kod djeteta. A oko te dijagnoze nema razilaženja među ljekarima kod kojih je vršen pregled. Nema sumnje da je ovo zlo po majku trudnicu. Sa druge strane, trudnoća je u poodmakloj dobi, tj. nakon četiri mjeseca i nakon što je duša udahnuta, a izvršiti abortus u ovom stanju je zabranjeno po idžmau učenjaka. Nema sumnje da je vršenje abortusa nad djetetom u koje je udahnuta duša zlo po to dijete.
Znači, dolazimo u situaciji da se jedna od ove dvije stvari moraju desiti, ili da se izvrši abortus ili da njegovo neizvršenje odvede u sigurnu smrt majku trudnicu. Ako izvršimo promatranje koja od ova dva zla su veće doćićemo do zaključka oko kojeg se dvojica ne bi trebalo da raziđu a to je da je smrt majke veće zlo od smrti djeteta kome je udahnuta duša ali se još nije rodilo, jer je majka osnov a dijete je njen ogranak, a osnov je preči od ogranka. Takođe, kravarina za ubistvo majke je 50 deva a za krvarina za ubistvo 5 deva, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima, te prema tome nema sumnje da je smrt majke veće zlo nego smrt djeteta u njenoj utrobi.
Nakon ovoga dolazi primjena gore spomenutog pravila a to je “da se čini manje zlo od dva zla ako je jedno od njih neminovno”.
A što se tiče ajeta “Bojte ste Allaha koliko možete”, njegov primjer je namaz čovjeka koji nije u stanju da klanja farz namaze stojeći zbog bolesti i slično, a stajanje u namzu, odnosno kijam je rukn namaza. Međutim, ovim ajetom se obavezuje taj čovjek da klanja namaz onako kako on može i da ga Allah ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. Zato kaže Uzvišeni “Bojte ste Allaha koliko možete” a on se ne može bojati Allaha po ovom pitanju više od ovoga. I ovakvih sličnih primjera može se navesti veoma mnogo.
A što se tiče ajeta “Onome ko se Allaha boji On će izlaz naći”, primjer za razumijevanje ovog ajeta je osoba koja radi u nekoj firmi kojoj direktor firme zabranjuje da klanja farz namaze na radnom mjestu, ili joj zabranjuje da ima bradu, ili ako je žensko zabranjuje joj da bude pokrivena. Ta je osoba sada u dilemi, ili će se bojati Allaha i obavljati Njegove naredbe klanjanja namaza u njegovom propisanom vremenu, puštanja brade ili pokrivanja ako je u pitanju žena, ili će poslušati direktora na uštrb vjere čineći harame pod izgovorom da mora od nečega živjeti i da nema drugog izlaza jer je teško naći posao.
U ovom slučaju ovoj osobi se kaže ono što je došlo u ajetu “Onome ko se Allaha boji On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se ne nada”, odnosno onome ko se Allaha boji tako što će radi obavljanja namaza u njegovom propisanom vremenu, puštanja brade ili pokrivanja ako je u pitanju žena, napustiti posao Allah će njemu naći izlaz i opskrbiti ga odakle se ne nada.
Nakon navedenih primjera da se primijetiti da nema dodirnih tačaka između fikhskog pravila i spomentih ajeta zbog kojih bi bili jedno drugom oprečni. Odnosno, situacije na koje se odnose ajeti nisu situacije na koje se odnosi ovo fikhsko pravilo.
A što se tiče tevekula (oslonca na Allaha) on se ne suprostavlja niti fikhskom pravilu niti spomenutim ajetima. Ve billahi tevfik.
_____________________________________
9. Pričanje unutar kupatila
Pitanje:
Selam alejkum!
Da li je zabranjeno pričati u kupatilu? Naime znam da se u kupatilu nalaze džini i šejtani, pa zato pitam šta je zabranjeno činiti u kupatilu.
ODGOVOR:
Alejkumusselam.
Oko teme govora prilikom obavljanja nužde prenose se tri hadisa:
Prvi – bilježi Muslim od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa mu je nazvao selam a on, sallallahu alejhi ve sellem, mu nije odgovorio.
Drugi – bilježi Ibn Madže od Džabira, radijallahu anhu, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa ga je poselamio. Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada me vidiš u tom stanju nemoj mi nazivati selam, a ako mi nazoveš selam neću ti odgovoriti”. Ovaj hadis vjerodostojnim ocjenjuju Abdulhak El-Išbili i Albani, a dobrim Ibn Hadžer.
