Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljeno ženi da uči Kur'an pred muškarcem, strancem, bilo da se radi o muallimu , muhafizu ili općenito?
Odabrano mišljenje kod uleme jeste da glas žene nije avret zbog općenitosti ajeta koji naređuje ženama "I govorite lijepe riječi.", kao i zbog toga što su žene u dosta navrata obraćale se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zabranjeno je samo uljepšavanje tog govora jer je u tome fitna. Imajućiviše
Odabrano mišljenje kod uleme jeste da glas žene nije avret zbog općenitosti ajeta koji naređuje ženama “I govorite lijepe riječi.”, kao i zbog toga što su žene u dosta navrata obraćale se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zabranjeno je samo uljepšavanje tog govora jer je u tome fitna. Imajući ovo u vidu, učenje žene pred osobom koja joj nije mahrem, može imati dva stanja:
1. Da uljepšava glas, što nije dozvoljeno jer vodi ka fitni.
2. Da učenje bude uobičajenim glasom i to je dozvoljeno ako za tim postoji potreba.
Upitan je šejh Usejmin o tome da učenica učeći Kur'an pred svojim učiteljem uljepšava glas, pa je rekao: “Ne smatram da treba uljepšavati glas. Dovoljno je da uči Kur'an uobičajenim glasom.”
Bitno je da žena bude propisno pokrivena i da ne bude osamljivanje, kako uživo tako i preko online učenja.
Vidi manjeSvinjska mast
Alejkumusselam. Oko liječenja onim što je haram piti i jesti, poput svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Prvi stav-zabrana. Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihovi argumenti su hadisi koji govore o zabrani liječenja sa onim što je harviše
Alejkumusselam.
Oko liječenja onim što je haram piti i jesti, poput svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav-zabrana.
Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihovi argumenti su hadisi koji govore o zabrani liječenja sa onim što je haram. Oni tumače te hadise da se odnose i na liječenje unošenjem u organizam a i vanjskom upotrebom.
Drugi stav – dozvola ako se potvrdi njihova ljekovitost (po nekima kao vid nužde).
Ovo je stav većine učenjaka četiri mezheba, a između ostalih, ovo su izabrali šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn Usejmin, Halid el-Muslih i mnogi drugi savremeni učenjaci.
Po njima se zabrana liječenja sa haramom, koja je došla u hadisima, odnosi na liječenje jedenjem i pijenjem, a ne vanjskom upotrebom.
Upitan je šejhul-islam (Medžmu'ul-fetava, 24/207) o dozvoli upotrebe svinjske masti za određenu bolest. Odgovorio je: „Liječenje jedenjem svinjske masti nije dozvoljeno. A liječenje sa masiranjem svinjske masti, a zatim da se nakon upotrebe opere (to mjesto), to pitanje je izgrađeno na dozvoli diranja nečistoće van namaza, a oko toga ima poznato razilaženje. Ispravno je da je to dozvoljeno kada za time ima potrebe, kao što je dozvoljeno čovjeku da otkloni nedžaset poslije nužde svojom rukom. A ono što je dozvoljeno u potrebi, dozvoljeno je liječiti se time“.
Na pitanje o propisu upotrebe kreme u kojoj ima svinjske masti, šejh Ibn Usejmin je odgovorio sljedeće: „Što se tiče upotrebe ovog lijeka u kojem je svinjska mast, ako je potvrđeno da je sadrži, nema smetnje u upotrebi lijeka ako ima potrebe za time, jer ono što je zabranjeno od svinje je njeno jedenje“. Zatim je naveo dokaze iz Kur'ana i sunneta o zabrani jedenja svinjetine, da bi na kraju potvrdio dozvolu sljedećim riječima: „Prema tome, upotreba ovog lijeka (koji sadrži svinjsku mast) za masiranje glave je opravdana, ako je tačno da koristi. A kada ga upotrijebiš, operi ga prije namaza, jer je svinjska mast nečista“.
Drugi stav učenjaka je bliži ispravnom, a Allah zna najbolje.
Prema tome dozvoljeno je liječenje svinjskom mašću masiranjem i oblaganjem, tj. vanjskom upotrebom, u što ulazi i vaginalno liječenje sa svinjskom mašću.
Ve billahi tevfik
Vidi manjeKnjige
Alejkumusselam. Za da'wu treba preporučivati knjige koje su lagane i koje je lahko razumjeti.Preporučujem sljedeće knjige: Iz AKIDE: Bilo koji komentar kitabul tevhida od Muhameda ibnul Abdulvehhaba, komentar tri načela od Ibn Usejmina i bilo koji komentar Vasitijske akide od Ibn Tejmijje. Iz TEFSIRviše
Alejkumusselam.
Za da'wu treba preporučivati knjige koje su lagane i koje je lahko razumjeti.Preporučujem sljedeće knjige:
Iz AKIDE: Bilo koji komentar kitabul tevhida od Muhameda ibnul Abdulvehhaba, komentar tri načela od Ibn Usejmina i bilo koji komentar Vasitijske akide od Ibn Tejmijje.
Iz TEFSIRA: Skraćeni komentar Ibn Kesira.
Iz HADISA: Buđenje ambicija od Ibn Redžeba (skraćena verzija komentara 50 hadisa).
Iz FIKHA: Namaz u islamu (džepna knjižica izdata u Beču), put pravog muslimana od Ebu Bekra Džezajrija.
Iz AHLAKA: Bistro more pobožnosti
Iz oblasti DOVA I ZIKRA: Džepna knjižica Hisnul-muslim.
Iz SIRE: Stjecište svjetlosti ili zapečaćeni džennetski napitak, obje su od autora Safijju Rahmana el-Mubarekfurija.
Ve billahi tevfik
Vidi manjeDa li se ovdje misli samo na šehide poginule na Allahovom putu ili i na ostale kategorije šehida?
Alejkumuselam. Imam Begavi navodi da se radi o onim koji su poginuli na Uhudu, a također spominje da su to svi oni koji poginu na Allahovom putu. (Me'alumut-tenzil, 1/659). Ibnul-Dževzi spominje da su to oni koji su poginuli na Allahovm putu. (Zadul-Mesir, 1/430). Kurtubi spominje da se misli na Omeviše
Alejkumuselam.
Imam Begavi navodi da se radi o onim koji su poginuli na Uhudu, a također spominje da su to svi oni koji poginu na Allahovom putu. (Me'alumut-tenzil, 1/659).
Ibnul-Dževzi spominje da su to oni koji su poginuli na Allahovm putu. (Zadul-Mesir, 1/430).
Kurtubi spominje da se misli na Omera, Osmana i Aliju, a također navodi da su to svi oni koji poginu kao šehidi na Allahovom putu. (Tefsir Kurtubi, 5/271.)
Nesefi navodi da se radi o onima koji poginu na Allahovom putu.
Sa'di spominje da su to oni koji su poginuli na Allahovom putu, boreći se da Allahova riječ bude gornja. (Tejsirul-kerimir-rahman, 1/185.) Isto navodi i Ibn Ašur u svome Tahriru, 5/116.
Ibn Usejmin kaže da postoji mogućnost da se misli na učenjake, a i da se misli na poginule borce na Allahovom putu, i jedno drugo ne isključuje.
Vidi manjeJe li zabranjeno špijunirati ljude?
Poslanik, s.a.v.s., se brinuo za očuvanje dostojanstva ljudi i njihove privatnosti, te je upozorio na opasnost kršenja te privatnosti i naredio da o ljudima sudimo na osnovu onoga što kod njih vidimo, a da njihove tajne prepustimo Allahu Uzvišenom. Rekao je Uzvišeni: „I nemojte jedni druge uhoditi.“više
Poslanik, s.a.v.s., se brinuo za očuvanje dostojanstva ljudi i njihove privatnosti, te je upozorio na opasnost kršenja te privatnosti i naredio da o ljudima sudimo na osnovu onoga što kod njih vidimo, a da njihove tajne prepustimo Allahu Uzvišenom.
Rekao je Uzvišeni: „I nemojte jedni druge uhoditi.“ Rekao jeAllahov Poslanik, s.a.v.s.: „Ukoliko budeš tragao za privatnostima ljudi, uništit ćeš ih ili malo treba da ih uništitiš.“25
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Musliman je svetinja drugom muslimanu. Sveti su njegova krv, imetak i dostojanstvo.”26
I rekao je: „Kada neko od vas tri puta zatraži dozvolu da uđe kod drugog muslimana, pa mu ne dozvoli, neka se vrati.”27
I rekao je: „O vi koji ste povjerovali jezikom, a vjerovanje nije ušlo u vaša srca, nemojte ogovarati muslimane i tragati za njihovim privatnostima. Onaj koji to bude činio Allah će njegovu privatnost otkriti, a kome Allah otkrije privatnost, biće osramoćen u svojoj kući.”28
I rekao je: „Ko bude prisluškivao nečiji govor, a on time nije zadovoljan, na Sudnjem danu će mu u uši biti izliveno otopljeno olovo.“29
I rekao je: „Ljepota islama jednog čovjeka se ogleda u tome da se kloni onoga što ga se ne tiče.”30
———–
25 Ebu Davud, br. 1860.
26 Buhari, br. 2495., i Ahmed, br. 26011. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin je rekao: „Učenjaci su se razišli oko ovog pitanja, tj. da li se (u hadisu) misli na to da čovjek bukvalno laže, ili na to da se dvosmisleno izrazi, pa da time navede sagovornika da pomisli da on želi jedno značenje, a koje nije tačno i koje ovaj ustvari nije ciljao svojim dvosmislenim riječima, već je ciljao drugo značenje tih riječi a koje je istina. To je kao kada bi rekao: ’Taj i taj čovjek te hvali.’, ali u smislu da hvali vrstu ljudi kojoj pripadaš – muslimane, jer svaki čovjek (vjernik) uopšteno hvali muslimane (a ti si jedan od muslimana). Ili da kaže: ’On dovi za tebe.’, a da time misli kako ovaj dovi za Allahove robove u svakom namazu (na ettehijatu), a ti si jedan od dobrih Allahovih robova. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ’Kada kažete to’ – tj. kada kažete (na tešehhudu) esselamu alejna ve ’ala ’ibadillahis-salihin, ’poselamili ste svakog dobro g roba na nebu i na Zemlji.’ Neki učenjaci kažu da se dvosmisleno izražavanje ubraja u laž, jer navodi na ono što, ustvari, nije tačno makar onaj, koji ga upotrebljava, ciljao na ispravno značenje. To dokazuju Poslanikovim riječima: ’Ibrahim, alejhisselam, je odbio činiti šefa’at jer je slagao tri puta u ime Allaha.’, a on nije bukvalno slagao, već se dvosmisleno izrazio. U svakom slučaju, čovjek koji želi popraviti stanje treba da se čuva laži, a ako baš mora, onda neka se izrazi dvosmisleno, jer u tom slučaju neće učiniti grijeh prema Allahu, i dvosmisleno izražavanje je dozvoljeno ako se time postiže (šerijatska) korist.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 3/38-39.
27 Ebu Davud, br. 4244.
28 Muslim, br. 4650., i Tirmizi, br. 1850.
29 Buhari, br. 5776., i Muslim, br. 4006.
30 Ebu Davud, br. 4236., i Ahmed, br. 18940.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Koje su granice humora u islamu?
Poslanik, s.a.v.s., se ponekad smijao i šalio sa svojim ashabima, ali je odredio granicu tome kako se ne bi upalo u laž, izrugivanje i vrijeđanje drugih. Ebu Hurejre prenosi da su ashabi kazali: „O Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?“, pa je on kazao: „Da, ali ja govorim samo istinu.“160 Kada jeviše
Poslanik, s.a.v.s., se ponekad smijao i šalio sa svojim ashabima, ali je odredio granicu tome kako se ne bi upalo u laž, izrugivanje i vrijeđanje drugih.
Ebu Hurejre prenosi da su ashabi kazali: „O Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?“, pa je on kazao: „Da, ali ja govorim samo istinu.“160
Kada je Hanzala pomislio da je vid licemjerstva ukoliko se šali sa svojom ženom i djecom, otišao je kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: „Hanzala je licemjer!“ On reče: „Zašto?“ Hanzala mu reče: „Kada smo kod tebe, o Allahov Poslaniče, ti nas podsjetiš na Džehennem i Džennet, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo.“ Poslanik mu tada reče: „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste bili onakvi kakvi ste kada ste sa mnom, zaista bi vas meleki pozdravljali u vašim posteljama i na putu, ali o Hanzala, čas ovako, čas onako.“161, ponovivši to tri puta.162
Jedan od načina kako se Poslanik šalio je i to kada mu je jedne prilike došao čovjek i kazao: „O Allahov Poslaniče, stavi me na devu da me nosi.“ Poslanik mu odgovori: „Neću te staviti osim na mladunče od deve.“ Čovjek mu tada reče: „O Poslaniče, ono to ne može podnijeti, a Poslanik mu odgovori: „Pa da li deva rađa nešto osim deve.“163
Poslanik, s.a.v.s., je mnogo volio Zahira ibn Harama, čovjeka iz pustinje koji nije bio lijepog izgleda. Jedne prilike mu je Poslanik došao, a on je prodavao neku robu na pijaci, te mu prišao iza njega, a on ga nije vidio, pa je Zahir upitao: „Ko je to?“ Nakon toga se okrenuo i vidio da je to Poslanik, s.a.v.s.. Tada je Poslanik govorio: „Ko želi da kupi roba?“ Pa je Zahir kazao: „Znači ti me smatraš ružnim.“ Pa je Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ti kod Allaha nisi ružan.“ U drugoj predaji stoji: „Ali ti si kod Allaha vrijedan.“164 151
Poslanik, s.a.v.s., bi se šalio sa Enesom i govorio bi mu: „O ti koji imaš dva uha.“165 152
Jedne prilike neka starija žena je došla kod Poslanika, s.a.v.s., i kazala: „O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me uvede u Džennet.“, pa joj je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „U Džennet neće ući starci.“ Ona je tada zaplakala, a Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i upitao je: „Zar nisi čitala riječi Allaha Uzvišenog: ’Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti, i djevicama ih učiniti milim muževima njihovim i godina istih.›“, tj. stanovnike Dženneta će Allah povratiti u godine mladosti i vitalnosti.
Ovo su neke od situacija u kojima je Poslanik, s.a.v.s., činio ljude sretnim i otklanjao od njih brige i tugu. Ove situacije potvrđuju da islam nije kruta religija koja zanemaruje duševne potrebe ljudi nego daje ljudskim dušama pravo na sreću i neiskvarenu zabavu. Zbog toga su Poslanikova, s.a.v.s., naučavanja bila sa ljudskim motivima, usmjerenjima i prirodom te njegovim duševnim i društvenim potrebama.
————
160 Buhari, br. 3328.
161 Tirmizi, br. 1913.
162 Rekao je šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: „Znači čas (vrijeme) za (ibadet) Gospodaru, čas za porodicu, čas za dušu kako bi joj čovjek dao oduška, i kako bi dao pravo onima koji kod njega imaju svoje pravo. Ovo spada u pravednost i savršenstvo šerijata. Uzvišeni Allah ima Svoje pravo, i duša ima svoje pravo koje joj se treba dati, i porodica ima svoje pravo koje im se treba dati, i gosti imaju svoje pravo koje im se treba dati. Tako čovjek može svima dati njihovo pravo odmoran, i može obožavati Allaha odmoran, jer ako čovjek sebe optereti, umoriće se i malaksaće, zbog čega će uskratiti mnoga prava koja mora izvršiti.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 3/236.
163 Muslim, br. 4937., i Tirmizi, br. 2438.
164 Tirmizi, br. 1914., i Ahmed, br. 13315.
165 Ahmed, br. 12187.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Koliko je bitno biti umjeren i uravnotežen?
Uzvišeni Allah je opisao ummet Muhammeda, s.a.v.s., kao ummet sredine. Uzvišeni kaže: „I tako smo vas učinili zajednicom sredine.“ (El-Bekara, 143.) Zato je Poslanik, s.a.v.s., težio ka uspostavi vrlina kao što su uravnoteženost i umjerenost u životu muslimana. Uravnoteženost, umjerenost i srednji pviše
Uzvišeni Allah je opisao ummet Muhammeda, s.a.v.s., kao ummet sredine. Uzvišeni kaže: „I tako smo vas učinili zajednicom sredine.“ (El-Bekara, 143.)
Zato je Poslanik, s.a.v.s., težio ka uspostavi vrlina kao što su uravnoteženost i umjerenost u životu muslimana. Uravnoteženost, umjerenost i srednji put su bili veoma istaknuti u životu Poslanika, s.a.v.s., njegovim obredima i postupcima, zato je on i zabranio pretjerivanje i ekstremizam, rekavši: „Čuvajte se pretjerivanja, jer je ono uništilo one prije vas.“47
Poslanik, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe kako da budu umjereni u svemu. Tako se prenosi od Enesa da je kazao: „Došla su trojica ljudi kući žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da se raspitaju o njegovom ibadetu. Kada su obaviješteni o tome kazali su: ‘Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, a njemu su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?’ Jedan od njih reče: ‘Ja ću cijelu noć klanjati!’ Drugi reče: ‘Ja ću stalno postiti i neću mrsiti.’, a treći reče: ‘Ja ću se povući od žena i neću se nikada oženiti!’. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obaviješten o onome što su rekli, pa reče: ‘Ja sam od svih vas najskrušeniji i najbogobojazniji, ali ja postim i mrsim, klanjam i odmaram, i živim bračnim životom, pa ko izbjegava moj sunnet, taj nije od mene!’“48
Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s., došao kod svoje žene Zejneb bint Džahš i našao uže koje je bilo rastegnuto među dva stuba. Upitao je ashabe: „Kakvo je ovo uže?“ Odgovorili su: „To je Zejnebino uže, kada se umori u namazu koristi ga kao naslonjač.“ Alejhisselam je na to kazao: „Ne, sklonite ga! Neka neko od vas klanja dok je u snazi, a kada se umori neka sjedne.“49
Poslanik, s.a.v.s., je objasnio stvarnost vjere rekavši: „Vjera je lagana, i niko se neće s njome boriti, a da ga ona neće pobijediti. Zato budite umjereni, a ako ne možete – trudite se da budete blizu toga, i radujte se nagradi.“50
Poslanik, s.a.v.s., bi, kad god je bio u prilici da bira između dvije stvari, uvijek izabrao lakšu, ukoliko ne bi bila grijeh, a ako bi bio grijeh, on bi ga se najviše čuvao. Prenosi se od Hanzale el–Esedija da je kazao: „Sreo sam Ebu Bekra koji me upitao: ‘Kako si?’ Rekao sam: ‘Hanzala je licemjer!’ On reče: Subhanallah, šta to govoriš?!’ ‘Kada smo kod Poslanika, s.a.v.s., on nas podsjeti na Džehennem i Džennet, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo.’ Ebu Bekr reče: ‘Tako mi Allaha, to isto se događa i nama.’ Uputili smo se zatim kod Poslanika, s.a.v.s., gdje sam isto ponovio: ‘Hanzala je licemjer.’ Na to je on upitao: ‘Čemu to, a ja sam odgovorio: Kada smo kod tebe, ti nas podsjetiš na Džennet i Džehennem, i mi kao da ih vidimo, a kad se vratimo svojim porodicama i svakodnevnom životu, mi to zaboravimo. Poslanik mu tada reče: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste bili onakvi kakvi ste kada ste sa mnom, zaista bi vas meleki pozdravljali u vašim posteljama i na putu. Ali o, Hanzala, čas ovako, čas onako, ponovivši to tri puta.’“51
Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da pretjerivanje u vjeri vodi propasti, rekavši tri puta: „Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.“52
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., vidio starca kako jedva ide između svoja dva sina, pa je upitao: „Šta je sa ovim?“ Ashabi rekoše: „Zavjetovao se da će pješačiti.“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Allahu ne treba da se on samokažnjava.“53
Svi ovi dokazi potvrđuju nastojanje Poslanika, s.a.v.s., da uspostavi uravnoteženost kod vjernika, kako ne bi skrenuo sa puta i kako ne bi otišao u pretjerivanje ili popuštanje.
Imajući u vidu duševnu stranu čovjeka i njegovu prirodnu sklonost ka strastima, Allah je dozvolio uživanje u lijepim stvarima, rekavši: „Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On podario Svojim robovima i ukusna jela.’“ (El-Araf, 32.)
I rekao je Uzvišeni: „Nemoj zaboraviti svoj udio na ovome svijetu.“ (El-Kasas, 77.)
Jedna od dova Poslanika, s.a.v.s., bila je: „Allahu moj, popravi moju vjeru koja je moja zaštita i popravi moj dunjaluk na kojem živim.“54 Ova dova otkriva zadivljujuću ravnotežu između dunjaluka i vjere.
