Propisi su nifasa kao i propisi hajza, osim što se razlikuju u sljedećem:

1. Iddet; on zavisi od rastave braka, a ne od nifasa, jer ako rastava braka bude prije nego žena rodi, iddet će prestati samim porođajem, a ne nifasom. U slučaju da se razvod desi poslije porođaja, čekat će se pojava hajza, kao što je to već prethodno pojašnjeno.

2. El-Ila’, a to je kada se čovjek zakune Uzvišenim Allahom da sa svojom suprugom neće općiti duže od četiri mjeseca. Ako se on zakune, a supruga htjedne s njim općiti, dat će mu se da sačeka 4 mjeseca, a poslije treba s njom ili da opći ili da je pusti na njen zahtjev. Razlika između čekanja el-ila’ u slučaju žene s hajzom i žene u nifasu jeste da se period nifasa ne računa u ova četiri mjeseca koja muž treba čekati, dok se vrijeme u kojem žena bude u hajzu uračunava u spomenuta četiri mjeseca.

3. Punoljetnost nastupa hajzom, a ne nifasom, zato što žena ne može zatrudnjeti prije nego dobije hajz.

4. Ako se prekine krvarenje hajza, a zatim se povrati dok je još vrijeme hajza, to je hajz, kao naprimjer da ženi inače hajz traje osam dana, ali joj se javi krv četiri dana, zatim se prekine dva dana, a onda se opet javi u sedmom i osmom danu. Krv koja se ponovo javila, bez sumnje, jeste hajz i za njeg važe propisi hajza. A što se tiče perioda prilikom prestanka krvarenja nifasa prije isteka četrdeset dana, a zatim se vrati u toku tih četrdeset dana, to je ono što dovodi u nedoumicu i žena je obavezna klanjati i postiti ono što je farz koji je propisan u određeno vrijeme i njoj je zabranjeno ono što je zabranjeno ženi u hajzu i nifasu, osim farzova koje će opet nadoknaditi nakon što se očisti. Ovo je poznati stav pravnika hambelijskog mezheba.

Tačno je da ako se krv vrati u vrijeme kada je moguće da je to nifas, onda je to nifas, u suprotnom to je hajz. Osim ako se krvarenje nastavi (nakon 40 dana), onda je to istihaza. Ovo je blizu stava imama Malika koji je prenesen u djelu ElMugni. Imam Malik kaže: “Ako žena vidi krv nakon prekida od dva ili tri dana, to je nifas. U suprotnom, to je hajz.” Ovo je u skladu sa stavom Ibn-Tejmijje. U skladu je i sa stvarnošću i ne može se reći da u pogledu krvi postoji nekih nedoumica. Nedoumica je relativan pojam i ljudi se u pogledu toga razlikuju s obzirom na njihova znanja i shvaćanja.

U Kur'anu i Sunnetu objašnjeno je sve i Allah nije nikom naredio da posti dva puta ili da tavafi dva puta, osim ako pri prvom putu postoji neki nedostatak koji ne može otkloniti, osim da ga nadoknadi. Što se tiče toga da kada čovjek obavi ono čime je zadužen u skladu sa svojim mogućnostima, tada je s njega spala odgovornost, kao što Uzvišeni Allah kaže:

Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegovih, (El-Bekara, 286.)

Bojte se Allaha koliko možete. (Et-Tegabun, 16.)

1. Ako se žena očisti od hajza prije nego što joj inače traje hajz, dopušteno je njenom mužu općiti s njom i to nije mekruh. A što se tiče nifasa, ako se žena očisti od njega prije isteka četrdeset dana, mekruh je njenom mužu općiti s njom i to je poznato u hambelijskom mezhebu.

Ispravno je, međutim, da to nije mekruh i većina uleme smatra tako jer je kategorija mekruh šerijatska norma i za nju je potreban dokaz. A o ovome postoji samo ono što bilježi imam Ahmed ibn Hanbel, a to je da je žena Osmana b. Ebi elAsa došla kod njega prije nego što je napunila četrdeset dana, pa joj je on rekao: “Ne približuj mi se.” Međutim, ovo nije dokaz da je to mekruh, zato što je čovjek rekao ženi da mu se ne približava iz predostrožnosti, ili zbog toga što je mislio da ona nije sigurna da li se očistila, ili se bojao da joj se ne pojavi krv prilikom odnosa, ili zbog nečeg drugog.

A Allah najbolje zna.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje

Prethodno smo saznali kada je krv hajz a kada istihaza, pa kada je hajz, za njega važe propisi hajza, a kada je istihaza, za nju važe propisi istihaze.

Prethodno smo spomenuli i važne propise hajza, a što se tiče propisa vezanih za istihazu, oni su kao i propisi koji važe za čistu ženu. Žena s istihazom ne razlikuje se od čiste žene, osim u sljedećem:

1. Obavezna je abdestiti se za svaki namaz, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Hubejš:

“… zatim se abdesti za svaki namaz.” (Buharija u poglavlju Sapiranje krvi)

Ovo znači da će se abdestiti za namaze koji se obavljaju u određenom vremenu, nakon što nastupi njihovo vrijeme. Međutim, ako nije u pitanju namaz koji se obavlja u određenom vremenu, ona će se abdestiti kada htjedne da ga obavi.

2. Kada se htjedne abdestiti, oprat će trag krvi i stavit će pamuk (uložak) ili slično na spolni organ kako bi zaustavila krvarenje. Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Hamni:

“Objasnit ću ti. Stavi pamučnu krpu, jer to zaustavlja krv.” Rekla je: ‘Ono (krvarenje) je jače od toga.’ Rekao je: ‘Pa, uzmi komad platna.’ ‘Ono je jače od toga’, reče ona. ‘Pritegni to’, reče on.”

Ne smeta ono što izađe nakon toga, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ostavi namaz u danima u kojim imaš hajz, zatim se okupaj i abdesti za svaki namaz, a onda klanjaj, pa makar i kapala krv na prostirku.” (Ahmed, Ibn-Madže)

3. Spolni odnos. Ulema se razišla oko dopuštenosti spolnog odnosa za vrijeme istihaze ako bi u njegovom izostavljanju došlo do poteškoća. Ispravno je da je on općenito dopušten zato što je mnogo žena (deset ili više) u vrijeme Allahovog Poslanika s.a.v.s. imalo istihazu, a Allah kao ni Njegov Poslanik nisu zabranili spolni odnos tim ženama. Čak, riječi Uzvišenog; Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, dokaz su da nije zabranjeno općiti sa suprugom u stanjima izvan hajza. S obzirom na to da je ženi s istihazom namaz dopušten, onda je i spolni odnos, koji je manje bitan u odnosu na namaz, također, dopušten.

Upotrebljavati analognu komparaciju između spolnog odnosa sa ženom u ovakvom stanju i ženom u hajzu neispravno je, jer slučaj ove dvije žene nije isti. To čak smatraju i oni koji smatraju zabranjenim spolni odnos sa ženom u stanju o kojem je riječ. Analogija (kijas) nije ispravna ako postoji razlika između stanja (stvari) koja se porede.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje

Žena sa istihazom ima tri stanja:

Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze.

Primjer za to jeste da ženi hajz traje šest dana od početka svakog mjeseca, a onda joj se na to nastavi istihaza i krvarenje joj ne prestane. U tom slučaju njen će hajz biti šest dana od početka svakog mjeseca, a sve preko toga je istihaza, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, r,a., da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam krvarenje i ono mi se ne prekida, pa hoću li ostaviti namaz?” On je odgovorio: “Ne, to je samo krv iz kapilara, ali ostavi namaz onoliko dana koliko si uobičajeno imala hajz, zatim se okupaj i klanjaj.” (El-Buhari)

U Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao Ummu Habibi bint Džahš: “Ostani u stanju kada ne klanjaš i ne postiš onoliko koliko ti je trajao hajz, zatim se okupaj i klanjaj,”

Na osnovu ovoga, žena koja ima istihazu. a hajz joj traje poznato, određeno vrijeme, neće klanjati i postiti u tom određenom vremenu. Nakon toga, okupat će se i klanjati i neće se obazirati na krv.

Drugo stanje: jeste da ženi ne bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze, tako da joj je krvarenje neprekidno od trenutka kada joj se prvi put pojavila krv. Ona će postupiti tako što će hajz određivati na osnovu onoga čime se on odlikuje: crne krvi, gustoće ili mirisa, i tada će važiti propisi hajza. Sve je preko toga istihaza i za to će važiti propisi istihaze.

Primjer za to jeste da je kod žene krvarenje neprekidno od trenutka kada je vidjela krv, s tim da tih deset dana krv bude crna, a u ostatku mjeseca crvena. Ili, deset dana bude gusta, a u ostatku mjeseca rijetka. Ili, da deset dana krv ima miris karakterističan za hajz, a u ostatku mjeseca nema tog mirisa.

Njen je hajz u prvom slučaju ono vrijeme kada joj je krv bila crna, u drugom slučaju kada je bila
gusta, a u trećem kada je imala miris karakterističan za hajz. Sve preko toga je istihaza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ako je krv hajza, ona se poznaje po tome što je crna. Ako bude tako, ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara.” (Ebu-Davud i En-Nesai, a Ibn-Hibban i El-Hakim ocijenili su ga vjerodostojnim).

Učenjaci, Allah im se smilovao, postupaju po ovom hadisu i pored toga što postoje određene primjedbe na njegov lanac prenosilaca (sened) i tekst (metn). Postupati po ovom hadisu preče je nego da žena u ovakvom stanju računa hajz kao što on traje kod većine žena.

Treće je stanje: da ženi ne bude poznat određeni period hajza, niti se on ičim odlikuje, tako da joj je krvarenje od početka neprekidno, a krv joj je jednolična ili se javlja u promjenljivim stanjima i ne može biti hajz. Ona će postupati na osnovu uobičajenog trajanja hajza kod većine žena. Njen će hajz biti šest ili sedam dana svakog mjeseca, počevši od trenutka kada joj se pojavila krv. Sve preko toga je istihaza.

Primjer za to jeste da žena vidi krvarenje petog u mjesecu i ono joj se nastavi s tim da u njemu ne bude nešto čime se odlikuje hajz, kao što je boja i drugo. Njen hajz će biti šest ili sedam dana, počevši od petog dana svakog mjeseca, na osnovu hadisa u kojem stoji da je Hamna bint Džahš rekla:

“Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprečava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?”

On je rekao: “Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na spolni organ jer to zaustavlja krvarenje.” -“Krvarenje je jače od toga”, reče ona, a on na to doda: “To je onda šejtanska kušnja, a ti smatraj hajz šest ili sedam dana, a tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Aliaha. Zatim se okupaj dok ne vidiš da si postala čista i da ti je krv prestala, pa klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti.” (Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je i Ahmed ocijenio kao vjerodostojan, a El-Buhari kao dobar).

Riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “…smatraj hajz šest ili sedam dana”, ne znače da žena jednostavno odabere jedan od dva perioda, nego ona treba razmotriti svoju situaciju i usporediti je sa situacijom žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski. Ona će razmotriti krv pa će ono što je najbliže da je hajz smatrati hajzom. Također, uzet će u obzir i druge okolnosti, pa ako je bliže da hajz bude šest dana, smatrat će da je šest. A ako je bliže da je sedam, smatrat će da on traje sedam dana.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje

Postoji više od dvadeset propisa o hajzu, a spomenut ćemo one za koje mislimo da su najpotrebniji.

1. Namaz.

Zabranjen je namaz, kako obavezni tako i dobrovoljni, ženi koja je u hajzu i ne bi bio valjan ako se obavi. Ona nije dužna naklanjati propuštene namaze, osim onaj namaz u čijem vremenu bude čista onoliko koliko bi mogla obaviti jedan potpuni rekat. Takav namaz žena je obavezna naklanjati bilo da se radi o početku ili kraju namaskog vremena.

Primjer za prvo jeste slučaj kada žena dobije hajz nakon što je od zalaska sunca prošlo vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna taj namaz (akšam) naklanjati nakon što se očisti.

