Obaveza je ženi kada joj prestane hajz, okupati se tako što će oprati cijelo tijelo, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, ﷺ, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “…Pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz, a kada prođe, okupaj se i klanjaj.” (El-Buhari)

Najmanje što je obavezno u vezi sa gusulom jeste to da se opere cijelo tijelo, pa čak i ispod kose, a najbolje je da to bude onako kako je opisano u hadisu u kojem je Allahov Poslanik, ﷺ, kada ga je Esma bint Šekl upitala o gusulu nakon hajza, rekao: “Neka uzme svaka od vas svoju vodu i sidr pa se dobro očisti. Zatim neka polije svoju glavu trljajući dobro tjeme, a zatim neka polije po sebi vodu i uzme pamučni komad platna na kojem je misk i očisti se njime.” Esma je upitala: ’Kako da se njime očistim?’ On je rekao: ’Subhanallah?!’, na što je Aiša rekla: ’Slijedi trag krvi.’” (Muslim)

Ona nije obavezna rasplitati kosu osim ako je kosa čvrsto upletena tako da se boji da voda neće dospjeti do korijena kose. U Muslimovom Sahihu stoji da je Ummu Seleme, r.a., upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Ja sam žena koja upliće svoju kosu, pa da li ću je rasplitati prilikom gusula od dženabeta?” (u drugom predanju stoji: “…prilikom gusula od hajza i dženabeta?”) Rekao je: “’Ne, dovoljno ti je da pospeš po glavi tri pregršti vode i da poliješ po sebi vodu i tako se očistiš.’”

Ako ženi prestane hajz u toku nekog namaskog vremena, ona je obavezna požuriti s kupanjem kako bi stigla obaviti namaz u njegovom vremenu. Ako bude na putu i nema vode, ili ima ali se boji da će joj naškoditi ako je upotrijebi, ili je bolesna pa će joj naškoditi kupanje, ona će uzeti tejemum kao zamjenu za gusul, sve dok ne nestane zapreka (za gusul) i tada će se okupati. Nekim ženama prestane hajz u vrijeme nekog namaskog vremena i one odgađaju kupanje do isteka tog namaskog vremena, te kažu da ne mogu upotpuniti kupanje u tom vremenu. Međutim, ovo nije dovoljan razlog, jer one mogu skratiti kupanje na ono što je obavezno pri kupanju i tako mogu obaviti namaz u njegovo vrijeme. A kasnije, kada budu imale vremena, upotpunit će svoje kupanje.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Propisi su nifasa kao i propisi hajza, osim što se razlikuju u sljedećem:

Iddet; on zavisi od rastave braka, a ne od nifasa, jer ako rastava braka bude prije nego žena rodi, iddet će prestati samim-porođajem, a ne nifasom. U slučaju da se razvod desi poslije porođaja, čekat će se pojava hajza, kao što je to već prethodno pojašnjeno.

El-Ila’, a to je kada se čovjek zakune Uzvišenim Allahom da sa svojom suprugom neće općiti duže od četiri mjeseca. Ako se on zakune, a supruga htjedne s njim općiti, dat će mu se da sačeka 4 mjeseca, a poslije treba s njom ili da opći ili da je pusti na njen zahtjev. Razlika između čekanja el-ila’ u slučaju žene s hajzom i žene u nifasu jeste da se period nifasa ne računa u ova četiri mjeseca koja muž treba čekati, dok se vrijeme u kojem žena bude u hajzu uračunava u spomenuta četiri mjeseca.

Punoljetnost nastupa hajzom, a ne nifasom, zato što žena ne može zatrudnjeti prije nego dobije hajz.

Ako se prekine krvarenje hajza, a zatim se povrati dok je još vrijeme hajza, to je hajz, kao naprimjer da ženi inače hajz traje osam dana, ali joj se javi krv četiri dana, zatim se prekine dva dana, a onda se opet javi u sedmom i osmom danu. Krv koja se ponovo javila, bez sumnje, jeste hajz i za njeg važe propisi hajza. A što se tiče perioda prilikom prestanka krvarenja nifasa prije isteka četrdeset dana, a zatim se vrati u toku tih četrdeset dana, to je ono što dovodi u nedoumicu i žena je obavezna klanjati i postiti ono što je farz koji je propisan u određeno vrijeme i njoj je zabranjeno ono što je zabranjeno ženi u hajzu i nifasu, osim farzova koje će opet nadoknaditi nakon što se očisti. Ovo je poznati stav pravnika hanbelijskog mezheba.

Tačno je da ako se krv vrati u vrijeme kada je moguće da je to nifas, onda je to nifas, u suprotnom to je hajz. Osim ako se krvarenje nastavi (nakon 40 dana), onda je to istihaza. Ovo je blizu stava imama Malika koji je prenesen u djelu El-Mugni Imam Malik kaže: “Ako žena vidi krv nakon prekida od dva ili tri dana, to je nifas. U suprotnom, to je hajz.” Ovo je u skladu sa stavom Ibn-Tejmijje. U skladu je i sa stvarnošću i ne može se reći da u pogledu krvi postoji nekih nedoumica. Nedoumica je relativan pojam i ljudi se u pogledu toga razlikuju s obzirom na njihova znanja i shvaćanja.

U Kur’anu i Sunnetu objašnjeno je sve i Allah nije nikom naredio da posti dva puta ili da tavafi dva puta, osim ako pri prvom putu postoji neki nedostatak koji ne može otkloniti, osim da ga nadoknadi. Što se tiče toga da kada čovjek obavi ono čime je zadužen u skladu sa svojim mogućnostima, tada je s njega spala odgovornost, kao što Uzvišeni Allah kaže: “„Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286.)

„Bojte se Allaha koliko možete.“ (Et-Tegabun, 16.)

Ako se žena očisti od hajza prije nego što joj inače traje hajz, dopušteno je njenom mužu općiti s njom i to nije mekruh. A što se tiče nifasa, ako se žena očisti od njega prije isteka četrdeset dana, mekruh je njenom mužu općiti s njom i to je poznato u hanbelijskom mezhebu.

Ispravno je, međutim, da to nije mekruh i većina uleme smatra tako jer je kategorija mekruh šerijatska norma i za nju je potreban dokaz. A o ovome postoji samo ono što bilježi imam Ahmed ibn Hanbel, a to je da je žena Osmana b. Ebi el-Asa došla kod njega prije nego što je napunila četrdeset dana, pa joj je on rekao: “Ne približuj mi se.” Međutim, ovo nije dokaz da je to mekruh, zato što je čovjek rekao ženi da mu se ne približava iz predostrožnosti. Da li zbog toga što je mislio da ona nije sigurna da li se očistila, ili se bojao da joj se ne pojavi krv prilikom odnosa, ili zbog nečeg drugog. A Allah najbolje zna.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Što se tiče posta dana u kojem se žena očistila nakon izlaska zore, postoje dva stava uleme.

Prvi stav: Obavezna je postiti ostatak tog dana, ali joj taj dan posta nije primljen, nego je dužna da ga naposti. Ovo je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Allah  mu se smilovao!

Drugi stav: Ne mora da posti ostatak tog dana jer joj post tog dana nije ispravan, zato što je ona na početku dana imala hajz i nije bila jedna od onih koji poste. Pa ako joj nije ispravan post, nema koristi ni od ostatka posta. Taj period u vezi sa njom nije neprikosnoven jer joj je naređeno da naposti. Štaviše, zabranjeno joj je postiti taj period. A šerijatski post je, kao što znamo, ustezanje od onog što ga kvari u vremenu od izlaska zore do zalaska sunca. I ovaj stav, kao što se vidi, preteže u odnosu na prvi, a po jednom i drugom stavu, obaveza je napaštanje tog dana.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin