Iz konteksta hadisa može se zaključiti da se zikr koji ste naveli izgovara nakon što se za mujezinom ponove riječi: “Svjedočim da nema boga osim Allaha” i riječi: “Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.” Imam Muslim zabilježio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko rekne, dok čuje učenje ezana: ‘Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik! Zadovoljan sam Allahom gospodarom, islamom vjerom, a Muhammedom poslanikom!’” U drugoj verziji stoji: “Ko rekne, dok čuje učenje ezana: ‘I ja svjedočim…’”, a to dokazuje da se ovaj zikr izgovara tokom ezana, to jest nakon što mujezin prouči izričaj svjedočenja. Poenta je u vezniku i u riječima: “I ja svjedočim…” Drugim riječima, ovaj veznik iziskuje da se navedeni zikr izgovori tokom učenja ezana.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Ako u objektu u kojem se odvija nastava, kao ni u neposrednoj blizini, nema vode, mualim će opomenuti učenike da na pouku dolaze pod abdestom jer Mushaf smiju dodirnuti samo oni koji su čisti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je dopis Amru b. Hazmu u kojem je stajalo: “Kur’an smije dodirnuti samo onaj ko je čist!” (ed-Darimi, 3, i en-Nesai, 5718). A čist je onaj ko je otklonio hades, stanje u kojem nema abdesta, na temelju ajeta u kojem je Svevišnji Allah spomenuo abdest, gusul i tejemum te rekao: “Allah vam ne želi pričiniti poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni” (el-Maida, 6). Otuda, nije dozvoljeno da se bez abdesta dodiruje Kur’an. Pa ipak, neki su islamski autoriteti kazali da su mala djeca izuzetak, jer imaju prijeku potrebu da drže Mushaf, a ona ne poimaju abdest kao ibadet. Preče je, međutim, od njih zahtijevati da budu pod abdestom dok drže Mushaf.

Rekavši ovako: “Budući da Kur’an mogu dodirivati samo oni koji su čisti…”, vi kao da ste htjeli obaveznost uzimanja abdesta dokazati ajetom: “…on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti…” (el-Vakia, 77–79). Sintagma u Knjizi brižljivo čuvanoj odnosi se na Levhi-mahfuz, a izraz oni koji su čistiodnosi se na meleke. Da se pod ovim izrazom mislilo na ljude, ovdje bi bio upotrijebljen drugi izraz. Ovim se ajetom, dakle, ne može dokazati zabranjenost dodirivanja Mushafa bez abdesta, već se to dokazuje hadisom koji smo naveli.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Novotarija se u Šerijatu može definisati kao: ”Obožavanje Allaha, subhanehu ve te‘ala onako kako to Allah, dželle šanuhu, nije propisao.” Može se definisati i kao: “Obožavanje Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te’ala, suprotno od onoga na čemu je bio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i četvorica pravednih halifa.” Prva definicija je uzeta iz riječi Allaha, subhanehu ve te’ala: ”Zar oni da imaju bogove koji im propisuju od vjere ono što Allah nije naredio… ?” (Eš – Šura, 21.)

Druga definicija je uzeta iz riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Pridržavajte se mog sunneta i sunneta pravednih halifa poslije mene. Čvrsto se držite za njega. Uhvatite se očnjacima za njega i klonite se novih stvari!” Ebu Davud, 4607; Tirmizi, 2678. i Ibn Madže, Mukaddima, str.42

Ko god bude obožavao Allaha, subhanehu ve te’ala, nečim što On nije propisao ili nečim na čemu nije bio Allahov  Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao ni njegova četvorica pravednih halifa, on je novotar.

Bez obzira da li je ta novotarija u ibadetu u vezi s Allahovim, dželle šanuhu, imenima i svojstvima, ili s  Njegovim propisima i Šerijatom. Što se tiče stvari u vezi s običajem, one se ne mogu nazvati novotarijom u vjeri iako u jezičkom značenju nose taj naziv. Na njih se ne odnosi  upozorenje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. U vjeri nema “lijepe novotarije”. “Lijep sunnet” je onaj sunnet koji je u saglasnošću sa Šerijatom. “Lijep sunnet” podrazumijeva da čovjek počne raditi djelo od sunneta ili da “oživi” neki sunnet nakon što je bio zapostavljen, ili da uradi neko djelo koje služi kao sredstvo do djela koje je sunnet. Zato se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko bude uveo u islam lijep sunnet…” odnose na sljedeće tri stvari:

Ko bude otpočeo raditi djelo od sunneta – ovo je povod pomenutog hadisa, jer je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem, podstakao ashabe da udijele sadaku grupi ljudi koji su mu bili došli, a bili su u veoma teškom materijalnom stanju. Došao je jedan ensarija sa teškim zavežljajem u kome se nalazilo srebro i stavio ga u krilo Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Ko bude uveo u islam lijep sunnet, ima za njega nagradu i nagradu onoga ko bude po njemu radio.” (Muslim, poglavlje: “Zekat i znanje”, 1017.)

Tako je ovaj čovjek uveo lijep sunnet na taj način što je otpočeo djelo koje je već bilo propisano, a nije uveo ništa novo.

Ko oživi zapostavljen sunnet. Za takvog čovjeka se kaže: “Uveo je sunnet” u značenju: “oživio ga je”, jer on nije došao s nečim novim u vjeri.
Da čovjek uradi neko novo djelo koje služi kao sredstvo do djela koje je sunnet; npr.: izgradnja škola, štampanje knjiga … Ovo djelo samo po sebi nije ibadet Allahu, dželle šanuhu, ali postaje ibadetom, jer je sredstvo ka činjenju ibadeta.

Samo gore navedene situacije se odnose na riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ko bude uveo u islam lijep sunnet, ima za njega nagradu i nagradu onoga ko bude po njemu radio, a da se ovome neće umanjiti od nagrade.” (Muslim, 1017.)

Šejh Ibn Usejmin, “El – medžmu ‘us – semin”, 1/29. – 30.

To nije dozvoljeno, na temelju hadisa: “Neka čovjek ne podigne svog brata kako bi sjeo na njegovo mjesto!” (el-Buhari, 911, i Muslim, 2177). Onaj ko istjera dijete iz prednjih safova i postavi ga u safove koji se nalaze iza uzurpirao je njegovo pravo, a to ima za posljedicu slamanje srca tog djeteta, izazivanje prezira prema namazu, poticanje netrpeljivosti i mržnje u njemu prema drugim muslimanima… Kad bismo kazali da je djecu dozvoljeno iz prvih safova premjestiti u potonje, djeca bi tad bila zajedno, pa bi se nedolično ponašala za vrijeme namaza i ometala klanjače. A nema smetnje u tome da se djeca, ukoliko postoji bojazan od nedoličnog ponašanja, razdvoje i da se neko pošalje u posljednji saf.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba