Oponašanje nevjernika sastoji se u spoljašnjem izgledu, odjeći, jelu i slično. Značenje tog oponašanja je da čovjek uradi nešto što je od odlika i obilježja isključivo nevjernika, te tako onome ko ga vidi daje do znanja da je on nevjernik. Ovo je opće ograničenje i definicija tog pitanja.
Međutim, ako je neka stvar raširena među muslimanima, te je postala zajednička stvar muslimana i nevjernika, onda je ona dozvoljena; čak i ako je osnova te stvari porijeklom od nevjernika, ali pod uslovom da ona sama po sebi nije zabranjena, kao npr: nošenje svile među muslimanima.

Šejh Ibn Usejmin, “Zbirka dersova i fetvi iz Harema u Mekki”, 3/367.

Ukoliko čovjek klanja u nečistoj odjeći ne znajući da je nečista, i to ustanovi nakon što obavi namaz, odnosno ako zna da je njegova odjeća nečista, ali to zaboravi i klanja te se poslije namaza sjeti, namaz je u toj situaciji ispravan, ne mora se ponoviti. To je tako, jer čovjek neće biti kažnjen ako ono što je zabranjeno učini iz neznanja ili iz zaborava, na temelju Allahovih riječi: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286).

Na ovu se dovu pravovjernih Allah, dželle šanuhu, odazvao i rekao: “Već sam to učinio!”, a predanje u kojem se govori o ovom zabilježio je imam Muslim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana predvodio ashabe u namazu u nanulama, pa se iznenada izuo, te su se i ashabi izuli. Nakon što je predao selam, upitao ih je: “Šta vam bī?” “Allahov Poslaniče, vidjeli smo da si se izuo, pa smo se i mi izuli!”, odgovorili su. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio im je: “Došao je Džibril i izvijestio me da su moje nanule nečiste” (Ebu Davud, 650). Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije u ovoj stiuaciji prekinuo namaz i klanjao ga ispočetka, nego je samo nastavio.

Prema tome, onaj ko u namazu ustanovi da je njegova odjeća nečista, odnosno onaj ko se sjeti da je u namaz stupio u nečistoj odjeći skinut će taj dio odjeće i nastavit će klanjati pod uvjetom da na njemu ostane odjeća koja pokriva njegovo stidno mjesto. Ova se situacija dijametralno razlikuje od situacije u kojoj čovjek stupi u namaz bez abdesta, a misli da ga ima, te se nakon što preda selam, sjeti da je prije namaza izgubio abdest. Takav mora uzeti abdest i opet klanjati namaz. U istom je položaju i onaj ko je džunup. Naprimjer, ako čovjek doživi poluciju i obavi sabah-namaz ne okupavši se jer nije znao da je polucirao, te tokom dana na odjeći uoči tragove sperme uslijed tog spavanja, mora se okupati i ponoviti sabahski namaz.

Razlika između situacije u kojoj čovjek klanja u nečistoj odjeći i situacije u kojoj klanja bez abdesta, odnosno dok je džunup leži u tome što se situacija obavljanja namaza bez abesta, odnosno u stanju džunupluka odnosi na izostavljanje vadžiba, to jest djela koje obveznik mora učiniti kako bi njegov ibadet bio ispravan, dok se situacija obavljanja namaza u nečistoj odjeći odnosi na nešto što u osnovi ne postoji i čije je nepostojanje uvjet za namaz, ali se preko toga prelazi u slučaju neznanja i zaborava. Drugim riječima, onaj ko obavi namaz u nečistoj odjeći nije propustio nijedan namaski rukn ili vadžib. A Allah najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Kao mjerodavno uzet će ono u šta je siguran. Naprimjer, ako sumnja u to je li prethodnog dana počeo potirati od podnevskog ili od ikindija-namaza, kao mjerodavno uzet će da je počeo potirati od ikindija-namaza, jer se polazi od osnove da nije potrao po mestvama za podne-namaz. Ovako smo kazali na temelju pravila da sve ostaje onako kako je bilo, i pravila da stvari i pojave u načelu ne postoje. A posegnuli smo i za predanjem u kojem se kaže da se neki čovjek požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na to da ima osjećaj da gubi abdest u namazu, na šta je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka čovjek ne napušta namaz sve dok ne čuje da je pustio vjetar ili dok ne osjeti smrad.” (el-Buhari, 138, i Muslim, 361)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba