Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Smije li se govoriti Allahova moć je htjela, ili sudbina je htjela?
Nije ispravno reći: „Allahova moć je htjela“, zato što je htijenje volja, a moć je pojam (značenje), prema tome, pojam ne može imati svoju volju. Htijenje je osobina onoga koji hoće, a volja osobina onoga koji želi. Umjesto toga, dozvoljeno je reći: „Allahova mudrost nalaže to i to“, ili da za neštoviše
Nije ispravno reći: „Allahova moć je htjela“, zato što je htijenje volja, a moć je pojam (značenje), prema tome, pojam ne može imati svoju volju. Htijenje je osobina onoga koji hoće, a volja osobina onoga koji želi. Umjesto toga, dozvoljeno je reći: „Allahova mudrost nalaže to i to“, ili da za nešto kažemo kada se desi: „To je Allahova moć“, tj. ono što je Allah Svojom moći odredio (plod Njegove moći). Poput riječi: ovo je Allahovo stvaranje, tj. ono što je On stvorio (plod Njegovog stvaranja).Međutim, nije dozvoljeno Allahovoj moći pripisivati nešto što podrazumijeva naš izbor.
Isto tako nije dozvoljeno reći: „Sudbina je htjela tako i tako…“, zato što su sudbina i moć dva pojma, tj. dva značenja koja nemaju niti mogu imati svoju volju. Volju ima Onaj Koji je moćan i Koji određuje, a to je samo Allah, dž. š. A Allah sve najbolje zna.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeZašto je Zul-Karnejn (Dvorogi ili Onaj koji ima dva roga) nazvan tim imenom?
Kažu da je Zul-Karnejn dobio takvo ime zbog nekoliko razloga: 1- postoji mišljenje da je to zbog toga što je imao jako veliku vlast na širokom geografskom prostoru od istoka do zapada, a i za istok i za zapad se kaže „karn“ (rog). On je dakle posjedovao i vlast istoka i vlast zapada. 2- drugo mišljeviše
Kažu da je Zul-Karnejn dobio takvo ime zbog nekoliko razloga:
1- postoji mišljenje da je to zbog toga što je imao jako veliku vlast na širokom geografskom prostoru od istoka do zapada, a i za istok i za zapad se kaže „karn“ (rog). On je dakle posjedovao i vlast istoka i vlast zapada.
2- drugo mišljenje je da je dobio takvo ime zbog svoje neobične snage kakvu imaju bikovi jakih rogova.
3- treće mišljenje je da je dobio takvo ime zbog toga što je na glavi imao kraljevsku krunu sa dva roga na sebi.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li postoji dokaz za to da džin može ući u čovjeka?
Postoji dokaz, kako u Kur’anu, tako i u sunnetu da džin može ući u čovjeka. U Kur’anu su to riječi Uzvišenog Allaha: “Oni koji kamatu jedu, dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio…” Ibn – Kesir, rahimehullah, je rekao: “Dići će se iz svojih kaburova, na Sudnjem danu, kaoviše
Postoji dokaz, kako u Kur’anu, tako i u sunnetu da džin može ući u čovjeka. U Kur’anu su to riječi Uzvišenog Allaha:
“Oni koji kamatu jedu, dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio…”
Ibn – Kesir, rahimehullah, je rekao: “Dići će se iz svojih kaburova, na Sudnjem danu, kao što se diže onaj koji je poludio i koga je šejtan dodirom izbezumio.”
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je to stanje opisao sljedećim riječima:
“Doista se šejtan kreće sinom Ademovim kao što se kreće krv.”
El – Eš’ari, rahimehullah, prenoseći stavove ehli – sunneta vel džema’ata: “Oni (ehli – sunnet) govore da džin ulazi u tijelo onoga koga je zahvatilo ludilo.” Kao dokaz navodi spomenuti ajet.
‘Abdullah (sin imama Ahmeda) – Allah im se smilovao –je rekao: “Rekao sam svome ocu: ‘Ima ljudi koji misle da džin ne može ući u tijelo insana.’ Odgovorio mi je: ‘Lažu, sine. To je on (šejtan) koji govori njihovim jezikom.’”