Treći – bilježi Ebu Davud, Ahmed, Hakim i ostali, od Ebu Se’ida, radijallahu nahu, da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Da dva čovjeka izađu da obave veliku nuždu i pri tome otkriju stidna mjesta i razgovaraju, to zaista Allah mrzi”. Hadis ocjenju Hakim i Šuajb Arnaut vjerodostojnim, a slabim Ebu Davud i Albani zbog Ikrime ibn Ammara oko čije pouzdanosti postoji razilaženje i zbog poremećaja u senedu hadisa.
Po pitanju pričanja u kupatilu, wc-u i slično, islamski pravnici imaju tri mišljenja:
Prvo: da je pričanje prilikom vršenja nužde mekruh (pokuđeno) i ovo je stav većine učenjaka. Dokazuju to sa gore spomenutim hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa mu je nazvao selam a on, sallallahu alejhi ve sellem, mu nije odgovorio. I sa hadisom od Džabira, radijallahu anhu, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa ga je poselamio. Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada me vidiš u tom stanju nemoj mi nazivati selam, a ako mi nazoveš selam neću ti odgovoriti”.
Kažu da čovjek koji je nazvao selam nije zaslužio da mu se odgovori jer ne trebati nazivati selam onome ko vrši nuždu, pa tako ko nazove selam nekome ko je u takvom stanju u kojem ne priliči da se naziva selam, takav ne zaslužuje da mu se odgovori na selam. Međutim, ovakvom dokazivanju je prigovorio šejh Usejmin rekavši da je ovo tumačenje veoma slabo jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije obrazložio njegovo neodazivanje na selam zbog toga što je bio u stanju u kojem ne priliči da mu se odgovori na selam.
Takođe, zagovarači ovog stava kažu da je pričanje prilikom obavljanja nužde dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odgovorio na selam jer je odgovoriti na selam vadžib. Ovakvo tumačenje, kaže šejh Usejmin, ima smisla kod onih koji smatraju da je pričanje prilikom nužde haram.
Drugo mišljenje: da je pričanje prilikom obavljanja nužde haram. Ovaj stav između ostalih je i jedan od rivajeta imama Ahmeda.
Oni svoj stav dokazuju sa sve tri gore spomenuta hadisa. Kažu da hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, ukazuje da je pričanje prilikom obavljanja nužde dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odgovorio na selam jer je odgovoriti na selam vadžib. Ovakvom dokazivanju se može prigovoriti, kao što kaže šejh Usejmin, da nije tačno da on nije odgovorio na selam, nego je on odgodio odgovor na selam nakon što je obavio nuždu.
Treće mišljenje: da prilikom obavljanja nužde ne treba pričati osim po potrebi, kao na primjer da se nekom na nešto ukaže, ili da mu se neko obrati pa da mu odgovori, ili mu treba neka osoba pa se boji da će otići od njega, ili da traži od nekog da mu donese vode i tome slično. Ovaj stav zastupaju pored prvih fakiha i šejh Bin Baz i Usejmin od savremenih učenjaka.
Osim što šejh Usejmin na osnovu hadisa od Ebu Se’ida, radijallahu nahu, u kojem je došlo da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Da dva čovjeka izađu da obave veliku nuždu i pri tome otkriju stidna mjesta i razgovaraju, to zaista Allah mrzi” smatra da je pričanje u ovoj situaciji, tj. kada dvojica ljudi istovremeno obavljaju nuždu gledajući jedan drugom u stidno mjesto i razgovaraju, haram. Po zagovaračima ovog stava gore spomenuti hadisi od Ibn Omera i Džabira, radijallahu anhum, ne ukazuju na zabranu i pokuđenost nego na to da je preče ostaviti razgovor prilikom obavljanja nužde ili boravka u kupatilu i wc-u a da je po potrebi nema smetnje.
Nakon svega spomenutog može se reći da je odabrano mišljenje shodno dokazima ono što zastupaju učenjaci trećeg stava, tj. da prilikom obavljanja nužde ne treba pričati osim po potrebi i da najviše što se može reći je da je to mekruh (pokuđeno), a Allah zna najbolje.
