Onaj ko polucira mora se okupati, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “A ako ste džunupi, onda se okupajte…” (el-Maida, 6). Osvane li džunup, a hladno je, čovjek će ugrijati vodu i okupati se; ukoliko nema mogućnosti da je ugrije, uzet će tejemum s nijetom da otkloni džunupluk i obavit će namaz. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “A ako ste džunupi, onda se okupajte. A ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah vam ne želi pričiniti poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni” (el-Maida, 6).

Onda kad bude u mogućnosti upotrijebiti vodu, čovjek je dužan uzeti gusul. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenio je poduže predanje u kojem kazuje: “Vjerovjesnik, ﷺ, vidio je nekog čovjeka u osami koji nije obavio skupni namaz, pa ga je upitao: ‘Šta te odvratilo od toga da obaviš skupni namaz?!’ ‘Džunup sam, a nemam vode’, odgovorio je. Resulullah, ﷺ, reče mu: ‘Uzimaj tejemum! To je tebi dovoljno.’ Potom je neko donio posudu s vodom, pa ju je Vjerovjesnik, ﷺ, dao tom čovjeku i rekao: ‘Okupaj se!’” (el-Buhari, 344).

Ovo je predanje očito kao dokaz da se čovjek mora okupati kad mu se ukaže prilika, bez obzira na to uzimao prije tejemum zbog velikog ili malog hadesa. Pošto obveznik koji je džunup uzme tejemum, on je čist od džunupluka sve dok ponovo ne postane džunup ili dok ne ostvari mogućnost da uzme gusul. Prema tome, zbog džunupluka jednom će uzeti tejemum, ali će umjesto abdesta uzeti tejemum onda kad treba obaviti namaz ako je u međuvremenu učinio nešto što kvari abdest.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, ispravno je prilikom uzimanja abdesta ili gusula zamočiti dio tijela u vodu, i to se smatra pranjem; trljanje prilikom uzimanja abdesta ili gusula nije obavezno. Prema ispravnom mišljenju islamskih učenjaka, voda u koju se zamoči ruka ili noga ne gubi karakteristiku čisteće vode. Šafijski autoritet en-Nevevi smatra: “Ako bi čovjek prilikom uzimanja abdesta ili gusula zamočio ekstremitet, ruku ili nogu, u vodu, to bi bilo sasvim dovoljno jer se to naziva pranjem” (el-Medžmu, 1/493). Šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapaža: “Kad je riječ o vodi kojom čovjek uzima abdest, odnosno gusul, ako polijeva iz posude i izvan nje uzima abdest, odnosno gusul, preostala voda, bez obzira na to bilo je u velikim ili malim količinama, čisteća je, prema jednoglasnom mišljenju svih učenjaka. Međutim, ako abdest, odnosno gusul uzima u posudi, voda je čisteća, prema mišljenju svih učenjaka, ako je u velikim količinama, a ako je u malim količinama, onda je ona čista, ali nije čisteća, prema hanbelijskom mezhebu. Pa ipak, takva voda jest i čista i čisteća jer ne postoji dokaz koji bi poništio te njene prijašnje karakteristike” (Iršadu ulil-besairi vel-elbab, str. 16, 17).

Drugo, razlika između pranja i potiranja leži u tome da se pranjem naziva ono prilikom čega voda teče po dijelu tijela, a potiranjem ono prilikom čega voda ne teče po dijelu tijela. Dakle, prilikom potiranja dovoljno je vlažnom rukom preći preko dijela tijela (kao, naprimjer, preko glave ili čarapa), ne polijevajući po njemu vodu. Imam en-Nevevi zapisao je: “Rekavši ovo: ‘…i zbog toga što se abdestom naziva pranje udova vodom’, imam Ebu Ishak eš-Širazi nedvosmisleno je iznio stav glede kojeg su jednoglasni svi naši autoriteti – da je abdest ispravan jedino ako se lice, ruke i noge operu, te da ih nije dovoljno potrati ” (el-Medžmu, 1/308). Šejh Ibn Usejmin veli: “Kad je riječ o pranju lica prilikom uzimanja abdesta, ono se mora oprati vodom. Prema tome, ako bi čovjek pokvasio dlan i njime potrao po licu, njegov abdest ne bi bio ispravan jer se to ne naziva pranjem; pranje je samo ono prilikom čega voda teče po dijelu tijela” (eš-Šerhul-mumti, 1/183). A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Allahu, Tebe hvalimo i Tebi se zahvaljujemo! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo,sunnet je uzeti abdest perući dijelove tijela tri puta maksimalno, a njihovo pranje četiri ili više puta smatra se prelaženjem granice i činjenjem nepravde. Amr b. Šuajb prenosi od svog oca, a on, opet, od svog oca da je ispričao: “Neki bediun došao je Vjerovjesniku, ﷺ, i upitao ga o načinu uzimanja abdesta. Allahov Poslanik, ﷺ, pokazao mu je kako se uzima abdest perući dijelove tijela tri puta, a zatim je rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio’” (Ebu Davud, 135, en-Nesai, 140, i Ahmed, 6684). Imam en-Nevevi zapisao je sljedeće: “Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je pokuđeno prilikom uzimanja abdesta oprati određeni dio tijela više od tri puta ako su tri pranja sasvim dovoljna da se obuhvati taj dio tijela; ako se ne obuhvati, onda se voda grabi dva puta, a računa se kao jedno pranje. Ukoliko čovjek posumnja u to je li neki dio tijela oprao dva ili tri puta, uzet će kao mjerodavno da ga je oprao dva puta, i to je ispravno mišljenje, koje zastupa apsolutna većina naših, šafijskih, učenjaka, i koje u potpunosti odgovara pravilima našeg mezheba. A imam el-Džuvejni, naš autoritet, ipak veli da će kao mjerodavno uzeti da je taj dio tijela oprao tri puta, to jest neće ga oprati još jednom, upravo iz predostrožnosti od četvrtog pranja, koje nije u skladu sa sunnetom. Četvrto pranje novotarija je i pokuđeno ga je poduzeti samo u slučaju kad to čovjek hotimično i svjesno čini.” (el-Minhadž, 3/109)

Imam eš-Ševkani rekao je: “Među islamskim učenjacima nema razilaženja o tome da je pokuđeno udove prati više od tri puta prilikom uzimanja abdesta. Ibnul-Mubarek govoraše da ne može garantirati da nije grešan onaj ko udove prilikom uzimanja abdesta pere više od tri puta. Imam Ahmed i Ishak b. Rahavejh govorili su: ‘Udove prilikom uzimanja abdesta više od tri puta pere samo onaj čovjek koji je iskušan vesvesama, opsesijom.’” (Nejlul-evtar, 1/218)

Šejh Ibn Baz kazao je: “Postoji predanje u kojem se kaže da je neki bediun došao Vjerovjesniku, ﷺ, i upitao ga o načinu uzimanja abdesta, te mu je Božiji Poslanik pokazao kako se uzima abdest, perući dijelove tijela tri puta, a zatim rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio’ dovoljno je kao dokaz da je pranje dijelova tijela tri puta gornja granica. Pa ipak, ovdje se ne misli na grabljenje vode, nego se misli na pranje udova. Prema tome, ako bi čovjek perući udove tri puta za jedno pranje lica, ruke ili noge vodu zagrabio dva puta, što bi iznosilo šest grabljenja, ne bi pogriješio i ne bi učinio ono što je pokuđeno. Pokuđeno je samo to da čovjek, nakon što tri puta opere cijelo lice, odnosno ruke, odnosno noge doda četvrto pranje.” (Fetava nurun aled-derb, 5/46)

Tu su i riječi šejha Ibn Usejmina: “Pranje dijelova tijela više od tri puta prilikom uzimanja abdesta ubraja se u prelaženje Allahovih granica i kršenje islamskog propisa, a Svevišnji Allah kaže: ‘Onaj koji Allahove propise krši sām sebi nepravdu čini…’” (et-Talak, 1). (Fetava nurun aled-derb, 2/7)

