Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta da uradim ako zaboravim koliko krugova sam tavafio?
Ako ste uvjereni da se radilo o šestom krugu, to jest da sedmi krug niste obavili, vi niste umru u potpunosti obavili, tim prije jer je umranski tavaf rukn, sastavni dio, umre, bez kojeg ona nije ispravna. Ako ste već stupili u hadžske obrede, onda se vaš obred preinačio u takozvani kiran, jer ste uviše
Ako ste uvjereni da se radilo o šestom krugu, to jest da sedmi krug niste obavili, vi niste umru u potpunosti obavili, tim prije jer je umranski tavaf rukn, sastavni dio, umre, bez kojeg ona nije ispravna. Ako ste već stupili u hadžske obrede, onda se vaš obred preinačio u takozvani kiran, jer ste u hadžske obrede stupili prije nego što ste obavili umru. Međutim, ako ste vi, vidjevši da je vaš muž uvjeren u svoju tvrdnju, posumnjali u broj krugova, tad niste dužni ništa poduzeti. U tom ste slučaju svoju sumnju potisnuli pomoću muževa uvjerenja.A Allah, opet, najbolje zna.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li preporučeno da u toku tavafa, sa’ja i drugih obreda uči druge dove čitajući ih iz zbirke dova?
ovoljno je da hodočasnik upućuje one dove koje pamti. Da se hodočasnik Gospodaru obraća pomoću dove čije značenje zna bolje je nego da iz zbirke dova čita dove u čije značenje nije upućen, pa štaviše, ne zna ih ispravno ni pročitati, kao što mu ne koristi ni to da za vodičem ponavlja dove. Zabranjenviše
ovoljno je da hodočasnik upućuje one dove koje pamti. Da se hodočasnik Gospodaru obraća pomoću dove čije značenje zna bolje je nego da iz zbirke dova čita dove u čije značenje nije upućen, pa štaviše, ne zna ih ispravno ni pročitati, kao što mu ne koristi ni to da za vodičem ponavlja dove. Zabranjeno je dove čitati iz zbirki dova u kojima se preporučuje da se za svaki tavaf uči posebna dova, jer su to novotarija i zabluda. Allahov Poslanik, ﷺ, nije propisao da se prilikom svakog kruga tavafa uči posebna dova, već je, kako su to zabilježili Ebu Davud, et-Tirmizi i Ahmed, rekao: “Tavaf oko Kabe, sa’j između Safe i Merve te bacanje kamenčića – sve su to obredi koji su predviđeni zarad spominjanja Allaha.”
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li rečeno koje dove treba učiti prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i drugih obreda hadža i umre?
Kad je riječ o obredima hadža i umre, ne postoje određene dove koje se tom prilikom uče, pa čovjek može učiti dove koje želi. A u određenim prilikama treba učiti dove koje je Vjerovjesnik, ﷺ, učio, kao, naprimjer, dovu između Jemenskog ugla i Crnog kamena, a ona glasi: “Rabbenā ātinā fid-dun’jā haseviše
Kad je riječ o obredima hadža i umre, ne postoje određene dove koje se tom prilikom uče, pa čovjek može učiti dove koje želi. A u određenim prilikama treba učiti dove koje je Vjerovjesnik, ﷺ, učio, kao, naprimjer, dovu između Jemenskog ugla i Crnog kamena, a ona glasi: “Rabbenā ātinā fid-dun’jā haseneten ve fil-āhireti haseneten ve kinā azāben-nār!” Tu je i dova koju je Resulullah, ﷺ, učio prilikom stajanja na Arefatu, kao i zikr koji se čini na Safi i Mervi i tako dalje. Ako čovjek ne pamti dove koje je Allahov Poslanik, ﷺ, učio, tad će učiti one dove koje mu padnu na um, no ni to nije vadžib, nego je poželjno.