Prema tome, pitanje ostavljanja govora u kupatilu nije vezano za boravkom džina i šejtana u njemu, jer oni svakako borave i u kući, nego je vezano nepriličnost govora prilikom obavljanja nužde. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KUPOVINA ZLATA I SREBRA PUTEM INTERNETA
Alejkumusselam. Nije problem u ovoj kupovini preko interneta to što robu nećeš vidjeti jer je ispravno da se kupuje neviđena roba na osnovu njenog opisa ili poznatog primjerka. Ono što je sporno u nekim vrstama roba koje su spomenute u pitanju je to što u njima ide (teče) kamata. Nije dozvoljeno daviše
Alejkumusselam.
Nije problem u ovoj kupovini preko interneta to što robu nećeš vidjeti jer je ispravno da se kupuje neviđena roba na osnovu njenog opisa ili poznatog primjerka.
Ono što je sporno u nekim vrstama roba koje su spomenute u pitanju je to što u njima ide (teče) kamata. Nije dozvoljeno da se preko interneta sa novcem kupuje zlato i srebro tako što će roba tek da stigne poštom. Zato što je šart da bi bilo dozvoljeno kupiti novcem zlato ili srebro da preuzimanje robe (zlata i srebra) i davanje novca bude iz ruke u ruku, tj. na licu mjesta, a to u ovom slučaju nije ostvareno.
Dokaz da u zlatu, srebru i novcu ide kamata, kao i da je šart njihove međusobne kupoprodaje da bude iz ruke u ruku je sljedeći hadis:
Prenosi se u hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pšenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, sol za sol, isto za isto, iz ruke u ruku; a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.
Prema tome, u hadisu su zlato i srebro spomenuti kao stvari u kojima ide kamata, a učenjaci su složni da ove dvije stvari imaju posebnu zajedničku osobinu (illet) zbog kojih u njima ide kamata, a to je njihova vrijednost, tj. oni predstavljaju protuvrijednost za sve ostale stvari i zato su se i koristili kao novac. Složni su savremeni učenjaci da se sve novčane valute pridružuju zlatu i srebru, tj. da i u njima teče kamata, jer imaju osobinu da predstavljaju vrijednost nečeg drugog. Na osnovu toga, šart da bi bilo dozvoljeno sa novcem kupovati zlato ili srebro je ono što je spomenuto na kraju hadisa “a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.
A ostale stvari u kojima ide kamata, a spomenute su u hadisu, tj. pšenica, ječam, sol i datula, pošto nemaju zajedničku osobinu zbog kojih u njima ide kamata, jer je njihova zajednička osobina to što su hrana i što se mjere zapreminom ili težinom (a ta zajednička osobina kod novca je vrijednost), nije šart dozvole kupovine ovih stvari sa novcem da bude iz ruke u ruku, nego je dozvoljeno da bude i na odgodu.
Prema tome, nije dozvoljeno preko inerneta novcem kupovati zlato i srebro (ili neku drugu novčanu valutu), a dozvoljeno je kupovati pšenicu, sol i hurme. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
POST ZBOG KRŠENJA OBEĆANJA I POST PETKOM
Alejkumusselam. Poslije prekršenog obećanja nema nikakvog osnova da se posti tri dana. Kršanje obećanja je osobina munafika kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kadviše
Alejkumusselam. Poslije prekršenog obećanja nema nikakvog osnova da se posti tri dana. Kršanje obećanja je osobina munafika kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri”. Međutim, onaj ko prekrši zakletvu, tj. namjerno se zakune Allahom da će uraditi ili da neće uraditi nešto u budućnosti pa to prekrši, kefaret (otkup) te zakletve je spomenut u suri El-Maide. Kaže Uzvišeni: “Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti”. (El-Maide, 89) Znači, onaj ko prekrši zakletvu ima izbora između toga da nahrani deset siromaha ili da ih odjene ili da roba oslobodi, a ako ne bude mogao ništa od ovog troga treba da posti tri dana.
A što se tiče posta petkom, o tome su prenešeni sljedeći hadisi:
Prvi: od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom osim ako posti dan prije ili dan poslije”. Hadis je mutefekun alejhi.
Drugi: takođe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte noć uoči petka izdvajati između ostalih noći sa kijamom, niti dan petak između ostalih dana sa postom osim ako je to post koji posti neko od vas”. Hadis bilježi Buharija nu svom Sahihu.
Treći: prenosi se od Džuvejrije, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod nje u petak a ona je bila zapostila, pa ju je pitao da li postila juče a ona je odgovorila da nije, a onda ju je upitao da li će postiti sutra, a ona je odgovorila da neće. Pa joj on reče: “Omrsi se”. Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu.
Spomenuti hadisi jasno ukazuju da nije dozvoljeno izdvajati dan petak sa postom, a da je dozvoljeno postiti petkom ako se posti dan prije ili dan poslije. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DŽUNUB KOJEM ISTIĆE NAMASKO VRIJEME
Alejkumusselam. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava. Prvi stav: da je džunub obavezan uzeti gusul pa makar to odvelo do toga da izađe namasko vrijeme. Ovo je stav hanefija, šafija i hanabila. Svoj stav dokazuju time što se u ovom slučaju daje prednost vadžibu kupanja, tj. gusula, nad vadžibom kviše
Alejkumusselam. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva stava.
Prvi stav: da je džunub obavezan uzeti gusul pa makar to odvelo do toga da izađe namasko vrijeme. Ovo je stav hanefija, šafija i hanabila. Svoj stav dokazuju time što se u ovom slučaju daje prednost vadžibu kupanja, tj. gusula, nad vadžibom klanjanja u namaskom vremenu.
Drugi stav: da je džunub u tom slučaju obavezan uzeti tejemum i klanjati kako mu ne bi isteklo namasko vrijeme. Ovo je stav malikija. Oni daju prednost obavezi ispunjavanja šarta klanjanja u namaskom vremenu nad ostalim šartovima i vadžibima. Ovo dokazuju time što ako bi džunub znao na početku namaskog vremena da neće naći vodu za gusul tek nakon što istekne namasko vrijeme on je obavezan da uzme tejemum i klanja u namaskom vremenu po idžamu učenjaka, a ne da nakon isteka namaskog vremena klanja sa gusulom.
Iako i jedno i drugo mišljenje imaju osnovu s tim da stav malikija ima jače uporište, a Allah zna najbolje.
Prema tome, ako je musliman džunub a ističe namasko vrijeme obavezan je uzeti tejemum i klanjati kako mu ne bi prošlo namasko vrijeme. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
LOMLJENJE KOSTIJU OD AKIKE
Alejkumusselam. Oko lomljenja kostiju akike učenjaci imaju dva mišljenja: Prvo mišljenje – da je mustehab da se kosti akike razdvajaju u zglobovima i da se od njih ništa ne lomi. Ovo je stav Aiše, radijallahu anha, At’a i hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. Oni svoj stav dokazuju sa jedniviše
Alejkumusselam.
Oko lomljenja kostiju akike učenjaci imaju dva mišljenja:
Prvo mišljenje – da je mustehab da se kosti akike razdvajaju u zglobovima i da se od njih ništa ne lomi.
Ovo je stav Aiše, radijallahu anha, At’a i hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba.
Oni svoj stav dokazuju sa jednim hadisom i jednim razumskim dokazom:
Hadis se prenosi od tabi’ina Ata’ od Umi Kurz da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Razdvaja se (tijelo zaklane akike) na organe (udove) i ne lome joj se kosti, daje se kao hrana i udjeljuje kao sadaka”. Hadis bilježi Hakim i ocjenjuje ga vjerodostojnim, a sa njim se slaže Zehebi, a šejh Albani ga ocjenjuje slabim iz dva razloga: prvi – što ravija Ata’ nije čuo od Aiše, radijallahu anha, i drugi – što su ove riječi ubačene (mudredž) u osnovni tekst hadisa, a Bejheki u svom Sunenu bilježi da su ovo riječi At’a a ne Aiše, radijallahu anha. Također, ibn Hazm ocjenjuje ovaj dodatak u hadisu slabim zbog ravije Abdulmelika ibn Ebi Sulejmana.
Prema tome argumentiranje sa ovom predajom je slabo, zato što sama predaja nije vjerodostojna i zato što iako bi prihvatili da je vjerodostojna, to su riječi ili Aiše, radijallahu anha, ili riječi Ata’, a kako kaže Ibn Hazm njihove riječi nisu dokaz u Šerijatu.
