Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li se klanja ako se pojavi krvarenje u trudnoći
Alejkumusselam! Što se tiče krvarenja, s obzirom da si trudna, ovo tvoje krvarenje nije hajz niti je nifas sve dok ne bi pobacila, ne daj bože, nego je to istihaza a krv istihaze nije krv hajza nego je rezultat nekog poremećaja u organizmu. Na tebi je da klanjaš svaki namaz u njegovom vremenu, stimviše
Alejkumusselam!
Što se tiče krvarenja, s obzirom da si trudna, ovo tvoje krvarenje nije hajz niti je nifas sve dok ne bi pobacila, ne daj bože, nego je to istihaza a krv istihaze nije krv hajza nego je rezultat nekog poremećaja u organizmu. Na tebi je da klanjaš svaki namaz u njegovom vremenu, stim da si obavezna uzeti abdest kada nastupi namasko vrijeme i taj abdest ti traje do sljedećeg namaskog vremena ako ga ne pokvariš nečim drugim mimo krvi.
Prije abdesta trebaš se očistit od krvi (oprati mjesto krvarenja) i obući čisti veš (unutrašnji). Ono što te može spriječiti od namaza je nifas koji dođe poslije poroda a poslije njega hajz. A sve dok si trudna moraš klanjati, čista si i za tebe važe propisi kao i za svaku čistu ženu. Ne moraš se kupati sa prestankom krvarenja jer to nije krv hajza nego samo uzimaš abdest kada nastupi namasko vrijeme a po nekim učenjacima je mustehab da se okupaš jer je i to došlo u hadisu.
A što se tiče klanjanja sjedeći u stanju slabosti i jake mučnine, nisi ispravno postupila jer si trebala klanjati stojeći, a ako nisi bila u stanju onda sjedeći, jer ako si mogla stojati trebali si stojeći jer je stajanje rukn namaza, stim da se ne saginješ nego samo išaretiš za ruku’ i išaretiš za sedždu da se vidi razlika između njih. Ako nisi znala za ovo namazi koje si klanjala tako kako si opisala su ti ispravni inšaallah.
A što se tiče namaza koje si klanjala u sebi, ako misliš pod tim da si klanjala u sebi da ti se glas ne čuje a mrdala si jezikom i usnama, onda je to ispravno, tako se i klanja. A ako si klanjala samo mislima, bez da mrdaš jezikom, onda ti namazi koje si tako klanjala nisu ispravni i treba da se sjetiš koliko namaza si tako klanjala i da ih naklanjaš, jer je naređeno da se u namazu uči, a učenje može biti u sebi i naglas, a izgovarati mislima nije učenje. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Učenje Fatihe u raznim prigodama i povodima
Alejkumusselam! Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur’anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se’ida ibn El-Mu’ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poučiću te suri koja je najuzvišenija sura u Kur’anu”, zatim reče: “ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN” (više
Alejkumusselam!
Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur’anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se’ida ibn El-Mu’ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poučiću te suri koja je najuzvišenija sura u Kur’anu”, zatim reče: “ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN” (El-Fatiha, 2), “ona je es-seb’u el-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur’an Uzvišeni koji mi je dat“. Takođe, sura Fatiha je nešto najbolje što je Uzvišeni Allah objavio svojim poslanicima.
Bilježi Tirmizi od Ubej ibn K’aba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Fatihi rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nije objavljeno u Tevratu niti Indžilu niti Zeburu niti Furkanu nešto poput nje, ona je seb’un minel-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur’an Uzvišeni koji mi je dat“. Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Međutim, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba da su učili Fatihu u raznoraznim povodima kao što se u današnje vrijeme uči, poput učenje Fatihe za dušu umrlih (kao stalna praksa), prilikom posjeta mezurluku, nakon namaza, poslije dove, kao hatma-fatiha, a kod nekih prilikom sklapanja bračnog ugovora, pri saučešću, kupoprodaji, na priredbama, raznoraznim svečanostima, u svim ovim prilikama što džematski što pojedinačno i mnogim drugim prilikama.
Da je u hajr u tome da se u ovim prilikama uči Fatiha sigurno bi nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, ridvanullahi alejhim, pretekli u tome, jer ashabi su prije svih radili sve ono u čemu je hajr i najviše su poznavali sve ono u čemu je bilo fadla i hajra.
Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru (7/78): “Ehlu sunne vel džemat kažu za svako djelo i svaku riječ koja nije prenešena od ashaba da je novotarija, jer da je to hajr oni bi nas pretekli u tome, nema ni jedan ogranak dobrih djela a da ga nisu radili“.
Upitan je šejh Usejmin o propisu učenja Fatihe prilikom sklapanja braka pa je odgovorio: “To nije propisano, nego je to novotarija. Učenje Fatihe ili neke druge određene sure ne uči se osim gdje je to Šerijatom propisano. Pa ako se uče mimo onoga kako je propisano sa ciljem ibadeta to se smatra novotarijom.
Vidjeli smo mnoge ljude kako uče Fatihu u svakoj prilici, čak smo čuli da neki kažu: Učite Fatihu umrlom i povodom ovog i povodom onog. Sve ove stvari su novotarije i munkeri. Fatiha i druge sure ne uče se u bilo kojem stanju, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, osim ako je to propisano Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A u suprotnom to je novotarija zbog koje se ukorava onaj koji je čini” (Fetava Nurun aled-derb, 10/95).
Na drugom mjestu kaže: “Učenje Fatihe prilikom izražavanja saučešća je novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada izražavao saučešće učenjem Fatihe ili bilo koje druge sure” (Medžmu’ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 13/1283).
Takođe, šejh Salih Fevzan kaže: “Veoma je mnogo ibadeta koji se sada upražnjavaju a za koje nema dokaza, od njih su nijet naglas za namaz, džematsko zikrenje poslije namaza, učenje Fatihe u određenim prigodama, nakon dove i za umrle…” (Medžmu’atu muellefati El-Fevzan, 14/15).
Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta. A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.
Prema tome, učenje Fatihe u raznoraznim povodima i prilikama kao što se radi kod nas a i na drugim mjestima nema nikakvo uporište ni u Kur’anu, niti u Sunnetu, niti u praksi ashaba niti selefa ovoga Ummeta. I nema samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet, koje se treba čuvati i upozoravati na nju. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Klanjanje i učenje zikra, Kur’ana i dova u zabranjenim vremenima
Alejkumusselam! U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza poslije sabaha (farz namaza) sve dok Sunce ne izađe, i nema namaza poslije ikindije sve dok Sunce ne zađe”. A u hadiviše
Alejkumusselam!
U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza poslije sabaha (farz namaza) sve dok Sunce ne izađe, i nema namaza poslije ikindije sve dok Sunce ne zađe”. A u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, je došlo da on kaže : “Tri su vremena u kojima nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da klanjama i da ukopavamo njima svoje umrle: kada Sunce izlazi dok se ne podigne (na visinu koplja), kada je Sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi“.
Ova dva hadisa ukazuju na to da nije dozvoljeno klanjati opću nafilu nakon što se klanja farz sabaha pa sve dok Sunce ne izađe i podigne se na visinu jednog koplja. Takođe, nije dozvoljeno klanjati opću nafilu nakon što se klanja farza ikindije pa sve dok Sunce zađe. S tim da je dozvoljeno u svim ovim vremenima naklanjati propuštene farzove.
Takođe, dozvoljeno je, po ispravnom mišljenju učenjaka, da se u ovim vremenima klanjaju nafile koje se klanjaju sa povodom kao Tehijetul-mesdžid, namaz prilikom pomračenja Sunca i Mjeseca, dženaza namaz i slično. Hadisi ukazuju na zabranu ukopavanja umrlih u tri vremena: kada Sunce izlazi dok se ne podigne (na visinu koplja), kada je Sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi.
Prema tome, zabrana je došla posebno za klanjanje opće nafile i ukopavanja umrlih, a ne zikrenja, dovljenja, učenja Kur’ana, pa čak naklanjavanja farza i klanjanja nafila sa povodom, što znači da tvoja praksa nema uporište u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Tajni brak studenata
Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove: Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak. A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvviše
Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove:
Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak.
A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- velij (staratelj) za ženu, 4 – dva pravedna svjedoka muslimana ili razglašavanje da je brak sklopljen.
Dok je po ispravnom mehr (vjenčani dar) vadžib a ne šart.
Svaki brak koji ispunjava ove ruknove i šartove je ispravan, a ako nedostaje bilo koji od njih brak je neispravan.
Tajni brak
Jezičko značenje tajnog braka ( zevadžus-sirr) potiče od arapske riječi “sirr“, što znači tajna, ono što se krije. Zbog toga se ovaj brak naziva “tajni“ jer ga supružnici, a posebno muž, kriju od ljudi, tako da niko za njega ne zna osim svjedoka i startelja koji su učestvovali u činu sklapanja braka.
Šerijatsko značenje ovog braka:
Postoje dva oblika ovog braka, prvi o kojem su govorili prijašnji islamski pravnici, i drugi koji se pojavio u novije vrijeme u nekim arapskim zemljama.
Prvi oblik je da bračni ugovor bude sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, s tim da se supružnici, velij i svjedoci dogovore da će ga držati u tajnosti. Ovaj brak je poznat kod islamskih pravnika tako da ga definiše Ed-Dusuki (pravnik malikijskog mezheba) da je to:“ brak u kome muž zahtijeva od svjedoka da ga kriju od njegove žene ili od njegovih ukućana“. (Hašijetud-dusuki 2/236).
Drugi oblik je da se čovjek i žena dogovore da će sklopiti brak bez velija i svjedoka, ili sa svjedocima koji uglavnom budu od prijatelja muža i žene, s tim da njihove porodice o tome ne znaju ništa. Muhamed Fuad Šakir definiše ovaj brak, u ovom obliku, pa kaže: “Tajni brak je onaj koji se sklapa u potpunoj tajnosti tako da porodica ne zna o njemu ništa, čak se desi da otac i majka ne znaju da im je sin ili kćerka oženjen ili udata već godinu ili više“. (Zevadžul-batil str.32).
Šerijatski status tajnog braka
Ako je ovaj brak sklopljen onako kako je opisan u drugom obliku, tj. bez velija i svjedoka, niti oglašavanja onda je on neispravan po idžma’u islamskih učenjaka. Čak ako i bude prisutan velij, ali se dogovore da će ga kriti i ne prisustvuju mu svjedoci, taj brak je batil (neispravan). Kaže Ibn Tejmije: “Tajni brak, u kome se dogovore da će ga kriti i ne dovedu svjedoke, je batil (neispravan) kod svih učenjaka, i on je od zinaluka. (Ibn Tejmije: Medžmu’ul-fetava 33/158)
Kaže šejh Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: “Ako je brak sklopljen bez svjedočenja i oglašavanja on je nispravan kod svih muslimana“. (Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: Hašijetu er-revdil-murbi 6/278)
U slučaju da se sklopi brak kako je opisano u prvom obliku, a to je da ugovor bude potpun sa svim ruknovima i šartovima: sa velijom, svjedocima i zadovoljstvom sa obje strane, ali se dogovore da ga kriju, da li je taj brak valjan šerijatski ili ne?
Džumhur učenjaka smatra brak valjanim ali pokuđenim (mekruh), dok malikije smatraju taj brak ništavnim, dokazujuću svoj stav hadisom kojeg prenosi Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Razglasite sklopnje braka.“ (Bilježi ga Ahmed 4/5, i Hakim 2/183, a Albani je hadis ocijenio dobrim u Silsili sahiha 3/447).
Takođe, kažu da je smisao svjedočenja dva svjedoka, ustvari, da oni razglase sklapanje braka a ne da kriju od ljudi. (El-Mugni 9/469) Dokazi malikija ukazuju na obavezu razglašavanja, ali ne i na ništavnost braka, a Allah zna najbolje.
Kaže Ed-Dusuki: “Ako je brak u ovom obliku, on je tajan i raskida se, a ako se supružnici dogovore sa svjedocima da ga kriju od ljudi ili od određene skupine, taj brak je batil (neispravan), taj ugovor se raskida osim ako je već imao odnos sa njom“. (Ed-Dusuki: Hašijetud-dusuki 2/236)
Prema tome, ako bi se tako vjenčali tajno, znači da ima staratelj i dva svjedoka uz dogovor da i stratelj i svjedoci kriju vaše vjenčanje, brak je inšaallah ispravan uz pokuđenost, na čemu su tri mezheba. Ako bi ga sklopili bez staratelja ili bez dva svjedoka ali opet tajno brak bi bio batil i ništavan.
Međutim, moje lično mišljenje i savjet oko ovoga što pitaš je: savjetujem vas oboje a tebe posebno da se tako ne vjenčavate, jer iako su razlozi koje ti navodiš u vašim očima a i u stvarnosti jako opravdavajući da se tajno vjenčate, vi niste svjesni niti ste upoznati sa mogućim lošim i negativnim posljedicama takvog braka. Ovo govorim iz iskustva onih koji su tako nešto isprobali. Od mogućih negativnosti takvog braka je sljedeće:
– Vi morate stalno strahovati hoće li se to (tajni brak) saznati ili ne, a ako se sazna a vrlo je moguće desiće vam se ono od čega bježite, a prije toga ćete se psihički dobro izmoriti.
– Ovakav brak je vrlo klimav i krhak jer i najmanja nesuglasica i spor između tebe i tvog budućeg muža (u kojeg ti sada sigurno ne sumnjaš i ulažeš veliku nadu) može odvesti do razvoda ili jednostavno da se raziđete, ti njega ili on tebe da ostavite jer svakako vam je to na “divlje”.