Također, umjerenost u govoru i djelima bila jedna je od prepoznatljivih osobina Poslanika, s.a.v.s., pa se od Aiše, radijallahu anha, prenosi da je kazala:
„Poslanik, s.a.v.s., nije žurio u govoru ovako kako vi žurite.“55 Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Doista munbett (osoba koja žuri pr.ur.)56 neće preći željeni put, i izgubiće svoju jahalicu.“57
U jednom hadisu stoji: „Tvoj Gospodar ima pravo kod tebe, tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, i tvoja porodica ima pravo kod tebe, pa svakome daj njegovo pravo.“58
Također se umjerenost islama ogleda u tome što je Poslanik propisao mnoge olakšice u raznim situacijama o kojima on kaže: „Allah voli da se koriste olakšice isto kao što prezire da se rade loša djela.“59
U jednom hadisu koji govori o osobinama Poslanika, s.a.v.s., stoji: „Kada je Poslanik bio u prilici da bira između dvije stvari uvijek bi izabrao lakšu ukoliko ne bi bila grijeh.“60
————
47 Tirmizi, br. 2239., i Ibn Madže, br. 3966.
48 Ahmed, br. 3078., i Nesai, br. 3007.
49 Buhari, br. 4675., i Muslim, br. 3487.
50 Buhari, br. 1082., i Muslim, br. 1306.
51 Buhari, br. 38., i Nesai, br. 4948.
52 Muslim, br. 4937., i Tirmizi, br. 2438.
53 Muslim, br. 4823., i Ebu Davud, br. 3992.
54 Buhari, br. 6207., i Muslim, br. 3100.
55 Muslim, br. 4897., i Nesai, br. 1329.
56 Buhari, br. 3303., i Muslim, br. 4548.
57 Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin kaže: „To je onaj koji neprekidno hodi dan i noć, i takav neće preći svoj put niti će mu ostati jahalica, već će izmoriti svoju jahalicu, i samim tim će morati prekinuti svoj put, umoriti se i iscrpjeti.“ Vidjeti: Šerhu rijadis-salihin, 2/218.
58 Bejheki, br. 4931.
59 Buhari, br. 5674., i Tirmizi, br. 2337.
60 Ahmed, br. 5600.
———–
Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf
Kakav je propis uspostavljanja drugog džemata u istoj džamiji ?
Piše: Mr. Safet Kuduzović Muslimani trebaju biti jedan džemat u svakom pogledu. Dužni su izbjegavati sve što ih vodi ka parčanju, razjedinjavanju i cijepanju. U prvim stoljećima islama u muslimanskim džamijama je, uglavnom, bio poznat namaz u jednom džematu za jednim imamom. Dva ili više džemata u jviše
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Muslimani trebaju biti jedan džemat u svakom pogledu. Dužni su izbjegavati sve što ih vodi ka parčanju, razjedinjavanju i cijepanju. U prvim stoljećima islama u muslimanskim džamijama je, uglavnom, bio poznat namaz u jednom džematu za jednim imamom. Dva ili više džemata u jednoj džamiji nisu bili poznati do šestog hidžretskog stoljeća.
Neki islamski učenjaci smatraju drugi džemat pokuðenim. Imam Tirmizi kaže: “Sufjan es-Sevri, Ibn-Mubarek, Malik i Šafija ismatraju da je ljudima bolje klanjati pojedinačno u džamiji u kojoj je već obavljen kolektivni namaz.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 1/280.). Ovo mišljenje se prenosi i od: Hasana el-Basrija (iako, od El-Basrija postoji i druga verzija o dozvoli), Ebu-Hanife, El-Evzaija, Abdur-Rezzak, Lejsa b. Sada, Ibn-Avna i drugih. (Vidjeti: El-musannef, 2/293-294, Essunenul-kubra, 3/99 i Marifetus-suneni vel-asar, 2/342-243 od imama Bejhekija, El-mugni, 2/10-11, El-medžmua, 4/120, Šerhus-sunne, 3/437, Šerhu fethil-Kadir, 6/233, Umdetul-kari, 5/165 i Bezlul-medžhud, 4/177.). Imam Šafija kaže: “Ako skupina ljudi zakasni na namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam, klanjaće pojedinačno. Ako, pak, klanjaju kolektivno namaz će im biti ispravan.” (Vidjeti: El-umm, 1/407.). U drugoj verziji imam Šafija kaže: “Uspostavljanje drugog džemata smatra se pogrdnim postupkom jer to nisu praktikovali naši prethodnici, već su to neki od njih prezirali i o tome podrobno pisali. Ovdje se izuzima džamija u kojoj nema stalnog mujezzina niti imama.” (Vidjeti: Marifetus-suneni vel-asar, 2/342.). Imam Malik kaže: “Kada bi u nekoj džamiji jedan čovjek bio imam i meuzzin. Ako se nakon proučenog ezana niko ne odazove, pa imam klanja sam, potom pristignu džematlije, klanjaće pojedinačno.” (Vidjeti: El-mudevvenetul-kubra, 1/181 i Šerhuz-Zurkani, 1/237.). Ibn-Dževzi navodi da je imam Ebu-Hanife rekao: “Nije dozvoljeno uspostaviti drugi namaz u džemat u džamiji u kojoj postoji stalni imam.” (Vidjeti: Nasbur-raje, 2/58.).
Islamski učenjaci koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata u džamijama u kojima postoje stalni imami koriste se narednim argumentima:
Dokaz iz Kur’ana
1.Uzvišeni Allah kaže: “A ono koji su džamije sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor meðu vijernike unijeli.” (Et-Tevbe, 107.). U komentaru citiranog ajeta ima Ebu-Bek b. el-Arebi el-Maliki, kaže: “Licemjeri su željeli pocijepati muslimana koji su bili jedan džemat u jednoj džamiji. Od osnovnih ciljeva gradnje Allahovih kuća jeste povezivanje vjerničkih srca i ulanjanje svih prepreka koje vode ka njihovom razjedinjavanju. Stoga je imam Malik kazao da nije dozvoljeno uspostavljanje drugog ili više džemata u jednoj džamiji bilo da se radi o istom ili drugom imamu.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 2/496.). Imam Kurtubi i Muhammed b. Jusuf el-Abderi su prenijeli riječi Ebu-Bekra el-Malikija i složili se s njim. (Vidjeti: Džamiu ahkamil-Kur’an, 8/238 i Etadžu vel-iklil, 2/109.).
Dokazi iz Sunneta
1. Ebu-Bekre, kaže: “Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s predgraða Medine želivši obaviti namaz. Vidjevši ljude da su završili s namazom, vratio se je svojoj kući i klanjao sa porodicom.” (Taberani u El-evsatu, 7/84/6821. Imam Hejsemi kaže: “Bilježi ga Taberani u El-kebiru i El-evsatu”, sa lancem čiji su prenosioci pouzdani. Šejh Albani je ovu predaju ocijenio dobrom. Vidjeti: Temamul-minne, str, 155.).
U komentaru ove predaje imam Serhasi, Kenkûhi, Ibn-Abidin i drugi, kažu: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, nebi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio posebno vrijedan namaz u svojoj džamiji.” (Vidjeti: El-mebsut, 1/135, Hašijetu Ibni-Abidin, 1/553 i Tuhfetul-ahvezi, 2/9.).
2. Ebu-Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Htio sam postaviti nekoga da predvodi namaz ljudima potom otići i popaliti kuće muškaraca koji ne dolaze na namaz u džamiju.” (Buhari, 2/125 i Muslim, 1/145.).
U komentaru ovoga hadisa hanefijski pravnik Tehanevi, kaže: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, nebi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poželio popaliti kuće onih koji ne dolaze na prvi džemat, jer mogu njegovu nagradu dostići uspostavljanjem drugog džemata. Iz obaveze prvog džemata neminovno proizilazi pogrda uspostavljanja drugog džemata u istoj džamiji.” (Vidjeti: Ialaus-sunen, 4/261.).
Dokazi iz postupaka selefa
1. Imam Šafija kaže: “Postoje predaje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakasnio na namaz sa skupinom ashaba i klanjali su pojedinačno, iako su mogli klanjati u džematu.” U komentaru ovih riječi imam Tehanevi kaže: “Jedan islamski pravnik neće pripisivati odreðeni postupak prvim generacijama, osim ako ima validan argument za dotičnu stvar.” (Vidjeti: Ialaus-sunen, 4/265.).
2. Prenosi se da su Ibn-Mesud, Alkame i El-Esved zakasnili na namaz u džematu, pa su se vratili kući i klanjali u džematu. (Abdur-Rezzak, 2/409 i Taberani, 9/318, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Temmamul-minne, str. 155.).
3. Bilježi imam Buhari od El-Esveda da bi odlazio u drugu džamiju klanjati kada zakasni na namaz u džematu. (Sahihul-Buhari, 2/131. Lanac prenosilaca su spojili Abdur-Rezzak, Ibn-Ebi-Šejbe i drugi s ispravnim lancem prenosilaca kako tvrdi hafiz Askalani. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/131.).
4. Bilježi imam Buhari u svojoj povijesti, sa slabim lancem prenosilaca da je Ubade b. Samit zabranjivao ljudima da uspostave drugi džemat. (Vidjeti: Et-tarihul-kebir, 2/137.).
5. Hasan El-Basri kaže: “Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi zakasnili na namaz u džematu klanjali bi pojedinačno.” (Abdur-Rezzak, 2/293 i Ibn-Ebi-Šejbe, 2/113.).
Dokaz iz zdrave logike
Imam Serhasi kaže: “Ako ljudi znaju da ostavljanjem prvog džemata gube njegovu nagradu, požuriće u džemat u protivnom se neće truditi, jer nagradu džemata mogu dobiti kada god klanjaju kolektivno.” (Vidjeti: El-mebsut, 1/135.).
Ebu-Bekr b. El-Arebi nakon što je spomenuo mišljenje imama Malika o pogrdi drugog džemata, kaže: “Uspostavljanjem drugog džemata gubi se mudrost i svrha prvog džemata.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 2/21.).
Imam Šafija kaže: “Smatram da su učenjaci prezirali drugi džemat jer se tako razjedinjava muslimansko tijelo i njihova riječ.” (Vidjeti: El-umm, 1/407.).
Nakon što je spomenuo prethodno citirane riječi imama Šafije šejh Ahmed Šakir, kaže: “Zaključak imama Šafije u potpunosti odgovara ciljevima islamskog učenja. Primarni cilj islama je ujedinjenje muslimanske riječi i srcâ…” (Potom je šejh Šakir u podužem tekstu na veoma mudar način govorio o ovoj temi. Vidjeti: Sunenut-Tirmizi, 1/431-432, sa opaskama Ahmeda Šakira.)
Ovaj propis, svakako, odnosi se na klasične džamije u kojima postoji stalni imam, ne na džamije koje su pored prometnih puteva ili pijaca, iako imale stalnog imama. Imam Nevevi kaže: “Po konsenzusu islamskih učenjaka nije pokuðeno uspostaviti drugi, treći ili više džemata u džamijama u kojima nema stalnog imama.”(Vidjeti: El-medžmua, 4/119-120, Umdetul-kari, 5/165 i Tenkihut-tahkik, 2/41, od Ibn-Abdil-Hadija), a Allah najbolje zna.
PROPIS USPOSTAVLJANJA DRUGOG DŽEMATA U ISTOJ DŽAMIJI (Drugi dio)
Druga skupina islamskih pravnika smatra uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji dozvoljenim. Imam Tirmizi kaže: „Nema smetnje kolektivno obaviti namaz u džamiji u kojoj je već klanjano.“ (Vidjeti: Džamiut-Tirmizi, 1/430.). Imam Begavi tvrdi: „Dozvoljeno je u istoj džamiji uspostaviti džemat dva puta. Ovo mišljenje zastupa skupina ashaba i tabiina.“ (Vidjeti: Šerhus-sunne, 3/437.). Imam Nevevi navodi da ovaj stav podržava i imam Davud Ez-Zahiri. (Vidjeti: El-medžmua, 4/121.).
Ibn-Kudame kaže: „Nije pokuðeno uspostaviti drugi džemat u istoj džamiji. Ako nakon prvog džemata koga je predvodio stalni imam doðe skupina, ljudi lijepo je da klanjaju zajednički.“ (Vidjeti: El-mugni, 2/7.). Imam Ibn-Hazm kaže: „Ko dode u džamiju u kojoj je obavljen kolektivni namaz sa stalnim imamom, neka uspostavi drugi džemat. Dovoljan mu je prethodno proučeni ezan i ikamet, a ako ponovi ezan i ikamet lijepo je postupio.“ (Vidjeti: El-muhalla, 4/236.). Od savremenih učenjaka ovo mišljenje odabrao je Ibn-Usejmin. (Vidjeti: Eš-šerhul-mumtia, 4/230.).
Islamski učenjaci koji dozvoljavaju uspostavljanje drugog džemata koriste naredne argumente:
Dokazi iz Sunneta:
1. Ibn-Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kolektivni namaz bolji je od namaza pojedinca za dvadeset pet puta.“ U drugoj verziji ovoga hadisa stoji: „… za dvadeset sedam puta.“ (Buhari, 1/231/645-646.).
Citirani hadis je došao u općoj formi i ukazuje da je namaz u džematu bolji od namaza pojedinca za dvadeset pet ili dvadeset sedam puta, bilo da se radi o prvom ili drugom džematu. (Vidjeti: El-mugni, 2/8 i Umdetul-kari, 5/165.).
2. Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji klanja samostalno, pa je rekao: „Zar neko od vas neće podijeliti sedaku klanjajući s ovim čovjekom.“ (Ahmed, 5/3, Ebu-Davud, 1/157/574 i Ibn-Huzejme, 3/63-64/1632. Imam Hakim i Zehebi ovaj hadis smatraju vjerodostojnim).
Imam Hakim nakon što je zabilježio ovaj hadis, rekao je: „Citirana predaja predstavlja glavni argument kada je u pitanju obavljanje kolektivnog namaza u istoj džamiji dva puta.“ (Vidjeti: El-mustedrek, 1/209.).
U komentaru ovoga hadisa imam Begavi kaže: „Hadis aludira da je dozvoljeno onome ko klanja u džematu ponovo klanjati s drugima, i da je dozvoljeno uspostaviti drugi džemat u istoj džamiji.“ (Vidjeti: Šerhus-sunne, 3/437.).
Ibn-Huzejme je na osnovu ovoga hadisa naslovio poglavlje: „Olakšica za uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji, suprotno stavu onih koji smatraju da će klanjati pojedinačno.“ Imam Tirmizi je naslovio: „Šta se navodi o drugom džematu u džamiji u kojoj se već klanjalo.“ Imam Ebu-Davud je naslovio: „Dva džemata u istoj džamiji.“ Imam Darimi je naslovio: „Džemat u džamiji u kojoj je obavljen namaz.“
Islamski učenjaci su na razne načine odgovarali na hadis koga prenosi Ebu-Seid i izmeðu ostalog kazali da se ovdje ne radi o klasičnom uspostavljanju drugog džemata, već simboličnom. Ashab koji je pristupio s ovim čovjekom je obavio propisani namaz, potom je klanjao dobrovoljni namaz pristajući iza onoga koji je klanjao farz-namaz. Ovu formu nije zabranio niko od islamskih učenjaka.
Dokazi iz postupaka selefa:
1. Spominje imam Buharija bez lanca prenosilaca da je Enes Ibn-Malik došao u džamiju u kojoj je završen (sabah) namaz. Naredio je jednom od prisutnih da prouči ezana i ikamet, pa su klanjali u džematu. Ibn-Hadžer je spojio ovu predaju sa ispravnim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Taglikut-talik, 2/276.). U nekim verzijama se spominje da je Ebes b. Malik prolazio sa dvadesetak svojih saputnika pored mesdžida benu-Salebe… (Ebu-Jala, 7/351.). Dakle, Enes je bio na putu i uspostavljanje drugog džemata nije bilo u lokalnoj džamiji, već u prolazu. Nema sumnje da se ovaj postupak uveliko razlikuje od uspostavljanja drugog džemata u džamiji gdje se obično obavljaju kolektivni namazi. Isto tako, postoji mogućnost da se radilo o džamiji pored prohodnih puteva u kojima najčešće klanjaju putnici. Kod Ibn-Ebi-Šejbe, 2/112, stoji da je Enes stao u sredinu prvog safa u ravninu s ostalim klanjačima. Na takav način Enes b. Malik je, takoðer, izmijenio i klasičnu formu džemat-namaza čime, svakako, blijedi dokazivanje ovom predajom.