Razumski dokaz sa kojim argumentiraju ovaj stav je optizam, priželjkivanje i nadanje da sa ovakvim djelom se očekuje da će dijelovi, organi i udovi novorođenčeta biti čitavi i zdravi. Kaže šejh Usejmin (Eš-Šerhu el-mumti’u 7/499) : “Ovo mišljenje je slabo, jer za njega nema dokaza a što se tiče optimizma u tome ne treba da se ide mnogo daleko”.
Drugo mišljenje – da se kosti akike sijeku i lome kao i svake druge kosti zaklanog kurbana. Ovo je stav Zuhrija i Malika. Oni ovo dokazuju time što nije ništa vjerodostojno prenešeno što to zabranjuje, a sa druge strane lomljenje kosti zaklane životinje je nešto uobičajeno, takođe u tome je velika korist i olakšica za one koji konzumiraju to jelo.
Kaže malikijski učenjak Ibn Habib (El-Munteka 3/103): “Ovaj stav zastupa Malik jer ljudi u džahilijetu kada bi zaklali radi novorođenčeta ne bi lomili kosti, nego bi se one odvajale u zglobovima, pa je došao Islam sa olakšicom u tome, pa ako hoće oni koji kolju akiku mogu da rade kao oni u džahilijetu”. Kaže Kadi Abdulvehab Bagdadi (El-Me’une, str.671): “Dozvoljeno je lomiti kosti akike ali to ne znači da je to sunnet ili mustehab, nego kao vid negiranja zbog nelagodnosti koju su osjećali ljudi u džahilijetu zbog toga”.
Odabrano mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. da se kosti akike smiju sjeći i lomiti jer nema dokaza za ono što zastupaju zagovarači prvog mišljenja, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
DA LI JE SUNNET ZIKRITI POSLIJE FARZ NAMAZA
Alejkumusselam. Da je sunnet i mustehab zikriti nakon predavanja selama poslije pet propisanih namaza na tome je idžma’u učenjaka ovog Ummeta. Taj idžma prenose mnogi učenjaci, poput imama Nevevija u njegove dvije knjige “El-Ezkar” i “El-Medžmu’u”. Ova preporučenost zikra poslije farzova se odnosi nviše
Alejkumusselam.
Da je sunnet i mustehab zikriti nakon predavanja selama poslije pet propisanih namaza na tome je idžma’u učenjaka ovog Ummeta. Taj idžma prenose mnogi učenjaci, poput imama Nevevija u njegove dvije knjige “El-Ezkar” i “El-Medžmu’u”. Ova preporučenost zikra poslije farzova se odnosi na imama i muktedije, kao i na muško i žensko koji klanjaju pojedinačno. Kaže imam Nevevi (El-Ezkar 1/200): “Složni su učenjaci da je mustehab zikriti nakon propisanih namaza. O tome je prenešeno mnogo vjerodostojnih hadisa u različitim rivajetima”.
Kaže Uzvišeni: “A kada namaz završite, zikrite i stojeći, i sjedeći, i ležeći” (En-Nisa, 103). Takođe, u drugom ajetu kaže: “A kad se namaz obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i mnogo zikrite, da biste postigli što želite” (El-Džumu’a, 10).
U hadisu kojeg bilježi Buharija kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjajte kao što ste mene vidjeli da klanjam”, a od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo da je na kraju svakog propisanog namaza zikrio.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nakon svakog namaza izgovori 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH, 33 puta ALLAHU EKBER …, biće mu oprošteni grijesi pa makar bili poput morske pjene”.
A što se tiče toga da li se zikri poslije farzova ili poslije suneta, ili i poslije farzova i poslije suneta, ispravno je ono na što ukazuju jasni i nedvosmisleni hadisi da se zikri samo poslije farz namaza. Ovo je ujedno i stav većine učenjaka ovog Ummeta. Od jasnih hadisa koji presuđuju po ovom pitanju su:
Hadis od K’ab ibn Udžreta, radijallahu anhu, koji bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Riječi (zikrovi) koje se izgovore na kraju svakog propisanog namaza neće iznevjeriti onoga koji ih izgovara: 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 34 puta ALLAHU EKBER”. Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Mugire ibn Š’ubeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svakog propisanog namaza govorio: “LA ILLAHE VAHDEHU LA ŠERIKE LEH ….”. Prema tome, u oba hadisa je jasno naznačeno da se ovi zikrovi izgovaraju nakon “propisanog namaza”. Zato je većina učenjaka, kako prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (3/80) sve ostale rivajete u kojima je spomenut opći izraz “poslije svakog namaza” ograničila sa ovim što je došlo u hadisu K’ab ibn Udžreta, radijallahu anhu.
Kada je Bin Baz upitan da li se zikri sa prenešenim zikrovima samo poslije farza ili može i poslije suneta, odgovorio je da se svi zikrovi uče poslije farzova osim što se nakon predavanja selama na kraju suneta i nafila izgovori sljedeće: 3 PUTA ESTAGFIRULLAH, ALLAHUMME ENTE ESSELAMU VE MINKE ESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A ovo je preneseno u vjerodostojnom hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu gdje je on kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam nakon namaza izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH …”. prema tome u hadisu nisu spomenuti propisani niti nafile namazi, pa tako obuhvata i jedne i druge.
Također, ispravno je da se ovi zikrovi uče i izgovaraju nakon farza a prije klanjanja suneta. Na ovom stavu su skoro svi učenjaci i ovo je praksa muslimana sa generacije na generaciju. Ibn Hadžer zaključuje iz gore spomenutih hadisa da se zikr uči odmah nakon završetka farz namaza (Fethul-bari 3/80). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
SLIJEĐENJE MEZHEBA
Alejkumusselam. Običan musliman nije nijednog mezheba, niti je ispravno da se pripisuje nekom mezhebu, on nema mezheba makar za sebe tvrdio da je na određenom mezhebu. Ispravno je da je mezheb običnog muslimana mezheb njegovog muftije ili šejha (učenjaka). Na običnom muslimanu je da vodi računa kogaviše
Alejkumusselam.
Običan musliman nije nijednog mezheba, niti je ispravno da se pripisuje nekom mezhebu, on nema mezheba makar za sebe tvrdio da je na određenom mezhebu.
Ispravno je da je mezheb običnog muslimana mezheb njegovog muftije ili šejha (učenjaka). Na običnom muslimanu je da vodi računa koga će pitati i od koga će uzimati propise vjere, ne treba uzeti za muftiju ili šejha (učenjaka) čija tumačenje i odgovore slijedi osim onoga za koga pouzdano zna da ima šerijatskog znanja, da radi po onome što zna i da je bogobojazan. Kaže Uzvišeni: “Pitajte učene ako vi ne znate”. (En-Nahl, 43).
Običan musliman nema mezheba niti slijedi ijedan mezheb, jer neki mezheb slijedi onaj ko je sposoban da razumije i zna šerijatske argumente koje mezheb koristi, ko poznaje metodologiju (usulul-fikh) tog mezheba na kojem je on zasnovan, ko poznaje način dokazivanja određenih šerijatskih pitanja i ko je upoznat sa većinom mes’ela koje zastupa mezheb. Da bi neko sve ovo poznavao mora da izučava taj mezheb, svejedno u školama ili pred šejhovima, tj. treba preći neku fikhsku knjigu iz tog mezheba, kao i učiti usulil-fikh na kojem počiva taj mezheb, a uz sve to neophodno je da upozna fetve, stavove i mišljenja imama tog mezheba. A onaj musliman koji se apsolutno nije za ove stvari osposobljavao a za sebe tvrdi da je on hanefija, šafija, malikija ili hanbelija i slično, on samom tom tvrdnjom nije i postao sljedbenik tog mezheba, kao što sa tvrdnjom da je on fakih (poznavaoc islamskog prava), gramatičar ili pisac, samom tom tvrdnjom on nije postao to što tvrdi.
Pojašnjenje: obični musliman koji za sebe kaže da je hanefija, malikija, šafija ili hanbelija, on time tvrdi da on slijedi tog imama i ide putem kojim je on išao (misli se na fikhske propise). Ova tvrdnja bi bila ispravna kada bi on slijedio put u znanju, argumentiranju i izvlačenju propisa iz šerijatskih argumenata baš onako kao je to radio imam za kojeg tvrdi da ga slijedi. Međutim, ako on ovo ništa ne poznaje pa kako onda da se pripisuje njegovom mezhebu? To znači da je njegova tvrdnja potpuno prazna i nema nikakvo značenje.
Zato, nema sumnje da je teško pojmiti da je običan musliman na nekom mezhebu i da slijedi neki mezheb. A uz to ako još dodamo da musliman uopće nije dužan da slijedi određeni mezheb nekog čovjeka iz Ummeta tako što će slijediti sve njegove stavove a ostaviti sve stavove drugih učenjaka, jer ga time nije obavezao njegov Gospodar, niti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Ovakvo tumačenje mezheba običnog muslimana naširoko je pojasnio Ibnul-Kajjim u svojoj poznatoj knjizi “I’alamul-muvekki’in”, takođe to navode mnogi drugi učenjaci što od prvih tako i od potonjih.
Prema tome, običan musliman nema mezheba, niti se pripisuje nekom mezhebu. Ili drugim riječima on je na mezhebu svog muftije i šejha (učenjaka) kojeg slijedi.
Sa druge strane, na sva tvoja postavljena pitanja: da li je dozvoljeno miješati mezhebe npr.( po hanbeliski, po šafijski, ili dalje..), da li čovjek može klanjati po Kur’anu i sunnetu znači raditi ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio znači klanjati po više mezheba, da li čovjek može ne slijediti nijedan mezheb i šta treba biti ili znati da čovjek promijeni mezheb, dovoljan je samo jedan odgovor, a to je da musliman nije dužan da slijedi jedan određen mezheb nego mu je to samo dozvoljeno. Ako nema šerijatskog znanja obavezan je pitati muftiju ili učenjaka u čije znanje ima povjerenja. A ako je dostigao stepen idžtihada, tj. postao je toliko učen da je sposoban da sam izvlači propise iz šerijatskih dokaza Kur’ana, sunneta, kijasa i slično, nije mu dozvoljeno da slijedi bilo koga. A ako je na stepenu između ove dvojice, tj. niti je običan musliman u poznavanju islamskih propisa, a niti je dostigao stepen idžtihada, nego ima dovoljno znanja i razumijevanja da je sposoban da slijedi ono mišljenje učenjaka koje ima jače argumente, onda je na njemu da slijedi one stavove učenjaka koji imaju jače dokaze. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
MORA NA SISI KOJA PIJE KRV
Alejkumusselam. Nije dozvoljeno jednom muslimanu da ide kod “hodža” koji prave zapise i da ih koristi, jer na taj način se ljudima u većini slučajeva pravi sihr koji je u Šerijatu strogo zabranjen. Trebaš odmah da uništiš sve zapise koje imaš tako što ćeš proučiti Bismilu i zapaliti ih. Pokaj se zaviše
Alejkumusselam.
Nije dozvoljeno jednom muslimanu da ide kod “hodža” koji prave zapise i da ih koristi, jer na taj način se ljudima u većini slučajeva pravi sihr koji je u Šerijatu strogo zabranjen. Trebaš odmah da uništiš sve zapise koje imaš tako što ćeš proučiti Bismilu i zapaliti ih. Pokaj se za to što si nosio zapise i kontaktirao “hodže” da kod njih riješiš svoj problem.
Ova stranica nastoji da poduči ljude ispravnom Islamu i njegovom praktikovanju, pa tako imamo mnogo tekstova u kojima se govori o sihru, griješnosti onih koji ga prave (onaj ko pravi sihre izlazi iz vjere Islama jer je sihr kufr – nevjerstvo), o grijehu onih koji idu kod sihirbaza i tome slično.
Tvoje davanje imena i datuma rođenja upućuje na to da si imao iskustva sa sihirbazima jer oni na taj način mogu da prave sihr onome ko im te podatke da, pa se tako toga moraš strogo čuvati. Ako imaš potrebe da se liječiš od sihra i džinskog djelovanja treba da to radiš kod onih koji liječe Kur’anom, a da se strogo kloniš sihirbaza koje možeš prepoznati po mnogim znakovima, a neki od njih su da traže ime, ime majke, sliku, datum rođenja, dio odjeće i slično, kako bi na osnovu toga pravili sihre kojima štete ljudima.
Jedini ispravan način liječenja od sihra i džinskog djelovanja je u praktikovanju i pridržavanju vjere Islama i klonjenju od onoga što je tom vjerom zabranjeno, učenjem Kur’ana, dova i zikrova koji su prenešeni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i liječenjem kod onih koji liječe učenjem Kur’ana, a ne zapisima i slično.
