Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Upotreba tesbiha?
Tespih je dozvoljeno upotrebljavati, ali je bolje zikr činiti na prste, tim prije jer je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Činite zikr brojeći ga na prste. Prsti će biti pitani o svojim djelima i progovorit će” (Ahmed, 6/370, Ebu Davud, 1501, et-Tirmizi, 3583). Upotrebljavanje tespiha može imati za posljviše
Tespih je dozvoljeno upotrebljavati, ali je bolje zikr činiti na prste, tim prije jer je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Činite zikr brojeći ga na prste. Prsti će biti pitani o svojim djelima i progovorit će” (Ahmed, 6/370, Ebu Davud, 1501, et-Tirmizi, 3583). Upotrebljavanje tespiha može imati za posljedicu prikazivanje pred svijetom. Usto, često se dogodi da onaj ko čini zikr pomoću tespiha Allahovo ime spominje mehanički i nije pribran, već mu misli lutaju.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjePropis željenja smrti zbog nevolje koja zadesi
Ukoliko osoba zaželi smrt zbog nevolje koja je zadesi, učinila je ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kada je rekao: “Neka niko od vas ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga zadesi, a ako već mora, neka kaže: ‘Moj Allahu , poživi me dok je život dobar za mene, i usmrti meviše
Ukoliko osoba zaželi smrt zbog nevolje koja je zadesi, učinila je ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kada je rekao: “Neka niko od vas ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga zadesi, a ako već mora, neka kaže: ‘Moj Allahu , poživi me dok je život dobar za mene, i usmrti me kada smrt bude bolja za mene.'” Nije dozvoljeno onome koga je zadesila nevolja, tjeskoba ili problem da zaželi smrt, nego treba da se strpi, računa na nagradu kod Uzvišenog Allaha i čeka olakšanje na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Znaj da je pobjeda sa strpljenjem, da je utjeha sa žalosti, i da je s teškoćom olakšanje. Neka zna svako onaj koga je zadesila kakva nevolja, da je ona iskup za grijehe koje je počinio, i ne zadesi vjernika briga, tuga, niti uznemirenje, a ni ubod trna a da mu Allah zbog toga ne oprosti grijehe.” Sa strpljenjem i računanjem na nagradu postiže stepen strpljivih, visoki stepen za čije je stanovnike Uzvišeni Allah rekao: ”A ti obraduj strpljive, one koje kada ih kakva nevolja zadesi kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.”’ Mislim da je zapažanje ove žene koja ne vidi rješenje za svoje probleme osim smrti pogrešno, jer smrću se ne umanjuju problemi, štaviše mogu se povećati, jer koliko ljudi umre u nevolji zbog problema ili uznemirenja, a bili su nemarni prema svojoj duši, nisu molili za oprost grijeha, niti se pokajali Uzvišenom Allahu, tako da im smrt biva ubrzanje kazne, a da su ostali u životu i Allah ih uputio ka pokajanju i traženju oprosta, strpljenju, podnošenju teškoća i čekanju olakšanja , bilo bi to za njih veliko dobro.
Na tebi je da se strpiš, računaš na nagradu i čekaš olakšanje od Uzvišenog Allaha, Koji je u Svojoj Knjizi rekao: ”Ta zaista je s teškoćom olakšanje.” I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Znaj da je pobjeda sa strpljenjem, da je utjeha sa žalosti, i da je s teškoćom olakšanje.”
Šejh Ibn Usejmin
Prevela: Umu Muhamed, studentica Kulijet el-benat el-edebijje u Rijadu (Dirasat islamijje) iz knjige ”Fetavetul-mer`ah”
Vidi manjeKoji su oblici krsta i da li je zabranjeno sve što sliči krstu?
Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa poviše
Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi.” (Prijevod značenja En-Nisa, 157-158)
Postoje mnogi oblici krsta koji su nastali podjelom kršćana na razne skupine. Najpoznatiji su latinski krst, kakav koriste katolici i protestanti u obliku dvije prekrižene linije gdje je vodoravna kraća i siječe vertikalnu iznad polovine, i grčki krst sa četiri jednaka kraka, kakav koriste ortodoksni kršćani.
Muslimanu je haram nositi krst ili njegovu sliku, izrađivati ga ili gravirati i sl. Ibn Tejmijje o tome kaže: “Krst je zabranjeno izrađivati uz naknadu ili bez naknade, zabranjeno je prodati ga kao krst, a isto tako nije dozvoljena prodaja kipova i njihova izrada. Na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allah je doista zabranio prodaju vina, strvine, svinje i kipova’ (Buharija, br. 2236, i Muslim, br. 1581).” (Medžmu‘ul-fetava, 22/141)
Prema tome, krst u svom stvarnom obliku, graviran ili postavljen na slici da predstavlja simbol bilo koje vrste kršćana, zabranjen je muslimanu, jer muslimanu je zabranjeno poistovjećivanje sa kršćanima i veličanje njihovih simbola, koji predstavljaju krivu ideologiju i ubjeđenje koje je Allah porekao.
Međutim, ako se radi o prekriženim linijama nastalim ukrasnom grafikom ili figurativnom krstu nastalom konstrukcijom nekog predmeta, bez namjere da predstavlja krst – simbol kršćana, u tom slučaju propis se razlikuje shodno stanju:
● Ako prekrižene linije ili figurativni oblik očigledno sliče krstu tako da posmatrač ne sumnja da je to krst koji veličaju kršćani, obaveza je ukloniti i promijeniti njegov oblik, tako da ne sliči krstu. Aiša, radijallahu anha, prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj kući nije ostavljao ništa što na sebi ima krstove a da to nije promijenio. (Buharija, br. 5952)
● Ako pak okolnosti ukazuju da prekrižene linije ili figurativni oblik nemaju veze sa kršćanskim simbolom, nego su nastale kao rezultat određene grafike ili pri gradnji, iz tehničkih razloga, u tom slučaju nije obavezno promijeniti takav izgled, i nema smetnje u izradi i prodaji stvari koje na sebi imaju takvo nešto, jer ne postoji razlog za zabranu s obzirom da u tome nema poistovjećivanja sa kršćanima i veličanja njihovih simbola.
Šejh Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na slično pitanje, nakon što je ukazao da je uputa Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, bila da sve što na sebi ima krst promijeni i poništi, te da je musliman dužan udaljiti se od simbola nemuslimana, kaže: “Ako je, pak, očigledno da se time ne želi istaknuti krst, kao nešto sveto i kao određeni simbol, poput matematičkih znakova kao što je plus, u tome nema smetnje i to nema nikakve veze sa krstom.” (Medžmu‘ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 18/74) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeJe li čisto ono što povrati beba koja se hrani samo majčinim mlijekom?
Hanefijski, šafijski i hanbelijski autoriteti smatraju da je hrana (mlijeko) koju povrati dojenče nečista i da se mora oprati. Malikijski pravnici nešta su blaži kad se radi o tome. Oni drže je nečista samo ona hrana koja se uslijed djelovanja želučane kiseline promijenila, to jest, da nije nečistoviše
Hanefijski, šafijski i hanbelijski autoriteti smatraju da je hrana (mlijeko) koju povrati dojenče nečista i da se mora oprati. Malikijski pravnici nešta su blaži kad se radi o tome. Oni drže je nečista samo ona hrana koja se uslijed djelovanja želučane kiseline promijenila, to jest, da nije nečisto ono što beba povrati neposredno nakon dojenja. Međutim, imam Eš-Ševkani, šejh Ibn Usejmin i neki savremeni učenjaci smatraju da je čisto ono što povrati beba koja se hrani majčinim mlijekom; neki kažu da je čisto i ono što povrati odrasla osoba. Kako ne postoji jasan i vjerodostojan dokaz da je ono što se povrati nečisto, može se kazati da je hrana (mlijeko) koju povrati dojenče čista i da se odjeća na koju je beba povratila ne mora oprati. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePostoji li namaska dova?
Nije propisano da čovjek nakon namaza prouči dovu dlanova podignutih prema nebu. Ukoliko čovjek želi uputiti dovu, neka je uputi tokom namaza jer je to bolje i jer je Allahov Poslanik, ﷺ, to preporučio. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, govoreći o onom što se uči na sjedenjviše
Nije propisano da čovjek nakon namaza prouči dovu dlanova podignutih prema nebu. Ukoliko čovjek želi uputiti dovu, neka je uputi tokom namaza jer je to bolje i jer je Allahov Poslanik, ﷺ, to preporučio. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, govoreći o onom što se uči na sjedenju, rekao: “…a zatim neka uči koje hoće dove.” (el-Buhari, 800)
Neki ljudi poslije svakog dobrovoljnog namaza podignu dlanove i kratko ih drže te potaru njima lice – pomisliš da nisu ni uputili dovu. Sve to čine kako bi ustrajavali u učenju dove za koju misle da je propisana, a nije. Štaviše, ustrajavati u učenju te dove u toj mjeri smatra se novotarijom.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeTreba li učiti Fatihu i Ajetul kursij poslije namaza?
Sve to spada u novotariju. Pouzdano se zna da su Allahov Poslanik, ﷺ, i ashabi, radijallahu anhum, zikr činili svako za sebe, a povišenim glasom. I to je sunnet. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazivaše: “Ljudi su za vrijeme Allahova Poslanika, ﷺ, podizali glas čineći zikr poslije farz-namaza.” (el-Buhviše
Sve to spada u novotariju. Pouzdano se zna da su Allahov Poslanik, ﷺ, i ashabi, radijallahu anhum, zikr činili svako za sebe, a povišenim glasom. I to je sunnet. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazivaše: “Ljudi su za vrijeme Allahova Poslanika, ﷺ, podizali glas čineći zikr poslije farz-namaza.” (el-Buhari, 841, i Muslim, 583)
Kad je riječ o učenju el-Fatihe poslije namaza, bez obzira na to učio je obveznik naglas ili usebi, nije mi poznato da o tome postoji hadis. Preneseno je da se poslije namaza trebaju proučiti Ajetul-kursi te sure el-Ihlas, el-Felek i en-Nas. (Ebu Umama prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Onog ko poslije svakog farz-namaza prouči Ajetul-kursi od ulaska u džennet sprečava samo smrt”, a to je zabilježio imam en-Nesai, u djelu Amelul-jevmi vel-lejla, str. 185. Tu je i predanje koje je zabilježio imam Ahmed, 4/115, u kojem se kaže da bi Allahov Poslanik, ﷺ, potkraj svakog namaza proučio sure zaštitnice.)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeHoće li onaj ko ima potrebu za obavljanjem fiziološke potrebe otići u toalet ako će u toj situaciji izostaviti skupni namaz?
Obveznik će u toj situaciji obaviti fiziološku potrebu i uzeti abdest, makar u cijelosti zakasnio na skupni namaz. Eto, to je valjano opravdanje za izostavljanje namaza u džematu. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Nema namaza kad je postavljeno jelo, niti kad se čovjek opire fiziološkim potrebama.” (Mviše
Obveznik će u toj situaciji obaviti fiziološku potrebu i uzeti abdest, makar u cijelosti zakasnio na skupni namaz. Eto, to je valjano opravdanje za izostavljanje namaza u džematu. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Nema namaza kad je postavljeno jelo, niti kad se čovjek opire fiziološkim potrebama.” (Muslim, 560)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKakav status ima zatvaranje očiju tokom namaza?
Zatvaranje očiju tokom namaza pokuđeno je. Allahov Poslanik, ﷺ, nije to činio. Ali ipak, to nije pokuđeno u situaciji kad postoji objektivan razlog da čovjek zatvori oči u namazu, kao, naprimjer, da zid ili postirka budu ukrašeni, odnosno da je prema čovjeku okrenut snažan snop svjetla koji mu smetaviše
Zatvaranje očiju tokom namaza pokuđeno je. Allahov Poslanik, ﷺ, nije to činio. Ali ipak, to nije pokuđeno u situaciji kad postoji objektivan razlog da čovjek zatvori oči u namazu, kao, naprimjer, da zid ili postirka budu ukrašeni, odnosno da je prema čovjeku okrenut snažan snop svjetla koji mu smeta i tako dalje. Ko o ovom pitanju želi saznati više detalja neka konsultira djelo Zadul-mead, imama Ibnul-Kajjima.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeŠta je mlađak i kako ga prepoznati?
Šerijatski način utvrđivanja nastupanja mjeseca je viđenjem mladog mjeseca od strane onoga u čiju se vjeru i vid ne sumnja. Ukoliko se mladi mjesec vidi, muslimani su dužni raditi po tome; tj da zaposte ako se radi o mladom mjesecu Ramazana, odnosno da prekinu post ukoliko se radi o mladom mjesecu šviše
Šerijatski način utvrđivanja nastupanja mjeseca je viđenjem mladog mjeseca od strane onoga u čiju se vjeru i vid ne sumnja. Ukoliko se mladi mjesec vidi, muslimani su dužni raditi po tome; tj da zaposte ako se radi o mladom mjesecu Ramazana, odnosno da prekinu post ukoliko se radi o mladom mjesecu ševvala.
Nije dozvoljeno povoditi se za proračunima svemirskih opservatorija ukoliko se ne radi o njihovom viđenju. Međutim ukoliko je mjesec viđen u tim opservatorijima, onda se to uzima u obzir zbog hadisa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u kojem je rekao: “Kada ga vidite (mladi mjesec) postite, a kada ga (ponovo) vidite, iftarite se.” (Buharija, poglavlje:”Post”, 1900; Muslim, poglavlje: “Post”, 8/1080; od Ibn Omera, radijallahu anhu, i Muslima, 20/1081; od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. )
Pored toga, rad i oslanjanje na sam proračun nije dozvoljen.
Korištenje teleskopa (dalekozor kojim bi se bolje vidio mladi mjesec) je dozvoljen, ali nije vadžib (stroga vjerska dužnost). Iz Sunneta je jasno da se pod viđenjem mlađaka misli na prirodno viđenje; nikakvo drugo. Ako bi ga neko, kome se vjeruje, koristio i tako vidio mlađak onda bi se trebalo raditi po tom viđenju. Muslimani su to praktikovali; u tridesetoj noći ša’bana i ramazana su se penjali na munare i teleskopom isčekivali mjesec. Ukratko, kada god i na koji god način se dokaže viđenje mlađaka, dužnost je raditi po tom viđenju zbog hadisa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Kada ga vidite (mladi mjesec) postite, a kada ga (ponovo) vidite, iftarite se.” (Buharija, poglavlje:”Post”, 1900; Muslim, poglavlje: “Post”, 8/1080; od Ibn Omera, radijallahu anhu, i Muslima, 20/1081; od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Šejh Ibn Usejmin, “Kitabud – da’ve”, 5, 2/150.)
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjePropisi vezani za menstruaciju?
Poremećaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko čistoće, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to vežu. S obzirom da se mjesečni ciklus (hajz) mijenja shodno životnoj dobi i tjelesnom stanju žene, potrebno je ukazati na pravila koja regulišu ovaj propis na osnovu kojih žena može znativiše
Poremećaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko čistoće, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to vežu. S obzirom da se mjesečni ciklus (hajz) mijenja shodno životnoj dobi i tjelesnom stanju žene, potrebno je ukazati na pravila koja regulišu ovaj propis na osnovu kojih žena može znati propise čistoće ma kakve promjene se desile.
Prvo: Kod većine žena mjesečnica traje 6 ili 7 dana, a period čistoće 23 ili 24 dana, ali dešava se i da traje više ili manje od toga. Mnogi islamski pravnici mišljenja su da mjesečni ciklus žene traje najkraće noć i dan, a najduže 15 dana. Ibn Tejmijje smatra da ne postoji najkraća i najduža granica, nego kad god se pojavi krv hajza sa svojim poznatim osobinama, to se smatra menstruacijom, bez obzira trajala ona dugo ili kratko. Rekao je: “Hajz je naziv za koji je Uzvišeni Allah vezao mnoge propise u Kur’anu i sunnetu, ne odredivši njegov najkraći i najduži period, niti dužinu perioda čistoće između dva hajza, iako je to pitanje učestalo i ummet je u potrebi za poznavanjem njegovih propisa. Lingvistički, hajzom se naziva, bez razlike, duži ili kraći period, a ko u tome odredi neku granicu, nije postupio u skladu sa Kur’anom i sunnetom.” (Medžmu‘ul-fetava, 19/237)
Drugo: Završetak ciklusa prepoznaje se po jednom od dva znaka:
● pojavom bijele tekućine koju maternica ispušta na kraju ciklusa,
● potpuni prestanak curenja.
Žene, ashabijke, pitale su Aišu, radijalahu anhuma, o znakovima po kojima se zna prestanak hajza, te kada bi se na pamuku nakon što ga stave na mjesto hajza vidjeli tragovi žute tekućine, govorila bi: “Ne požurujte (ne mislite da je hajz završio) sve dok ne vidite bijelu tekućinu.” (imam Malik, Muvetta, br. 128, Bejheki fil-kubra, br. 1486, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Irvaul-galil, br. 198)
Ako se nakon završetka uobičajenog ciklusa ponovo pojavi žuta ili smeđa tekućina, pojava te tekućine ne tretira se hajzom. Na to ukazuje predaja Ummu Atijje, radijallahu anha: “Žutu i smeđu tekućinu, nakon čistoće, nismo smatrali ničim.” (Ebu Davud, br. 307, hadis je sahih po ocjeni Albanija, a Buharija ga bilježi bez riječi “nakon čistoće”, br. 326) “Nismo smatrali ničim”, tj. nismo smatrali hajzom, međutim pojava te tekućine kvari abdest. Ako se ova žuta ili smeđa tekućina pojavljuje u uobičajenom periodu ciklusa, ili prije pojave znakova završetka hajza, tretira se hajzom.
Treće: Po pitanju prestanka istjecanja krvi u periodu mjesečnog ciklusa, kao naprimjer da jedan dan postoji curenje, a drugi ne i sl., učenjaci imaju dva različita mišljenja:
Hanefijski i šafijski mezheb stanovišta je da se čistoća koja se pojavi u periodu hajza također tretira hajzom. Ovo mišljenje izabrao je Ibn Tejmijje, jer se u tom slučaju bijela tekućina, koja je znak čistoće, nije pojavila, te kada bi se tretiralo čistoćom to bi bila teškoća, jer žena bi bila obavezna kupati se svaki ili svaki drugi dan.
Malikijski i hanbelijski mezheb stanovišta je da se vrijeme u kojem se pojavljuje krv tretira hajzom, a da se vrijeme u kojem nema krvi tretira čistoćom, osim ako to stanje potraje više od 15 dana, onda je to istihaza o kojoj će slijediti detaljniji govor. Po ovom mišljenju, kada curenje prestane, žena je dužna okupati se i tretira se čistom, te kada se ponovo vrati krv, ponovo je u hajzu. Ovo mišljenje je preferirajuće, jer krvarenje je znak hajza, a prestanak curenja je znak čistoće, osim ako prestanak krvarenja traje kraće od jednog dana, u tom slučaju neće se tretirati čistoćom, kao što to ističe hanbelijski učenjak Ibn Kudame, jer obaveznost kupanja u kraćem periodu od toga predstavlja teškoću. Prema tome, prekid kraći od jednog dana ne smatra se čistoćom osim ako na to ukazuju posebne okolnosti, kao naprimjer da se prekid pojavi na kraju uobičajenog perioda mjesečnice ili da se pojavi bijela tekućina koja je znak završetka ciklusa. (El-Mugni, 1/399, Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije, 18/304, Ibn Usejmin, Ahkamud-dimait-tabiijje, 11)
Četvrto: Menstrualni ciklus može postati duži u odnosu na uobičajeno trajanje, kao što može postati kraći. Sve dok traje curenje krvi tipičnih osobina, koje će kasnije biti pojašnjene, žena je u hajzu. Ako žena vidi znakove čistoće i vjeruje da je ciklus prestao te se okupa i tretira se čistom, zatim ponovo uoči krv hajza, to se tretira nastavkom prethodnog menstrualnog ciklusa i ponovo će ostaviti namaz i sve što je hajzom zabranjeno. Međutim, ako se krvarenje nakon čistoće pojavljuje tokom većine vremena ili na način da žena zna da to nije hajz, onda se ta krv tretira istihazom. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Mjesečni ciklus kod mene nekad traje devet, a nekad deset dana. Nakon što postanem čista i radim kućne poslove, ponovo mi se pojavi krvi u isprekidanim intervalima. Kada mi se ponovo vrati krv nakon uobičajenog ciklusa, da li mi je dozvoljen post, namaz i ‘umra?
Odgovor: Mjesečni ciklus kod tebe je u onom periodu u kojem ti obično dolazi hajz, a to je deset ili devet dana. Kad krv prestane curiti nakon devet ili deset dana, okupaj se te klanjaj, posti i obavljaj tavaf, a tvom mužu je dozvoljen odnos s tobom. Krv koja se pojavi nakon uobičajenog ciklusa zbog kretanja pri poslu ili nečeg drugog neočekivanog, nije krv hajza, nego je to krv koja se pojavljuje zbog određene bolesti i poremećaja. Ta krv te ne sprečava da klanjaš, postiš, tavafiš i tome slično, nego je očisti poput ostalih nečistoća, zatim uzmi abdest za svaki namaz te klanjaj, tavafi, uči Kur’an i sl.” (Fetaval-ledžne, 5/388)
Peto: Stalno curenje krvi ili sa kraćim prekidima, kao što je dan ili dva u mjesecu, naziva se istihaza. U pravilu, krv koja se pojavljuje kod žene tretira se hajzom osim ako je curenje kontinuirano i traje većinu mjeseca, po mišljenju Ibn Tejmijje ili traje više od 15 dana po mišljenju većine učenjaka, u tom slučaju se tretira istihazom. Krv istihaze razlikuje se od krvi hajza u sljedećem:
● Krv hajza je crne boje, dok je krv istihaze prirodna boja krvi.
● Krv hajza je gusta, dok je krv istihaze rijetka.
● Krv hajza je neugodnog mirisa za razliku od krvi istihaze.
● Krv hajza izlazi iz maternice, a krv istihaze iz vene.
● Krv hajza se ne gruša kada se pojavi, za razliku od krv istihaze.
Propisi istihaze razlikuju se od propisa hajza u tome da se za vrijeme hajza žena tretira nečistom i u tom periodu ostavlja namaz, dok se u istihazi tretira čistom i ne ostavlja namaz. Međutim, u istihazi žena će, ako je curenje konstantno ili se pojavi prije nastupanja sljedećeg namaza, pred svaki namaz očistiti se i spriječiti izlazak krvi uloškom i sl., zatim će se abdestiti i klanjati. Ako se nakon čišćenja i abdesta za vrijeme namaza pojavi krv istihaze, to neće pokvariti namaz.
Šesto: Istihaza može imati tri različita stanja:
● Prije pojave istihaze žena je imala poznat period u kojem je nastupao mjesečni ciklus. U tom slučaju će taj isti period tretirati hajzom, a ostalo vrijeme istihazom. Kao naprimjer, da žena ima redovan ciklus šest dana na početku svakog hidžretskog mjeseca, zatim joj se pojavi istihaza tako da ima konstantno curenje, u tom slučaju prvih šest dana svakog hidžretskog mjeseca je hajz, a ostalo vrijeme istihaza. Na to ukazuje predaja u kojoj se navodi da je Fatima bint Ebi Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, meni stalno dolazi krv tako da nikad nisam čista, da li ću ostaviti namaz?” “Ne, to je krv iz vene. Ostavi namaz onoliki broj dana koliko ti je trajao hajz, a zatim se okupaj i klanjaj”, odgovorio je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam. (Buharija, br. 325).
● Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus, nego se pojavom menstruacije pojavila i istihaza. U ovom slučaju mjerilo prepoznavanja hajza je razlika u osobinama krvi. Ako žena može prepoznati krv hajza na osnovu boje, mirisa, bolova koji prate njenu pojavu i sl., period u kojem se pojavljuje takva krv je hajz, a ostalo vrijeme, kada se pojavljuje krv drugih osobina je istihaza. Dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Ebi Hubejš: “Kada se pojavi krv hajza, to je crna krv, neugodnog mirisa, kada se to pojavi, ostavi namaz, a kada bude drugačije, abdesti se i klanjaj, jer to je krv iz vene.” (Ebu Davud, br. 286, i Hakim, br. 618, hadis u sebi ima slabosti, ali su učenjaci prihvatili postupanje po njemu)
● Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus niti je u stanju razlikovati krv hajza od krvi istihaze. U tom slučaju ravnat će se prema ciklusu većine žena tako da se tretira u hajzu šest ili sedam dana počevši od prvog vremena u kojem je vidjela krv, a nakon toga u istihazi. Naprimjer, ako vidi krv petog u mjesecu, zatim curenje traje a ne uočava se razlika na osnovu koje bi se prepoznala krv hajza, u tom slučaju žena je u hajzu šest ili sedam dana počevši od petog dana svakog mjeseca. Dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hamni bint Džahš, radijallahu anha, ashabijki kojoj se pojavila istihaza: “U hajzu si šest ili sedam dana, u Allahovom znanju, a zatim se okupaj…” (Ahmed, br. 27514, Ebu Davud, br. 287, Tirmizi, br. 128, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Riječima Poslanika: “Šest ili sedam dana”, misli se da treba vidjeti šta je od to dvoje bliže njenom stanju ravnajući se prema ženama njene starosti i njenoj rodbini. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manje