Bismillahir-rahmanir-rahim

Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.

Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku.

Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Zašto se kolje ovca?

Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.

Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.

Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.

Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.

Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.

Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.

Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.

Nema dokaza ni u Kur’anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.

Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.

Svako ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja.

Takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka. Ibn Usejmin veli:

„Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“

Medžmu’u fetava, 1/111

Također veli:

„Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk.“

El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164

Primjer tome:

Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva.

Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.

Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim. Šejh Ebu Bekr Zejd veli:

„Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid. Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur’ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“

Fetava džami’ah fit-tenbihi ala ba’dil-adati vel-e’arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer’il-mutahher, str. 40

Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur’ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.

Da je to bilo propisano djelo, Poslanik ﷺ i ashabi bi ga, sigurno praktikovali, a da su ga praktikovali bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.

Poslanik ﷺ je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medinu. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju.

A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.

Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Kod nekih hrišćana bio je običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem.

Pogledati. Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42

Poslanik ﷺ zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši:

“Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!”
Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane?
„Na koga bi drugog?“ – reče on.“

Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154

Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur’anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

NAČIN ZIKRENJA PRSTIMA

PROPISANO ZIKRENJE PRSTIMA

Potvrđeno je u vjerodostojnim hadisima da se zikrenje poslije farz namaza čini prstima ruke. Oko nekih detalja ima razilaženja među učenjacima.

Sve što je preneseno oko zikrenja upotrebom tespiha, kamenčića, brojanica i slično, nema ništa vjerodostojno po većini muhaddisa.

Od hadisa koji govore o zikrenju na prste su dva hadisa:

Prvi- Od Abdullah ibn Amra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čini tespih (zikr) spajanjem prstiju (brojanjem na prste).”
(Ebu Davud, Nesai, Tirmizi, Hakim i Bejheki)

Ebu Davud prenosi dodatak od ravije Ibn Kudame: “Desnom rukom”. Vjerodostojnim su ga ocijenili Nevevi, Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi.

Drugi- Od Juserje bint Jasir, radijallahu anha, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”O skupino žena, činite zikr jagodicama prstiju jer one će biti pitane, tražit će se od njih da govore.”
(Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban)

ZIKRENJE DESNOM RUKOM

Da li se zikri sa obje ruke ili jednom, oko toga učenjaci imaju tri mišljenja.

Prvo- da je sunnet zikriti desnom rukom.
Na ovom stavu su muhaddisi koji su dodatak Muhammeda Ibn Kudame “desnom rukom” (kod Ebu Davuda) ocijenili vjerodostojnim, jer je ravija Ibn Kudame pouzdan, a to su imami Nevevi, Ibn Hadžer i šejh Albani.

Drugo- da je sunnet objema rukama zikriti.
Šejh Bekr ebu Zejd je odabrao ovo mišljenje.
On smatra da je dodatak “desnom rukom” šaz (jedna vrsta slabosti), to jest da se Ibn Kudame, iako je pouzdan ravija izdvojio sa ovim dodatkom kojeg nisu prenijela četvorica drugih ravija koji su također pouzdani.

Treće- da je bolje zikriti desnom a dozvoljeno je i lijevom rukom.
Ovo je mišljenje Bin Baza, Ibn Usejmina, i Stalne komisije za fetve. Oni argumentiraju time što je dodatak Muhammeda ibn Kudame “desnom rukom” (kod Ebu Davuda) vjerodostojan. Također, opće značenje hadisa Aiše, radijallahu anha:”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio da da prednosti desnoj ruci pri oblačenju obuće, češljanju, taharetu (abdestu i gusulu) i u svim stvarima.” (Muslim)

Ovo zadnje je najbliže ispravnom, a Allah najbolje zna.

NAČIN ZIKRENJA (BROJANJA) PRSTIMA

Oko načina zikrenja prstima imaju tri tumačenja:

Prvo- da se zikri spajanjem prstiju (jedan po jedan) sa dlanom šake.
(Tahkikul-keram fi ezkaris-salati b'ades-selam 215/217)

Ispruže se svi prsti šake, zatim pri izgovoru recimo ‘SubhanAllah’ (jednom od tri puta) spoji se mali prst sa dlanom. I tako redom se spajaju prsti do kraja zikra.

Njihov dokaz su tekstovi oba hadisa “j'akidut-tespih” i “j'akidne bil-enamil”. Doslovno značenje ovih riječi “j'akidu-j'akidne” znači brojanje spajanjem prstiju sa dlanom šake što je općepoznata stvar pri brojanju kod Arapa.

Drugo- da se zikri jagodicama prstiju.
(Tuhfetul-ahvezi 9/100)

To jest, da se brojanje zikrova vrši dodirivanjem jagodice palca jagodice drugih prstiju.
Dokazuju hadisom u kom je došlo: “činite zikr jagodicama prstiju.”

Treće- da se brojanje zikra vrši stavljanjem vrha palca na zglobove, podioke ili krajeve svakog prsta (Tuhfetul-ahvezi 9/100)

Po ovom načinu može se zikr brojati tri ili sedam puta na jednom prstu. Njihov dokaz je da riječi “j'akidut-tespih” znače brojanje tespiha na prste ruke. Pa kako god da se to učini u tome ima širine.

Odabrano mišljenje je da svi spomenuti načini zikrenja imaju osnova u razumijevanju i tumačenju hadisa, tako da u tome ima širine, a Allah najbolje zna. Onaj način koji je najlakši osobi, neka po njemu čini brojanje zikra prstima.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

preuzeto sa telegram kanala: https://t.me/zijadljakic/1436