Imam Ahmed i Bejhaki prenose hadise u kojima stoji da je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, doveden dječak koji je bio poludio, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio:
“Izađi, Allahov neprijatelju!”
U drugom predajama stoji da je govorio:
“Izađi, Allahov neprijatelju! Ja sam Allahov Poslanik!”
Nakon ovoga, dječak je ozdravio.
Iz navedenog vidimo da za ulazak džina u čovjeka postoji dokaz – kako u Kur’anu, sunnetu, tako i riječima ispravnih prethodnika. Praksa isto pokazuje. Pored toga ne smijemo negirati činjenicu da ludilo može imati i druge uzroke; kao što je slučaj oštećenja nervnog sistema i tome sl.
Šejh ibn Usejmin
Vidi manjeFetve učenjaka dvaju harema – 78. str.
Može li džin utjecati na čovjeka? Kako se zaštititi od džina?
Nema sumnje da džini mogu utjecati na čovjeka, da mu mogu naškoditi, čak ga i ubiti. Mogu mu naškoditi bacanjem kamenja, kao i zastrašivanjem na druge načine koji se spominju u sunnetu i o kojima svjedoče stavarnost i iskustva ljudi. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je jednoviše
Nema sumnje da džini mogu utjecati na čovjeka, da mu mogu naškoditi, čak ga i ubiti. Mogu mu naškoditi bacanjem kamenja, kao i zastrašivanjem na druge načine koji se spominju u sunnetu i o kojima svjedoče stavarnost i iskustva ljudi. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je jednom ashabu dozvolio da se iz jedne bitke vrati kući, jer se bio tek oženio. Kada je stigao kući, zatekao je svoju ženu na vratima, te joj je to osporio. Rekla mu je: “Uđi!” Kada je ušao, našao je sklupčanu zmiju na krevetu. Kod sebe je imao koplje kojim ju je ubio. Kada je zmija uginula, umro je i ashab – nije se moglo znati ko je prije umro. Kada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o ovome bio obavješten, zabranio je da se ubijaju zmije koje nastanjuju kuće, osim ebtera i zatufjetejn (dvije vrste zmija koje nastanjuju područje Hidžaza).
U ovome je dokaz da džini mogu napastvovati čovjeka i da mu mogu naškoditi. Ovome u prilog govore i svakodnevni primjeri i ispovijesti koje čujemo od ljudi koji su imali takva iskustva. Dešavalo se da čovjek dođe do kakve doline, pa ga zaspe kamenje, a da nikoga ne vidi. Ili da čuje glasove, šum drveća ili nešto slično što ga prestraši i bude uzrokom da čovjek poludi. Također se može desiti da džin uđe u čovjekovo tijelo iz ljubavi; kako bi mu naškodio ili zbog bilo kojeg drugog razloga. O tome govore i riječi Allaha, subhanehu ve te’ala:
“Oni koji kamatu jedu, dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio.”
Pokazalo se mogućim da se džin, govoreći iz bolesnika, obrati onome ko mu uči kur’anske ajete i da obeća da se više neće vraćati u čovjekovo tijelo.
Čovjek se može zaštititi od džina učeći ono što se prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao preporuka da se uči. Primjer toga je učenje Ajetul – kursije; ko navečer prouči Ajetul – kursiju imat će od Allaha, dželle šanuhu, zaštitinika od šejtana sve dok ne osvane. Allah, subhanehu ve te’ala, je najbolji zaštitnik.
Šejh Ibn Usejmin
Vidi manjeFetve učenjaka dvaju harema – 82. str.
Da je li haram fotografisati?
Ve alejkumusSelam ve rahmetullahi ve berekatuh, Šejh, dr. Halid ibn Abdullah el-Muslih, Allah ga sacuvao,odgovorio je na slicno pitanje: Bismillahi-r-rahmani-r-rahim! Islamski ucenjaci imaju razlicita mišljenja kada je u pitanju foto-slikanje bica koja imaju dušu, odnosno, da li se takvo slikanje poviše
Ve alejkumusSelam ve rahmetullahi ve berekatuh,
Šejh, dr. Halid ibn Abdullah el-Muslih, Allah ga sacuvao,odgovorio je na slicno pitanje:
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!
Islamski ucenjaci imaju razlicita mišljenja kada je u pitanju foto-slikanje bica koja imaju dušu, odnosno, da li se takvo slikanje podrazumjeva u šerijatskim tekstovima koji zabranjuju slikanje, ili ne.
Prvo mišljenje je da je foto-slikanje zabranjeno (haram) i da nije dozvoljeno osim ako bude zbog nužde ili ako se pojavi opca korist i potreba za tim. Ovo mišljenje zastupa skupina islamskih ucenjaka, meðu njima su šejh Muhammed ibn Ibrahim, zatim šejh Abdu-l-Aziz ibn Baz, i šejh Albanijj (Allah im se smilovao)!
Drugo mišljenje je da je foto-slikanje dozvoljeno i da se, kao takvo, ne podrazumjeva u onim šerijatskim tekstovima koji zabranjuju slikanje. Ovakvo mišljenje je zastupao šejh, Muhammed ibn Salih el-Usejmin i Muhammed ibn Nedžib el-Muti’i (Allah im se smilovao)!
Prva skupina je svoje mišljenje argumentovala opcim šerijatskim tekstovima u kojima se navodi zabranjenost slikanja. Smatrali su da je foto-slikanje samo jedan oblik slikanja, poput kiparstva (slikanja) koje se kleše rukom, tako da sve to potpada pod rijeci Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Slikari su ljudi koji ce biti najteže kažnjavani na Sudnjem danu!“ Ovaj hadis se nalazi u oba Sahiha, i prenosi se od Ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu. Osim ovog, postoje i drugi šerijatski tekstovi koji zabranjuju slikanje.
Oni koji zastupaju mišljenje o dozvoljenosti su odgovorili kazavši da šerijatski tekstovi o zabrani slikanja zabranjuju slikanje koje nalikuje Allahovom stvaranju u smislu planiranja i prakticne izvedbe radova. Foto-slikanje u sebi takvo što ne sadrži, obzirom da ono predstavlja samo snimak onoga što je Allah vec stvorio i napravio. Uopce ono nije slicno Allahovom stvaranju!
Ono što je po mom mišljenju najispravnije, jeste da foto-slikanje ne potpada pod šerijatske tekstove koji zabranjuju slikanje zbog toga što ne sadrži oponašanje Allahovog stvaranja i zbog toga što je njegov krajnji cilj samo snimak Allahovog stvaranja u kome covjek nema nikakvog udjela u pogledu oblikovanja i izvedbe rada. Ono je poput naseg izgleda u ogledalu, ili viðenja slike u vodi.
Što se tice pitanja ulaska meleka, valja kazati da su el-Buhari i Muslim zabilježili hadis od Ebu Talhe, da je Allahov poslanik, sallallahu’alejhi we selleme, rekao: „Meleki ne ulaze u kucu u kojoj se nalazi pas i slika!“ U nekim predajama od el-Buharija se spominje: „..niti kipovi!“ U predaji koju je el-Buhari zabilježio od Ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, se navodi da je Džibril obecao doci Allahovom poslaniku, sallallahu’alejhi we selleme, pa mu je poslije kazao: „Mi ne ulazimo u kucu u kojoj su pas i slika!“
Kada su u pitanju druge slike, svejedno da li one bile uslikane ili tjelesno oblikovane, poput igracaka za male curice; to ne sprecava meleke od njihova ulaska na osnovu onoga što nam predocava Sunnet. Vjerovjesnik, sallallahu’alejhi we selleme, je dozvolio Aiši da drži igracke u kuci, a u oba Sahiha se navodi predaja od Aiše, radijallahu ‘anha, da je kazala: „Igrala bih se sa svojim dugaricama, i one bi dolazile kod mene! Kada bi unišao Allahov poslanik, one bi pobjegle od njega, ali bi ih Allahov poslanik uhvatio i vratio ih k meni.“…
Ako se neke slike velicaju i uzdižu, onda smatram da se to ubraja u ono što je zabranjeno, obzirom da takvo velicanje dovodi do pojave širka! Meðutim, ako bi se slike držale u ladicama ili u nekim sanducicima i sl., onda ne smatram da je zabranjeno da se te slike cuvaju, svejedno da li to bilo za uspomenu, ili za nešto drugo.
Allah je najznaniji šta je najispravnije!
Što se tice snimaka kamerom, propis toga je identican razilaženju u propisu fotografisanja. I uprkos tome, vecina ucenjaka koja smatra zabranjenim fotografisanje, snimanje kamerom smatra dozvoljenim.
Najispravnije je da je snimanje kamerom dozvoljeno, obzirom da je to obicno prenošenje, te da covjek uopce ne ucestvuje u oblikovanju i stvaranju, što je identicno gledanju u ogledalo i sl. Takvo mišljenje zastupa vecina islamskih ucenjaka, i nema nikakve razlike u dozvoljenosti tog cina radilo se o snimanju za uspomenu ili nešto drugo.
Allah najbolje zna
Pripremio prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeKakav je propis prinošenja žrtve nekom drugom mimo Allaha?
Na više mjesta spominjali smo da “tevhidul-ibade” podrazumijeva izdvajanje Allaha, subhanehu ve te‘ala, u činjenju ibadeta, tako da se bilo koja vrsta ibadeta ne čini nikome drugom mimo Njemu, Uzvišenom. Poznato je da se klanje ili prinošenje žrtve smatra pokornošću kojom se čovjek približava svomeviše
Na više mjesta spominjali smo da “tevhidul-ibade” podrazumijeva izdvajanje Allaha, subhanehu ve te‘ala, u činjenju ibadeta, tako da se bilo koja vrsta ibadeta ne čini nikome drugom mimo Njemu, Uzvišenom. Poznato je da se klanje ili prinošenje žrtve smatra pokornošću kojom se čovjek približava svome Gospodaru, zato što je to Allah naredio u Svojim riječima: “…pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji” (El-Kevser, 2), a sve čime se približava Allahu smatra se ibadetom. S obzirom na to, kada čovjek zakolje nešto nekom drugom mimo Allaha, iz veličanja, ili poniznosti, ili sa nijetom približavanja, kao što se time veliča Allah, taj se smatra mušrikom – mnogobošcem. A ako bude mušrik, Allah je pojasnio da je mušriku zabranio Džennet i da mu je prebivalište Vatra.
Imajući u vidu spomenuto, kažemo da se postupci nekih ljudi koji prinose žrtve kod kabura onih za koje oni misle da su evlije – smatraju širkom koji počinioca izvodi iz vjere. Stoga, ovakvim ljudima savjetujem da se pokaju Uzvišenom Allahu zbog onoga što su radili, pa ako se pokaju Allahu i te žrtve budu prinosili samo Njemu, Jedinom, isto kao što klanjaju i poste samo Njemu, doista će im Allah oprostiti ono što je prethodilo, kao što kaže: “Reci onima koji ne vjeruju; ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo…” (El-Enfal, 38), i ne samo to, nego će im Allah dati i više od toga, pa će im njihova loša djela zamijeniti dobrim, kao što je rekao Uzvišeni: “…i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati, osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i milostiv je” (El-Furkan, 68-70).
Dakle, onima koji se približavaju stanovnicima kabura, prinoseći im žrtve, savjetujem da se pokaju Allahu, i da Mu se vrate, i da Mu iskreno ispovijedaju vjeru, Njemu Uzvišenom, i neka se raduju, ako se pokaju, oprostu Plemenitog i Blagodarnog, jer se Uzvišeni Allah, doista, raduje pokajanju pokajnika i povratku onoga ko žudi za Njim.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rhm.
Preuzeto iz djela: Fetava ulema el-beledil-haram, str. 71–72.
Preveo: Hfz. Amir Smajić
Vidi manjeDa li je dozvoljeno reći da Allah, dž. š., zaboravlja?
Zaborav ima dvojako značenje: 1. Zaborav u smislu gubitka znanja o nečemu. Ovakav zaborav ne smije se pripisati Allahu, dž. š., jer On kaže: “O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.” (Ta-ha, 52) 2. Zaborav u smislu svjesnog i namjernogviše
Zaborav ima dvojako značenje:
1. Zaborav u smislu gubitka znanja o nečemu. Ovakav zaborav ne smije se pripisati Allahu, dž. š., jer On kaže: “O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.” (Ta-ha, 52)
2. Zaborav u smislu svjesnog i namjernog zapostavljanja. Ovo se pripisuje Allahu, dž. š. Allah, dž. š., kaže:
“Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti …” (Es-Sedžda, 14) Allah, dž. š., rekao je o munaficima (licemjerima): “…zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su, zaista, pravi nevjernici”. (Et-Tevba, 67)
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li je dozvoljeno za Allaha, dž. š., reći da je El-‘Arif – Onaj koji je naučio, tj. spoznao?
Za Allaha, dž. š., nije dozvoljeno reći da je El-‘Arif jer ova riječ u arapskom jeziku označava onoga čije je znanje došlo poslije neznanja, tj. za onoga koji je naučio nakon što nije znao, a to nije dozvoljeno pripisati Allahu, dž. š., čije je znanje oduvijek i zauvijek. Što se tiče termina “ma‘rifviše
Za Allaha, dž. š., nije dozvoljeno reći da je El-‘Arif jer ova riječ u arapskom jeziku označava onoga čije je znanje došlo poslije neznanja, tj. za onoga koji je naučio nakon što nije znao, a to nije dozvoljeno pripisati Allahu, dž. š., čije je znanje oduvijek i zauvijek.
Što se tiče termina “ma‘rifetullahi” (Allahovo znanje) koji je upotrijebljen u tekstu navedenoga hadisa, on zapravo označava Allahovu pažnju, dobrotu, dobrostivost i zaštitu prema tom Svom robu, iako je Allah, dž. š., za njega oduvijek znao (čak i prije nego što ga je stvorio).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li je jedno od Allahovih imena i El-Muntekim?
Osveta, u osnovi, nije svojstvo savršenstva, te je nije dozvoljeno pripisati Allahu, dž. š., osim kada je riječ o osveti onome koji je zaslužuje. Zbog toga Allah, dž. š., kaže: “…Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” (Es-Sedžda, 22) A na drugom mjestu kaže: “…a Allah je silan i žestoko kažnjava.”više
Osveta, u osnovi, nije svojstvo savršenstva, te je nije dozvoljeno pripisati Allahu, dž. š., osim kada je riječ o osveti onome koji je zaslužuje. Zbog toga Allah, dž. š., kaže:
“…Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” (Es-Sedžda, 22)
A na drugom mjestu kaže: “…a Allah je silan i žestoko kažnjava.” (Ali Imran, 4)
Ovo je mišljenje kao ispravno odabrao šejhul-islam Ibn Tejmijja, r. a. Hadis u kojem su spomenuta Allahova, dž. š., lijepa imena, i u kojem, kao jedno od imena, stoji i El-Muntekim (Osvetnik), nije vjerodostojan hadis, nego je mudredž, što znači da je neko od prenosilaca hadisa u njegov tekst ubacio svoj komentar, te tako hadis ne zadovoljava kriterije vjerodostojnosti.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li je El-Vahib jedno od Allahovih, dž. š., lijepih imena?
El-Vahib nije Allahovo, dž. š., ime. To je samo jedna vijest o Allahu, dž. š., a Njegovo ime je El-Vehhab – Onaj koji mnogo daje, (što u stilistici ima mnogo jače značenje). Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
El-Vahib nije Allahovo, dž. š., ime. To je samo jedna vijest o Allahu, dž. š., a Njegovo ime je El-Vehhab – Onaj koji mnogo daje, (što u stilistici ima mnogo jače značenje).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manje