Isto tako, treba da znaš da tebi kao muslimanu nije dozvoljeno da ideš na bazene gdje ima golih ili polugolih žena, da se tamo i ti razgolišavaš, sa njima družiš i upadaš u sporne veze što može odvesti u zinaluk i tome slično.
A što se tiče tog problema koji imaš na svojoj sisi, treba da se obratiš ljekaru i da ti on dijagnosticira bolest i da ti lijekove za nju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Je li mjesečarenje uzrokovano džinskim djelovanjem
Eselamu alejkum. Nakon istraživanja ovog pitanja nisam uspio ništa naći od šerijatskih tekstova koji govore o ovoj temi, i ne samo to nego čak nisam našao da je neko od učenjaka nešto o ovome govorio i pojašnjavao sa šerijatske strane. A stručnjaci koji govore o simptomima džinskog napada, sihra i sviše
Eselamu alejkum.
Nakon istraživanja ovog pitanja nisam uspio ništa naći od šerijatskih tekstova koji govore o ovoj temi, i ne samo to nego čak nisam našao da je neko od učenjaka nešto o ovome govorio i pojašnjavao sa šerijatske strane. A stručnjaci koji govore o simptomima džinskog napada, sihra i slično uglavnom uopšte ne spominju kao simptom mjesečarenje, odnosno da je ono rezultat džinskog ili sihirbaskog djelovanja.
Samo na jednom mjestu gdje se navode simptomi šejtansko-džinskog djelovanja u snovima pročitao sam da ponekad džini prisile spavača da hoda u snovima kako bi ga prestaršili kada se probudi i spozna da nije na mjestu gdje je spavao.
Uglavnom, ono što ja mogu zaključiti nakon pokušaja da utvrdim da li mjesečarenje ima šejtansko-džinsku pozadinu, je da se mjesečarenje u osnovi vraća na poznati poremećaj prilikom spavanja koji ima svoju neurološku, psihičku i fizičku pozadinu. A razlozi i faktori koji utiču na hodanje u toku sna kod djece su nepoznati do dana danas među ljekarima. U većini slučajeva mjesečarenje se veže za premorenost, psihičku rastrešenost, nesanicu i slično tome.
A dalja priča oko toga kako medicina na to gleda nije moja specijalnost i nema smisla da ja prenosim šta ljekari o tome kažu. U većini slučajeva mjesečarenje kao poremećaj u snu završi sretnim završetkom i dovoljno je za njegovo liječenje preduzeti neke preventivne mjere prije spavanja poput sljedećeg:
– udaljavanje opasnih i oštrih predmeta, ključeva od auta, ključeva od vanjskih vrata od kuće iz sobe u kojoj spava dijete,
– postaviti zvono na vrata sobe za spavanje tako da prilikom otvaranja proizvodi dovoljno jak glas da probudi dijete,
– postavljanje željeznih šipki na prozore kako bi se spriječio izlazak i pad djeteta kroz prozor,
– obavezno zaključavanje vanjskih vrata sa uklanjanjem i sakrivanjem ključa,
– poželjno je da soba za spavanje djeteta bude na donjem spratu kako bi se izbjeglo njegovo hodanje niz stepenice,
– da njegov krevet ne bude na sprat.
Sve ove preventivne mjere su usmjerene da se spriječi da se dijete ozlijedi, a samo liječenje mjesečarenja uglavnom je kod ljekara specijaliste za te stvari.
Pogrešno je shvatanje da osobu koja hoda u toku sna ne treba buditi jer je to opasnost za nju, a što je zasnovano na tome što ta osoba kada se probudi jedno vrijeme izgubi kontrolu nad sobom, pa se misli da joj se time može naškoditi, što je pogrešno. Takođe, preovladava pogrešno shvatanje da se osoba koja hoda u toku sna ne izlaže neprijatnostima i ozljedama (kao da je nešto čuva) što je potpuno pogrešno, jer mjesečar može izgubiti ravnotežu, može pasti, može doživjeti teške ozljede i tome slično.
Prema tome, mjesečarenje nije posljedica džinskog djelovanja nego je to poremećaj u toku spavanja čiji razlozi i faktori i dan danas nisu potpuno poznati. Taj poremećaj se liječi kod ljekara i nema potrebe da se zbog toga uči rukja ako nema nekih drugih simptoma koji ukazuju na džinsko djelovanje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com