Koristim se ovom prilikom da podsjetim na opasnost učenja dova iz zbirki dova koje posjeduju mnoge hadžije, a prema kojima se za svaki krug, naprimjer, uči posebna dova. Novotarija je učiti takve dove, i to ima mnoge posljedice, kao što su, naprimjer, sljedeće:ljudi misle da su te dove prenesene od Božijeg Poslanika, ﷺ; vjeruju da čine dobro djelo time što uče dove u toj formi; čitaju ih, a ne razumiju; prilikom svakog kruga uče određenu dovu, a pošto je u velikim gužvama prilikom tavafa prouče brzo, šute ostatak kruga, odnosno ako krug obave prije nego što završe određenu dovu, prekidaju je ondje gdje se dova ne prekida i počinju učiti drugu. Postoje i izmišljene dove koje ljudi uče prilikom stajanja iza Mekami-Ibrahima – Allahov Poslanik, ﷺ, ne bi učio nikakve dove tom prilikom, nego bi kod Mekami-Ibrahima proučio Božije riječi: “Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete namaz obavljati!” (el-Bekara, 125), nakon čega bi iza Mekami-Ibrahima obavio dva rekata dobrovoljnog namaza. Glasno učenje doveiza Mekami-Ibrahimasadrži dva zla: Vjerovjesnik, ﷺ, tom prilikom nije učio dovu (zbog čega je to novotarija);glasnim učenjem dove ometaju se oni koji obavljaju namaz na tom mjestu. Amnogo se novotarija uvuklo u obrede hadža i umre, bez obzira na to radilo se o načinu obavljanja obreda, vremenu ili mjestu. Allahu, uputi nas na Pravi put!
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeŠta treba poduzeti čovjek koji, nakon što obavi umru, ustanovi da su njegovi ihrami bili nečisti?
Ako čovjek nakon obavljenog sa’ja i tavafa uoči na ihramima nečistoću, njegova je umra ispravna, kao što je ispravan i namaz koji čovjek obavi ne znajući da klanja u nečistoj odjeći, odnosno znajući to, ali zaboravivši nečistoću ukloniti. Dokaz da je umra u tom slučaju ispravna jesu i ove Božije rijviše
Ako čovjek nakon obavljenog sa’ja i tavafa uoči na ihramima nečistoću, njegova je umra ispravna, kao što je ispravan i namaz koji čovjek obavi ne znajući da klanja u nečistoj odjeći, odnosno znajući to, ali zaboravivši nečistoću ukloniti. Dokaz da je umra u tom slučaju ispravna jesu i ove Božije riječi: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286). Ovaj je ajet općenitog karaktera, a ujedno predstavlja veoma značajno pravilo u šerijatu. Tu je i jedan specifičan dokaz kad se radi o ovom pitanju. Naime, Allahov Poslanik, ﷺ, jednog je dana predvodio ashabe u namazu u nanulama– imao je običaj klanjati u nanulama – pa se iznenada izuo, te su se i ashabi izuli. Nakon što je predao selam, upitao ih je: “Šta vam bī?” “Allahov Poslaniče, vidjeli smo da si se izuo, pa smo se i mi izuli!”, odgovorili su. Vjerovjesnik, ﷺ, objasnio im je: “Došao je Džibril i izvijestio me da su moje nanule nečiste” (Ebu Davud, 650). Način dokazivanja je ovaj: Božiji Poslanik, ﷺ, nastavio je klanjati namaz iako je dio namaza obavio u nečistim nanulama.
U ovom se svjetlu može razmatrati situacija čovjeka koji konzumira mesa deve misleći da se radi o bravljem mesu, to jest mora li ponoviti namaz nakon što ustanovi koje je meso jeo. Mora uzeti abdest i mora ponoviti namaz. Možda će neko upitati: “Zbog čega ste kazali da čovjek koji obavi namaz u nečistoj odjeći ne mora naklanjati namaz, a istodobno kažete da mora ponoviti namaz onaj ko je jeo meso deve?” Evo za to odgovora: ovdje smo se poveli za pravilom u kojem se kaže da obaveza izvršenja vadžiba koji je čovjek propustio iz neznanja ili zaborava ne spada s čovjeka, dok izostaju sankcije za činjenje harama iz neznanja ili zaborava. Da obaveza izvršenja vadžiba koji je čovjek propustio iz zaborava ne spada s čovjeka, dokazuje hadis u kojem Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314), kao i predanje u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, u jednom dnevnom namazu previdio i selam predao poslije dva rekata, te da je ispuštena dva rekata klanjao kad se sjetio. A dokaz da obaveza izvršenja vadžiba koji je čovjek propustio iz neznanja ne spada s čovjeka jest predanje koje je zabilježio imam el-Buhari, a u kojem se kaže da je neki čovjek došao u Poslanikovu džamiju i klanjao brzo, uopće se ne smirujući prilikom obavljanja namaskih ruknova, pa je zatim prišao Resulullahu, ﷺ, i nazvao selam. Poslanik islama rekao mu je: “Opet klanjaj,ti nisi klanjao!” Onaj je čovjek još dva puta ponovio namaz onako kako ga je i prvi put klanjao i naposlijetku rekao: “Tako mi Allaha, Koji te poslao s istinom, ja ne umijem ljepše klanjati,pouči me!” I Allahov Poslanik, ﷺ, poučio ga je ispravnom načinu obavljanja namaza. Naime, ovaj je čovjek iz neznanja izostavljao namaski vadžib, ali mu Poslanik, ﷺ, neznanje nije uvažio kao opravdanje. Pravilo koje smo ovdje objasnili veoma je korisno za one koji se bave izučavanjem islamskih nauka.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeZAPISI I HAMAJLIJE OD KUR'ANSKIH AJETA
Alejkumusselam! Pisanje zapisa koji imaju svoj orijentalni karakter i porijeklo, kao i pravljenje talismana i amuleta se ubrajaju u najstarija i najrasprostranjenija praznovjera među ljudima. Talismani, zapisi i amuleti se na žalost primjenjuju na svim mogućim poljima ljudskog života. Počevsi od njeviše
Alejkumusselam!
Pisanje zapisa koji imaju svoj orijentalni karakter i porijeklo, kao i pravljenje talismana i amuleta se ubrajaju u najstarija i najrasprostranjenija praznovjera među ljudima. Talismani, zapisi i amuleti se na žalost primjenjuju na svim mogućim poljima ljudskog života.
Počevsi od njegovih osnovnih elemenata – rađanja i umiranja, siromaštva i bogatstva, zdravlja i bolesti, života udvoje i usamljenosti pa sve do različitih najsitnijih detalja neke konkretne situacije kao što je obaranje povišene temperature, zaštita od ujeda zmije ili škorpiona, pronalaska kakvog izgubljenog predmeta, polaganja predstojećeg ispita na fakultetu, sigurnog putovanja i upravljanja automobilom, uspješnog početka ili završetka izgradnje kuće; uspješnog ishoda nekog poslovnog projekta i dogovora – u svemu spomenutom se primjenjuju amuleti i talismani kako bi navodno donijeli sreću ili otklonili nesreću.
Pošto je učenje rukje uveliko vezano za pisanje zapisa jer sa obje stvari se želi otkloniti određeni musibet i nevolja sa neke osobe (sihr, urok i slično) na samom početku ćemo ukratko nešto reći o propisanom učenju rukje.
Nema razilaženja među islamskim učenjacima da je dozvoljeno liječenje sihra, džinskog djelovanja i uroka šerijatskom rukjom, tj. učenjem Kur'ana, dova i zikrova čije značenje je poznato i koje u sebi ne sadrže širk pod šartom uvjerenja da je rukja sebeb i razlog liječenja koja nema uticaja sama po sebi nego sa Allahovom odredbom i voljom.
Dokaz za ovo je ono što prenosi Muslim u svom Sahihu od Avf ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Učili smo rukju u džahilijetu pa smo rekli: Allahov Poslaniče sa kojim rukjama da liječimo, pa je odgovorio: “Dajte mi da čujem vaše rukje, nema smetnje u rukji sve dok u njoj nema širka”.
Takođe, dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vas može da koristi svome bratu (učenjem rukje) neka mu koristi”, što bilježi Muslim u svom Sahihu. A u hadisu mutefekun alejhi je rekao: “Nema rukje osim u za urok i ujed škorpiona”, tj. nema korisnije i djelotvornije rukje od one koja se čini za ove dvije stvari. Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učio rukju drugima i sebi.
A što se tiče zapisa, talismana i amuleta, oni se dijele na dvije vrste.
Prva vrsta su zapisi, talismani i amuleti na kojima nije zapisano ništa iz Kur'ana, Allahovih lijepih imena i svojstava, a po nekim učenjacima niti nešto od vjerodostojnih dova prenešenih od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nego se na tim zapisima pišu imena džina, crtaju nekakve geometrijske figure, pravilne ili nepravilne, ili kur'anski ajeti ali koji su napisani natraške i naopako, ili nije ništa zapisano na njima nego su to predmeti manje ili više dragocjeni, neobični i rijetki u obliku figura, narukvica, lančića i slično.
Zajednička osobina svih ovih talismana, zapisa, hamajlija i amuleta je da se ima uvjerenja od strane onih koji ih nose da otklanjaju zlo i da pribavljaju korist. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da su ovi zapisi, talismani i amuleti zabranjeni i da predstavljaju širk. (El-Mevsuatu el-fikhijje) Nošenje hamajlija, talismana, amuleta i zapisa predstavlja u osnovi mali širk koji ne izvodi iz vjere, a to je u slučaju kada onaj koji ih nosi ima ubjeđenje da je Uzvišeni Allah učinio ove stvari sebebom pribavljanja dobra i otklanjanja zla.
A ako osoba koja nosi hamajlije ima ubjeđenje da one same po sebi pribavljaju dobro i otklanjaju zlo to pretstavlja veliki širk koji izvodi iz vjere.
Od dokaza koji ukazuju na zabranu vješanja i nošenja zapisa i hamajlija su sljedeći:
Prvi: hadis kojeg prenosi Imran ibn Husajn, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio na ruci nekog čovjeka narukvicu od bakra, pa ga je upitao šta je to, a on mu je odgovorio da to nosi da ga štiti od slabosti. A onda mu je reka Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Skini je jer ti ona neće povećati osim slabost, jer ako bi ti sa njom umro ne bi se spasio nikada”. Ovaj hadis bilježe Ahmed, Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibn Hibban i Hakim, a slabim Albani i Šuajb Arnaut zbog ravije Mubarek ibn Fudale koji je mudelis i zbog prekida u lancu hadisa.
Drugi: hadis kojeg prenosi Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se veže za hamajliju (tj. oslanja se na nju u pribavljanju koristi i otklanjanju štete) Allah mu to neće upotpuniti (ostvariti), a ko se veže za amulet (morski kamen) Allah mu neće dati u tome hajra”. A u rivajetu: “Ko se veže za hamajliju učinio je širk”. Ovaj hadis bilježi Ahmed i Hakim a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Zehebi a dobrim El-Munziri, dok Ibn Hadžer kaže da su njegove ravije pouzdane.
Treći: hadis mutefekun alejhi od Ebu Bešira u kojem je došlo da je on, radijallahu anhu, bio na putovanju sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je poslao izaslanika i naredio mu da ne ostavi na vratu ni jedne deve hamajliju (u vidu ogrlice koja štiti od uroka) a da je ne prekine i raskine.
Četvrti: hadis od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, gdje kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zaista su rukje (u kojima ima širka), uročnice (za djecu) i tivele (stvar koju nosi muž ili žena sa ubjeđenjem da ona povećava ljubav jednog prema drugom) širk”. Ovaj hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Zehebi, Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut.
Peti: hadis od Abdullah ibn ‘Ukejma, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se veže za nešto bude njemu prepušten”. Hadis bilježi Tirmizi, Ahmed i Hakim a dobrim ga ocjenjuju šejh Albani i Šuajb Arnaut na osnovu drugih rivajete jer Abdullah ibn ‘Ukejm nije sreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Druga vrsta zapisa su oni na kojima se napiše nešto iz Kur'ana ili dozvoljenih dova. Oko dozvole ove vrste zapisa i hamajlija učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvo mišljenje: dozvola pravljenja i vješanja ovakvih zapisa i hamajlija. Ovaj stav zastupa grupa ashaba i tabi'ina kako to prenose imam Kurtubi u svom tefsiru i imam Nevevi u knjizi El-Medžmu'u. Od ashaba kojima se pripisuje ovaj stav su Aiša i Abdullah ibn Amr ibn El-‘As radijallahu anhuma, a od tabi'ina: Se'id ibn Musejjib, Ed-Dahhak, Ebu Dž'afer Muhammed ibn Alijj i Ibn Sirin.
A od učenjaka poslije njih: Bejheki, Kurtubi, Nevevi, Ibn Hadžer i Nuruddin ibn Abdulhadi Es-sindi. U knjizi El-Mevsuatu el-fikhijje el-kuvejtijje ovaj stav se takođe pripisuje hanefijskom, malikijskom i šafijskom mezhebu, kao i stav imama Ahmeda u jednom rivajetu od njega.
Oni argumentiraju svoj stav konstatacijom da traženje lijeka u pisanju i vješanju Kur'ana ne predstavlja širk zabranjen u hadisima o rukji a hadise u kojima se naziva vješanje hamajlija i zapisa širkom tumače da se to odnosi na zapise mimo Kur'ana, tj. one u kojima ima širka.
Drugo mišljenje: zabrana pisanja i vješanja ove vrste zapisa i hamajlija. Ovaj stav zastupa velika skupina ashaba: Huzejfe, Ukbe ibn Amir, Ibn Hakim, Abdullah ibn Mes'ud i Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhum.
Takođe, na ovome je velika skupina tabi'ina i učenjaka selefa, a zatim Ibnul-Kajjim, Ibn Tejmije i Muhammed ibnul-Abdulvehhab.
Od savremenih učenjaka na ovom stvau je Stalna komisija za fetve u Saudiji, Bin Baz, Usejmin, Salih El-Fevzan i mnogi drugi učenjaci.
Oni argumentiraju svoj stav sa tri poznata dokaza:
Prvo – opća zabrana pravljenja i vješanja zapisa koja je došla u mnogo vjerodostojnih hadisa a da sa druge strane nema šerijatskog teksta koji izdvaja zapisa i hamajlije od Kur'ana iz ove zabrane.
Od tih vjerodostojnih hadisa su: “Zaista su rukje (u kojima ima širka), uročnice (za djecu) i tivele (stvar koju nosi muž ili žena sa ubjeđenjem da ona povećava ljubav jednog prema drugom) širk”, “Ko se veže za hamajliju (tj. oslanja se na nju u pribavljanju koristi i otklanjanju štete) Allah mu to neće upotpuniti (ostvariti), a ko se veže za amulet (morski kamen) Allah mu neće dati u tome hajra”, a u rivajetu: “Ko se veže za hamajliju učinio je širk” i “Ko se veže za nešto bude njemu prepušten”.
Drugo: zabrana zapisa je opravdana time što se tako zatvaraju putevi koji vode u ono na čemu su svi složni da je haram, a to su zapisi u kojima ima širka.
Treće: oni koji nose zapise i hamajlije na kojima je napisan Kur'an ulaze u klozete, kupatila i slična mjesta pri čemu izlažu ono što je napisano od Kur'ana poniženju i omalovažavanju a što je zabranjeno.
Nakon izlaganja ovog pitanja, mišljenja učenjaka i njihovih argumenata ne bi trebalo biti sumnje u ispravnost drugog mišljenja učenjaka koji zabranjuju zapise i hamajlije od ajeta iz Kur'ana zbog jasnih i nedvosmislenihargumenata prenešenih u vjerodostojnim hadisima.
Korist poznavanja razilaženja učenjaka oko pisanja i nošenja zapisa i hamajlija sa ajetima iz Kur'ana se sastoji, između ostalog, u sljedećem:
– Što nije ispravno tekfiriti i smatrati sihirbazom onog ko piše zapise sa ajetima iz Kur'ana.
– Klanjanje namaza za onima koji prave zapise sa ajetima iz Kur'ana je ispravno, iako je bolje i sigurnije klanjati za onima koji se time ne bave.
– Oni koji nose zapise i hamajlije sa ajetima iz Kur'ana sa uvjerenjem da je Allah, dželle še'nuhu, taj koji otklanja zlo i koristi ljudima a da je takav zapis samo sebeb tome, oni ovim djelom ne čine ni veliki ni mali širk, iako je po ispravnom mišljenju učenjaka haram to što čine.
– Ne treba žuriti sa donošenjem propisa nad onima koji pišu zapise sa ajetima iz Kur'ana sve dok se ne utvrdi koju vrstu zapisa prave, pa tek onda kada se utvrdi da prave zapise sa ajetima treba ih na lijep način upozoriti i odvratiti od tog djela.
– Činjenica da je pitanje pravljenja zapisa od ajeta iz Kur'ana mes'ela oko koje učenjaci imaju podijeljeno mišljenje i to čak od ashaba nije argument i dokaz za dozvolu bavljenja time, nego je ibret u šerijatskim tekstovima u kojima je došla uopćena zabrana pravljenja zapisa pri čemu je nazvana širkom (velikim i malim). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJesu li tragovi koji se vide u Mekami-Ibrahimu zaista tragovi Ibrahimovih, alejhis-selam, stopala?
Nije prijeporno to da je Mekami-Ibrahim, predmet koji se nalazi na postolju i zaštićen staklom, utemeljen na šerijatskim dokazima, ali, po svemu sudeći, udubljenja koja se vide nisu tragovi stopala, to više jer historijski izvori kažu da su tragovi Ibrahimovih stopala davno iščezli. Čini se da su onviše
Nije prijeporno to da je Mekami-Ibrahim, predmet koji se nalazi na postolju i zaštićen staklom, utemeljen na šerijatskim dokazima, ali, po svemu sudeći, udubljenja koja se vide nisu tragovi stopala, to više jer historijski izvori kažu da su tragovi Ibrahimovih stopala davno iščezli. Čini se da su ona udubljenja napravljena da simboliziraju tragove stopala poslanika Ibrahima, i ne možemo pouzdano tvrditi da se radio tragovima njegovih stopala.
Ovom bih prilikom ukazao na grešku koju čine neki hodočasnici što stoje iza Mekami-Ibrahima i uče dove koje Allahov Poslanik, ﷺ, nije učio, a ponekad to čine toliko glasno da ometaju one koji na tom mjestu poslije tavafa klanjaju dva rekata dobrovoljnog namaza. Nije predviđeno da se musliman iza Mekami-Ibrahima zadržava učeći dove, štaviše, sunnet je tu obaviti dva kratka rekata, dabi to mjesto ustupio onima što trebajuobavitidobrovoljni namaz poslije tavafa. Naime, na to mjestoveće pravo ima onaj ko je obavio tavaf nego onaj ko je obavio namaz i ostao učiti dove.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li dopušteno potirati rukama po ogrtaču Kabe radi postizanja blagoslova?
Potiranje po ogrtaču Kabe radi postizanja blagoslova novotarija je jer Allahov Poslanik, ﷺ, to nije činio. Jednom, Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, obavljao je tavaf oko Kabe,pa je počeo dodirivati sva četiri ćoška Bejtullaha, i Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, osudio je taj njegov čin.više
Potiranje po ogrtaču Kabe radi postizanja blagoslova novotarija je jer Allahov Poslanik, ﷺ, to nije činio. Jednom, Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, obavljao je tavaf oko Kabe,pa je počeo dodirivati sva četiri ćoška Bejtullaha, i Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, osudio je taj njegov čin. Muavija je rekao: “Ne treba zanemariti nijedan dio Kabe!” Ibn Abbas reče mu: “U Allahovu Poslaniku imate divan primjer! Vidio sam Resulullaha, ﷺ, da prilikom tavafa dodiruje jedino Crni kamen i Jemenski ugao.”
Ovo predanje dovoljno je kao dokaz da se, kad je riječ o dodirivanju Kabe, ograničimo na pouzdane hadise, i upravo to je odano slijeđenje Poslanika islama. U vezi s dijelom Kabe između Crnog kamena i ćabenskih vrata, postoje predanja da su se ashabi, radijallahu anhum, zadržavali kod tog dijela, naslanjali se tijelom na njega i učili dove. A Allah, opet, najbolje zna.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeTreba li brijati ili šišati glavu na umri?
Brijanje glave, odnosno šišanje prilikom obavljanja umre spada u vadžibe ovog obreda. Kad je stigao u Meku radi obavljanja Oproštajnog hadža, Božiji Poslanik, ﷺ, obavio je tavaf i sa’j te naredio da skrati kosu svako ko nije doveo kurban, žrtvenu životinju, i da se oslobodi ihramskih ograničenja. Naviše
Brijanje glave, odnosno šišanje prilikom obavljanja umre spada u vadžibe ovog obreda. Kad je stigao u Meku radi obavljanja Oproštajnog hadža, Božiji Poslanik, ﷺ, obavio je tavaf i sa’j te naredio da skrati kosu svako ko nije doveo kurban, žrtvenu životinju, i da se oslobodi ihramskih ograničenja. Naime, Poslanik je naredio ashabima da se ošišaju, a naredba iziskuje obavezu, iz čega slijedi da je kraćenje kose vadžib. Dokaz za ovo jest i predanje u kojem se kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, naredio ashabima da na el-Hudejbiji, kad su bili spriječeni da uđu u Meku i obave obrede, obriju glavu. Štaviše, naljutio se zato što tu njegovu zapovijed nisu odmah izvršili.
A vrednije je brijanje glave, osim kad se radi o onom koji obavlja umru i hadž, takozvani hadž temettu, a u Meku stigne relativno kasno. U tom će slučaju skratiti kosu, a neće obrijati glavu; kosa će mu porasti do hadža, kad će obrijati glavu.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeŠta da radim ako skinem ihrame prije brijanja glave?
Šišanje, odnosno brijanje glave spada u vadžibe umre, i onaj ko to izostavi dužan je, prema mišljenju islamskih učenjaka, iskupiti se tako što će zaklati kurban u Meki i meso podijeliti tamošnjim siromasima. U tom je slučaju njegova umra ispravna i zadržava status onog ko je obavio hadž temettu. Šejviše
Šišanje, odnosno brijanje glave spada u vadžibe umre, i onaj ko to izostavi dužan je, prema mišljenju islamskih učenjaka, iskupiti se tako što će zaklati kurban u Meki i meso podijeliti tamošnjim siromasima. U tom je slučaju njegova umra ispravna i zadržava status onog ko je obavio hadž temettu.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMogu li odgoditi brijanje glave nakon umre pa obrijati tokom hadždža?
Šišanje, odnosno brijanje glave spada u vadžibe umre, i onaj ko to izostavi dužan je, prema mišljenju islamskih učenjaka, da se iskupi tako što će zaklati kurban u Meki i meso podijeliti tamošnjim siromasima. U tom je slučaju umra ispravna i čovjek zadržava status onog ko je obavio hadž temettu.Ukolviše
Šišanje, odnosno brijanje glave spada u vadžibe umre, i onaj ko to izostavi dužan je, prema mišljenju islamskih učenjaka, da se iskupi tako što će zaklati kurban u Meki i meso podijeliti tamošnjim siromasima. U tom je slučaju umra ispravna i čovjek zadržava status onog ko je obavio hadž temettu.Ukoliko je otputovao iz Meke, opunomoćit će nekog da u Meki zakolje kurban. A Allah je pokrovitelj uspjeha.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manje