Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, potiranje po glavi sastavni je dio abdesta, na temelju Božijih riječi: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6). Očito je da meshom treba obuhvatiti cijelu glavu, i to je bila praksa Allahova Poslanika, ﷺ. Sunnet je prilikom potiranja glave početi od čela prema potiljku i nazad, a onaj ko ima potrebu da počne od potiljka može tako uraditi, i u tome, ako Bog da, nema smetnje. Mesh po glavi valjan je bez obzira na koji ga način čovjek učinio, bitno je da voda dopre do kose. Imam el-Behuti veli: “Izvršio je obavezu onaj ko na bilo koji način potare po glavi, pa čak i ako glavu potare vlažnom krpom ili kakvim predmetom…” (Keššaful-kina, 1/99)

Drugo, ukoliko neko ima zdravstvene probleme zbog potiranja cijele glave, nema smetnje u tome da potare po jednom dijelu glave, na osnovi Allahovih riječi: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). Mjerodavan je stav mnogih islamskih učenjaka koji drže da je dovoljno potrati samo jedan dio glave, pa se u slučaju prijeke potrebe taj njihov stav može prihvatiti, u tome, inšallah, nema ništa sporno.

Treće, ako čovjek trpi štetu zbog potiranja po glavi, uzet će tejemum umjesto mesha; objektivnije je kazati da gusul u tom pogledu ima status abdesta. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica svoja i ruke svoje potarite…” (en-Nisa, 43)

Imam en-Nevevi zapisao je sljedeće: “Bolesnici se dijele na tri kategorije. Prva kategorija jesu oni bolesnici koji se ne boje da će zbog upotrebljavanja vode nastradati, odnosno da će se njihova bolest pogoršati, odnosno da će liječenje duže trajati. Primjer za ovu kategoriju bolesnika jesu oni koji imaju glavobolju, zubobolju, groznicu i tome slično. U toj situaciji nije dozvoljeno uzeti tejemum, prema jednoglasnom mišljenju naših autorireta i mišljenju gotovo svih drugih islamskih učenjaka; neki naši autoriteti vele da su sljedbenici doslovne pravne škole i neki Malikovi učenici ipak dozvolili uzimanje tejemuma u toj situaciji. Druga kategorija bolesnika jesu bolesnici koji se boje da će upotrebljavanje vode imati za posljedicu smrt, odnosno amputaciju dijela tijela, odnosno pojavu druge bolesti koja će dovesti do toga ili zbog koje se čovjek neće nekim udovima moći služiti. U toj je situaciji dopušteno uzeti tejemum iako se ima voda. I treća kategorija bolesnika jesu bolesnici koji se plaše da će upotreba vode za abdest, odnosno za gusul dovesti do toga da će liječenje duže trajati ili pak da će se bolest pogoršati i čije je liječenje biti posve neizvjesno i upitno, to jest onaj koji trpi strašne bolove, makar i kratko trajali. U toj je situaciji dozvoljeno uzeti tejemum i ne moraju se ponoviti namazi koji se obave pod tejemumom. To je stav imama Ebu Hanife, Malika, Ahmeda, Davuda i većine učenjaka, na osnovi vanjskog značenja 43. ajeta sure en-Nisa i na temelju toga što je takva bolest veoma rasprostranjena… Ako čovjek zbog bolesti ne može oprati nijedan dio tijela koji se pere prilikom uzimanja abdesta, uzet će tejemum za sve te udove; ako neke udove može oprati, a neke ne može, oprat će one koje može, a za ostale će uzeti tejemum.” (el-Medžmu, 2/331)

Kad je riječ o uzimanju tejemuma o situaciji koju smo opisali, nema smetnje u tome da se prvo operu dijelovi tijela koji se mogu oprati te da se zatim uzme tejemum, kao što nema smetnje u tome da se prvo uzme tejemum za bolni dio tijela, a zatim da se uzme abdest perući zdrave dijelove tijela. Dakle, redoslijed u tom pogledu nije obavezan. Evo šta je o tome rekao šejh Ibn Usejmin: “…ima učenjaka koji drže da redoslijed i uzastopnost u tom slučaju nisu obavezni, kao što nisu obavezni u uzimanja gusula. Prema tome, dozvoljeno je za bolni dio tijela uzeti tejemum, a zatim uzeti abdest za one dijelove tijela koji su zdravi, bez obzira na to učinio to odmah ili kasnije. Danas se postupa sukladno ovom mišljenju, i ono je ispravno. Njega su usvojili Ibn Kudama, šejhul-islam Ibn Tejmijja i el-Medžd.” (eš-Šerhul-mumti, 1/349)

Kao zaključak možemo reći sljedeće: ako vam je teško potrati po glavi onako kako je potirao Allahov Poslanik, ﷺ, mesh učinite onako kako možete: sprijeda ili odostrag, dlanovima ili prstima; ako ne možete potrati cijelu glavu, potarite onoliko koliko ste u mogućnosti.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju Sveznajućem Allahu! Ako muškarac, odnosno žena nanese knu na kosu, a nastupi namasko vrijeme, ne mora zbog uzimanja abdesta ukloniti knu (zbog gusula mora je ukloniti). To je tako, jer je potiranje po glavi svojevrsno olakšanje i jer je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom namazao kosu smolom ili medom, a zatim, uzimajući abdest, učinio mesh po turbanu i glavi. Prema tome, dozvoljeno je potrati po najlonskoj vrećici koja se nalazi na kosi na koju je nanesena kna, i dovoljno je mesh učiniti po većem dijelu te vrećice, ona se meshom ne mora obuhvatiti. Šejh Ibn Usejmin zapisao je: “Islamski autoriteti nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s potiranjem po mahrami. Jedni kažu da nije dozvoljeno da žena učini mesh po mahrami jer je Allah, dželle šanuhu, naredio potiranje po glavi: ‘O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite…’ (el-Maida, 6). Oni vele: ‘Kad žena učini mesh po mahrami, onda nije učinila mesh po kosi, pa to nije dozvoljeno.’ A drugi su islamski učenjaci ovom pitanju pristupili koristeći se analogijom, pa su kazali: ‘Kako je muškarcu teško skinuti turban, tako je ženi teško skinuti mahramu, i može po njoj potirati.’ Bilo kako bilo, ako je ženi teško skinuti mahramu prilikom uzimanja abdesta, bez obzira na to radilo se o hladnoći ili stavljanju mahrame na glavu kao otežavajućoj okolnosti, može se u tom slučaju dozvoliti da žena potare preko mahrame, no bolje je da to ne čini. U vezi s ovim pitanjem ne postoje pouzdana predanja. Ako obveznik na glavu nanese knu, smolu, med ili nešto tome slično, dozvoljeno je da po tome potare uzimajući abdest, na osnovi pouzdanog predanja u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, prilikom stupanja u ihrame namazao glavu smolom ili medom. U tom slučaju potiranje po onom što je naneseno na glavu ima status potiranja po glavi. Sve ovo ukazuje na to da je potiranje po glavi svojevrsno olakšanje. Rukovodeći se time, možemo reći da žena ima pravo učiniti mesh po kni koju nanese na kosu, te da nema potrebe da je uklanja. Isto vrijedi i za ženu koja stavi na glavu ukras, to jest krunu koja se teško skida. Ako smo kazali da je dopušteno da žena učini mesh po mahrami, onda je objektivnije da dopustimo da potire po tom ukrasu, to jest po kruni. Možda se može kazati da je to dozvoljeno činiti i na temelju uzimanja abdesta s prstenom na ruci. Naime, Resulullah, ﷺ, nosio je prsten, a njegovo nošenje može imati za posljedicu da voda ne dopre do kože koja se nalazi ispod njega. Prema tome, Šerijat prelazi preko takvih stvari i ne uzima ih u obzir. K tome, glava se u osnovi ne pere prilikom uzimanja abdesta, nego se po njoj potire, što je, kako smo rekli, svojevrsno olakšanje. Po turbanu, mestvama i mahrami potire se jedino prilikom uzimanja abdesta, a nikako prilikom kupanja od džunupluka. Dokaz za to jesu riječi Safvana b. Assala, radijallahu anhu: ‘Allahov Poslanik, ﷺ, dozvolio nam je da na putu tri dana i tri noći potiremo po mestvama uzimajući abdest zbog male i velike fiziološke potrebe, kao i zbog spavanja, ali to ne važi za kupanje od džunupluka: mestve se moraju skinuti.’ Dakle, čovjek može potirati po mestvama prilikom uzimanja abdesta, ali se one prilikom kupanja od džunupluka moraju skinuti, to više jer se cijelo tijelo mora oprati, osim dio na kojem se nalazi gips.” (eš-Šerhul-mumti, 1/239–242). A Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Uklanjanje nečistoće nije ibadet koji je cilj sam po sebi, nego je poenta u tome da se nečistoća i njen trag uklone na bilo koji način i pomoću bilo čega, kao, naprimjer, pomoću vode, benzina i tome slično. Preovladava mišljenje (to je stav i šejhul-islama Ibn Tejmijje) da je čista ona odjeća, odnosno ona zemlja s koje nečistoća nestane uslijed izloženosti suncu ili vjetru. Sve dok se na nekom mjestu nalazi nečista materija, to je mjesto nečisto; kad te materije nestane, mjesto je čisto i dobiva svoj prvotni status. Važno je napomenuti da se u obzir ne uzima trag nečistoće koji je nemoguće ukloniti. Prema tome, mjerodavno je čišćenje sakoa pomoću pare ako se tako može ukloniti nečistoća koja se nalazi na njemu.

Šejh Muhammed b. Usejmin