Ti moraš biti svjesna da tajnost vašu vezu čini neobaveznom i iole mali porećaj može je poljuljati, za razliku od toga da je zvaničan i gdje se i ti moraš pokazati svojima i on svojima da je vaš brak ozbiljan i da se vi ne igrate. Šerijatski brak u našoj zemlji sudski nije priznat, što znači da ti njega ne možeš teretiti za nešto ako dođe do problema.
– Takođe, postavlja se pitanje koliko vi planirate da živite u tajnom braku, koliko dugo i dokle će to trajati.
– Naravno, ta tajnost vas obavezuje da nemate djecu a ti moraš znati da djeca učvršćuju brak i čine ga ozbiljnijim i traže odgovornost i sa jedne i sa druge strane.
– Ako bi nastali problemi ti moraš znati da si ti veći gubitnik samim tim što si žena i jš uz to nemaš razumijevanje od svoje familije niti podršku. Znači tvoj totalni oslonac i nada za tebe, poslije Allaha naravno, je tvoj muž. A ko ti garantuje i može li on sam sebi garantovati da će sve biti u redu?
– Postavlja se pitanje gdje mislite da se sastajete, da živite i naravno da to krijete, sve je to teško izvodljivo, a što je najgore to liči na satajanje ljubavnika i švalera po hotelima, sobicama, tajnim i skrivenim mjestima što će izavati podozrenje kod ljudi. Iskreni će vas pitati o tome šta radite a zlonamjerni će napraviti od toga lošu priču.
– Kad tad vi vašim morate reći za vaš brak ili će oni saznati sami ili od ljudi i biće ista reakcija, pa zato je bolje da ih odmah obavijestite.
– Praksa je pokazala u mnogim slučajevima da takva ženidba, svejedno bila žena prva ili druga mužu, nakon “medenog mjeseca” i nakon što se mladenci provedu pa se onda toga zasite i spuste se u pravi život ne treba puno razloga niti problema da se raziđu jer svakako i ne zna niko za njih. Sa ovim se ne želi unijeti sumnja u tvog budućeg muža nego se želi staviti do znanja da je taj brak te prirode, a ljudi su ko ljudi otprilike su svi isti.
Zbog svega navedenog savjetujem vas da se vi zvanično i javno uzmete, sa blagoslovom svojih roditelja, a roditelji su takvi vole svoju djecu pa većina njih šta god urade njihova djeca oni to poslije prihvate kada shvate da ne mogu više ništa promijeniti. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Težak život – kazna ili iskušenje
Život na ovom svijetu svejedno bio težak ili lagan, u siromaštvu ili bogatstvu, u uživanju ili patnji i tome slično, je iskušenje u svim njegovim oblicima. Kaže Uzvišeni: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj iviše
Život na ovom svijetu svejedno bio težak ili lagan, u siromaštvu ili bogatstvu, u uživanju ili patnji i tome slično, je iskušenje u svim njegovim oblicima. Kaže Uzvišeni: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive” (El-Bekara, 155) i kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija, 35).
Pa onome kome Allah da siromaštvo On ga time iskušava da li će saburati na tome i zahvalan Allahu biti na onome što mu je dato, tako isto onaj kome je dato bogastvo i izobilje time ga Allah iskušava da vidi hoće li davati zekat, udjeljivati na Allahovom putu, da li će trošiti na ono što je halal ili na ono što je haram, hoće li biti zahvalan Allahu.
Pogrešno je shvatanje da Allah iskušava samo one ljude koje učini siromašnim, bolesnim, slabim, kojima da težak dunjalučki život, kojima oduzme najmilije i tome slično. A da onome ko lijepo živi na dunjaluku, u bogatstvu, rahatluku, bez problema da ga Allah voli, da mu je ukazao počasti na dunjaluku i da mu želi dobro.
Ovakvo rezonovanje Uzvišeni negira u sljedećim ajetima kada kaže: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio! A nije tako!” (El-Fedžr, 15-17).
Kaže Uzvišeni “A nije tako”, odnosno obasipanje sa blagodatima na dunjaluku je iskušenje za čovjeka kao što je iskušenje da se nekome opskrba oskudnom učini na dunjaluku, u oba slučaja Uzvišeni hoće da vidi kako će se Njegov rob ponašati. A ovo značenje je došlo u drugim kur’anskim ajetima gdje kaže Uzvišeni: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati” (El, Mulk, 1), “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo” (Muhammed, 31).
A što se tiče kažnjavanja na dunjaluku, treba znati da Uzvišeni Allah neke svoje robove do kjafira kazni na ovom svijetu a kazniće ih i na drugom, dok će neke kazniti samo na Ahiretu. Naravno, njihovo kažnjavanje na dunjaluku ne izlazi iz okvira pravednosti Uzvišenog a smisao toga da se neki kazne i na dunjaluku je u tome da budu ibret za ostale. Od primjera onih koje je Allah kaznio na dunjaluku i još teže će ih kazniti na Ahiretu je slučaj Karuna, kaže Uzvišeni: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći” (El-Kasas, 81).
A dokaz da će Allah neke kjafire kažnjavati i na dunjaluku mimo Ahireta je sljedeći ajet: “I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna” (Ta ha, 127).
A što se tiče vjernika, njihovo kažnjavanje na dunjaluku i sva vrsta iskušenja kojima budu izloženi je samo za njihovu dobrobit. Uzvišeni Allah time briše njihove grijehe i umanjuje ih, naravno ako su strpljivi na tome i ako su zadovoljni Allahovom odredbom.
Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema musibeta (nevolje i iskušenja) koji zadesi muslimana a da Allah, dželle še’nuhu, sa njim ne briše njegove grijehe, pa čak i sa trnom koji ga ubode“. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće muslimana zadesiti umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti neprijatnost, niti tjeskoba, čak da ga trn ubode a da Allah neće time brisati njegove grijehe“.
Prema tome, težak život na ovom svijetu je u svakom slučaju iskušenje, a mu’minu je to čišćenje od grijeha. A Uzvišeni Allah nikome ne čini nepravdu kao što je došlo u ajetu: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti” (El-kehf, 49), ni kjafiru ni muslimanu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Tajni brak studenata
Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove: Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak. A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvviše
Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove:
Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak.
A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- velij (staratelj) za ženu, 4 – dva pravedna svjedoka muslimana ili razglašavanje da je brak sklopljen.
Dok je po ispravnom mehr (vjenčani dar) vadžib a ne šart.
Svaki brak koji ispunjava ove ruknove i šartove je ispravan, a ako nedostaje bilo koji od njih brak je neispravan.
Tajni brak
Jezičko značenje tajnog braka ( zevadžus-sirr) potiče od arapske riječi “sirr“, što znači tajna, ono što se krije. Zbog toga se ovaj brak naziva “tajni“ jer ga supružnici, a posebno muž, kriju od ljudi, tako da niko za njega ne zna osim svjedoka i startelja koji su učestvovali u činu sklapanja braka.
Šerijatsko značenje ovog braka:
Postoje dva oblika ovog braka, prvi o kojem su govorili prijašnji islamski pravnici, i drugi koji se pojavio u novije vrijeme u nekim arapskim zemljama.
Prvi oblik je da bračni ugovor bude sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, s tim da se supružnici, velij i svjedoci dogovore da će ga držati u tajnosti. Ovaj brak je poznat kod islamskih pravnika tako da ga definiše Ed-Dusuki (pravnik malikijskog mezheba) da je to:“ brak u kome muž zahtijeva od svjedoka da ga kriju od njegove žene ili od njegovih ukućana“. (Hašijetud-dusuki 2/236).
Drugi oblik je da se čovjek i žena dogovore da će sklopiti brak bez velija i svjedoka, ili sa svjedocima koji uglavnom budu od prijatelja muža i žene, s tim da njihove porodice o tome ne znaju ništa. Muhamed Fuad Šakir definiše ovaj brak, u ovom obliku, pa kaže: “Tajni brak je onaj koji se sklapa u potpunoj tajnosti tako da porodica ne zna o njemu ništa, čak se desi da otac i majka ne znaju da im je sin ili kćerka oženjen ili udata već godinu ili više“. (Zevadžul-batil str.32).
Šerijatski status tajnog braka
Ako je ovaj brak sklopljen onako kako je opisan u drugom obliku, tj. bez velija i svjedoka, niti oglašavanja onda je on neispravan po idžma’u islamskih učenjaka. Čak ako i bude prisutan velij, ali se dogovore da će ga kriti i ne prisustvuju mu svjedoci, taj brak je batil (neispravan). Kaže Ibn Tejmije: “Tajni brak, u kome se dogovore da će ga kriti i ne dovedu svjedoke, je batil (neispravan) kod svih učenjaka, i on je od zinaluka. (Ibn Tejmije: Medžmu’ul-fetava 33/158)
Kaže šejh Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: “Ako je brak sklopljen bez svjedočenja i oglašavanja on je nispravan kod svih muslimana“. (Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: Hašijetu er-revdil-murbi 6/278)
U slučaju da se sklopi brak kako je opisano u prvom obliku, a to je da ugovor bude potpun sa svim ruknovima i šartovima: sa velijom, svjedocima i zadovoljstvom sa obje strane, ali se dogovore da ga kriju, da li je taj brak valjan šerijatski ili ne?
Džumhur učenjaka smatra brak valjanim ali pokuđenim (mekruh), dok malikije smatraju taj brak ništavnim, dokazujuću svoj stav hadisom kojeg prenosi Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Razglasite sklopnje braka.“ (Bilježi ga Ahmed 4/5, i Hakim 2/183, a Albani je hadis ocijenio dobrim u Silsili sahiha 3/447).
Takođe, kažu da je smisao svjedočenja dva svjedoka, ustvari, da oni razglase sklapanje braka a ne da kriju od ljudi. (El-Mugni 9/469) Dokazi malikija ukazuju na obavezu razglašavanja, ali ne i na ništavnost braka, a Allah zna najbolje.
Kaže Ed-Dusuki: “Ako je brak u ovom obliku, on je tajan i raskida se, a ako se supružnici dogovore sa svjedocima da ga kriju od ljudi ili od određene skupine, taj brak je batil (neispravan), taj ugovor se raskida osim ako je već imao odnos sa njom“. (Ed-Dusuki: Hašijetud-dusuki 2/236)
Prema tome, ako bi se tako vjenčali tajno, znači da ima staratelj i dva svjedoka uz dogovor da i stratelj i svjedoci kriju vaše vjenčanje, brak je inšaallah ispravan uz pokuđenost, na čemu su tri mezheba. Ako bi ga sklopili bez staratelja ili bez dva svjedoka ali opet tajno brak bi bio batil i ništavan.
Međutim, moje lično mišljenje i savjet oko ovoga što pitaš je: savjetujem vas oboje a tebe posebno da se tako ne vjenčavate, jer iako su razlozi koje ti navodiš u vašim očima a i u stvarnosti jako opravdavajući da se tajno vjenčate, vi niste svjesni niti ste upoznati sa mogućim lošim i negativnim posljedicama takvog braka. Ovo govorim iz iskustva onih koji su tako nešto isprobali. Od mogućih negativnosti takvog braka je sljedeće:
– Vi morate stalno strahovati hoće li se to (tajni brak) saznati ili ne, a ako se sazna a vrlo je moguće desiće vam se ono od čega bježite, a prije toga ćete se psihički dobro izmoriti.
– Ovakav brak je vrlo klimav i krhak jer i najmanja nesuglasica i spor između tebe i tvog budućeg muža (u kojeg ti sada sigurno ne sumnjaš i ulažeš veliku nadu) može odvesti do razvoda ili jednostavno da se raziđete, ti njega ili on tebe da ostavite jer svakako vam je to na “divlje”.
Ti moraš biti svjesna da tajnost vašu vezu čini neobaveznom i iole mali porećaj može je poljuljati, za razliku od toga da je zvaničan i gdje se i ti moraš pokazati svojima i on svojima da je vaš brak ozbiljan i da se vi ne igrate. Šerijatski brak u našoj zemlji sudski nije priznat, što znači da ti njega ne možeš teretiti za nešto ako dođe do problema.
– Takođe, postavlja se pitanje koliko vi planirate da živite u tajnom braku, koliko dugo i dokle će to trajati.
– Naravno, ta tajnost vas obavezuje da nemate djecu a ti moraš znati da djeca učvršćuju brak i čine ga ozbiljnijim i traže odgovornost i sa jedne i sa druge strane.
– Ako bi nastali problemi ti moraš znati da si ti veći gubitnik samim tim što si žena i jš uz to nemaš razumijevanje od svoje familije niti podršku. Znači tvoj totalni oslonac i nada za tebe, poslije Allaha naravno, je tvoj muž. A ko ti garantuje i može li on sam sebi garantovati da će sve biti u redu?
– Postavlja se pitanje gdje mislite da se sastajete, da živite i naravno da to krijete, sve je to teško izvodljivo, a što je najgore to liči na satajanje ljubavnika i švalera po hotelima, sobicama, tajnim i skrivenim mjestima što će izavati podozrenje kod ljudi. Iskreni će vas pitati o tome šta radite a zlonamjerni će napraviti od toga lošu priču.
– Kad tad vi vašim morate reći za vaš brak ili će oni saznati sami ili od ljudi i biće ista reakcija, pa zato je bolje da ih odmah obavijestite.
– Praksa je pokazala u mnogim slučajevima da takva ženidba, svejedno bila žena prva ili druga mužu, nakon “medenog mjeseca” i nakon što se mladenci provedu pa se onda toga zasite i spuste se u pravi život ne treba puno razloga niti problema da se raziđu jer svakako i ne zna niko za njih. Sa ovim se ne želi unijeti sumnja u tvog budućeg muža nego se želi staviti do znanja da je taj brak te prirode, a ljudi su ko ljudi otprilike su svi isti.
Zbog svega navedenog savjetujem vas da se vi zvanično i javno uzmete, sa blagoslovom svojih roditelja, a roditelji su takvi vole svoju djecu pa većina njih šta god urade njihova djeca oni to poslije prihvate kada shvate da ne mogu više ništa promijeniti. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Sunneti dzume namaza
Alejkumusselam! Oko farza džume namaza, koji se klanja dva rekata, nema razilaženja među učenjacima, razilaženje postoji oko klanjanja sunneta džume namaza. Naime, džuma namaz ima svoje sunnete koji se klanjaju nakon farza džume namaza. A što se tiče sunneta prije džume namaza nije prenešeno od Allaviše
Alejkumusselam!
Oko farza džume namaza, koji se klanja dva rekata, nema razilaženja među učenjacima, razilaženje postoji oko klanjanja sunneta džume namaza.
Naime, džuma namaz ima svoje sunnete koji se klanjaju nakon farza džume namaza. A što se tiče sunneta prije džume namaza nije prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on praktikovao ili riječima podsticao da se klanjaju.
Zato kaže Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 24/188): “A što se tiče Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, on nije klanjao prije džuma namaza nakon ezana ništa, niti je ovo iko prenio od njega”. S tim da nema smetnje da onaj ko ode u mesdžid a hatib se još nije popeo na minber da klanja nafilu koliko hoće i to je mustehab. Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na to u hadisu kojeg bilježi Buharija u rivajetu od Selmana Farisija, radijallahu anhu, rekavši: “Neće se čovjek okupati na dan džume, očistiti se koliko može, namazati se kremom ili namirisati kućnim mirisom, a zatim otiđe (u mesdžid), ne razdvoji dvojicu a zatim klanja koliko mu je propisano, pa sluša kada imam govori a da mu neće biti oprošteno između te i druge džume”.
Međutim, ova nafila je opća a ne potvrđeni ili nepotvrđeni sunnet prije džumme. Takođe, mustehab je klanjati tehjetul-mesdžid svakom ko uđe u mesdžid pa makar imam držao hutbu kao što je došlo u vjerodostojom sunnetu.
A što se tiče klanjanja suneta nakon džume namaza po nekima je sunnet da se klanjaju četiri rekata, dva po dva, nakon klanjanja džume namaza, ako se klanja u mesdžidu, a dva rekata ako se klanja u kući. Na ovome su Ibn Tejmije i njegov učenik Ibnul-Kajjim. Međutim, šejh Albani im je ovo zanegirao rekavši: “Za ovakvo preciziranje ja ne znam da ima osnova u sunnetu … Pa kada klanja nakon džume dva ili četiri rekata u mesdžidu ili u kući to mu je dozvoljeno, a u kući je vrijednije”. (Temamul-minne, str. 341)
A da je vrijednije klanjati ove sunnete u kući nego u mesdžidu na tome su Šafija, Malik, Ahmed i ostali a dokazuju sa hadisom mutefekun alejhi: “Najbolji namaz je namaz čovjeka u njegovoj kući osim farzova”.
Dokaz za propisanost klanjanja četiri rekata je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko klanja poslije džume neka klanja četiri rekata”. A dokaz za klanjanje dva rekata je takođe ono što bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na dan džume klanjao dva rekata u svojoj kući”. Kaže imam Ahmed: “Ako hoće klanja poslije džume dva rekata a ako hoće klanja četiri” (El-Mugni 2/464).
Dio učenjaka smatra da je propisano klanjati šest rekata nakon džume. Ovo se pripisuje Aliji, Ebu Musau El-Eš’ariju, radijallahu anhum, od ashaba i Mudžahidu, Humejdu i Sevriju od tabi’ina. Dokaz za ovo im je ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da kada bi klanjao džumu u Meki nakon nje bi klanjao dva rekata a zatim četiri rekata, a kada bi klanjao džumu u Medini a zatim se vratio svojoj kući u njoj bi klanjao dva rekata a ne bi klanjao u mesdžidu. Pa je bio upitan o tome pa je odgovorio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je radio ovako”. Hadis bilježi Ebu Davud i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Iraki, Nevevi i Albani.
S tim da ima razilaženje kod muhaddisa da li je A’ta čuo od Abdullaha ibn Omera a svi su složni da ga je sreo, pa tako imam Ahmed to negira a ostali, poput Buharije, Muslima i Ibn Medinija potvrđuju. U svakom slučaju nije potvrđeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ijednom klanjao džumu u Meki, tako da mu se to ne može pripisati, a dva rekata poslije džume u kući je potvrđeno u drugim hadisima.
Prema tome, ispravno je da džuma ima samo sunnete poslije džume namaza i to dva ili četiri (dva po dva) svejedno klanjali se u džamiji ili kod kuće. Mustehab je klanjati tehijetul-mesdžid svakom ko uđe u medžid prije nego što sjedne. Musliman se u pitanjima vjere ne treba prilagođavati praksi i običajima ljudi, na njemu je da praktikuje sunnet i da ga oživljava među ljudima sa mudrošću i blagošću. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Potiranje vrata pri abdestu
Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oko potiranja vrata pri abdestu prenose se dva hadisa. Prvi hadis – prenosi Lejs od Talhe ibn Musarifa od njegovog oca od njegovog djeda da je on vidio Allahovog Poslaviše
Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Oko potiranja vrata pri abdestu prenose se dva hadisa.
Prvi hadis – prenosi Lejs od Talhe ibn Musarifa od njegovog oca od njegovog djeda da je on vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je on učinio mesh po svojoj glavi tako da je potrao po potiljku i prednjem dijelu vrata.
Ovaj hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, njegov sened je veoma slab zbog dvije stvari. Prva što je u njegovom senedu ravija Lejs ibn Ebi Sulejm, oko čije slabosti nema razilaženja među muhadisima, kako prenosi Nevevi. Druga je nepoznato stanje djeda Talhe ibn Musarifa a što navode Ibn Ebi Hatim i Jahja ibn Kattan. Prema tome, ovaj hadis je veoma slab oko čije slabosti nema razilaženja.
Drugi hadis – ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko abdesti i uzme mesh po vratu neće mu biti stavljena omča (oko vrata) na Sudnjem danu”. Hadis bilježi Ebu Nu’ajm u “Tarihu Asbehan” (2/78). U njegovom senedu je ravija Muhammed ibn Amr El-Ensari, a on je Ebu Sehl El-Basri oko čije slabosti nema razilaženja. Prema tome, hadis je veoma slab.
Kaže imam Nevevi da o potiranju vrata pri abdestu nije ništa vjerodostojno prenešeno i da to nije sunnet nego novotarija. Takođe, kaže Ibnul-Kajjim u “Zadul-me’ad” da nije ništa vjerodostojno prenešeno o potiranju vrata prilikom abdesta.
Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Nije ništa vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on potirao svoj vrat pri abdestu, nego čak nije prenešeno oko pranja vrata ni jedan prihvatljiv hadis. Svi vjerodostojni hadisi u kojima se opisuje način abdesta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u njima spomenuto da je potirao svoj vrat. Zbog toga to većina učenjaka nije smatrala preporučljivim, poput Malika, Šafije i Ahmeda.
A oni koji to smatraju preporučenim oslanjaju se na predaju od Ebu Hurejre, ili na hadis prenešen u slabom senedu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao svoju glavu sve do početka potiljka. Nešto poput ovog ne može biti osnov niti se može uporediti sa onim na što ukazuju drugi hadisi. Onaj ko ostavi potiranje vrata abdest mu je ispravan na čemu su složni učenjaci”. (Medžmu’ul-fetava 21/127)
Prema tome, potiranje vrata pri abdestu nije propisano i bliže je da je to novotarija kao što kaže imam Nevevi. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Potiranje lica nakon dove
Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svojeviše
Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice, kojeg bilježi Ebu Davud (1485) od Ibn Abbasa i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum, je munker (veoma loš) kao što ga takvim ocjenjuje Ebu Davud i Ebu Hatim (El-‘Ilel (2/351)).
U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab (Tehzibul-kemal (7/281)). Imam Malik je negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim (Irvaul-galil (433 i 434)).
Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano. A Allah zna najbolje.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com
Kako liječiti masturbiranje (samozadovoljavanje)
Alejkumusselam! Prvo što ti preporučujemo je ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio svom Ummetu, a to je ženidba ili post. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome ima hajra pojasnio bi im to. Negoviše
Alejkumusselam!
Prvo što ti preporučujemo je ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio svom Ummetu, a to je ženidba ili post. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome ima hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta.
U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita”. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.
Takođe, bivši egipatski muftija Husejn Mahluf kada je upitan o temi samozadovoljavanja, nakon što je naveo stav većine učenjaka koji zabranjuju samozadovoljavanje i pojasnio štetnost ovog lošeg običaja na živce, spolnu moć i razum, spomenuo je stvari koje pomažu osobi koja je upala u to da se riješi tog lošeg običaja. Pa između ostalog kaže da su od najbitnijih stvari koje pomažu sljedeće:
1- rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga bauka,
2- umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti,
3- udaljavanje od svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili uopšteno žena (a za ženu muškaraca),
4- druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,
5- bavljenje sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu,
6- izbjegavanje susreta i mjesta u kojima se miješaju muškarci i žene, a naročito ona gdje se žene oblače izazovno ne vodeći računa o šerijatskom oblačenju.
Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom i ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral. Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa :n-um.com