Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav položaj nogu u namazu je dozvoljen?
Zelenom bojom su označeni ispravni, a crvenom neispravni, načini zadnjeg sjedenja na trorekatnim i četverorekatnim namazima – po šejhu Ibn Usejminu, rhm. Prvi zeleni crtež sa desne strane je način sjedenja na dvorekatnim (a nije zabranjeno na ostalim) namazima i između dvije sedžde, a prvi zeleni saviše
Zelenom bojom su označeni ispravni, a crvenom neispravni, načini zadnjeg sjedenja na trorekatnim i četverorekatnim namazima – po šejhu Ibn Usejminu, rhm. Prvi zeleni crtež sa desne strane je način sjedenja na dvorekatnim (a nije zabranjeno na ostalim) namazima i između dvije sedžde, a prvi zeleni sa lijeve propisano je nekada praktikovati na sjedenju dvorekatnih namaza i sjedenjima između dvije sedžde.
Odgovorio hfz. Amir Smajić – preuzeto sa facebook profila Amir Smajic – https://www.facebook.com/am.ibr.sm
Vidi manjeKo su medhalijevci – napadi na ulemu
Alejkumusselam! Sto se tiče učenjaka Ebu Ishaka Huvejna i Muhammeda Hassana to su dva selefijska učenjaka iz Egipta koji su na ispravnoj akidi i menhedžu, i komotno se za njih može reći da su među najučenijom ulemom u Egiptu. To što jednog optužuju da je tekfirovac a drugog da je ihvanija to dolaziviše
Alejkumusselam!
Sto se tiče učenjaka Ebu Ishaka Huvejna i Muhammeda Hassana to su dva selefijska učenjaka iz Egipta koji su na ispravnoj akidi i menhedžu, i komotno se za njih može reći da su među najučenijom ulemom u Egiptu.
To što jednog optužuju da je tekfirovac a drugog da je ihvanija to dolazi od strane skupine tzv. Medhalijevaca a to nije tačno, to je laž i izmišljotina na njih.
A ovo je ujedno zgodna prilika da se ukratko pojasni ko su medhalijevci jer od njih dolazi svo to bljuvanje i pljuvanje i po onome kome treba i po kome ne treba.
Medhalijevci su nastali u Saudijskoj Arabiji pa su se poslije proširili u ostale krajeve svijeta: Egipt, Kuvajt i Jordan, a naročito je njihov uticaj jak u Evropi među selefijama. Nazvani su medhalijevci po saudijskom šejhu Rebi’a El-Medhali, a u arapskom svijetu su poznati i kao Džami’ije po istoimenom šejhu. Prepoznatljivi su bili po žestokoj i pretjeranoj kritici pokreta Ihvanu Muslimin, džemata Teblig, sufija i svih onih koje oni proglase novotarima svejedno bili džemati ili pojedinci. U zadnje vrijeme se njihova otrovna oštrica okrenula prema sljedbenicima El-Kaide i tekfirovaca.
Za sebe tvrde da su oni jedine i prave selefije, pa su ih neki učenjaci nazvali zbog toga SAMOZVANE SELEFIJE, a istina je da su poružnjali sliku selefija kod drugih džemata tako da mnogi i ne znaju da postoje druge selefije mimo njih. Sljedbenici ovog džemata, pokreta ili fikre (ideje) se u osnovi pozivaju na akidu selefa ovog Ummeta, na čvrsto držanje za Kur’ana i sunneta onako kako su ih razumjele prve generacije, bore se protiv svih vrsta novotarija u vjeri, itd. Ono što se s opravdanjem prigovara ovom džematu i ovoj fikri (ideji) je između ostalog:
Prvo: temeljna osnova na kojoj počiva ovaj džemat je da se ophode kao havaridži prema učenjacima i daijama, smatrajući ih kjafirima ili novotarima zbog grešaka koje im pripisuju. Kao murdžije su prema vladarima u muslimanskim zemljama pri čemu opravdavaju sve što rade a ako im se neko usprotivi makar i riječima on je po njima haridžija. Kao rafidije su prema džematima, sakupe njihove greške i onda ih optuže da su na dalaletu i stranputici. Kao kaderije se ophode prema Židovima, kršćanima i kjefirima, smatraju da nama nema izlaza od potčinjenosti kjafirima, niti imamo mogućnosti da se od toga oslobodimo, svaki džihad je unaprijed osuđen na propast i nema džihada bez imama (vođe muslimana) po njihovom tumačenju.
Drugo: po njima onaj ko novotara ne proglasi novotarom i sam je novotar, pravdaju svoj menhedž vrijeđanja, omalovažavanja i odvraćanja od učenjaka i daija time što je Allah spomenuo u Kur’anu greške vjerovjesnika, da čovjek pogriješi u nekim temeljima vjere to je kod njih neoprostivo. Smatraju da je džematski rad za Islam majka svake fitne jer oni prave jednakost između pokuđenog strančarenja i propisanog džematskog rada za Islam. Ističu greške davetskih džemata a prešućuju njihova dobra djela kako bi opravdali svoje napade na njih, zato smatraju da su savremeni islamski džemati skupine koje su na dalaletu i koje ruše jedinstvo ovog Ummeta.
Analizirati stanje Ummeta i upoznati njenog neprijatelja je po njima šerijatski zabranjeno poput analiziranja iskrivljenog Tevrata. Zato po njima razumijevanjem stvarnosti se trebaju baviti samo vladari a da se time bave islamisti to je za njih gubljenje vremena i bezvrijedan posao. Po njima nema džihada bez dozvole imama, džihad je obavezivanje sa onim za što nemamo snage te s toga nema grijeha u njegovom ostavljanju, zato je kod njih najbolji džihad da se ostavi džihad, a najbolja priprema za džihad je da se ostavi ta priprema. Takođe, smatraju da se ne treba politički angažovati jer je bavljenje politikom danas šerijatski sporno a na učenjacima i daijama je da upozoravaju na to.
Načini i sredstva dave su po njima tevkifije, tj. ona su šerijatski strogo određena i sve što nije došlo u šerijatskim tekstovima je novotarija, što nije ispravno. Prenošenje tuđih riječi vlastima je jedan od temelja na kojima počiva njihova dava pa ćeš tako naći da se pomažu sa bičem vladara kako bi ušutkali one koji se sa njima ne slažu, umjesto da koriste dokaze i argumente. Stavljaju sebe na stepen velikih imama učenjaka Ehli sunneta kada svoje protivnike proglašavaju novotarima. Često upotrebljavaju frazu “nije na menhedžu selefa” ili “nije na menhedžu Ehli sunneta vel džema’ata”. Spuštaju riječi selefa o upozorenju na novotare na daije i učenjake koji su od Ehli sunneta vel džema’ata.
U svom ophođenju prema vladarima kod njih nema tevhida hakimije (da pravo propisivanja zakona pripada samo Allahu), nema kod njih kufra kod vladara osim da ga oni otvoreno kažu. Ne može se din uspostaviti bez države. Smatraju obaveznim da se šuti na devijacije onih koji su na vlasti, pa je zato kod njih ko jezikom negira munker kod nekog vladara haridžija, tj. poziva na ustanak protiv vladara. Nema naređivanja dobra niti odvraćanja od munkera bez dozvole vladara muslimana ….Ovo je ukratko što bi se moglo reći o ovoj skupini.
Ne treba da zavede i zbuni to što navode fetve, tekstove i slično od velikih savremenih šejhova i učenjaka ovog Ummeta poput Albanija, Bin Baza, Usejmina i Saliha Fevzana to je samo zato da bi se krili iza njihovih velikih imena, iako su ovi šejhovi kritikovali njihov menhedž u dawi. Takođe, razlog navođenja fetvi ovih šejhova je i to što su to jedini preostali šejhovi koje oni nisu proglasili novotarima, zabludjelim i da nisu na menhedžu selefa.
Odgovorio na pitanje:
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Obavljanje namaza po sunnetu i usvajanje djece
AlejkumusSelam! Što se tiče videa o obavljanju namaza po sunnetu, letimično sam pregledao oba i po meni je bolje da se obučite po onom koji je postavljen na stranici N-UM, mada su oba ispravna. Video koji je postavljen na stranici N-UM opisuje namaz uglavnom kako ga je pojasnio šejh Albani, rahumehuviše
AlejkumusSelam!
Što se tiče videa o obavljanju namaza po sunnetu, letimično sam pregledao oba i po meni je bolje da se obučite po onom koji je postavljen na stranici N-UM, mada su oba ispravna. Video koji je postavljen na stranici N-UM opisuje namaz uglavnom kako ga je pojasnio šejh Albani, rahumehullah, u svojoj poznatoj knjizi “Opis namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš” (tako je naslov knjige). Dok je na drugom videu koji je preuzet sa youtube opisan načina klanjanja uglavnom onako kako ga pojašnjavaju šejh Bin Baz i Usejmin. A razlike koje postoje u određenim pitanjima su u stvari ona pitanja u kojima učenjaci oba stava imaju jake dokaze, ili preciznije rečeno u tim pitanjima ili nije prenešen direktan dokaz ili postoje dokazi ali kontradiktorni a oko vjerodostojnosti hadisa u kojima su prenešeni postoji razilaženje muđu učenjacima.
Ta pitanja u kojima je primjetna razlika su: položaj ruku (da li se vežu kao na kijamu ili spuštaju) nakon što se podignu prilikom vraćanja sa rukua, da li se pri spušatnju na sedždu prvo spuštaju ruke ili koljena, da li se prilikom vraćanja sa sedžde prvo dižu koljena (oslanjajući se na ruke) ili ruke (oslanjajući se na koljena) i da li se prilikom učenja Ettehijatu cijeli vrijeme mrda sa kažiprstom desne ruke ili se samo drži uperen bez mrdanja? Treba napomenuti da termin “obavljanje namaza po sunnetu” nije precizan (ili čak je pogrešan) ako se pod njim podrazumijeva da načini obavljanja namaza kako su opisani u mezhebima, hanefijskom, malikijskom, šafijskom i hanbelijskom, nisu po sunnetu. Jer nema sumnje da su se imami i učenjaci četiri mezheba izgradili opis namaza na osnovu onog što je došlo u sunnetu (a ne Tevratu i Indžilu), s tim da su se međusobno razišli oko određenih pitanja kao što su se i šejhovi Albani, Bin Baz i Usejmin međusobno razišli.
A što se tiče usvajanja djece, ono može biti na dva načina. Prvi da se usvoji dijete tako što će se tom djetetu a i drugim ljudima koji ne znaju govoriti da su roditelji djeteta oni koji su ga usvojili, tj. krit će se njegovi stvarni identitet, odnosno otac i majka. Ili će se dijete prijaviti i upisati kao rođeno dijete onih kojih su ga usvojili. U ovom načinu usvajanja dijete se pripisuje onima koji mu nisu stvarni roditelji. Pa je tako ovaj vid usvajanja djeteta zabranjen po Kur’anu i Sunnetu.
Kaže Uzivšeni u prijevodu značenja: “Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allah ispravnije” (El-Ahzab 5). Ovim riječima je Uzvišeni dokinuo posinovljavanje koje je bilo rašireno kod Arapa. Također, u vjerodostojnim hadisima je namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim. Pa tako u hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremu mjesto u Vatri“. Hadis je muttefekun alehji (tj. bilježe ga Buharija i Muslim)
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi hadis u kojem je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr“. Hadis također bilježe Buharija i Muslim. A od S’ad ibn Ebi Vekksa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, se prenosi hadis u kojem stoji: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen“. Hadis je kao i prethodni mutefekun alejhi.
Drugi vid usvajanja nečijeg djeteta je da se uzme dijete (bilo ono jetim ili ne) na izdržavanje, skrbništvo i odgoj a da se istovremeno pripisuje njegovim stvarnim roditeljima kako u govoru tako i u dokumentima. Naravno ovaj vid usvajanja šerijatski nije sporan nego je čak i poželjan pogotovo ako se radi o djetetu koje nema roditelja ili jednog od njih ili ima roditelje ali su ga napustili. Najbolji primjer ovakvog usvajanja može biti usvajanje jetimske djece. Onaj koji ih usvoji, izdržava i odgoji sve dok se ne osamostale ima ogromnu nagradu kako je došlo u vjerodostojnim šerijatskim tekstovima. Prema tome, usvajanje djeteta onako kako je pojašnjeno u prvom načinu usvajanja je do haram oko čega nema razilaženja među učenjacima. A ako se usvajanje učini na drugi način, kako je gore pojašnjeno, onda ono nije sporno šerijatski. Ve billahi tevfik
Odgovorio na pitanje:
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Izostavljanje džume-namaza
Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana; onaj ko izostavlja namaz smatra se velikim grešnikom, a neki učenjaci drže da je takav čovjek izašao iz okvira dini-islama. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ili će ljudi prestativiše
Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana; onaj ko izostavlja namaz smatra se velikim grešnikom, a neki učenjaci drže da je takav čovjek izašao iz okvira dini-islama. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ili će ljudi prestati izostavljati džuma-namaz, ili će Allah, zbilja, zapečatiti njihova srca, pa će potom biti nemarni!” (Muslim).
U drugom hadisu stoji: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz, Allah će mu zapečatiti srce!” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai. Prema šejhu El-Albaniju, ovaj je hadis prihvatljiv). A tu je i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz bit će upisan u dvoličnjake! (Et-Taberani. I ovaj je hadis prihvatio šejh El-Albani). A Ibn Abbas, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: “Ko izostavi tri džume zaredom, takav je odbacio islam za leđa svoja!” (Ebu Ja‘la)
Ako se, plemeniti brate, ne mognete izboriti za slobodno vrijeme da obavite džuma-namaz, potražite na svom radnom mjestu još dvojicu ljudi i s njima obavite džuma-namaz, onako kako se obavlja u džamiji. Kažemo ovako, jer hanefijski učenjaci, imam El-Evzai i šejhul-islam Ibn Tejmijja smatraju da se džuma-namaz može uspostaviti s tri čovjeka. A šafijski pravnici i imam Ahmed te većina hanbelijskih autoriteta drže da je za uspostavljanje ovog namaza potrebno četrdeset ljudi.
Ako se čovjek ne može organizirati, pa da redovno obavlja džuma-namaz, tad treba potražiti novo radno mjesto, ono koje će mu omogućiti obavljanje džuma-namaza. I znajte da Vas Allah, džellešanuhu, neće ostaviti, dat će Vam Svoju pomoć, pružit će Vam podršku, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed).
No, ipak, “ako se firma u kojoj radite nalazi izvan grada i toliko daleko da ne biste mogli čuti ezan proučen bez pojačala, niste obavezni prisustvovati džuma-namazu i niste grešni, u to budite sigurni; a klanjat ćete podne-namaz…”, ističe šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na pitanje slično Vašem.
odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
n-um.com
Vidi manjeDa li dodirivanje polnog organa druge osobe kvari abdest?
Ve alejkumu selam. Pomenuto pitanje da li dodir stidnog mjesta osobe same sebe ili dodir stidnog mjesta druge osobe kvari abdest je predmet razilaženja islamskih učenjaka. Stim, da je se nadati da je najbliže mišljenje da dodir stidnog mjesta bez strasti, svejedno da li dodirnuo svoje stidno mjestoviše
Ve alejkumu selam.
Pomenuto pitanje da li dodir stidnog mjesta osobe same sebe ili dodir stidnog mjesta druge osobe kvari abdest je predmet razilaženja islamskih učenjaka. Stim, da je se nadati da je najbliže mišljenje da dodir stidnog mjesta bez strasti, svejedno da li dodirnuo svoje stidno mjesto ili stidno mjesto druge osobe, ne kvari abdest, jer na taj način dolazi do spajanja između kontradiktornih hadisa Talk ibn Alija u kojem je upitan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o čovjeku koji je dodirnuo svoje stidno mjesto u namazu da li se treba abdestiti , pa je rekao: ”Ne, to je dio tebe ( tj. ne kvati abdest ) ( Ahmed ) i hadisa Busre bint Safvan: ”Onaj koji dodirne svoje stidno mjesto neka se abdesti.” ( Ebu Davud )( Odgovor Šejh Ibn Usejmina)
Allah najbolje zna
Na pitanje odgovorio: prof. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Zajedničko sijeljenje muškaraca i žena
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Mužev brat, odnosno djever, je stranac prema ženi svoga brata kao i bilo koji drugi muškarac koji joj nije mahrem. S tim da je djever opasniji za ženu svoga brata od drugih muškaraca stranaca jer lakše može doći u kontekt sa njom. Bilježe Buharija (4934)više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Mužev brat, odnosno djever, je stranac prema ženi svoga brata kao i bilo koji drugi muškarac koji joj nije mahrem. S tim da je djever opasniji za ženu svoga brata od drugih muškaraca stranaca jer lakše može doći u kontekt sa njom. Bilježe Buharija (4934) i Muslim (2172) u svojim Sahihima od ‘Ukbe ibn ‘Amira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se ulaska kod žena”. Pa reče neki čovjek od Ensarija: “A šta misliš o HAMVU (djeveru i muškoj rodbini sa muževe strane izuzev oca)?” Kaže: “El-Hamvu je smrt“. U rivajetu kod Muslima je došlo u ravijetu da je ravija El-Lejs rekao: “El-Hamvu je mužev brat i njegova rodbina poput bratića i slično“.
Kaže imam Nevevi (Šerhu en-Nevevi ‘ala Sahihi Muslim 14/154) u komentaru ovog hadisa: “Njegovo značenje je da je strah (za bratovu ženu) od djevera veći nego od nekog drugog i da se loše djelo može očekivati od njega, on je veća fitna za nju za razliku od nekog drugog muškarca stranca jer može lahko doći do nje i osamiti se sa njom a da se tome ne prigovori“. Kaže šejh ‘Usejmin (Fetava islamijje 3/113) u komentaru hadisa: “Djever (i rođaci muža) je smrt, što znači da od njega treba bježati kao što čovjek bježi od smrti, ove riječi “djever je smrt” su najveće riječi upozorenja…“.
Ovaj hadis je direktan tekst po ovom pitanje i isuviše je jasan da bi se dvostruko ili vešestruko tumačio. Istinitost ovog hadisa potvrđuje gorka stvarnost a izuzeci takođe potvrđuju pravilo. Na supružnicima je da primjene ovaj hadis u praksu odazivajući se naredbi Uzvišenog: “Ono sa čime vam dođe poslanik uzmite to, a ono što vam zabrani klonite se toga” (El-Hašr 7). Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ono što vam naredim uradite koliko možete, a ono što vam zabranim ostavite“. (mutefekun alejhi) Ovim hadisom, gore spomenutim, se ne želi dovesti u sumnju ličnost i namjere djevera nego zatvoriti putevi koji vode u zinaluk. Uzvišeni Allah nas je stvorio, On zna najbolje kakvi smo, čemu smo skloni i u čemu smo slabi, pa nam je dao smjernice kako da se ponašamo da ne bi upali u ono što nam donosi šetu i na dunjaluku i na Ahiretu.
Prema tome, tvoja žena treba da se ophodi prema tvom bratu kao prema muškarcu strancu sa još većom dozom opreznosti onako kako je došlo u hadisu. Nema smetnje da ga poselami i da mu se obrati ako za tim ima potrebe, poput toga da ona pita gdje mu je žena ili svekar i slično, ali pod šartom da oboje obore pogled i da ona ne govori umiljenim zavodljivim glasom, znači strogo ozbiljno i poslovno bez prisnosti. Nije vam dozvoljeno da zajednički sijelite i sjedite, da se tako pomiješani šalite i smijete, to je veliki munker (grijeh) kojeg trebate smjesta prekinuti.
Zajedničko pomiješano sjedenje muškaraca i žena je po Šerijatu zabranjeno, na to upućuju mnogi kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na to (miješanje muškaraca i žena) su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice miješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko hoće bude realan i objektivan. Miješanje muškaraca i žena nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju” prije svega u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih, pa dok se nije proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija, a da ne govorimo o ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju. S tim da je ovo je tema za sebe.
Ako nekada imaju potrebu (tvoja žena i tvoj brat) da se obrate jedno drugom, njoj nije dozvoljeno da zagleda u njega niti njemu da gleda u nju osim prvi nehotični pogled. Vaši zijareti i sijela trebaju biti razdvojeni, muški za sebe a žene za sebe, muškarac poslužuje muško društvo a žena žensko. Nemojte praktikovati zajedničke šetnje osim da budete odvojeni (muški od žena). Nema smetnje da tvoj brat u tvom odsustvu odveze tvoju ženu u bolnicu i slično ako je to nužno, ali pod šartom da ne budu sami nago u prisustvu njegove žene, tvoje majke ili oca i slično. Ni u kojem slučaju nije dozovljeno tvojoj ženi i tvom bratu da se osame jer je ona njemu stranjkinja kao bilo koja druga žena. I jer ženi kada se razvede od svog muža dozovljeno je nakon toga da se uda za njegovog brata bez ikakve smetnje. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa nekom ženom (stranjkinjom) osim uz prisustvo mahrema”. (mutefekun alejhi)
Od načina izražavanja poštovanja tvoje žene prema tvom bratu (njenom djeveru) je pomaganje i poštovanje njegovih (i tvojih) roditelja, lijepog uzajamno-pomagačkog odnosa sa njegovom ženom i djecom, da ga ne ezijeti, gibeti i ogovara. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa: n-um.com
Šta žena može otkriti pred mahremom, a šta pred ženama?
Kao odgovor na vaše pitanje citirat ćemo vam dio iz knjige “Islamski priručnik bračne intime“: Avret žene Kada je riječ o stidnom dijelu tijela žene, o nekim pitanjima islamski autoriteti imaju jednoglasan stav, dok o drugim imaju različita mišljenja. Pri izlasku iz kuće Ako pročitamo stavove islamsviše
Kao odgovor na vaše pitanje citirat ćemo vam dio iz knjige “Islamski priručnik bračne intime“:
Avret žene
Kada je riječ o stidnom dijelu tijela žene, o nekim pitanjima islamski autoriteti imaju jednoglasan stav, dok o drugim imaju različita mišljenja.
Pri izlasku iz kuće
Ako pročitamo stavove islamskih učenjaka o pitanju stidnog dijela tijela žene kada je napolju, gdje je mogu vidjeti muškarci koji joj nisu mahremi, vidjet ćemo da najtolerantniji smatraju da joj je dopušteno otkriti lice, šake i stopala, mada i u vezi s tim postoji razilaženje, što ovdje neću razmatrati. Mora se napomenuti da otkrivanje bilo kojeg drugog dijela tijela nijedan učenjak nije dopustio.
Znači, minimalno što žena mora pokriti prilikom izlaska iz kuće jeste cijelo tijelo, izuzimajući lice, šake i stopala, s tim što ima učenjaka koji kažu da je cijelo ženino tijelo avret i da joj je obaveza prilikom izlaska iz kuće pokriti sve, bez izuzetka.
Pred mahremima
Što se tiče stidnih dijelova tijela žene pred muškarcima koji su joj mahremi, po mišljenju mnogih savremenih učenjaka, a tog stava su ujedno bili i učenjaci malikijske i hanbelijske pravne škole, ženi je pred ovom grupom ljudi dopušteno otkriti ono što žena obično otkriva u kući, kao što je kosa, podlaktice, potkoljenice, vrat i sl.
Pred drugim ženama
Većina islamskih učenjaka smatra da je stidni dio tijela žene pred drugim ženama ono što je stidni dio tijela muškarca pred muškarcima: dio tijela između koljena i pupka. To ni u kojem slučaju ne znači da žena treba pred drugim ženama pokriti samo dio tijela između koljena i pupka, jer ako muškarci u međusobnoj komunikaciji i sijelima pokrivaju mnogo više od onoga što je stidni dio tijela, onda je preče da žene jedne pred drugima pokriju veći dio tijela.
Šejh Usejmin veli: ‘‘Stidni dio tijela žene pred ženom jeste kao stidni dio tijela muškarca pred muškarcem: dio tijela između koljena i pupka. Međutim, to ni u kojem slučaju ne znači da žene jedne pred drugima treba da nose kratku odjeću koja pokriva samo ono što je između koljena i pupka. To nije odobrio nijedan učenjak. Praktično, ako se desi da žena nosi široku i dugu odjeću, pa se određeni dio tijela, kao potkoljenica ili poprsje, pokaže pred drugim ženama, ona zbog toga neće biti grješna.“ (Medžmu‘ul-fetava, 12/218.) A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Propis o kupovini skupocjenih telefona, automobila i namještaja
U ovom pitanju postoji širina, nema ništa sporno u tome da osoba, koja je u mogućnosti, to kupi, s tim da njen cilj nije rasipništvo niti hvalisanje, već želi dobro sa strane ljepote i ukrasa, i u mogućnosti je to jer posjeduje imetak. Nema zapreke ukoliko kupi lijep automobil ili namještaj, s tim dviše
U ovom pitanju postoji širina, nema ništa sporno u tome da osoba, koja je u mogućnosti, to kupi, s tim da njen cilj nije rasipništvo niti hvalisanje, već želi dobro sa strane ljepote i ukrasa, i u mogućnosti je to jer posjeduje imetak. Nema zapreke ukoliko kupi lijep automobil ili namještaj, s tim da je skromnost dobra, i ukoliko bude skroman u ime Allaha i kupi nešto srednje, bit će bolje i umjerenije, kako bi bio u mogućnosti da utroši višak novca za sadaku, pomaganje siromašnih, učešće u humanitarnim projektima. Rezime je da je umjerenosti i sredina bolja, s tim da nema zapreke ako bi kupio luksuzno auto ili namještaj, zato što je to u mogućnosti i želi ljepotu, a ne hvalisanje. (Šejh Usejmin, Fetve nuru ala derb)
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li ovakav nedostatak kvari namaz?
Hvala Allahu! Obavljanje namaza stojeći jedan je od uvjeta valjanosti namaza, bez toga namaz nije ispravan, ali onome ko ne može obavljati namaz stojeći, iz bilo kojeg razloga, dozvoljeno je da sjedi dok obavlja namaz, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: “I zato se bojte Allaha koliko god možete.” (više
Hvala Allahu!
Obavljanje namaza stojeći jedan je od uvjeta valjanosti namaza, bez toga namaz nije ispravan, ali onome ko ne može obavljati namaz stojeći, iz bilo kojeg razloga, dozvoljeno je da sjedi dok obavlja namaz, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: “I zato se bojte Allaha koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16).
Buhari bilježi hadis (1050) da je Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao Imranu b. Husajnu, neka je Allah zadovoljan njime: “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš, onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš, onda ležeći na strani.”
U djelu Fetava el-ledžne ed-daime II dio (6/365), navodi se sljedeće: “Stajanje u namazu, ukoliko je moguće, smatra se sastavnim dijelom namaza bez čega namaz, nije ispravan, a ako ne možeš, dozvoljeno ti je da sjediš, u skladu s riječima Poslanika, alejhis-selam, Imranu b. Husajnu: “Klanjaj stojeći, a ako ne možeš onda sjedeći, a ako ni tako ne možeš onda ležeći na strani.” Hadis bilježe Buhari i drugi, Nesai ga navodi s ispravnim lancem prenosilaca uz dodatak: “…a ako ni to ne možeš, onda ležeći na leđima.”
Ali, ako možeš ponekad stajati u namazu, onda si to obavezan, u skladu s ajetom: “I zato se bojte Allaha koliko god možete”, te riječima Poslanika, alejhis-selam, koji je rekao: “Ono što sam vam naredio – učinite onoliko koliko možete.” Hadis prenosi Ebu Hurejra, a bilježe ga Buhari i Muslim.
Zaključak iz gore navedenog glasi da ako nisi u mogućnosti obaviti namaz stojeći, ili ti stajanje pričinjava neuobičajene poteškoće, dozvoljeno ti je obaviti namaz sjedeći.
Drugo, opsesivnost i nepažnja ne kvare namaz, ali nagrada za obavljeni namaz je znatno umanjena, u skladu s hadisom koji bilježi Ebu Davud (675), a prenosi ga Amar b. Jasir, neka je Allah zadovoljan njime, koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ, kako kaže: “ Čovjek završi namaz, a od namaza mu se upiše samo desetina, devetina, osmina, šestina, petina, četvrtina, trećina ili polovina.“ Hadis je potvrdio El-Albani u djelu Sahihus suneni Ebu Davud.
Stalno vijeće za izdavanje fetvi bilo je upitano: „Kad u džamiji klanjam namaz u džematu naviru mi razne misli i ideje, a kad imam preda selam, ne znam šta sam radio tokom namaza. Koji je najbolji način da se riješim ovih misli?“
Odgovor je glasio: „Namaz ti je ispravan, ali nagrada za obavljeni namaz je umanjena, u skladu s mislima kojima si bio zaokupljen u namazu. Moraš se osloboditi, koliko god je to moguće, ovakvog razmišljanja tokom namaza kako bi dosegao potpunu skrušenost u obavljanju molitve. Trebaš razmišljati o onome što imam uči iz Kur’ana evocirajući veličinu i veličanstvenost Uzvišenog Allaha, vodeći računa o Njegovoj moći, jer On te vidi iako Ga ti ne vidiš i učestalo traži od Uzvišenog Allaha da te zaštiti od prokletog šejtana.“ (Završen citat iz djela Fetava el-ledžne ed-daime I dio 7/36.)
Šejh Ibn Usjemin, Allah mu se smilovao, kaže: „Kad čovjeka tokom većeg dijela njegovog namaza zaokupe misli o ovosvjetskim ili vjerskim pitanjima, npr. kada učenika islamskih nauka u namazu zaokupe misli o naučnim pitanjima, većina učenjaka smatra da je njegov namaz ispravan i da ga te misli ne kvare, ali mu značajno umanjuju nagradu Nakon obavljanja namaza čovjeku je upisana polovina, ili četvrtina, ili desetina, ili manje od toga. Što se tiče njegove obaveze, ona je izvršena, bez obzira na prekomjernost razmišljanja, ali čovjek treba da je prisutan u namazu srcem, jer je to određeni vid skrušenosti, a skrušenost je srž namaza i njegova bit.“ (Završen citat iz djela Medžmuu fetava Ibn Usejmin, 14/88.)
U skladu s navedenim, dužnost muslimana jeste da se trudi, da teži skrušenosti i koncentriranosti u namazu, kako bi adekvatno bio nagrađen i imao koristi od obavljanja molitve. Najbolji način da se stekne skrušenost u namazu jeste da čovjek zamisli kako stoji ispred Uzvišenog Allaha i da Mu se direktno obraća. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne kako bismo Mu bili skrušeni i ponizni.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manje