Drugo, iako se prilikom abdesta dijelovi tijela ne smiju oprati više od tri puta, prekoračivanje te granice ne kvari abdest: dijelovi su tijela oprani tri puta, pa je abdest ispravan, a dodatak se ima odbaciti. Evo šta u vezi s tim kaže imam en-Nevevi: “Ukoliko čovjek uzimajući abdest prekorači granicu u pranju udova te ih opere više od tri puta, učinio je ono što je pokuđeno, ali njegov abdest nije neispravan. To je naš stav i stav skoro svih islamskih učenjaka. U djelu el-Istizkar imam ed-Darimi prenio je da su neki učenjaci kazali da to ipak kvari abdest, kao što namaz kvari klanjanje jednog rekata više. No, ipak, to njihovo analogno prosuđivanje očita je greška.” (el-Medžmu, 1/440)

Ibn Hadžer veli: “Ispravno je da šafijski učenjaci prekoračivanje granice u pranju udova prilikom uzimanja abdesta smatraju pokuđenim, a ne zabranjenim. Ed-Darimi od nekih naših autoriteta prenosi da su kazali da to ipak kvari abdest, kao što namaz kvari klanjanje jednog rekata više. Ova je analogija posve neprihvatljiva.” (Fethul-Bari, 1/234)

Šejh Ibn Kasim zapaža: “Ako čovjek, uzimajući abdest, prekorači granicu u pranju udova i opere ih više od tri puta, to je mekruh, pokuđen čin, ali je njegov abdest, prema jednoglasnom mišljenju svih učenjaka, ispravan.” (Hašijetur-revdil-murbi, 1/175)

Na temelju hadisa: “Odbija se sve ono što neko uvede u islam” (el-Buhari, 2697, i Muslim, 1718), ne prihvata se da neko, uzimajući abdest, dijelove tijela pere više od tri puta. Uzimajući abdest, Poslanik, ﷺ, dijelove tijela nije prao više od tri puta, pa je prekoračivanje te granice odstupanje od sunneta, i to se ne prihvata. S tim u vezi, divna je sljedeća opaska šejha Ibn Usejmina: “Ne prihvata se ibadet na koji čovjek nešto doda i prekorači granicu koju je Šerijat odredio. Naprimjer, kad bi čovjek, uzimajući abdest, dijelove tijela prao četiri puta, četvrto je pranje dodatak na ono što je Šerijat propisao, i to se odbija. Štaviše, onaj ko to čini okarakteriziran je kao prijestupnik. U predanju se kaže: ‘Neki bediun došao je Resulullahu, ﷺ, te ga upitao o načinu uzimanja abdesta, na šta mu je Allahov Poslanik pokazao kako se uzima abdest perući dijelove tijela tri puta, a zatim rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio.’” (Šerhul-erbeinen-nevevijja, str. 99)

Treće, onaj ko neki dio tijela prilikom uzimanja abdesta opere četiri puta iz zaborava, dileme ili iz neznanja, taj nije grešan – imam en-Nevevi, kako smo to vidjeli, pravi razliku između onog ko to učini namjerno i onog ko to učini zbog toga što je u dilemi. Kad je riječ o onom ko pati od vesevesa, opsesije da nije uzeo abdest onako kako treba, on, možda, donekle ima opravdanje jer je sličan onom ko ne može vladati svojim mislima i postupcima, no dužan je odbacivati opsesiju onoliko koliko je u mogućnosti i ne predati joj se.

Ibnul-Kajjim zapisao je: “Nema nimalo sumnje u to da šejtan potiče na ružne misli i dovodi čovjeka u opsesivno stanje. Oni koji se povode za vesvesom slijede šejtana i odazivaju mu se, a zanemaruju slijeđenje Allahova Poslanika, ﷺ. Kad bi onaj ko je pogođen opsesijom uzeo abdest, odnosno gusul onako kako ga je uzimao Božiji Poslanik, ﷺ, smatrao bi da se nije očistio od hadesa (stanja u kojem se nalazi onaj ko nema abdest), odnosno od džunupluka. A da takvi nemaju opravdanje zbog neznanja, to bi se njihovo ponašanje moglo smatrati otvorenim protivljenjem Poslaniku islama. Vjerovjesnik, ﷺ, uzimao je abdest jednom pregršti, a gusul saom vode (to iznosi četiri-pet pregršti), dok oni koji pate od opsesije, prilikom uzimanja abdesta, smatraju da ta količina vode nije dovoljna ni za pranje šaka. Štaviše, u pouzdanim se predanjima kaže da je Resulullah, ﷺ, abdest uzimao perući dijelove tijela jednom; a nikad ih nije opravo više od tri puta. U predanju se kaže: ‘Neki bediun došao je Allahovu Poslaniku, ﷺ, te ga upitao o načinu uzimanja abdesta, na što mu je Vjerovjesnik pokazao kako se uzima abdest perući dijelove tijela tri puta, a zatim je rekao: ‘Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio, granicu je prešao i nepravdu je nanio.’ A zar je moguće da onaj čovjek za koga je Poslanik, ﷺ, rekao da čini zlo, prelazi granicu i nanosi nepravdu, učini dobro djelo i, otuda, umili se Uzvišenom Allahu?!” (Igasetul-lehfan, 1/127). A Gospodar najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju dragom Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, islam počiva na lahkoći i olakšavanju. Allah, dželle šanuhu, nije objavio ništa u čemu je napor, pa da se ljudi osjećaju nelagodno zbog toga. Otuda je propisano da se prilikom uzimanja abdesta potire po glavi, po zavojima, ako ih čovjek ima na tijelu, i po mestvama nakon što ih obuje na abdest. U ajetu u kojem je spomenuo abdest i tejemum Svevišnji Allah rekao je: “Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.” (el-Maida, 6)

Drugo, prilikom uzimanja abdesta čovjek može učiniti mesh po glavi na dva načina: prvo, da ovlaži dlanove i zatim potare od čela prema potiljku i vrati dlanove prema čelu, i ovaj način odgovara onom ko ima kratku kosu; i, drugo, da potare po cijeloj glavi niz dlaku i da ne pokvari frizuru, a ovaj način odgovara onom ko ima dugu kosu, bez obzira na to radilo se o ženi ili o muškarcu. Ostalo je da se pripovijeda da je neko upitao imama Ahmeda: “Kako će žena i muškarac duge kose učiniti mesh po glavi?”, na šta je odgovorio: “Potrat će u skladu s er-Rubejjinim predanjem” pa je to demonstrirao stavivši dlanove na sredinu glave i potrao prema čelu, a zatim je opet stavio dlanove na sredini glave i potrao prema potiljku.

Treće, kad je riječ o potiranju glave prilikom uzimanja abdesta, traži se da čovjek potare kosu, i voda ne mora doprijeti do korijena kose. Ibn Bazu bilo je postavljeno ovo pitanje: “Kad stavim knu na glavu, je li dovoljno da prilikom uzimanja abdesta potarem po njoj? Sprečava li kna da voda dopre do korijena kose?” On je odgovorio: “Ispravno je reći da je dovoljno potrati po kni ili nekoj drugoj supstanci koja je nanesena na glavu. U vezi s tim, postoji predanje u kojem Aiša, radijallahu anha, kaže da su žene za vrijeme Božijeg Poslanika, ﷺ, stavljale knu ili neku drugu supstancu na glavu te po tome potirale” (Fetava nurun aled-derb, 5/113). Na pitanje: “Mora li žena prilikom uzimanja abdesta provlačiti prste kroz kosu?” isti ovaj šejh odgovorio je: “Žena ne mora provlačiti prste kroz kosu prilikom uzimanja abdesta, nego je dovoljno da potare po kosi” (Fetava nurun aled-derb, 5/114). Glede toga isti status imaju muškarci i žene.

Ibn Usejmin veli: “U pogledu potiranja glave prilikom uzimanja abdesta postoji svojevrsna olakšica: glava se ne mora oprati, dovoljno je potrati po njoj, makar obveznik imao rijetku kosu, pa, štaviše, makar bio ćelav. Eto zbog čega je dopušteno potrati po nečem što se drži na glavi, kao, naprimjer, po turbanu, premda obveznik bez imalo napora može zavući ruke i potrati po kosi. Eto, to je olakšica koju je dao Šerijat” (Fetava nurun aled-derb). Tu je njegova sljedeće izjava: “Kad je riječ o potiranju po glavi prilikom uzimanja abdesta, voda ne mora prodrijeti do kože, već je dovoljno potrati po vanjskom dijelu glave, bez obzira na to bila kosa svezana ili ne bila” (Fetava nurun aled-derb). A Blagi Allah najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info