Primjer za drugo jeste slučaj kada se žena očisti od hajza prije izlaska sunca za vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna naklanjati sabah-namaz nakon što se očisti.

Međutim, ako to vrijeme ne bude dovoljno za obavljanje jednog potpunog rekata, naprimjer da žena dobije hajz nakon što od zalaska sunca prođe jedan trenutak, ili da postane čista prije Izlaska sunca na jedan trenutak, tada nije obavezna naklanjati namaz. Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ko stigne da klanja jedan rekat od namaza, stigao je cijeli namaz.” (Muttefekun alejhi)

Iz ovog se razumije da ko ne stigne na kraju namaskog vremena obaviti u cjelosti jedan rekat nije stigao obaviti namaz.

Ukoliko ženu zadesi od ikindijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i podne s ikindijom, i ukoliko je zadesi od jacijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i akšam s jacijom?

U ovome se ulema razišla, a ispravno je da je obavezna klanjati samo onaj namaz u čijem vremenu je bila čista onoliko za koliko se može obaviti jedan rekat u cijelosti. U ovom slučaju, to je ikindija i jacija, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ko stigne da klanja jedan rekat od ikindije, prije nego što zađe sunce, stigao je klanjati cijelu ikindiju.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije rekao da je takav čovjek stigao i podne i ikindiju, te da je obavezan klanjati podne, a ono što je osnova jeste neobaveznost (dok se ne ustanovi nešto što obavezuje). Ovo je stav Ebu-Hanife i Malika koji se navodi u komentaru na djelo El-Muhezzeb.

A što se tiče zikra veličanja, slavljenja i hvaljenja Allaha s.v.t. izgovaranja bismille prije jela i u drugim situacijama, čitanja hadisa, fikha, učenja dove i njeno popraćanje riječju amin i slušanja Kur'ana, to nije zabranjeno.

U dva Sahiha, i u drugim hadiskim zbirkama potvrđeno je da je Allahov Poslanik učio Kur'an, a bio je naslonjen u krilu Aiše, r.a., koja je bila u hajzu. Također, u oba Sahiha zabilježeno je da je Ummu Atijje, r.a., čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže:

“Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.”

Što se tiče toga da žena u hajzu uči Kur'an gledajući ili učeći u sebi bez izgovora jezikom, kao naprimjer da stavi Kur'an na nešto i da gleda u ajete učeći ih u sebi, to ne smeta. En-Nevevi u komentaru djela El-Muhezzeb kaže da je to dopušteno bez razilaženja. Međutim, ako učenje bude izgovaranjem jezikom, to je po većini uleme zabranjeno. ElBuhari, Ibn-Džerir et-Taberi i Ibn el-Munzir kažu: “To je dopušteno.” Takav stav zastupaju Malik i Šafija (prvobitni njegov stav), a bilježi ga autor djela Fethu-l-Bari. El-Buhari, bez lanca prenosilaca, navodi od Ibrahima enNehaija daje rekao: “Ne smeta da prouči ajet.” Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje u Fetvama koje je sakupio Ibn el-Kasim kaže:

“U Sunnetu, u osnovi, nema ništa čime se zabranjuje učenje Kur'ana ženi u hajzu, a izreka: “Neka žena s hajzom i džunup ne uči ništa iz Kur'ana” jeste slab hadis, oko čega su se složili hadiski učenjaci. S obzirom da su žene u doba Allahovog Poslanika s.a.v.s. dobivale hajz, pa da im je učenje Kur'ana zabranjeno kao što je namaz, to bi Allahov Poslanik s.a.v.s. obznanio svome Ummetu i to bi znale majke vjernika, pa bi se to prenosilo među ljude. Pošto niko od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi zabranu o tome, nije dopušteno da se to zabrani, znajući da to on nije zabranio. Ako to on nije zabranio, i pored činjenice da je hajz postojao i u njegovo vrijeme, tada se zna da to nije zabranjeno.”

Ono što trebamo reći, nakon što smo saznali za razilaženje uleme, jeste: preče je da žena u hajzu ne uči Kur'an izgovarajući ga jezikom, osim u nuždi, kao naprimjer da je učiteljica, pa je potrebno da podučava učenice, ili prilikom ispita, kada je potrebno da učenice uče zbog polaganja ispita i tome slično.

2. Post.

Zabranjeno je ženi da posti za vrijeme hajza obavezni i dobrovoljni post i on joj ne bi bio ispravan ukoliko bi postila. Međutim, ona je dužna napostiti obavezni post, na osnovu riječi Aiše, r.a.: “Dobivale smo hajz, pa nam je naređivano napaštanje posta, a nije nam naređivano
naklanjavanje namaza.” (Muttefekun alejhi)

Ako žena u momentu dok posti dobije hajz, post joj je pokvaren, pa makar hajz dobila na trenutak prije akšama. Ona je dužna napostiti taj dan ako se radilo o obaveznom
postu.

Ako žena osjeti dolazak hajza prije akšama, ali ga ne dobije do poslije akšama, post joj je potpun i nije pokvaren.
To je ispravniji stav jer krv u unutrašnjosti stomaka nema nikakvog šerijatskog tretmana (značaja), te zato što je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada je bio upitan da li se treba okupati žena koja vidi u snu ono što vidi u snu muškarac, rekao:

“Da, ako vidi tekućinu.” Tako je Allahov Poslanik s.a.v.s. propis učinio ovisnim o viđenju sperme ili tekućine kod žene, a ne o pomjeranju toga u utrobi čovjeka. Takav je slučaj i sa hajzom.

Njegovi propisi važe tek pošto krv izađe iz rodnice, a ne dok je krv još u utrobi.
Ako svane zora, a žena bude u hajzu, nije joj ispravan post tog dana, pa makar se očistila od hajza jedan trenutak nakon svitanja zore.

A ako joj prestane hajz prije zore, pa je postila taj dan, post joj je ispravan, pa makar se i ne okupala do izlaska zore. Takav je slučaj i osobe koja je džunup. Ako zanijeti da posti, a džunup je, i okupa se nakon izlaska zore, post joj je ispravan, na osnovu izreke Aiše, r.a., koja kaže:

“Allahovog Poslanika s.a.v.s. tokom ramazana zaticala je zora, a bio bi džunup zbog spolnog odnosa, a ne zbog snoviđenja, zatim bi postio.” (Muttefekun alejhi)

3. Tavaf oko Ka'be.

Zabranjeno je ženi tavafiti oko Ka'be, bio taj tavaf obavezan ili dobrovoljan, i ne bi joj bio ispravan ako bi ga učinila u vrijeme hajza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Aiši, r.a., kada je dobila hajz:

“Radi što rade hadžije, osim tavafa oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.”

Sto se tiče ostalih radnji i drugih obreda hadždža i umre, kao što je s'aj između Saffe i Merve, boravak na Arefatu, na Muzdelifi i Mini, bacanje kamenčića i drugo, nisu joj zabranjeni (haram). Ne smeta ako žena obavi tavaf dok je čista, a zatim dobije hajz odmah nakon što je obavila tavaf ili u toku obavljanja s'aja.

4. Oprosni tavaf.

Ako žena upotpuni obrede hadža i umre, a zatim dobije hajz prije odlaska iz Mekke i hajz joj se
nastavi sve do odlaska, ona će otići (iz Mekke) bez obavljenog tavafa, na osnovu izreke Ibn-‘Abbasa, r.a., koji je rekao:

“Naređeno je ljudima da svoje zadnje vrijeme boravka u Mekki provedu kod Ka'be, osim što žena u hajzu ima olakšicu u vezi toga.” (Muttefekun alejhi)

Ženi u hajzu nije mustehab da prilikom napuštanja Mekke dođe do vrata Harema i da uči dovu, jer se to ne navodi od Allahovog Poslanika s.a.v.s., a ibadeti se temelje na onome što se od njega navodi. Ono što se navodi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ukazuje na suprotno. Naime, pošto mu je rečeno da je Safija dobila hajz nakon obavljenog tavaful-ifade, rekao je:

“Neka ide.” (Muttefekun alejhi) On nije naredio dolazak do vrata Harema, a da je to naređeno, bilo bi i obznanjeno.

5. Boravak u mesdžidu (džamiji).

Zabranjeno je ženi koja je u hajzu boraviti u mesdžidu, pa čak i u musalli gdje se klanjaju bajram-namazi, na osnovu hadisa koji prenosi Ummu ‘Atijje, r.a. Ona je čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže:

“Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.” (Muttefekun alejhi)

6. Spolni odnos.

Zabranjeno je njenom mužu da spolno opći s njom i njoj je zabranjeno da mu to dopusti, na osnovu riječi Uzvišenog:

I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. (El-Bekara, 222.)

Pod riječju “el-mehid” u ajetu misli se na vrijeme trajanja hajza kao i na mjesto gdje se javlja, a to je ženski spolni organ, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže:

“Radite šta god hoćete (s ženama u hajzu), osim spolnog akta.” (Muslim)

A i muslimani su se složili oko zabrane općenja u spolni organ žene dok je u hajzu. Ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno odvažiti se na ovaj gnusni čin, a na čiju zabranu ukazuje Kur'an, Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. i konsenzus muslimana, pa da tako budu jedni od onih koji su se suprotstavili Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. i da slijede put suprotan putu vjernika.

U djelu El-Medžmu\ komentaru na djelo El-Muhezzeb, (str. 374, tom II) En-Nevevi kaže: “Šafija je rekao:

‘Ko učini tako nešto počinio je veliki grijeh.'” Učenjaci našeg mezheba, a i drugi, kažu: “Ko dopusti spolni akt sa ženom u hajzu on se tretira nevjernikom.”

Dopušteno je čovjeku, Allahu hvala, udovoljiti svojoj strasti putem ljubljenja, grljenja i snošaja izvan spolnog organa, ali je preče izbjegavati dio tijela između pupka i koljena, osim ako to bude prekriveno. To se temelji na riječima Aiše, r.a.:

“Naređivao bi mi Allahov Poslanik s.a.v.s. da pokrijem donju polovinu tijela, pa bi mi se približio, a ja sam bila u hajzu” (Muttefekun alejhi)

7. Razvod, braka.

Zabranjeno je mužu pustiti ženu koja je u hajzu, na osnovu riječi Uzvišenog:

O Vjerovjesniče, ako puštate žene, puštajte ih u vrijeme kada su čiste. (Et-Talak, 4.)

To znači, u stanju u kojem mogu stupiti u određeno vrijeme postrazvodnog čekanja. Znači da je muž pusti trudnu ili čistu od hajza, ali prije odnosa s njom. To je zato što ako se žena pusti u stanju hajza, ona ne stupa u taj period s obzirom da se hajz u kojem je puštena ne računa u period čekanja-iddet.

A ako je pusti čistu, ali nakon odnosa s njom, tada neće biti poznat period kojeg će čekati, budući da on ne zna da li je ona ostala nakon tog odnosa trudna, pa da se broji čekanje na osnovu trudnoće, ili nije ostala trudna, pa da broji period čekanja na osnovu hajza. Kada nije sigurno o kojoj vrsti čekanja je riječ, njemu je haram pustiti je dok to ne bude poznato.

Razvod je u stanju hajza zabranjen (haram), na osnovu prethodno navedenog ajeta, a i na osnovu onoga što se od Ibn-Omera, r.a., navodi u oba Sahiha, a i u drugim hadiskim zbirkama. Naime, on je pustio ženu za vrijeme hajza, pa je Omer, r.a., obavijestio Allahovog Poslanika s.a.v.s. o tome, te se on zbog toga naljutio i rekao:

“Naredi mu da je vrati i zadrži dok se ona ne očisti, a zatim dobije hajz, pa se opet očisti. Zatim, ako hoće, neka je zadrži, a ako hoće, neka je pusti, ali prije nego ima odnos s njom. Ovim počinje vrijeme čekanja (iddet) i Allah naređuje da se tako puštaju žene.”

Čovjek koji pusti ženu koja je u hajzu griješan je i on je dužan pokajati se Allahu s.v.t. i vratiti ženu pod svoju zaštitu kako bi je pustio prihvatljivim šerijatskim razvodom koji je naredio Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s.. Nakon što ju je vratio, on će sačekati da se žena očisti od hajza u kojem ju je pustio, zatim će nakon što žena dobije hajz drugi put i očisti se od njega, zadržati je, ako hoće, ili pustiti je, ako hoće, ali prije nego što bi imao spolni odnos s njom.

Zabrana razvoda u vrijeme hajza izuzima se u tri slučaja:

a) ako žena bude puštena prije nego se muž osamio s njom ili imao odnos s njom, tada ne smeta da je pusti u stanju hajza i ona ne treba čekati kako bi se ponovo udala. Taj razvod nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog: Puštajte ih u vrijeme kada su čiste;

b) ako dobije hajz, a bude trudna, čemu smo prethodno objasnili uzrok;

c) ne smeta pustiti ženu koja je u hajzu ako taj razvod bude uz nadoknadu, naprimjer da između supružnika bude spor i loš međuljudski odnos. Tada je dopušteno mužu da uzme nadoknadu da bi pustio ženu, pa i ako ona bude u hajzu, na osnovu kazivanja Ibn-‘Abbasa, r.a., da je žena Sabita ibn Kajsa došla Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i rekla:

“Allahov Poslaniče, ja nemam zamjerki na njegovo ponašanje niti vjeru, međutim, ja u Islamu ne volim nijekanje dobročinstva svome mužu.” Allahov Poslanik s.a.v.s. upitao je:

‘Da li ćeš mu vratiti njegovu bašču’? Rekla je: ‘Da.’ Tada je njemu Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Primi bašču, a nju definitivno pusti.'” (El-Buhari)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije pitao da li je žena u hajzu ili ne. Zbog toga što je ovaj razvod ženino otkupljenje on je i dopušten u bilo kojoj situaciji, ako postoji potreba za njim.

Obrazlažući dopuštenost raskida braka u stanju kada je žena u hajzu, autor djela El-Mugni kaže: “S obzirom da je zabrana puštanja žene dok ima hajz ustanovljena zbog nanošenja ženi štete koja se ogleda u dužem iddetu, a raskid bračne veze jeste zbog uklanjanja štete koja se ogleda u lošem odnosu i suživotu sa onim koga žena ne voli, što je gore od dužeg postrazvodnog čekanja-iddeta, dopušteno je uklanjanje veće štete manjom. Zbog toga, Vjerovjesnik s.a.v.s. ženu koja je tražila raskid bračne veze, nije uopće pitao o njenom stanju.”

Što se tiče samog akta sklapanja braka sa ženom koja je u hajzu, to ne smeta zato što je osnova dopuštenost (toga) i nema dokaza da je to zabranjeno.

Međutim, treba sagledati ulazak muža kod žene koja je u hajzu. Pa, ako bude siguran da neće s njom imati odnos, ne smeta. U suprotnom, neće ulaziti kod nje dok se ne očisti od hajza iz bojazni da neće upasti u haram.

8. Uzimanje u obzir hajza u pogledu iddeta.

Ako čovjek pusti ženu nakon što je imao odnos ili se osamio s njom, ona je obavezna čekati tri puna mjesečna pranja, ako bude jedna od onih koje imaju hajz, a ne bude trudna, na osnovu riječi Uzvišenog:

Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja. (El Bekara, 228.)

Iddet trudne žene traje sve dok se ne porodi, bez obzira da li to bilo nakon kraćeg ili dužeg vremena, na osnovu riječi Uzvišenog:

Trudne žene čekaju sve dok ne rode. (Et-Talak, 4.)

Ako ne bude imala hajz zato što je mlada i nije počela dobijati ga, ili zato što nema hajza zbog starosti, ili zbog toga što je odstranila rodnicu operacijom, ili nema hajz zbog nečeg drugog zbog čega joj se neće povratiti hajz, u tom slučaju iddet traje tri mjeseca, na osnovu riječi Uzvišenog:

A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali (Et-Talak, 4.)

Ako žena bude jedna od onih koje imaju hajz, ali joj on kasni zbog poznatog razloga, kao što je bolest ili dojenje, ona će ostati u iddetu dok ne dobije hajz, makar se to vrijeme oduljilo i računat će čekanje na osnovu njega (tog hajza).

U slučaju da nestane uzrok, ali se hajz ne vrati, onda će ona čekati cijelu godinu od trenutka kada joj je nestao taj uzrok. Ovo je ispravan stav koji je u skladu sa principima Šerijata. U ovom slučaju ovaj problem se tretira kao slučaj žene kojoj je prestao hajz bez poznatog uzroka. U tom slučaju ženino čekanje trajat će cijelu godinu dana: devet mjeseci u slučaju trudnoće koja najčešće toliko traje i tri mjeseca, inače predviđenih za čekanje-iddet.

Međutim, ako se razvod desi nakon sklapanja braka, a prije spolnog odnosa i osamljivanja sa ženom, tada žena neće uopće stupati u iddet, bilo da je puštena u hajzu ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog:

O vjernici, kada se vjernicama oženite, a onda ih prije odnosa s njima pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati (El-Ahzab, 49.)

9. Propis vezan za utvrđivanje začeća i nepostojanja ploda u rodnici žene.

Za ovo se veže nekoliko propisa, kao što je sljedeće: ako umre neko od ženinih bližnjih, a koga njeno dijete ima pravo naslijediti, i ta žena ima muža, njen muž neće imati s njom odnos sve dok ona ne dobije hajz ili se ne pokaže da je trudna. Ako se pokaže da je trudna, propisuje se nasljedstvo na osnovu postojanja trudnoće u vrijeme smrti onoga ko se nasljeđuje, a ako dobije hajz, tada nema naslijeđa na osnovu nepostojanja ploda.

10. Obaveznost gusula-kupanja.

Obaveza je ženi kada joj prestane hajz, okupati se tako što će oprati cijelo tijelo, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš:

“…Pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz, a kada prođe, okupaj se i klanjaj.” (El-Buhari)

Najmanje što je obavezno u vezi gusula jeste to da se opere cijelo tijelo, pa čak i ispod kose, a najbolje je da to bude onako kako je opisano u hadisu u kojem je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada ga je Esma bint Šekl upitala o gusulu nakon hajza, rekao:

“Neka uzme svaka od vas svoju vodu i sidr pa se dobro očisti. Zatim neka polije svoju glavu trljajući dobro tjeme, a zatim neka polije po sebi vodu i uzme pamučni komad platna na kojem je misk i očisti se njime.” Esma je upitala: ‘Kako da se njime očistim?’ On je rekao: ‘Subhanallah?!’, na što je Aiša rekla: ‘Slijedi trag krvi.'” (Muslim)

Ona nije obavezna rasplitati kosu osim ako je kosa čvrsto upletena tako da se boji da voda neće dospjeti do korijena kose. U Muslimovom Sahihu stoji da je Ummu Seleme, r.a., upitala Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ja sam žena koja upliće svoju kosu, pa da li ću je rasplitati prilikom gusula od dženabeta?” (u drugom predanju stoji: “…prilikom gusula od hajza i dženabeta?”) Rekao je:

“‘Ne, dovoljno ti je da pospeš po glavi tri pregršti vode i da poliješ po sebi vodu i tako se očistiš.'”

Ako ženi prestane hajz u toku nekog namaskog vremena, ona je obavezna požuriti s kupanjem kako bi stigla obaviti namaz u njegovom vremenu. Ako bude na putu i nema vode, ili ima ali se boji da će joj naškoditi ako je upotrijebi, ili je bolesna pa će joj naškoditi kupanje, ona će uzeti tejemum kao zamjenu za gusul, sve dok ne nestane zapreka (za gusul) i tada će se okupati.

Nekim ženama prestane hajz u vrijeme nekog namaskog vremena i one odgađaju kupanje do isteka tog namaskog vremena, te kažu da ne mogu upotpuniti kupanje u tom vremenu. Međutim, ovo nije dovoljan razlog, jer one mogu skratiti kupanje na ono što je obavezno pri kupanju i tako mogu obaviti namaz u njegovo vrijeme. A kasnije, kada budu imale vremena, upotpunit će svoje kupanje.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje