Nazivanje selama tokom hutbe jeste haram, tj. nije dozvoljeno čovjeku da kada uđe u džamiju, a hutba još uvijek traje, naziva selam. Također, nije dozvoljeno uzvraćanje selama, zato što se i taj selam smatra govorom, i zato što je to obraćanje određene osobe koja ne zaslužuje da joj se uzvrati, a pravilo glasi: svako ko nazove selam u momentu kada nema pravo da naziva, takav ne zaslužuje da mu se uzvrati na isti, jer se u sahih hadisu spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako kažeš svome drugu pokraj sebe: ‘Šuti!’, dok imam petkom drži hutbu, pogriješio si“¹, iako ti (drugome) negiraš munker (zabranjenu stvar), ali i pored toga ti si pogriješio, i samim tim izgubio si nagradu džume.

Što se tiče donošenja salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, onda kada se on spomene tokom hutbe, nema smetnje u tome, ali pod šartom (uvjetom) da to ne bude naglas, kako ne bi drugog ometao, ili mu pak onemogućio šutnju.

Isto tako, kada je i izgovaranje „Amin“ dok imam dovi prilikom hutbe u pitanju, nema smetnje u tome, ali da ne bude naglas, zato što je aminovanje dova.

Izvor: Silsiletu lika’atil-babil-meftuh (56 susret)
Autor: šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

O ovom pitanju islamska se ulema podijelila na tri mišljenja:

1. bit će sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku;

2. bit će joj dato da bira između njih;

3. bit će s posljednjim od njih.

Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, ﷺ: “Svaka žena kojoj umre muž, pa se uda nakon njega, pripada zadnjem mužu za kojeg se udala.” (Albani, El-Džamia, br. 2704, i Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocijenio ga je vjerodostojnim)

Ovo je bilo samo kratko izlaganje mišljenja, nakon čega ću navesti dokaze za svako mišljenje:

Dokazi za prvo mišljenje:
Kurtubi kaže: “Ebu Bekr b. En-Nedždžad pripovijeda: Pričao nam je Džafer b. Muhammed b. Šakir, a njemu Ubejd b. Ishak el-Attar, a ovom Sinan b. Harun, njemu Humejd, a ovome Enes, da je Ummu Habiba, supruga Božijeg Poslanika, ﷺ, rekla: ‘O, Božiji Poslaniče, žena koja se bude udavala dva puta na dunjaluku, te se nakon smrti nađu u Džennetu, kojem od njih dvojice muževa pripada, prvom ili drugom?’ On je odgovorio: ‘O, Ummu Habiba, bit će sa onim koji se najljepše odnosio prema njoj. Sve bogatstvo ovog, a i budućeg svijeta, u lijepom je ahlaku.” (Et-Tezkira fi ahvalil-mevta, 2/278)

Ovaj hadis je daif džidden – vrlo slab, jer se u lancu prenosilaca ovog hadisa nalaze Ubejd b. Ishak el-Attar i Sinan b. Harun. Prvi je ocijenjen kao vrlo slab ravija, a drugi kao slab.

Mišljenja pojedinih učenjaka o ovoj dvojici ravija:
Prenosi se da je Jahja b. Mein rekao: “Ubejd b. Ishak el-Attar ništa ne vrijedi.”
Ebu Hatim er-Razi kaže: “Od njega si mogao vidjeti samo dobro, ali nije najbolje  pamtio. U hadisima koje je prenosio ima elemenata koji se kose sa vjerodostojnim hadisima.” (El-Džerh vet-ta’dil, 5/401)

U Nesaijevom djelu Ed-Duafa vel-metrukin, str. 72, kaže se: “Od njega se hadisi ne primaju.”

Zehebi za njega kaže: “Jahja ga je ocijenio kao slabog.” Buhari je za rekao njega: “U njegovim hadisima ima i munker-hadisa (hadisi koji se suprotstavljaju vjerodostojnim hadisima).” Ezdi kaže: “Njegovi hadisi se odbacuju.” Darekutni kaže: “Slab je, ali ga Ebu Hatim prihvata.” Ibn Adijj za njega kaže: “Većina njegovih hadisa su munker – suprotstavljaju se sahih hadisima.” (Mizanul-i‘tidal, 5/24)

Ibn Adijj u djelu El-Kamil, 5/347, kaže: “Ovaj hadis je jedan od munker hadisa.” On dalje kaže: “Većina hadisa koje on prenosi odbacuju se, bilo zbog metna (teksta hadisa) ili zbog seneda (lanca prenosilaca).”
Što se tiče Sinana b. Haruna, Ibn Hibban kaže: “Dosta njegovih hadisa su munker i on ih prenosi od poznatih ravija… Jahja b. Mein za njega kaže: ‘Hadisi koje prenosi Sinan b. Harun el-Berdžumi ne vrijede ništa.’” (El-Medžruhin, 1/354) Također ga Ukajli spominje u svome djelu Ed-Duafa, 2/171, gdje spominje i ovaj hadis. (U ovom se djelu navode samo slabi prenosioci.)

Zaključak

Ovaj hadis ne može poslužiti kao dokaz jer je vrlo slab, tako da se prvo mišljenje ne uzima u obzir.

Dokazi za drugo mišljenje, a to je da će joj biti dato da bira:
Nisam naišao na dokaz koji podržava ovo mišljenje. U djelu Et-Tezkira fi ahvalil-mevta vel-ahira, 2/278, spomenuto je ovo pitanje i kaže se: “…Neki smatraju da će joj biti dopušteno da bira.”  Adžlani kaže: “…neki smatraju da će pripadati onom koji bude imao najljepši moral, a drugi da će joj biti dopušteno da bira.” (Kešful-hafa, 2/392) Ovo je mišljenje Ibn Usejmin u svome djelu El-Fetava ocijenio kao najprihvatljivije.

Zastupnici trećeg mišljenja iznose nekoliko dokaza:
Imam Taberani kaže: “Pričao nam je Bekr, a njemu Muhammed b. Ubej es-Sirri el-Askalani, a ovom el-Velid b. Muslim, njemu Ebu Bekr b. Abdullah b. Ebu Merjem, od Atije b. Kajsa el-Kelaija da je rekao:  ‘Nakon što je Ebu Derda umro, Muavija b. Ebu Sufjan zaprosio je Umm Derda, na što mu je ona odgovorila: ‘Uistinu sam čula Ebu Derdu kako kaže: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: ‘Žena kojoj umre muž, pa se uda za drugog, pripada posljednjem mužu’, a ja tebe ne bih uzela pored Ebu Derdaa.’ Kad je to čuo Muavija, napisao joj je da posti jer post suzbija strasti.’”  (El-Mu‘džemul-evsat, 3/275)

Potrebno je napomenuti da hadis ima dvije mahane: slabost Ebu Bekra b. Ebu Merjema i nepostojanje kategoričnosti kod Velida b. Muslima da je hadis direktno slušao od svojih prethodnika. Da vidimo šta ulema kaže o njima:
Ibn Hibban kaže: “Ebu Bekr b. Ebu Merjem je jedan od najboljih ljudi u Šamu, ali je imao slabo pamćenje, te bi ponekad pričao nešto u što nije bio siguran. Kada je ta nesigurnost postala dosta izražena, hadisi koje je on prenosio počeli su se odbacivati. Smatram da njegovi hadisi ne mogu poslužiti kao dokaz ako ih još neko u generaciji ne prenosi. (El-Medžruhin, 3/146)

Velid b. Muslim poznat je po tedlisu (prekrivanje, izostavljanje slabih prenosilaca iz seneda hadisa, kako hadis zbog toga ne bi bio slab), i to po vrsti tedlisa koja se zove “tedlisu tesvije” (kada se u senedu između dvojice pouzdanih ravija nađe slab ravija, tada mudellis izastavi tog slabog raviju kako hadis ne bi bio ocijenjen kao daif). Zbog toga su učenjaci za ovakvu vrstu ravija uvjetovali da jasno navedu da su čuli hadis od svoga prethodnika, a taj od onoga od koga on prenosi i tako sve do kraja seneda. (Sebt b. el-Adžemi, Et-Tebjin li esmail-mudellisin, str. 235, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 51)

Imam Ebu Šejh Esbahani kaže: “Pričao nam je Ahmed b. Ishak el-Dževheri, njemu Ismail b. Zerara, njemu Ebu Mulejh er-Reki, od Mejmuna b. Mehrana, od Ummu Derdaa, od Ebu Derdaa, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Žena pripada zadnjem mužu.” (Tabekatul-muhaddisin biesbahan, 4/36) Smatram da su prenosioci poznati i pouzdani, izuzev Ahmeda b. Ishaka el-Dževherija o kojem nisam mogao naći nikakve podatke osim riječi Ebu Šejha da mu je ovo od najboljih hadisa. Ako je tako, onda je ovo najjača predaja u ovoj oblasti, a Allah opet najbolje zna.

Hatib el-Bagdadi kaže: “Kada je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani došao u mjesto El-Enbar pripovijedao je hadise od Hamze b. Ebu Hamze en-Nusejbija, Amara b. Ataa el-Horasanija i Rebija b. Bedra. Od njega prenosi Ishak b. Behlul et-Tennuhi, pa kaže: ‘Pričao nam je Ali b. Ebu Ali, njemu Ebu Ganim Muhammed b. Jusuf el-Ezreka, njemu njegov otac, ovome njegov djed, da mu je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani prenio od Hamze en-Nusejbija, a ovaj od Ibn Ebu Mulejka, a on od Aiše, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Žena pripada zadnjem mužu.’” (Tarihul-Bagdad, 9/228)  Smatram da je hadis vrlo slab zbog toga što se u lancu prenosilaca nalazi Hamza en-Nusejbi koga su učenjaci ocijenili kao vrlo slabog raviju.

Imam Nesai kaže: “Njegovi se hadisi odbacuju.” (Ed-Duafa vel-metrukin, str. 39)   Ibn Dževzi navodi više mišljenja uleme: Ahmed: “Njegovi se hadisi odbacuju.”    Jahja: “Ne vrijedi ništa, čak nijednog groša.”  Buhari i Razi: “Odbacuju se hadisi koje on prenosi.” Nesai i Darekutni: “Hadisi mu se ne primaju.”  Ibn Adijj: “Izmišlja hadise.”  Ibn Hibban: “Izmišlja hadise od pouzdanih ravija, pa njegove hadise nije dozvoljeno prenositi.” (Ibn Dževzi, Ed-Duafa vel-metrukin, 1/237)

Bejheki kaže: “Pripovijedao nam je Muhammed b. Abdullah el-Hafiz, njemu Ebu Abbas Muhammed b. Jakub, njemu Jahja b. Ebu Talib, ovom Ishak b. Ebu Talib, njemu Ishak b. Mensur, njemu Isa b. Abdurrahman es-Sulemi, od Ebu Ishaka, od Sile, od Huzejfe, r. a., da je rekao svojoj supruzi: ‘Ako mi želiš biti žena u Džennetu, nemoj se udavati poslije mene, jer žena u Džennetu pripada posljednjem muškarcu za kojeg se uda na dunjaluku.’ Zbog toga je Allah, dž. š., zabranio Poslanikovim ženama da se udaju poslije njega, jer će one biti njegove žene u Džennetu.” (Es-Sunen, 7/69) U senedu se nalazi Ebu Ishak es-Subeji, koji je mudellis (u lancu prenosilaca ne spominje slabe ravije ili im stavi ime po kojem nisu poznati). Pred smrt mu je oslabilo pamćenje. Zbog toga je ova predaja slaba.
Mišljenja učenjaka o Ebu Ishaku es-Subejiu: Opširnije vidjeti u djelima: Terablusi, Men rumije bil-ihtilat, str. 64, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 42. Albani je u svome djelu Es-Silsiletu es-sahiha, br. 1281, ovu predaju ocijenio daif – slabom, zbog ovog ravije.
Predaja koju navodi Ibn Asakir, 19/193/1, od Ikrime, r. a., da je Esma, kćerka Ebu Bekra, r. a., bila udata za Zubejra b. Avvama, r. a. Bio joj je strog, pa je došla svom ocu da se žali! “Kćeri moja mila, strpi se! Uistinu, ako žena bude imala dobrog muža, vjernika, te umre prije nje, a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih spojiti u Džennetu”, odgovorio joj je njen otac Ebu Bekr, r. a. Šejh Albani za ovu predaju kaže: “Prenosioci su povjerljivi, samo Ikrima nije sreo Ebu Bekra, izuzev ako je Ikrima ovo čuo od Ebu Bekrove kćerke, Esme, r. a., a Allah najbolje zna.”  (Es-silsiletus-sahiha, 3/276)

Zaključak

Što se tiče prvog mišljenja, da će biti sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku, nema vjerodostojnog dokaza koji podržava ovo mišljenje.
Za drugo mišljenje, da će joj biti dato da bira između njih, nema nikakvog dokaza.
Treće mišljenje, da će biti sa posljednjim mužem za kojeg se uda, najprihvatljivije je. Razlog je to što merfu-hadis od Ummu Derdaa dostiže stepen hasena – dobrog hadisa. Ovaj hadis pojačavaju i predaje od Huzejfe i Esme, kćerke Ebu Bekrove, r. a., koji ukazuju na to da ovo mišljenje, ipak, ima potporu u šerijatu. Albani ga u svome djelu Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocjenjuje vjerodostojnim. U svakom slučaju, draži nam je nego ljudsko mišljenje, a Allah najbolje zna.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 95.

Džennetske rijeke teku površinom Dženneta i nisu im potrebna riječna korita niti kanali.

Ibn Kajjim, r. a., o tome je u Nunijji rekao sljedeće:

Njegove rijeke bez korita svojih teku,

Slavljen neka je Onaj koji ih je ukrotio da ne plave.

Čovjek će ih sam usmjeravati prema svojoj želji i prohtjevu

radi upotpunjenja ugođaja, bez ikakvih kanala i korita.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina