Osobi kojoj je neka žena majka po mlijeku, za ženidbu / udaju postaju zabranjeni samo majka po mlijeku i njeno potomstvo, tj. silazna loza (sinovi i kćeri i njihova djeca). A što se tiče njene uzlazne loze (predaka: oca, majke, djedova i nane) ili paralelnih srodnika (braće, sestara, amidža, tetki i njihove djece), oni nemaju nikakvog utjecaja kada je u pitanju srodstvo po mlijeku, i u tom slučaju propisi se ne mijenjaju, pa je dozvoljeno njima se ženiti i za njih se udavati.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina

Tvrdnja koja je došla od dotične osobe je zabluda i može biti djelo koje ga je izvelo iz islama, zato što je Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi jasno rekao da su oni nevjernici.

”Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’, a kršćani govore: ’Mesih je Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naredio im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et – Tevbe, 30.-31.)

Ovi ajeti jasno upućuju da su oni nevjernici – kafiri, a pored njih ima i drugih ajeta koji to potvrđuju.

”Nevjernici su oni koji govore: ”Bog je – Mesih, sin Merjemin.” (El – Ma’ide, 72.)

”Nevjernici su oni koji govore: ”Allah je jedan od trojice.” (El – Ma’ide, 73.)

”Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina – prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali.” (El – Ma’ide, 78.)

”Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci bit će sigurno u vatri džehennemskoj.” (El – Bejjine, 6.)

Ima mnogo ajeta i hadisa koji govore o ovoj temi. Onaj ko bude nijekao kufr Židova i kršćana koji nisu povjerovali u Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, utjeruje Allaha, dželle šanuhu u laž, a utjerivanje Allaha, dželle šanuhu, u laž je nevjerovanje. Znači, ko bude sumnjao u nevjerstvo Židova i kršćana nema sumnje da je i on sam nevjernik. SubhanAllah! Kako taj čovjek može kazati da nije dozvoljeno reći da su oni nevjernici, a oni govore da je Allah jedan od trojice!? Njihov Gospodar, Allah dželle šanuhu, proglasio ih je nevjernicima. Kako ih taj čovjek ne smatra nevjernicima, a oni govore:

”Mesih je sin Allahov”, “Allahova ruka je škrta”,

kao i: ”Allah je siromašan, a mi smo bogati.” !?

Kako ih ne smatra kafirima, a oni su Allaha, dželle šanuhu, opisali ovako ružnim svojstvima punih manjkavosti, omalovažavanja i pogrde!? Taj predavač se treba pokajati Allahu, dželle šanuhu, da ne popusti pred kufrom ovih nevjernika, te da pročita riječi Uzvišenog:

”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, a oni ionako popuštaju.” (El – Kalem, 9.)

Kao i da objasni svakome da su Židovi i kršćani nevjernici i da su oni zasigurno stanovnici vatre.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće čuti za mene niti jedan židov ni kršćanin, a zatim ne bude slijedio ono sa čime sam ja došao, “- (ili po drugom rivajetu ”zatim ne bude povjerovao u ono sa čime sam ja došao”) ,- “a da neće biti od stanovnika vatre.” (Muslim, 153.)

Neka Židovi i kršćani budu od onih koji će uzeti dvostruku nagradu, kako je to rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

”Trojica imaju dvije nagrade: čovjek, sljedbenik Knjige, koji je povjerovao u svog poslanika i povjerovao u Muhammeda…“ ( Buharija, 97.)

Obaveza im je slijediti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je opisan u njihovom Tevratu i Indžilu. Rekao je Uzvišeni:

”Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El – E’ araf,157.)

Treba da slijede Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, koji je radosna vijest nagoviještena od Isaa, sina Merjemina, neka je selam na njega. Rekao je Isa, ’alejhi selam, onako kako nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio:

”I kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kad im je došao sa jasnim dokazima oni rekoše: ’Ovo je prava vradžbina’.” (Es – Saff, 6.)

Kada im je došao? Ko je taj što im je došao? To je onaj koji je nagoviješten – Ahmed. Kada im je došao sa jasnim dokazima rekli su: ”Ovo je prava vradžbina!” Odgovor kršćanima koji kažu da je onaj koga je nagovijestio Isa, ’alejhi selam, Ahmed, a ne Muhammed je sljedeći: Allah, dželle šanuhu, je rekao:

”Kada im je došao sa jasnim dokazima”, znači da je onaj koji im je došao bio nakon Isa, ’alejhi selam, a poslije Isa, ’alejhi selam, nije došao niko drugi osim Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem. Muhammed je Ahmed.

Allah, dželle šanuhu, je nadahnuo Isaa, ’alejhi selam, da nazove Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, Ahmedom zato što je Ahmed superlativ od “hamd” (hvala), pa je on čovjek koji najviše zahvaljuje Allahu, dželle šanuhu, što znači da je ovaj superlativ u značenju participa aktivnog. Tumačenje istoga znači da je on najhvaljeniji čovjek, što ukazuje da je ovaj oblik superlativa došao u značenju i participa pasivnog. Tako on biva onaj koji hvali Allaha, džele šanuhu, ali i onaj koji je hvaljen, na što oblik riječi upućuje.

Želim naglasiti da je onaj ko bude tvrdio da kod Allaha, dželle šanuhu, postoji neka druga vjera, mimo vjere islama, nevjernik u čije nevjerovanje nema sumnje. Uzvišeni Allah kaže: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali ‘Imran, 85.)

Uzvišeni Allah, također, kaže: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El – Ma’ ide, 3.)

Na osnovu ovoga, po treći put opominjem ovu osobu da se pokaje Allahu, dželle šanuhu, zbog svojih riječi i objasni ljudima da su Židovi i kršćani nevjernici, jer je do njih došla Objava, ali su je oni iz inata zanijekali.

Allah, dželle šanuhu, je Židove opisao kao narod na koji se On rasrdio, zato što su znali istinu, ali su prelazili preko nje; dok je kršćane opisao kao zabludjeli narod, zato što su htjeli istinu, ali su od nje zalutali.

Međutim, Židovi i kršćani su saznali istinu, ali joj se suprotstavljaju. Zato su zaslužili da budu oni na koje se Allah, dželle šanuhu, rasrdio. Pozivam sve Židove i kršćane da povjeruju u Allaha, subhanehu ve te’ala, kao i sve Njegove poslanike; da slijede Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je on taj za kojeg im je u njihovim knjigama naređeno da ga slijede. Kaže Uzvišeni: ”A milost moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi, zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali, i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El – E’ araf, 156.-157.)

Kaže Uzvišeni: ”Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog Boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati ni pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove, njega slijedite – da biste upućeni bili.” (El – E’ araf, 158.)

Ovi ajeti potvrđuju ono što smo spomenuli na samom početku našeg odgovora. Ovo je potpuno jasno u što nema nikakve sumnje.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da vam bude na pomoći. (Šejh Ibn Usejmin,“Zbirka fetvi i pisama šejha Ibn Usejmina”, tom 3, str. 18-23)

ŠEJH IBN USEJMIN

Preuzeto sa stranice minber.ba

Zabranjeno je ženi koja je u hajzu boraviti u mesdžidu, pa čak i u musalli gdje se klanjaju bajram-namazi, na osnovu hadisa koji prenosi Ummu ’Atijje, r.a. Ona je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle. ” (Muttefekun alejhi)

Spolni odnos. Zabranjeno je njenom mužu da spolno opći s njom i njoj je zabranjeno da mu to dopusti, na osnovu riječi Uzvišenog: „I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: „To je neprijatnost.“ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.“ (El-Bekara, 222.)

Pod riječju “el-mehid” u ajetu misli se na vrijeme trajanja hajza kao i na mjesto gdje se javlja, a to je ženski spolni organ, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Radite šta god hoćete (s ženama u hajzu), osim spolnog akta.” (Muslim)

A i muslimani su se složili oko zabrane općenja u spolni organ žene dok je u hajzu. Ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno odvažiti se na ovaj gnusni čin, a na čiju zabranu ukazuje Kur’an, Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i konsenzus učenjaka, pa da tako budu jedni od onih koji su se suprotstavili Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da slijede put suprotan putu vjernika.

U djelu El-Medžmu’, komentaru na djelo El-Muhezzeb, (str. 374, tom II) En-Nevevi kaže: “Šafija je rekao: ’Ko učini tako nešto počinio je veliki grijeh.’” Učenjaci našeg mezheba, a i drugi, kažu: “Ko dopusti spolni akt sa ženom u hajzu on se tretira nevjernikom.”

Dopušteno je čovjeku, Allahu hvala, udovoljiti svojoj strasti putem ljubljenja, grljenja i snošaja izvan spolnog organa, ali je preče izbjegavati dio tijela između pupka i koljena, osim ako to bude prekriveno. To se temelji na riječima Aiše, r.a.: “Naređivao bi mi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da pokrijem donju polovinu tijela, pa bi mi se približio, a ja sam bila u hajzu” (Muttefekun alejhi)

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba

Alejkumusselam.
Ako se u pitanju misli na stanovnike Mekke kako klanjaju, onda je odgovor da većina njih klanjaju po hanbelijskom mezhebu jer tako uče u školama. Dok ostali uglavnom klanjaju onako kako su naučili od učenjaka koje smatraju svojim autoritetima poput Bin Baza, Usejmina i slično. Uglavnom, zajednička karakteristika i jednih i drugih je da dižu ruke u namazu i mimo početnog tekbira, izgovaraju glasno Amin za imamom i da raširenost nogu u namazu nije striktno određen.

A ako misliš u svom pitanju na to kako se klanja u samom Haremu, tj. mesdžidu oko Kabe, to zavisi od samih ljudi koji su došli da obave Umru ili ako je za vrijeme obreda Hadždža da obave Hadždž, jer većina klanjača u Haremu budu muslimani koji su van Saudije. Pa pošto su klanjači u Haremu iz različitih muslimanskih zemalja, a u njima se slijede različiti fikhski mezhebi od četiri poznata, pa tako način klanjanja tih ljudi je ovisan od onoga kako su naučili od svojih učenjaka u svojim državama i shodno mezhebima koje slijede. Pa se tako može vidjeti jedno veliko šarenilo u načinu klanjanja: jedni vežu ruku na grudima, drugi na pojasu, treći ispod pupka a četvrti klanjaju spuštenih ruku, jedni dižu ruke na četiri poznata mjesta u namazu a drugi prilikom samo početnog tekbira, i tome slično u ostalim propisima. Sve ovo što sam spomenuo se može vidjeti i pratiti na satelitskim programima koji direktno prenose namaze iz Mekke i Medine.

Ono što je najbitnije u odgovoru na tvoje pitanje je da trebaš znati da nije ibret u načinu klanjanja to kako se klanja u Mekki i Medini, Kairu ili Bagdadu ili nekom drugom mjestu gdje žive muslimani. Ibret je u tome kako je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu lejhi ve sellem, on je naš uzor i njega smo obavezni slijediti u načinu klanjanja. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Klanjajte kao što ste vidjeli mene da klanjam”. A njega su vidjeli kakao klanja njegovi ashabi pa su nam to prenijeli i opisali u detalje i to je prenešeno u vjerodostojnim hadisima. Uzvišeni Allaha i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu nas muslimane obavezali da slijedimo u načinu klanjanja ni Ebu Hanifu, ni Malika, ni Šafiju, niti Ahmeda, iako se mi koristimo njihovim znanjem u pojašnjavanju načina klanjanja, a kamoli da su nam naredili da slijedimo to kako se klanja u Mekki, Medini ili bilo kom drugom gradu. Izvori Šerijata iz kojih se crpe islamski propisi su Kur’an, Sunnet, idžma i kijas (oko ostalih izvora je veliko razilaženje) a ne običaji muslimana u nekim mjestima i sredinama. Zato je na svim musliamnima da usklade svoje praktikovanje vjere shodno tome kakao je došlo u Kur’anu i Sunnetu a što su nam pojasnili imami ovog Ummeta. Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić!

Preuzeto sa stranice n-um.com

Povećano ili smanjeno trajanje hajza u odnosu na uobičajeno, kao kad, naprimjer, ženi hajz traje šest dana, pa joj se hajz produži do sedmog dana ili da joj traje sedam dana pa prestane šestog dana.

Pomjeranje perioda u kojem se javlja mjesečni ciklus, kao da, naprimjer, bude uobičajeno da žena ima hajz na kraju mjeseca, ali joj se on javi na početku mjeseca, ili da joj se hajz uobičajeno javlja na početku mjeseca, pa joj se javi na kraju mjeseca.

Ulema se razilazi u pogledu šerijatskog tretmana ove dvije vrste neočekivanih pojava. Kada žena ugleda krv, treba znati da to predstavlja hajz, a kada joj prestane, onda je čista, bez obzira da li se hajz produžio ili skratio te da li se javio prije ili kasnije.

Dokaz za to je naveden u prethodnom poglavlju, jer je Zakonodavac propise o hajzu učinio ovisnim o postojanju samog hajza, to jest krvi. Ovo je mezheb Šafije i stav šejhul-Islama Ibn-Tejmijje, a to podupire i autor djela pa kaže: “Da je uobičajenost u trajanju hajza ono što je mjerodavno, to bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio svome ummetu i ne bi imao pravo da to odgađa, s obzirom da njegove supruge i druge žene u svakom vremenu imaju potrebu da to znaju. Zbog toga, on nije mogao zanemariti objašnjenje toga, a to je spomenuo samo u vezi sa ženom koja ima istihazu.”

Žućkasta ili smećkasta (tamna) tekućina; tako da žena vidi žućkastu krv, kao kod zagnojene rane, ili da vidi smećkastu krv (između žute i crne). Ako se ovo pojavi u toku hajza, ili se nastavi na hajz prije nego se žena očisti, to je hajz i za to važe propisi hajza. Ako se javi nakon što se žena očisti, to nije hajz, na osnovu riječi Ummu Atijje, r.a.: “Nismo pridavali važnost žućkastoj ili smećkastoj krvi nakon što bi se očistile.” (Hadis bilježi Ebu Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Hadis bilježi i El-Buhari, ali bez riječi “nakon što bi se očistile”. El-Buhari je taj hadis stavio pod naslov “O žućkastoj i smećkastoj krvi izvan perioda hajza”. U komentaru El- Buharijeva djela Fethu-l-Bari, usklađujući hadis koji prenosi Aiša, r.a., u kojem stoji: “… dok ne vidite bijeli iscjedak”, i spomenuti hadis koji prenosi Ummu Atijje, autor kaže da se hadis koji prenosi Aiša, r.a., odnosi na to kada žena vidi žućkastu i smećkastu krv u toku hajza. Međutim, izvan perioda hajza postupa se onako kako je rekla Ummu Atijje.

Hadis koji prenosi Aiša, r.a., El-Buhari navodi kao mu’allek (predanje bez seneda), ali u aktivnoj formi. U tom hadisu stoji da su žene slale Aiši, r.a., uloške (ed-deredže) na kojima je bilo malo pamuka, na kojem je bila žućkasta krv, pa bi im Aiša, r.a., govorila: “Ne žurite (s kupanjem) prije nego vidite bijeli iscjedak.” (To je ono što izađe iz rodnice po prestanku hajza).

Prestanak krvi tokom hajza, tako da jedan dan žena vidi krv, a drugi ne, i tome slično. Ovo se može javiti u dva oblika:

da je to kod žene stalna pojava i to je istihaza, i za ženu kojoj se ovo pojavi važe propisi istihaze i da to kod žene ne bude neprekidno, nego se javlja povremeno, a period u kojem je čista normalan je.

Ulema se razišla u tome da li je taj prekid krvi period čistoće ili za njega važe propisi hajza. Mezheb Šafije stoji na stanovištu da se tada primjenjuju propisi hajza i da je to hajz. To je stav i šejhul-Islama Ibn Tejmijje, autora djela El-Faik, a to je stav i Ebu-Hanife, jer se nije pojavio bijeli iscjedak. Kada bi se to smatralo periodom čistoće, period prije i poslije toga bio bi hajz, a to niko ne smatra. Također, ako bi se spomenuti period smatrao čistoćom, kupanje bi predstavljalo poteškoću svaka dva dana, a, hvala Allahu, nema poteškoće u šerijatu.

Poznati stav u hanbelijskom mezhebu jeste taj da je period kada teče krv, period hajza, a kada prestane, to je period čistoće. Tako nije u slučaju kada oba ova perioda prelaze najduži uobičajeni period hajza, i sve što pređe preko tog perioda smatra se istihazom.

U djelu El-Mugni stoji: “Kao ispravno nameće se to da ako krv prestane na manje od jedan dan, to nije period čistoće, a na osnovu onoga što smo rekli o nifasu da se ne obazire na period manji od jednog dana. Ovo je, ako Bog da, tačno, zato što krv jedanput teče, a drugi put prestane. Naredba kupanja za onog ko se očisti poslije svakog sata bila bi teška. Kaže Uzvišeni: „I u vjeri vam nije ništa teško propisao.“ (El-Hadždž, 78.)

Ako se hajz prekine na manje od jednog dana, to nije period čistoće, osim ako vidi nešto što dokazuje da je hajz prestao ili daje žena vidjela bijeli iscjedak.”

Ove riječi autora djela El-Mugni predstavljaju sredinu između dva stava, a Allah najbolje zna ono što je ispravno.

Isušenost krvi, tako da žena vidi samo običnu vlažnost. Ako se ovo vidi u vrijeme hajza ili se ono nastavlja na njega, prije nego se žena očistila, to je hajz, a ako se javi nakon što se žena očistila, to nije hajz. U tom slučaju to se može pridružiti situaciji kada ženi teče žućkasta ili smećkasta krv i isto se tretira.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba