Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
KLANJANJE NAMAZA U STANJU DŽUNUBLUKA
Alejkumusselam. Ko klanja namaz a džunub je, svejedno bilo to iz zaborava ili neznanja da je džunub, namaz mu je neispravan jer je šart ispravnosti namaza čistoća. Kaže Uzvišeni: “A ako ste džunubi onda se okupajte” : (El-Maide, 6). S tim da onaj ko to uradi nije griješan jer je Uzvišeni oprostio ovviše
Alejkumusselam. Ko klanja namaz a džunub je, svejedno bilo to iz zaborava ili neznanja da je džunub, namaz mu je neispravan jer je šart ispravnosti namaza čistoća. Kaže Uzvišeni: “A ako ste džunubi onda se okupajte” : (El-Maide, 6).
S tim da onaj ko to uradi nije griješan jer je Uzvišeni oprostio ovom Ummetu ono što se iz zaborava uradi. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da Uzvišeni kada je objavio: : “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nehotice uradimo”, :kaže Uzvišeni: :“Učinio sam to”….”:. takođe, bilježi Ibn Madže u svom Sunenu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah oprostio mom Ummetu ono što nehotice, iz zaborava i u prisili urade”. Šejh Albani i Šuajb Arnaut hadis ocjenjuju vjerodostojnim. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Učenje dova za životinje
Alejkumusselam. Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Amr ibn Šuajba od njegovog oca a on od njegovog djeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas oženi ženu i kupi slugu neka kaže: Allahu moj, molim te da mi daš hajra u njoj i hajra u onome na čemu si je stvorio, i uviše
Alejkumusselam. Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Amr ibn Šuajba od njegovog oca a on od njegovog djeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas oženi ženu i kupi slugu neka kaže: Allahu moj, molim te da mi daš hajra u njoj i hajra u onome na čemu si je stvorio, i utječem ti se od njena zla i od zla onoga na čemu si je stvorio. A kada kupi devu neka je uzme za vrh grbe i neka dovi isto”. Hadis su ocijenili vjerodostojnim Hakim, Zehebi i Abdulhak Išbili, a dobrim šejh Albani. U hadisu je potvrđena propisanost dovljenja Allahu da učini životinju hairli. Prema tome, nema smetnje da se dovi slična dova za zaštitu životinje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
UČENJE SURE NA 3. I 4. REKATU
Alejkumusselam. Od upute i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se na trećem i četvrtom rekatu farz namaza uči samo Fatiha. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je rekao: “Klanjao je Allahov Poslanik sa nama pa je na prva dva rekviše
Alejkumusselam. Od upute i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se na trećem i četvrtom rekatu farz namaza uči samo Fatiha. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je rekao: “Klanjao je Allahov Poslanik sa nama pa je na prva dva rekata podne i ikindije namaza učio Fatihu i dva rekata, ponekad bi ajet učio tako da ga čujemo, odužio bi prvi rekat, a na zadnja dva (trećem i četvrtom) učio bi Fatihu”.
Pa je tako učenje sure na trećem i četvrtom rekatu farz namaza suprotno sunnetu. Po nekim učenjacima ko to uradi mustehab mu je da učini sehvi-sedždu jer je dodao u namazu nešto što se ne uči, a sehvi-sedžda se između ostalog čini kada se neko učenje ili neke radnje dodaju ili oduzmu u namazu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
UZIMANJE SVJEDOKA PRI DAVANJU TALAKA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berkatuhu. Ono na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta od prvih i potonjih generacija je da se valjanost talaka ne uvjetuje svjedočenjem svjedoka. Jer je davanje talaka je pravo muškaraca, pa kada muž da ženi talak smatra se da je pao talak pa makar nemao svjedoke daviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berkatuhu. Ono na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta od prvih i potonjih generacija je da se valjanost talaka ne uvjetuje svjedočenjem svjedoka. Jer je davanje talaka je pravo muškaraca, pa kada muž da ženi talak smatra se da je pao talak pa makar nemao svjedoke da je dao talak.
Međutim, uzimanje svjedoka pri davanju talak je mustehab na osnovu riječi Uzvišenog:
“I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći”. (Et-Talak, 2)
Kaže imam Kurtubi u svom tefsiru (18/157) da se u ajetu riječi Uzvišenog “I kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite” po nekim učenjacima vraća na talak a po drugima na vraćanje žene, dok po trećima i na jedno i na drugo, a da vanjsko značenje ajeta ukazuje da se ove riječi odnose na vraćanje žene a ne na talak. Zatim Kurtubi dalje navodi da je uzimanje svjedoka prilikom vraćanja žene a i davanja talaka mustehab kod Ebu Hanife, dok je kod Šafije vadžib prilikom vraćanja žene a mustehab pri davanju talaka.
Korist od uzimanja svjedoka pri davanju talaka je u tome da ne bi neko od supružnika negirao talak kao i da neko od njih tvrdi trajanje braka prilikom smrti drugog a razvod se desio. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
ŽENIDBA SA AMIDŽINOM KČERI
Alejkumusselam. To što si nazvala zapanjujućom informacijom je u Šerijatu jasno definisano oko čega nema razilaženja među učenjacima. Složni su učenjaci da je dozvoljeno oženiti amidžišnu, dajdžišnu i tetišnu našto ukazuju dva ajeta iz sure En-Nisa (23 i 24). Kaže Uzvišeni: “Zabranjuju vam se: materviše
Alejkumusselam.
To što si nazvala zapanjujućom informacijom je u Šerijatu jasno definisano oko čega nema razilaženja među učenjacima. Složni su učenjaci da je dozvoljeno oženiti amidžišnu, dajdžišnu i tetišnu našto ukazuju dva ajeta iz sure En-Nisa (23 i 24).
Kaže Uzvišeni: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,
I udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene. Ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je”. (En-Nisa’ 23-24)
U prvom ajetu i na početku drugog Uzvišeni Allah nabraja koje žene je muslimanu zabranjeno oženiti, a onda kaže: “To su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene”. Kažu mufessiri, poput Ibn Kesira, El-Džessasa, Ibnul-‘Arebija, Ibn Dževzija, S’adija, Rešida Ride i mnogih drugih, da se pod ovim riječima “a ostale su vam dozvoljene” misli na sve žene koje nisu spomenute u prethodnom tekstu ajeta. Neki od njih, kao Rešid Rida u svom tefsiru “El-Menar” (5/7) i S’adi u svom tefsiru “Tejsiru el-kerimi er-rahman” (1/173), da bi stvar bila jasnija kažu “riječi Uzvišenog “a ostale su vam dozvoljene”, tj. poput kćerke amidže, kćerke daidže, kćerke tetke od oca i kćerke tetke od majke”. Negirati ovo što je došlo u ova dva ajeta znači utjerivati Uzvišenog Allaha u laž a to je djelo kufra. Zato nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je dozvoljeno oženiti kćerku amidže, didže i i tetki sa obe strane. I to je praksa muslimana od ashaba do dana današnjeg pa čak i u Turskoj.
Nakon poznavanja ova dva ajeta (En-Nisa’ 23-24) suvišno je svako filozofiranje oko ove teme.
A što se tiče druge informacije, tj. da svekar može oženiti snahu ako mu sin preseli, ona je suprotna prethodnoj, tj potpuno je netačna. Svekru je zabranjeno za sva vremena da oženi ženu koju je ženio njegov sin, svejedno razveo se njegov sin od nje ili umro. Na ovo ukazuje isti gore spomenuti ajet u suri En-Nisa’ broj 23, tj. riječi Uzvišenog: “i žene vaših rođenih sinova”, odnosno i žene vaših rođenih sinova su vam zabranjene. Takođe, oko ovog nema razilaženja među učenjacima niti smije biti.
Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
KLANJE KURBANA NA TEMELJU KUĆE
AlejkumusSelam! Na pitanje da li je čovjek obavezan da na temelj zakopane kuće kolje ovna ili da li je istina da nije dozvoljeno useljenje bez obavljenog takvog čina (klanja ovna), da li je to ostao adet ili je propis po islamu, odgovorio je prof. Dr. Enes Ljevaković, inače fetva-i-emin, ovim odgovoviše
AlejkumusSelam!
Na pitanje da li je čovjek obavezan da na temelj zakopane kuće kolje ovna ili da li je istina da nije dozvoljeno useljenje bez obavljenog takvog čina (klanja ovna), da li je to ostao adet ili je propis po islamu, odgovorio je prof. Dr. Enes Ljevaković, inače fetva-i-emin, ovim odgovorom: “Nema vjerske obaveze klanja kurbana na temelju kuće. To je naš bosanski običaj, a ne neki obavezujući islamski propis. To ne spada ni u naređene ni u zabranjene, već u dozvoljene adete na temelju općeg principa da su sve stvari dozvoljene osim onih koje su izričito zabranjene“. (pitanja@rijaset.ba, Klanje kurbana na temelju kuće). Kada bi se hodže koje tvrde da je svakom muslimanu obaveza da se kurbanska krv prolije na temelju kuće makar držali odgovora onog ko je postavljen ispred zvanične institucije kojoj pripadaju?
Međutim, ovaj odgovor je samo djelimično tačan, tj. prvi dio u kojem se kaže da nema vjerske obaveze klanja kurbana na temelju kuće i da je to naš bosanski običaj, a ne neki obavezujući islamski propis. A riječi “to ne spada ni u naređene ni u zabranjene, već u dozvoljene adete na temelju općeg principa da su sve stvari dozvoljene osim onih koje su izričito zabranjene”, ne priliči da ih izrekne neko kome je povjeren emanet šerijatskog odgovaranja na pitanja. Jer ko imalo poznaje islamska pravila i principe zna da se opći princip “sve stvari su dozvoljene osim one koje su izričito zabranjene” odnosi na adete, tj. međuljudske postupke a ne na ibadete kod kojih važi drugi opći princip koji glasi “osnov u ibadetima je zabrana sve dok nemamo dokaz da je propisano“.
Sa druge strane, običan musliman pravi jasnu razliku između ražnja, koji se kolje da bi se ljudi počastili i nahranili, i između klanja kurbana koji se kolje u ima Allaha kao vid ibadeta (ili u ime šejtana i džina kojima se približuje preko tog ibadeta, što predstavlja veliki širk). A nema sumnje da je klanje kurbana jedan od najvećih ibadeta u islamu. Pa kako se može reći za klanje kurbana na temelju kuće, a klanje kurbana je čisti ibadet oko čega nema razilaženja među učenjacima, da ne spada ni u naređene ni u zabranjene adete. Ispravno je da je klanje kurbana na temelju kuće po Šerijatu zabranjeni adet, jer je samo klanje kurbana ibadet, a za ovo klanje kurbana (na temelju kuće) nema dokaza u Šerijatu pa mu je osnova zabrana. I ne samo to nego dokazi ukazuju da je ovaj običaj paganska zaostavština i djelo širka (upućivanje ibadeta nekom mimo Allaha) svejedno velikog ili malog, o čemu će biti govora.
Treba znati da klanje na temelju kuće nije običaj koji je prisutan samo kod Bošnjaka, jer je ovaj običaj prisutan i kod srpskog naroda. Naime, prilikom gradnje kuće u srpskom narodu postoji običaj klanja na temelju. Na istočnom dijelu iskopanog temelja kuće mora se nešto zaklati: svinja, jagnje, ili pijetao. Zatim se glava “žrtvene” životinje zakopa ispod kamena-temeljca. Kod njih se vjeruje da je taj običaj preostatak drevnog oblika žrtvovanja nekog člana kuće, kao dar “dušama predaka”, od kojih se kao uzdarje očekivalo da novoj zgradi podare sigurnost, a članovima porodice u novoj kući zdravlje i dugovječnost.
Takođe, stari niški Romi veruju da svaka kuća ima svog anđela čuvara – Sajbiju. Zato je potrebno, pošto neko sagradi, ili se se useli u novu kuću, da prinese žrtvu Sajbiji, tako što će u kućnom temelju da zakolje ovcu. Za ovu priliku se kupuje što veći bijeli ovan sa povijenim rogovima. Tim povodom se priređuje večera za kuću da bi ukućani u novom domu imali dobro zdravlje, i da bi u kući vladao mir i porodična harmonija.
