Na samom početku moram priznati da je više nego žalosno da na terenu postoje takve pojave, odnosno što se događa da džamija jedan dan u sedmici bude zatvorena pod izgovorom da je to slobodan dan za imama te džamije. Da bi stvar bila još žalosnija, to nije samo pojedinačan slučaj, već je praksa zastupljena i u drugim mjestima.

Taj se problem može posmatrati sa više aspekata.

Prvo, u mnogim mjestima se dešava ista pojava i malo je onih koji reagiraju na to, da li zato što to smatraju ispravnim, ili zato što ne žele da se zamjere odgovornima za taj postupak, ili zato što se boje pitanja ‘’a ko će ljude onda predvoditi u namazu ako nema imama’’ i sl.

Ako smatraju da je to ispravno, to je veliki pokazatelj njihovog neznanja, ako ne žele da se zamjere onome ko je odgovoran za taj postupak, onda je to davanje prednosti hataru ljudi nad hatarom Uzvišenog Allaha, što je veoma opasno, a ako se boje ko će ljude predvoditi u namazu, pa to je barem lahko, u osnovi  svako onaj čiji je namaz ispravan, kada klanja sam može da predvodi džemat, pošto se namaz imama i muktedije ne razlikuju. To što na našim prostorima postoje određene razlike, kao to što je da imam nakon namaza uči zajedničku namasku dovu, zbog koje ljudi ne žele da predvode džemat jer je ne znaju, stvar je koja nema osnove u vjeri. Allahov Poslanik nije nakon namaza prakticirao zajednički zikr sa džematlijama, niti je nakon namaza učio zajedničku dovu.

Ovo nikako ne znači odobravanje postupka onih koji olahko shvataju ulazak u mihrab te se usuđuju da predvode ljude u namazu, a sami nikada nisu prešli sufaru i prilikom učenja Kur’ana ne prave razliku između bosanskih slova i arapskih harfova, što je više nego katastrofalna greška.

Drugo, spomenuta pojava svakako je i pokazatelj svijesti muslimana na našim prostorima u pogledu uloge mesdžida koju bi trebao da ima u jednom društvu. Nažalost, kod nas trenutno stanje djeluje tako kao da je mesdžid pretvoren u firmu ili neku drugu ustanovu koja ima svoje radne i neradne dane. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun!

Isto tako, mnogo je drugih pokazatelja da mi nismo shvatili ulogu mesdžida u jednom društvu. Tako ćemo naći da se ljudi natječu u gradnji ogromnih džamija, bez da se nakon toga natječu u dolasku u iste. Isto tako vidjet ćemo da se ljudi natječu u ukrašavanju džamija, ulažući u ukrase džamije, a mnogi od tih ukrasa su samo bespotrebno bacanje novca, zaboravljajući da su najbolji ukras džamije njeni klanjači, omladina koja dolazi u džamiju, aktivnosti koje se odvijaju u njoj.

Često smo kroz predavanja upozoravali na pogubnost ubjeđenja da je jedina uloga džamije obavljanje namaza, ali eto s vremenom ljudi su u svome neznanju otišli i dalje, pa su i tu ulogu počeli da polahko smanjuju, uvodeći radne i neradne dane. Bojim se da će stvari otići i dalje, pa će se džamije tokom godišnjeg odmora također početi zatvarati i da će to postati vremenom “normalna” stvar, baš kao što je i puštanje ezana putem kasete i CD-a postala skoro pa normalna pojava u mnogim džamijama našeg podneblja, što niko ne smije ni pomisliti da pokuša promijeniti, iako je to stvar koju ne dopušta niko od islamskih učenjaka.

Ako pogledamo u životopis Allahovog Poslanika kroz prizmu uloge mesdžida u jednom društvu, vidjet ćemo da uloga mesdžida nije bila svedena samo na namaz, a mi evo i to pomalo ‘’krešemo’’ i ljude navikavamo na to da postoje radni i neradni dani za otvaranje mesdžida. U vrijeme Allahovog Poslanika mesdžid je bio mjesto gdje su se ljudi  educirali, podučavali, sjedili, družili, boravili u itikafu, spavali, klanjali noćni namaz, dolazili kod Poslanika da im presudi, da ih posavjetuje, u mesdžidu su ponekad boravili i zatvorenici (nemuslimani) i u džamiji je Allahov Poslanik primao delegacije, i mnogo drugih stvari.

Uvaženi moj brate u vjeri, mi smo svjesni izazova današnjeg vremena i ne želimo da naši mesdžidi budu mjesta bespotrebnog okupljanja, ali isto tako mesdžid ne smije da izgubi onu osnovnu ulogu koja mu pripada. Minimalno što treba da mesdžid bude jeste mjesto obavljanja namaza. Svjesni smo potrebe da se mesdžid u periodu od jacije do sabaha zaključa, pa čak ako postoji velika potreba u periodu od izlaska sunca pa do pred podne, ali da neko uzme ključ džamije i cijeli dan ne otvori džamiju iz razloga što je imam taj dan slobodan, to se zaista ne može nikako tolerirati.

Učenjaci su govorili o tome da li je dozvoljeno da se mesdžid zatvori navečer ili između namaza, pa je veliki broj učenjaka hanefijske pravne škole smatrao da se mesdžid ne smije nikako zatvarati, za razliku od ostale tri pravne škole koje su smatrale da je dopušteno da se u periodima između namaza zaključaju vrata džamije, ako za tim postoji potreba.

Allah se smilovao učenjacima hanefijske pravne škole, koliko su samo bili brižni u pogledu vjere, a gdje smo mi u odnosu na njih i njihovu brigu za mesdžidom. Bojim se da smo mi svoj hanefijski fikh sveli samo na vezivanje ruku ispod pupka, neizgovaranje naglas ‘’amin’’ nakon proučene Fatihe, dok u drugim mnogo bitnijim pitanjima niti znamo niti hoćemo da znamo šta je to stav hanefijske pravne škole, baš kao što je to slučaj sa učenjem Kur’ana za pare, koje su najžešće osudili i smatrali strogo zabranjenim učenjaci hanefijske pravne škole. A svi mi dobro znamo kakva je naša stvarnost u pogledu toga.

Učenjaci hanefijske pravne škole svoju tvrdnju da to nije dozvoljeno argumentirali su riječima Uzvišenog Allaha:  “Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekare, 114)

Pogledaj i dobro razmisli o ovom ajetu, na koji način je spomenut onaj koji zabranjuje da ljudi Allahovo ime spominju u džamiji. Na način da Allah postavlja pitanje, ima li većeg nasilnika od onoga koji zabranjuje ljudima da Allahovo ime spominju u džamijama. A neki mufessiri su kazali da se na taj način ovim ajetom želi kazati da ne postoji veći nasilnik od onoga koji zabranjuje da se Allahovo ime spominje u džamijama.

U komentaru ovog ajeta poznati učenjak današnjeg doba Muhammed Salih Usejmin, nakon njegovog tumačenja, spomenuo je petnaest velikih koristi koje se mogu uzeti iz ovog ajeta, u jednoj od njih kaže: “Od koristi i propisa koji se uzimaju iz ovog ajeta jeste i zabrana da se nekome brani spominjanje Allaha u mesdžidu, bez obzira da li se radilo o namazu, ili učenju Kur’ana, ili o podučavanju šerijatskog znanja u mesdžidu.”

Na osnovu istog ajeta učenjaci su zabranjivali da neko sebi u džamiji rezervira mjesto na kojem ne može niko klanjati osim njega, a što je opet prisutno u velikom broju džamija našeg podneblja.

Uvaženi moj brate, ako su učenjaci raspravljali o tome može li se mesdžid zatvoriti između namaza, i ako su zabranjenim smatrali rezerviranje mjesta u džamiji, pa je li logično da se govori o tome da mesdžid bude zatvoren tokom cijelog dana, naročito, kao što si spomenuo u pitanju, ako se radi o mesdžidu koji je pored magistralnog puta i u koji svraćaju putnici da bi obavili namaz.

Umjesto da se natječemo u dobru, da postavimo putokaz na putu gdje se nalazi džamija i da musafirima pripremimo što bolji ambijent, mi ne da to ne činimo, mi i njima i onima koji su napravili mesdžid redovno jedan cijeli dan u sedmici zaključamo mesdžid.

Od propisa koji se vezuju za mesdžid jeste i to da je mesdžid vakuf (trajna zaostavština) i njime ne mogu da upravljaju ljudi kako se njima ‘’ćejfne’’, već je to Allahova kuća koja treba da se koristi u svrhe zbog kojih je napravljena.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Svakako, sve sto zadesi covjeka: bolest, nesreca, briga ili tuga, pa cak i trn koji ga ubode brise njegove grijehe. Uz to, ako se strpi i nada se nagradi od Allaha, imat ce nagradu za sabur koji je pokazao prilikom nedace koja ga je zadesila. Nema razlike izmedju nedaca koje covjeka zadese prilikom smrti i onih prije. Sve nedace vjernicima brisu grijehe, na sto kazuju rijeci Uzvisenog: ”Kakva god vas nesreca zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Es-Sura: 30)

Ako nedace bivaju zbog onoga sto smo zaradili, onda to ukazuje na to da one brisu one grijehe koje smo uradili i zaradili. I Vjerovjesnik s.a.w.s., obavjestio je da vjernika ne zadesi briga, tuga ili bol, cak i ubod trna a da mu Allah dz.s., time ne izbrise grijehe.

Sejh Ibn-’Usejmin

Iz knjige: Fetve o zenskim pitanjima

Dozvoljeno je da covjek ima spolni odnos sa svojom trudnom suprugom, jer Uzviseni Allah kaze: ”Zene vase su njive vase.” (El-Beqara: 223)

Argument za ovo jesu i rijeci Uzvisenog: ”…i koji stidna mjesta svoja cuvaju, osim od zena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu.” (El-Mu’minun: 5-6) Tako rijeci ”osim od zena svojih” nisu nicim ogranicene (specificirane), jer je osnova da je spolni odnos dozvoljen opcenito. Ono sto po Kur’anu i sunnetu zabranjuje spolni odnos ogranicava ovu opcenitost, a s obzirom na to da u to ne spada spolni odnos sa trudnom suprugom, onda za to i nije potrebno utvdjivanje argumenata, jer je osnova doputenost toga. Covjeku nije dozvoljeno da spolno opci u spolni organ sa svojom suprugom koja je u menstrualnom ciklusu, kao ni u analni otvor, a sve ostalo mu je dozvoljeno da cini. On ne moze spolno opciti ni sa zenom u nifasu, makar on trajao od cetrdeset dana, a nakon sto zeni prestane nifas ili menstruacja, on ima pravo spolno opciti sa svojom suprugom.

Sejh Ibn-’Usejmin

Iz knjige: Fetve o zenskim pitanjima

Umjerenost u vjeri podrazumjeva nepretjerivanje u vjeri, ne prelazeći granice koje je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio, niti zastranjivanje, skrnaveći tako Allahove, subhenehu ve te’ala, odrednice. Središnji put u vjeri je dosljedno slijeđenje puta, kojim je išao Poslanik, sallallau ‘alejhi ve sellem. Pretjerivati u tome, znači mimoići taj put, a zastranjivanje – ne doseći ga.

Primjer tome je čovjek koji kaže: “Želim cijelu noć klanjati i nikako neću spavati, jer je namaz jedan od najbolji ibadeta. Volio bih noći oživjeti ibadetom.” Reći ćemo: “Ovaj je pretjerao u vjeri i to što čini je pogrešno. Sličan slučaj se desio u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Sastala su se trojica ashaba, te jedan reče:
“Ja ću stalno klanjati i neću spavati”, a drugi: “Ja ću stalno postiti, neću prekidati”, dok je treći rekao: “Ja se neću nikada ženiti.” Čuvši to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Šta misle ti ljudi, koji govore tako – (aludirajući na ovu trojicu). Ja postim, ali i jedem,klanjam i spavam i ženim se – ko odstupi od mog sunneta taj ne pripada meni (mom ummetu).”

Vidimo da su oni prešli granice vjere, tako da se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ogradio od njih, jer su odstupili od njegovog sunneta (prakse). Od Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sunneta su i post i jelo, namaz i spavanje, a i ženidba. Umjeren je onaj koji u tome slijedi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i pravovjerne halife.

Drugi primjer:
Trojica ljudi pred sobom imaju čovjeka koji je zapao u grijehe. Jedan će reći: ”Neću se ni poselamiti s njim, neću mu se uopće obraćati, izbjegavat ću ga i udaljiti se iz njegovog društva.” Drugi će postupiti suprotno: ”Hodat ćemo zajedno, veseliti i zabavljati se. Pozvat ću ga sebi i njemu često odlaziti. Smatrat ću ga kao sve druge pobožne ljude”. Treći će reći: ”Ovog griješnika mrzim zbog grijeha, koje čini, ali ga volim zbog imana koji nosi u sebi. Izbjegavat ću ga kada vidim da će to ostaviti traga na njemu i da će se popraviti. Ako vidim da će se još više pokvariti ako ga budem ignorisao, to neću činiti.” Vidimo da je prvi pretjerao, drugi je zastranio (previše popustio), dok je treći umjeren.

Treći primjer:
Čovjek koji je zarobljenik svoje supruge, koja upravlja njime kako želi.
On nju ne odvraća od grijeha, niti je upućuje na kakav hajr. Potpuno je opčinjen njom i ona je postala ta, koja vodi glavnu riječ. Drugi opet grub, ohol, nipodaštava ženu, ne obraća pažnju na nju, kao da je ona obična služavka, ili manje od toga. Treći je umjeren. Odnosi se prema ženi, onako kako su to naredili Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”One imaju isto onoliko prava koliko i dužnosti prema zakonu.”

Rekao je Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem:
”Vjernik ne smije mrziti vjernicu zbog neke njene osobine, koju on ne voli kod nje, ako ona posjeduje neku drugu osobinu koju on voli.”
Vidimo da je čovjek iz ovog primjera umjeren. Sve drugo se može odvijati na ovakav način.

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 35. str.