Idejna pozadina klanja kurbana na temelju kuće kod Bošnjaka je da ako se ne prolije krv na temelju sa klanjem kurbana da će se prosut krv nekog drugog, tj. da se tim klanjem zaštite radnici na kući ili ukućani od neke nesreće. Ili drugo tumačenje da kolje kurban na temelju radi bereketa i zaštite od nevolja. A opće uvjerenje kod mnogih je da ako se ne zakolje da nije nikako dobro za radnike koji rade na kući, samoj kući i ukućanima, a zašto nije dobro i kako ni sami ne znaju.
Nema sumnje da klanje kurbana, ovna, jagnjeta ili neke druge životinje kod Srba, Roma i Bošnjaka ima pagansku pozadinu. To da li je ovo naslijeđeno od starih Slovena, bogumila ili nekog trećeg to zahtijeva da se napravi istraživanje, a sa šerijatske strane porijeklo ovog paganskog adeta nije bitno niti ono utiče na konačan sud o ovome.
Imajući u vidu sve spomenuto, klanje neke životinje prilikom gradnje kuće, na kraju ili početku same izgradnje se može podijeliti u sljedeća tri stanja:
Prvo: da vlasnik kuće koja se gradi prilikom akcije saljevanja ploče ili temelja kuće zakolje ovcu ili ovna, ali ne na temelju ili ploči, sa ciljem da nahrane prisutne koji su se odazvali akciji bez ikakvih praznovjernih uvjerenja. Ovaj vid klanja u osnovi nije sporan iako je bolje da se ljudi klone i ovog načina klanja kako se ne bi vezivao za klanje kurbana na ploči.
Drugo stanje: da se zakolje kurban (ovan ili ovca) na temelju ili ploči sa uvjerenjima koje smo gore spomenuli: radi bereketa i zaštite od nevolja, jer ako se ne prolije krv na temelju sa klanjem kurbana da će se prosut krv nekog drugog ili jednostavno da se mora prolit krv na temelju. S tim da oni koji zakolju kurban na temelju sa ovakvim ili sličnim uvjerenjima smatraju da je Uzvišeni Allah taj koji je učinio klanje kurbana zaštitom od zla i onim sa čime se dobija bereket i hair u kući. Klanje kurbana na temelju kuće u ovakvom obliku je šerijatski zabranjeno, predstavlja novotariju, oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima i mali širk.
Dokaz da je zabranjeno je hadis od Sabit ibn Ed-Dahhaka, radijallahu anhu, u kojem prenosi da se neki čovjek zavjetovao da će zaklati devu na mjestu Buvane, pa je o tome pitao Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. A on ga je upitao: “Je li na tom mjestu bio neki od džahilijetskih kipova koji se obožavaju?”, on mu je odgovorio da nije. Zatim ga je priupitao: “Je li se na tom mjestu praznovao neki džahilijetski praznik?”, a on mu je takođe odgovorio da nije. A onda mu je rekao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Ispuni svoj zavjet, zaista nema ispunjavanja zavjeta sa kojim se griješi Allahu, ni sa kojim se kidaju rodbinske veze niti u onome što sin Ademov ne posjeduje”. (Ebu Davud 3313, vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Hadžer i Albani)
Hadis upućuje da je zabranjeno klati devu (ovcu ili ovna) na mjestima gdje su mušrici imali svoje kipove ili gdje su obilježavali svoje praznike. A klanje ili žrtvovanje ovna, ovce i slično na temelju kuće je od ostataka paganskih običaja, te prema tome muslimanu nije dozovljeno na osnovu gore spomenutog hadisa da na istom mjestu (tj. temelju kuće) kolje šerijatski ispravan i opravdan kurban a kamoli da kolje kurban sa uvjerenjima kako je kod nas običaj.
Dokaz da je ovo novotarija i oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima je nedvojbena činjenica da u Šerijatu nije ništa preneseno niti od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti selefa ovog Ummeta po pitanju klanja kurbana na temelju kuće. Klanje kurbana je ibadet a nijedan ibadet nije dozvoljeno činiti ako nemamo u tome uporište u Šerijatu. S toga nema sumnje da je klanje kurbana na temelju kuće novotarija u vjeri a uz to još predstavlja oponašanje pagana u njihovim vjerskim običajima jer je klanje kurbana na temelju kuće ostatak paganskih običaja.
A da je klanje kurbana na temelju kuće u ovom obliku mali širk to proizilazi iz toga što oni koji kolju kurban na temelju kuće radi zaštite, bereketa i svega drugog što je spomenuto, oni su učinili sebebom i razlogom nešto (tj. klanje kurbana na temelju kuće) što Šerijat nije učinio razlog za postizanje i dobijanje onog što misle da time postižu (tj. bereket, zaštitu i slično).
Treće stanje: da se na temelju ili ploči kuće zakolje kurban (ovna ili ovcu) džinima, melecima, ili bilo kome drugom mimo Allaha sa uvjerenjima da ga isti zaštite od nevolja i slično. Ovaj vid klanja kurbana na temelju kuće je veliki širk koji izvodi svoga počinioca iz vjere. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je klanje kurbana nekome mimo Allaha veliki širk.
Prema tome, klanje kurbana na temelju kuće radi bereketa, zaštite i da bi se krv prosula je paganski običaj koji je zabranjeno raditi, on predstavlja novotariju u vjeri, oponašanje pagana u vjerskim običajima i može biti mali ili veliki širk shodno stanju i uvjerenju onog koji radi to djelo. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakić
preuzeto sa stranice http://www.n-um-com
Vidi manjeKORIŠTENJE KREMA KOJE SADRŽE ALKOHOL
Alejkumusselam. Odgovor na ovo se vraća na pitanje da li je alkohol čist ili nečist, pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se koriste kreme koje u sebi sadrže alkohol i obrnuto ako je obrnuto. Oko čistoće alkohola, svejedno bio on medicinski ili obični, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Osnovviše
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo se vraća na pitanje da li je alkohol čist ili nečist, pa ako je nečist onda nije dozvoljeno da se koriste kreme koje u sebi sadrže alkohol i obrnuto ako je obrnuto.
Oko čistoće alkohola, svejedno bio on medicinski ili obični, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Osnov u stvarima je da su čiste sve dok nam ne dođe validan šerijarski dokaz da je nešto nečisto. Oni koji dokazuju nečistoću alkohola time što je alkohol zabranjen to nije ispravno, jer nije sve što je zabranjeno nečisto. Takođe, dokazivanje nečistoće alkohola sa ajetom: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su nečistoća, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide 90), je slabo jer se ovdje misli na nečistoću u prenesenom značenju zbog toga što su kocka i strelice za gatanje same po sebi čiste. Iako su na stavu da je alkohol nečist četiri mezheba ispravno je ono na čemu su Lejs ibn S’ad, Rebi’atu Er-R’ej, El-Muzeni (učenik Šeafije), čejh Albani i Ibn ‘Usejmin, da je alkohol čist jer nema dokaza da je nečist.
Prema tome, dozvoljeno je da se koriste kreme koje u sebi sadrže alkohol, a Alah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Liječenje nemuslimana od sihra sa rukjom
Kako si ti opisala stanje tvog bivšeg muža, najprije će biti da se radi o sihru (crnoj magiji). A sihr ili crna magija su istina, oni postoje i djeluju na ljude. Zato pokušaj da svog muža ubijediš da se liječi ALI ISKLJUČIVO ŠERIJATSKOM RUKJOM, TJ.UČENJEM KUR’ANA. Nipošto nemoj ići sličnim hodžama kviše
Kako si ti opisala stanje tvog bivšeg muža, najprije će biti da se radi o sihru (crnoj magiji). A sihr ili crna magija su istina, oni postoje i djeluju na ljude. Zato pokušaj da svog muža ubijediš da se liječi ALI ISKLJUČIVO ŠERIJATSKOM RUKJOM, TJ.UČENJEM KUR’ANA. Nipošto nemoj ići sličnim hodžama koji navodno liječe bez učenja Kur’ana, jer će mu belaj samo povećati a uzeće mu mnogo novca.
S obzirom da nisi muslimanka ti bi se trebala prvo da upoznaš malo sa islamom… Uglavnom to što tebe zanima oko sihra – crne magije i liječenja od istog, to možeš naći na ovoj istoj stranici naročito pod rubrikom SIHR – DŽINI, a i mnoge druge stvari vezane za islam možeš naći na ovoj stranici, naravno da bi razumjela šta je to sihr i kako se liječi. A da ti ja na ovom mjestu to pojašnjavam zahtijevalo bi mnogo prostora, riječi i vremena, a što nije cilj ove rubrike PITANJA – ODGOVORI.
Nije uslov da bi liječenje Kur’anom bilo uspješno da osoba koja se liječi bude musliman, jer je učenje Kur’ana prilikom šerijatske rukje lijek za sve ljude muslimane i nemuslimane. Ovo potvrđuje vjerodostojna predaja u kojoj je jedan od ashaba (drugova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) učenjem Fatihe (sure iz Kur’ana) izliječio nemuslimana od ujeda škorpiona.
Ono što je problem u slučaju kada osoba koja se liječi Kur’anom nije musliman je to što džini (koji djeluju na ljude preko sihra, šejtanskog dodira ili uroka) imaju olakšan pristup onima koji ne praktikuju islamski način života (klanjanje, post, ostavljanje bluda, alkohola i sve ono što jedan musliman treba da radi u svom svakodnevnom životu). Naravno, isti je slučaj i sa onima koji se deklarišu kao muslimani ali u svom životu ne praktikuju islamski način života.
A to da li je problem što nisi muslimanka, odgovor je da može biti problem jer nakon liječenja, koje itekako može biti uspješno, onaj ko ti je htio i uspio napakostiti pravljenjem sihra (magije) kada primijeti da si ti (ili onaj ko se liječi) sada dobro može ponovo da ti napravi sihr. A ti nemaš odbrambeni mehanizam (u ovom slučaju je to praktikovanje islamskog načina života, redovan namaz, učenje i slušanje Kur’ana i tako dalje) da bi se njime štitila od toga da te džini (koje koristi onaj ko spravlja sihr-magiju) uznemiravaju i napadaju.
Pretpostavljam da većinu stvari koje ti sada ja spominjem ti ne razumiješ jer ne poznaješ Islam i islamsko učenje i tumačenje stvari na ovom svijetu. Zato sam ti rekao da je neophodno da se upoznaš sa Islamom da bi ti bilo jasno kako se liječe oni koji imaju problema sa sihrom (magijom) i svime što je tome slično.
Ono što bitno je da se ni nemusliman ne treba liječiti (u ovom slučaju ti ili tvoj muž) kod onih koji liječe nepravilno, jer oni ustvari liječe sihrom, znači liječe sihr (magiju) drugim sihrom. Pa onda imamo situaciju da jedan sihirbaz (vračar, a kod nas su oni uglavnom poznati kao hodže koji zapisuju zapise, skidaju uroke i svašta nešto) pravi sihr a drugi, isto tako sihirbaz, ga skida. Čak nije rijedak slučaj da jedan te isti sihirbaz i pravi sihr a i navodno ga skida.
Muke kroz koje prolaze jadnici koji su pogođeni ovim belajom zna Allah i oni sami. Pa tako pacijent (onaj koji je pogođen sihrom-magijom) bude poprište borbe jednog sihirbaza protiv drugog, jednog džina protiv drugog, tako da često onaj koji se na ovakav način liječi (znači liječi se od sihra opet kod onog ko pravi sihr) završi tako da skroz poludi, postane neuračunljiv, ili ostane paralizovan i slično a veoma rijetko se neko na takav način izliječi osim privremeno ili da u određenim momentima osjeti olakšanje.
Svi sihirbazi (vračari, gatari, nadriiscjelitelji i slično) su isti i koriste iste metode u svom radu. Tako da ne postoji podjela na dobre “hodže” koji skidaju sihr i loše “hodže” koji ga prave. Jedini ispravan način da se čovjek izliječi od sihra (magije), džinskog dodira ili uroka je da se liječi ispravnom šerijatskom rukjom.
Ispravna šerijatska rukja znači da se oboljelom uči Kur’an u njegovom prisustvu, znači ne može na daljinu. Isto tako može se naučiti Kur’an na vodu, med, maslinovo ili ćurokotovo ulje pa da oboljeli to pije i jede ili se time kupa i maže. Znak da neko liječi ispravno je taj da u svom liječenju koristi ovu metodu, tj. učenje Kur’ana, u prisustvu bolesnika ili na vodu, med, maslinovo ili ćurokotovo ulje i slično. Znači ne liječi na daljinu, ne liječi na neki predmet ili odjeću oboljelog, ne mora da zna išta o bolesniku (ime, prezime, ime majke, mjesto boravka, datum rođenja i slično).
Znakovi po kojima se raspoznaje onaj koji “liječi” sihrom (a sihrom se ne može liječiti nego samo povećati belaj) su: da traži ime, ime majke, datum rođenja, da traži neki predmet od onoga koga “liječi” ili mu želi napraviti sihr, da zapisuje zapise i traži da ih oboljeli nosi kod sebe, da se kadi na te zapise, da ih potapa u vodu i tu vodu pije, da traži da se oboljeli osamljuje neki određeni period, da traži od njega da se ne kupa isto tako neki određeni period, da zakolje kurban ili više kurbana, da sakupi vodu sa nekoliko izvora i slično. Detaljnije o temi razlikovanja sihirbaza od onoga koji ispravno liječi imaš na ovoj stranici.
Prema tome, ti ako hoćeš da pomogneš svome bivšem mužu i njegovoj porodici treba da ih ubijediš da odu kod nekoga ko pravilno liječi (uglavnom pazi da liječe onako kako sam ti spomenuo: učenjem Kur’ana a ne zapisima i slično i ne na daljinu…).
Nije uslov da pređu (tvoj bivši muž i njegova porodica) na Islam da bi liječenje bilo uspješno, isto tako oni mogu da prate tretman, tj. da slušaju Kur’an kod kuće preko kasetofona, kompjutera i slično, da piju vodu na koju je naučen Kur’an, koriste med i maslinovo ulje.
Naravno da je najbolje da prihvate Islam i da ga praktikuju, jer je tada liječenje i dalja zaštita puno uspješnija. Kao musliman obavezan sam pred Allahom da ti prenesem da je svaki čovjek, bez obzira gdje se rodio, u kakvoj porodici, u kojoj vjeri, dužan da slijedi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on posljednji poslanik od Allaha, koji je došao nakon Isaa, alejhi sselam (Isusa kako ga kršćani zovu) da bi upotpunio njegovu vjeru, tj. da treba primiti Islam i biti musliman. Isto tako, Isa, alejhisselam, kada ponovo dođe na Zemlju (jer on nije umro nego je uzdignut na nebesa biće spušten pred Sudnji dan) će slijediti Islam jer je on jedino priznata vjera kod Allaha.
Iz načina tvog pisanja ja pretpostavljam da si ti iz Srbije, i na osnovu toga zaključujem da ti sigurno malo znaš o Islamu, možda čak da imaš i predrasude (terorizam, prava žene, višeženstvo, sunećenje djevojčica, džihad, klanje, kosovska bitka….), ali ono što ti kao razumnoj osobi mogu reći da treba da se potrudiš da upoznaš Islam, da moliš Boga da te uputi na ono čime je On zadovoljan, na vjeru koja je kod Njega priznata, a moj i tvoj Gospodar se odaziva molbi onih koji ga dozivaju, On je blizu svojim robovima, uslišava im ono što traže od Njega.
Nemoj biti škrta prema sebi, obrati se direktno svome Gospodaru, ne trebaš imati nikakav posrednik do Allaha, kada si sama u sobi podigni ruke i traži da ti olakša tvoje probleme, da te sačuva od zlih duša, svejedno u ljudskom ili drugom liku, da ti otvori srce prema Njegovoj vjeri kojom je On zadovoljan.
Uglavnom, ostaje moj savjet da se obratite nekome ko liječi ispravno učenjem Kur’ana, da se klonite onih koji zapisuju, proriču, pitaju za ime, datum rođenja, traže neki predmet, odjeću i slično. Vjerovatno si zbog slabog poznavanja Islama i njegovog učenja sada malo zbunjena, mnogo toga što je ovdje spomenuto ne razumiješ, pa ti preporučujem da se malo, a to možeš preko ove stranice, informišeš o Islamu, njegovom učenju, o sihru i definiciji sihra, metodama liječenja i zaštite, načinu oboljevanja od sihra ili džinskog djelovanja i tako dalje.
Ukoliko naiđeš na stvari koje ne razumiješ i za koje trebaš dodatna objašnjenja slobodno se javi i obrati na neku od mnogobrojnih islamskih stranica. Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje i svega što je na njima, Onoga koji sve može i Koji svime upravlja da tebe i tvog bivšeg muža uputi na Pravi put. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Koliki je ukupni broj hadisa
Alejkumusselam. Ukupan broj hadisa bez ponavljanja Da bi se utvrdio ukupan broj hadisa bez ponavljanja neophodno je sabrati sve hadise koji su zabilježeni u poznatim hadiskim zbirkama. Knjiga “Muhtesar Sahih Muslim” od El-Munzirija sadrži oko 2 200 hadisa. A broj hadisa koje je zabilježio Buharija uviše
Alejkumusselam.
Ukupan broj hadisa bez ponavljanja
Da bi se utvrdio ukupan broj hadisa bez ponavljanja neophodno je sabrati sve hadise koji su zabilježeni u poznatim hadiskim zbirkama.
Knjiga “Muhtesar Sahih Muslim” od El-Munzirija sadrži oko 2 200 hadisa.
A broj hadisa koje je zabilježio Buharija u svom Sahihu a nema ih u Muslimu, oslanjajući se na knjigu “Muhtesar Buhari” od Ez-Zebidija je oko 680 hadisa.
Nakon ovoga ostaje da se saberu hadisi u oba Sahiha a koje nisu naveli ni El-Munziri ni Ez-Zebidi a to se može naći u knjizi “El-džem’u bejnes-sahihajn” od Humejdija ili u knjizi “El-Lu’lu’u vel-merdžan” od Abdulbakija a kada to uradimo može se naći otprilike oko 100 hadisa.
Pa je tako zbir hadisa koje sadrže Sahih Buharije i Sahih Muslima bez ponavljanja oko 2 980, znači nešto manje od 3 000.
A broj hadisa bez ponavljanja koje je zabilježio Ebu Davud u svom Sunenu a nema ih u dva Sahiha je 2 450 hadisa.
Broj hadisa bez ponavljanja koje je zabilježio Tirmizi u svom Džami’u, a koji nisu spomenuti ni u dva Sahiha niti u Sunnen Ebu Davuda je 1350.
A hadisi koje je zabilježio Nesai a nisu spomenuti u prethodne četiri zbirke, njihov broj je 2 400, naravno bez ponavljanja.
Pa tako je zbir hadisa koje sadrže tri Sunnena oko 6200 hadisa, a ukupan broj hadisa koje sadrže “Usulu hamse” (osnovnih pet zbirki hadisa), znači dva Sahiha i tri Sunnena, u kojima su sakupljeni skoro svi vjerodostojni hadisi, kao što tvrde stručnjaci hadisa, je 9 180 hadisa od kojih je više od pola slabih hadisa.
Zatim nakon osnovnih pet zbirki hadisa bilježi Ibn Madže u svom Sunnenu 600 hadisa bez ponavljanja koje ovi nisu spomenuli, a više od 500 je slabih hadisa.
Imam Malik u svom Muveteu ima oko 50 hadisa koji nisu spomenuti u prethodnih šest zbirki.
Imam Ševkani u svojoj knjizi “Nejlul-evtar” navodi oko 500 hadisa koji nisu spomenuti u prethodnim knjigama, većina tih hadisa su poznati hadisi koje navode potonji islamski pravnici, a koji su uglavnom iz Sunnena Darekutnija i “Mu’adžema” od Taberanija.
Imam Ahmed u svom Musnedu je spomenuo oko 1 500 hadisa bez ponavljanja, a koji nisu zabilježeni u prethodnim hadiskim zbirkama.
Nakon svih spomenutih poznatih hadiskih zbirki i hadisa koji su u njima spomenuti bez ponavaljanja a da ih nema u drugim knjigama ukupan broj hadisa iznosi 11 830, znači nešto manje od 12 000 hadisa.
Da je rezultat ovog ukupnog broja hadisa bez ponavljanja otprilike tačan to se može potvrditi i sa knjigom “Džem’ul-fevaid” od Muhammeda El-Magribija (1039 – 1094. po Hidžri) u kojoj je sakupio ono što je došlo u “Džami’ul-usul” od Ibnul-Esira i “Medžme’ul-zevaidi” od Hejsemija, što znači da je u knjizi sakupljeno četrnaest zbirki hadisa, a hadisi su pisani bez ponavljanja i njihov zbir iznosi oko 10 130 hadisa.
Takođe, ovaj rezultat ukupnog broja hadisa koji su uopće preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje i imam selefa Osman ibn Se’id Ed-Darimi (umro 282. po Hidžri) u svojoj knjizi “Er-Redu ala Bišril-Merisi” u kojoj odgovarajući lažima džehmija, od kojih je Bišr El-Merisi, koji su tvrdili da su munafici provukli i prevarili stručnajke hadisa time što su im ubacili 12 000 izmišljenih hadisa, kaže (Er-Redu ala Bišril-Merisi, str. 151): “Kako to da su munafici slagali muhaddissima 12 000 hadisa a ukupan broj hadisa bez ponavljanja koji se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba ne dostiže 12 000”.
Slično tome kaže imam Zehebi (umro 748. po Hidžri) u svojoj knjizi “Sijeru e’alamin-nubela’ (11/187) komentarišući riječi Ebu Zur’e Er-Razija kada je rekao da imam Ahmed pamti milion hadisa: “Ovo što navodi je tačno a govori o širini znanja Ebu Abdullaha (imama Ahmeda), oni su u ovo ubrajali hadise koji se ponavljaju, esere (predaje ashaba), fetve tabi’ina, tumačenja (hadisa) i tome slično. Jer u protivnom tekstovi hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (bez ponavljanja) ne dostižu ni desetinu desetine od toga”. A desetina desetine od jednog miliona je 10 000.
Broj vjerodostojnih hadisa
Kada se sakupe i analiziraju materijali, tekstovi i stavovi dođe se do zaključka da istraživači, učenjaci i muhaddisi po ovom pitanju imaju otprilike neka tri mišljenja.
Prvo mišljenje je da je veoma teško odrediti tačan broj vjerodostojnih hadisa i to iz dva razloga.
Prvi – jer u osnovi broj hadisa nije precizno utvrđen niti njegove ravije koji ga prenose. Navodi Ibn Salah u svojoj knjizi “El-Mukaddima” od Ebu Ez-Zur’e Er-Razija da je rekao: “Ko je onaj ko će prebrojati hadise Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, on je preselio kada je bilo 114 000 ashaba od onih koji su ga vidjeli i čuli od njega …”, i upitan je o broju ravija koji su prenosili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: “Ko to može utvrditi?”
Drugi – jer je ocjenjivanje nekog hadisa da je vjerodostojan ili slab veoma relativna stvar, pa je tako kod nekih učenjaka jedan te isti hadis vjerodostojan a kod drugih slab.
Drugo mišljenje je da bi se došlo do tačnog broja tekstova hadisa koji su uopće preneseni to zahtijeva da se pokušaju prebrojati svi rivajeti tekstova hadisa bez seneda, bez ashaba od kojeg se prenosi i bez vođenja računa o vjerodostojnosti hadisa jer poznavanje broja hadisa uopćeno, pa čak i broja vjerodostojnih hadisa, ne zavisi samo od govora učenjaka o toj temi. A samo utvrđivanje vjerodostojnih hadisa, to je tema za sebe, tj. to je dosta teže utvrditi. Zatim zagovarači ovog stava navode tri faze pomoću kojih se može doći do utvrđivanja tačnog broja tekstova hadisa.
Prva faza je sabiranje svih rivajeta hadisa koji imaju senede iz raznih hadiskih zbirki po principu navođenja početka hadisa. Primjer za ovo je knjiga “Atraful-hadis” od El-Mizzija.
Druga faza je svođenje mnoštva hadisa koji su preneseni od grupe ashaba na jedan zajednički tekst.
Treća faza je sakupljanje dodataka hadisa na način kako je to radio imam Hejsemi u svojoj knjizi “Medžmu’ul-zevaid”. Poput toga da se uzme kao osnov Buharijin Sahih, a zatim da se na tekstove tih hadisa dodaju dodaci koji su došli u Muslimu, nakon toga da se dodaju dodaci u Sunnenima i tako redom.
Treće mišljenje, a koje je ujedno i ispravno mišljenje, je da je broj vjerodostojnih hadisa poznat i utvrđen, naravno približnim brojem a ne potpuno tačnim. Ovo mišljenje zastupaju, uglavnom, učenjaci i stručnjaci hadisa, s tim da su se međusobno razišli koji je to broj.
Pa tako navodi učenjak Ed-Dehlevi u predgovoru svoje knjige “Usulul-hadis” riječi koje se prenose od imama Buharije: “Zapamtio sam od onoga što je vjerodostojno 100 000 hadisa a od onoga što nije vjerodostojno 200 000 …”. Takođe, Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “Sajdul-hatir” navodi riječi imama Ahmeda koji govori o svom Musnedu: “Ovu knjigu sam sastavio od više od 750 000 hadisa …”, nakon čega Ibnul-Dževzi komentariše da nije skriveno da se misli pod ovim brojem na rivajete i još dodaje da je poznato da kada bi se sastavili i vjerodostojni i slabi i izmišljeni hadisi i sve ono što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi dostiglo 50 000 hadisa.
A prenosi Ibn Salah u svojoj knjizi “Mukadima” da je fakih Nedžmuddin El-Kamuli rekao: “Ukupan broj vjerodostojnih hadisa iznosi 14 000 hadisa”, a ono što se prenosi od Buharije i drugih protumačio je Ibn Salah da se misli na 100 000 vjerodostojnih hadisa sa različitim rivajetima, senedima, predajama ashaba, tabi’ina i drugih pa je sve to Buharija nazvao hadisom, a učenjaci selefa su nazivali hadisom sve spomenuto.
Na ovom mjestu je prilika da se spomene da je imam Sujuti u knjizi “Džami’ul-ehadis” sabrao iz svih mogućih hadiskih zbirki sve što se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od riječi i djela, mursel hadisa (u kojima je izostavljen ashab) i slično, pa je broj hadisa iznosio 45 757. Naravno, u ovom broju hadisa se nalazi veliki broj hadisa koji se ponavljaju. Takođe, imam Ahmed u svom Musnedu je naveo otprilike oko 28 000 hadisa, međutim kada se odbiju hadisi koji se ponavljaju njihov broj ne prelazi više od 4000 hadisa.
Prenose učenici od savremenog učenjaka Ebu Ishaka El-Huvejnija da kada je upitan koliko je vjerodostojnih hadisa on je odgovorio da ih je oko 10 000. Vjerovatno šejh ubraja u ove hadise i hasen hadise (čiji je sened dobar).
Odabrano mišljenje po ovom pitanju je ono što navodi Ibn Hadžer El-Askelani u svojoj knjizi “En-Nuketu ala Ibn Salah” (str. 992): “Spominje Ebu Džafer Muhammed ibn El-Husejn u njegovoj knjizi “Et-Temjiz” od Šu’beta, Sevrija, Jahje ibn Se’ida El-Kattanija, Ibn El-Mehdija, Ahmeda ibn Hanbela i drugih da je zbir hadisa sa senedom (misli na vjerodostojne hadise bez ponavljanja) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, 4 400 hadisa”. A Ibn Redžeb u svojoj knjizi “Džami’ul-ulumi vel-hikemi” (str. 9) kaže: “Prenosi se od Ebu Davuda da je rekao: Analizirao sam hadise sa senedom (misli na vjerodostojne hadise bez ponavljanja) pa sam ustanovio da je njihov broj 4 000 hadisa”.
Poznato je da su se učenjaci hadisa čije se mišljenje uzima u obzir složili da hadisi koji su zabilježeni u dva Sahiha, Buhariji i Muslimu, da su svi ti hadisi vjerodostojni, izuzev nekih hadisa ili dijelova hadisa, pa ako je ukupan broj hadisa koje sadrže dva Sahiha bez ponavljanja 2 980 hadisa, može se izvući zaključak da su tri četvrtine vjerodostojnih hadisa zabilježili Buharija i Muslim u svojim Sahihima. A ostalo je oko 1 400 hadisa koje oni nisu spomenuli u svojim Sahihima, a većina tih preostalih vjerodostojnih hadisa se nalaze u Sunnenu Ebu Davuda, Tirmizija i Nesaija, kao što to navodi imam Nevevi. Zato kaže Ibn Salah u svojoj “Mukadimi”, pripisujući to stručnjacima hadisa: “Zaista je malo vjerodostojnih hadisa vezanih za propise a koji nisu zabilježeni u “Usuli hamse” (misli na dva Sahiha i Sunnene Ebu Davuda, Tirmizija i Nesaija)”.
Prema tome, ukupan broj hadisa bez ponavljanja, ne gledajući na njihovu vjerodostojnost i slabost, ne prelazi 12 000 hadisa, a broj vjerodostojnih hadisa, takođe bez ponavljanja, iznosi oko 4 400 hadisa. S tim da treba naglasiti da pod brojem 4 400 hadisa se misli na čisto vjerodostojne hadise oko čije vjerodostojnosti se učenjaci ne razilaze, a da broj hadisa koji su ocijenjeni kao vjerodostojni na osnovu mnoštva rivajeta ili čisto dobrih hadisa ili dobrih na osnovu mnoštva slabih rivajeta je mnogo veći.
Treba napomenuti da se na samo poznavanje broja vjerodostojnih hadisa ne gradi neki šerijatski propis, niti iz toga proizilazi neko djelo koje je pohvalno ili vadžib raditi, što znači da nepoznavanje broja vjerodostojnih hadisa ne šteti jednom muslimanu. Ono o čemu treba da vodi računa svaki musliman je da radi po onim vjerodostojnim hadisima koji su doprli do njega, takođe, da uči te hadise, da nauči njihovo ispravno tumačenje i da to prenosi ostalim ljudima. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kupovina putem lizinga
Alejkumusselam. Lizing prodaja ili kupoprodajno iznajmljivanje je novi vid kupoprodajnog ugovora koji se pojavio u savremenom dobu o kojem prijašnji islamski pravnici nisu pisali. Halid El-Hafi, jedan od savremenih islamskih učenjaka, definiše kupoprodajno iznajmljivanje sljedećom definicijom: Kupopviše
Alejkumusselam. Lizing prodaja ili kupoprodajno iznajmljivanje je novi vid kupoprodajnog ugovora koji se pojavio u savremenom dobu o kojem prijašnji islamski pravnici nisu pisali. Halid El-Hafi, jedan od savremenih islamskih učenjaka, definiše kupoprodajno iznajmljivanje sljedećom definicijom:
Kupoprodajno iznajmljivanje je ugovor između dvije strane u kojem jedna iznajmljuje drugoj određenu robu po određenoj cijeni koju plaća na rate u određenom vremenskom periodu, a nakon isplaćivanja zadnje rate roba prelazi u vlasništvo onog koji je iznajmio sklapanjem novog ugovora. Međutim, ova definicija obuhvata samo neke oblike ove prodaje, pa je neophodno dodati ostale oblike sa sljedećim dodatkom: ili u kojima roba nakon isplaćivanja zadnje rate automatski prelazi u vlasništvo onog koji je iznajmio bez sklapanja novog ugovora. Iz svega spomenutog se razumije da ova kupoprodaja u sebi sadrži dvije vrsta različitih prodaja: iznajmljivanje (idžara) i prodaju (bej’u).
Razlozi nastanka ove vrste kupoprodaje su opasnosti kojima biva izložen prodavač koji prodaje robu na rate kada mu kupac ne plati ratu u dogovoreno vrijeme. Pa da bi se zaštito od toga i sličnog on ovim vidom prodaje zadržava sebi pravo vraćanja robe, koja je još uvijek u njegovom vlasništvu, ako mu kupac ne plati ratu u dogovorenom vremenu, a isto tako, zadržava novac koji je isplaćen u ratama koje je već platio. Znači ako kupac prestane isplaćivati rate, prodavač uzima robu i zadržava novac koji je do tada uplaćen.
Ova prodaja ima više imena i vrsta kako na Zapadu tako i na Istoku, neka od tih imena su: Hire-Purchase, Leasing, Credit, ili kupoprodajno iznajmljivanje, prodaja prekrivena iznajmljivanjem, iznajmljivanje koje prelazi u prodaju.
Šerijatski status kupoprodajnog iznajmljivanja
Kupoprodajno iznajmljivanje ima mnoštvo oblika te se šerijatski propis razlikuje od oblika do oblika. Treba imati na umu da je ova prodaja izuzetno komplikovana sa šerijatsko-pravne strane, a ono što je čini komplikovanom je mnoštvo njenih oblika, te što je sastavljena iz dva različita ugovara (kupoprodaje i iznajmljivanja) i što je izgrađena na mnogim drugim fikhskim pitanjima.
O ovoj prodaji je napisano mnogo knjiga, studija, i disertacija, održano mnogo simpozija i konferencija islamskih pravnika, tako da ova tema zaslužuje da se o njoj napiše posebna podrobna knjiga koja obrađuje sve njene finese.
Različiti su stavovi savremenih učenjaka o ovoj naširoko rasprostranjenoj kupoprodaji: jedna grupa (prvi stav učenjaka) općenito zabranjuje sve njene oblike, druga grupa (drugi stav učenjaka) neke oblike dozvoljava, neke zabranjuje a o nekima nema konačan stav. Pošto oni oblici lizing prodaje koje neki učenjaci, poput Kolegija islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije, dozvoljavaju nisu prisutni na Zapadu drugi stav učenjaka nema potrebe ni spominjati.
Od učenjaka koji su općenito zabranili ovu kupoprodaju je Udruženje visokorangiranih učenjaka (Hej’etu kibaril-‘ulema’) iz Saudijske arabije koje je, nakon studioznog proučavanja ove teme, donijelo stav, na kojem je bila večina članova, da je kupoprodajno iznajmljivanje šerijatski zabranjen ugovor. Argumentovali su svoj stav sljedećim:
Prvo: kupoprodajno iznajmljivanje je ugovor koji je sastavljen iz dva prodajna ugovora, tj. iznajmljivanja i kupoprodaje, nad jednom robom, a ta dva ugovora se međusobno razlikuju po propisu i oprečni su jedan drugom. Jer prodaja zahtijeva prelazak robe (npr. kuće) i koristi od robe (npr. stanovanje u kući) u vlasništvo kupca, a iznajmljivanje zahtijeva prelazak samo koristi od robe (npr. stanovanje u kući) u vlasništvo kupca. Takođe, u prodaji je garancija nad robom i njenim koristima na kupcu, pa ako bi roba nakon prodaje propala prodavač nije dužan nadoknaditi štetu, za razliku od iznajmljivanja gdje je garancija na samom iznajmljivaču, osim ako je razlog propasti robe i njenih koristi nemarnost (tefrit) ili prelaženje granica dozvoljenog pri korištenju robe (te’addi) od strane onog koji je iznajmio.
Drugo: vrijednost kojom se plaća roba tako što se podijeli na godišnje ili mjesečne rate predstavlja stvarnu cijenu robe, a prodavač smatra da su te rate cijena iznajmljivanja kako bi se osigurao od toga da kupac proda robu. Pa ako kupac, na primjer, ne bude u stanju da plati zadnju ratu oduzima mu se roba računajući da je ona iznajmljena, a ono što je platio do tada ne vraća mu se jer je koristio robu kao iznajmljenu. Nema sumnje da je u ovome velika nepravda prema samom kupcu.
Treće: ovakve i slične prodaje su odvele do olahkog upadanja siromaha u dugove koje ne mogu podnijeti.
Udruženje smatra, dajući alternativu za ovaj zabranjeni vid prodaje, da prodavač i kupac trebaju vršiti kupoprodaju na ispravan način, tj. da prodavač proda robu i uzme kao zalog kupoprodajni ugovor, saobračajnu dozvolu i slično, kako bi time osigurao isplaćivanje svih rata.
Prema tome, vrste lizing prodaje prisutne kod nas i u Evropi su po Šerijatu zabranjene, a Allah zna najbolje.
U našim krajevima (u Evropi) nije mi poznata banka koja posluje po islamskim principima bez kamate. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com