2. Prenosi se da je Jezid Es-Suhbani prošao sa Ibrahimom En-Nehaijem pored džamije u kojoj obavljen kolektivni namaz, pa su potom klanjali u džematu. (Abdur-Rezzak, 2/292/3419, sa slabim lancem prenosilaca). Pored slabosti ove predaje, od Ibrahima En-Nehaija se navodi da je ponavljanje džemata u istoj džamiji smatrao pokuðenim. (Ibn-Ebi-Šejbe, 2/112.).
3. Abdullah b. Mesud je usao u džamiju u kojoj je obavljen namaz, potom je klanjao predvodeci Alkamu, Mesruka i El-Esveda. (Ibn-Ebi-Šejbe, 2/323, sa dobrim lancem prenosilaca). U dokazima prve skupine navodili smo predaju da se Ibn-Mesud vratio kući i predvodio ih u džematu.
Dokazi iz zdrave logike:
Onaj ko nije obavio namaz s prvim dzematom, kažu ovi učenjaci, neka naknadno uspostavi drugi džemat zbog njegove vrijednosti, kao sto se čini u džamijama u kojima navraćaju putnici prolaznici ili u džamijama koje nemaju stalnog imama i tačno odreðeno vrijeme ezana i ikameta.
Meritornije mišljenje
Islamski učenjaci su diskutovali o argumentima i jedne i druge skupine. Svaki od ovih argumenata podložan je kritici ili različitom tumačenju kada je u pitanju dokazivanje njime. Ova rasprava je prilicno duga i komplikovana, stoga ćemo se ograničiti samo na iznošenje, po našem mišljenju, preferirajućeg stava. Uzvišeni Allah najbolje zna, ali mišljenje učenjaka koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata odgovara općim ciljevima šerijata i čuvanja muslimanskog jedinstva. Ovo se svakako odnosi na džamije u kojima ima stalni imam i mujezzin gdje uspostavljanje drugih džemata dovodi do sumnji, mržnje, cijepanja i razjedinjavanja muslimana. Dokaz tome je hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Volim da namaz vjernika bude jedan. Htio sam poslati ljude da svaku kuću obavijeste i upozore na namaz.“ (Ebu-Davud, 1/138-140/506 i Ibn-Huzejme, 1/199/383. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/910.), a Allah Uzvišeni, opet, najbolje zna.
Prvi put objavljeno: u ponedjeljak, 07 Svibanj 2007 06:23 (1 dio) i u utorak, 05 Lipanj
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koliko rekata ima teravih-namaz ?
Priredio: Sead ef. Jasavić Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: “Allah dž.š. vam je u obavezu (farz), stavio post mjeseca Ramazana, a ja vam ostavljam sunnet kijama (klanjanja), tokom mjeseca Ramazana!” (Nesai, Ibnu Madždže, Ahmed) Od Ebu Zerra r.a., se prenosi da je rekao: “…ko bude klanjao za imamom,više
Priredio: Sead ef. Jasavić
Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: “Allah dž.š. vam je u obavezu (farz), stavio post mjeseca Ramazana, a ja vam ostavljam sunnet kijama (klanjanja), tokom mjeseca Ramazana!” (Nesai, Ibnu Madždže, Ahmed)
Od Ebu Zerra r.a., se prenosi da je rekao: “…ko bude klanjao za imamom, sve dok imam ne završi sa svojim namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao!” (Hadis prenose petorica, a imam Tirmizi ga smatra sahihom)
Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: “Ko provede Ramazan klanjajući, vjerujući, nadajući se nagradi od Allaha dž.š., biće mu oprošteni prijašnji grijesi!” (Sahihul-Buhari: 2008)
Prenosi se od Ibnu Šihaba, a on od Urve b. Zubejra, a on od Abdurrahman b. Abdul-Karija, koji kaže: “Zaputio sam se sa Omer b. el-Hattabom r.a., jedne ramazanske noći k mesdžidu, kad zatekosmo ljude u njemu kako klanjahu u grupicama; negdje čovjek klanjaše sam, negdje za drugim klanjaše skupina ljudi… u tom Omer r.a., reče: „Mislim da bi bilo ljepše kada bih skupio svijet da namaz klanjaju za jednim imamom!“ Što reče to i uradi, te ih sakupi da klanjaju za Ubejj b. Ka’abom r.a.. Potom sam izašao s Omerom r.a., druge noći, a narod klanjaše za jednim imamom. Omer r.a., reče: „Lijepog li poduhvata, ali, namaz, kojeg inače prespavaju, je bolji od ovog kojeg trenutno sada klanjaju“ – imajući za cilj namaz i klanjanje u zadnjoj trećini noći – a svijet tada klanjaše na početku noći tj. poslije jacije.” (Sahihul-Buhari: 2010)
Od Jezid b. Rumana se prenosi da je rekao: “Ljudi su za vrijeme Omera b. el-Hattaba r.a., u mjesecu Ramadanu, klanjali 23 rekata!” (Muvetta, br.250.)
Imam Ibnu Kudame el-Makdisi rhm.
Odabrano mišljenje imama Ahmed b. Hanbela rhm. je da se teravih – namaz sastoji od 20 rekata. Ovo je i stav imama Sevrijja, Ebu Hanife i Šafije. Imam Malik rhm. smatra da se teravih – namaz sastoji od 36 rekata, zasnivjući svoje mišljenje na praksi stanovnika Medine! Salih Mevla el-Tev’emeh kaže: „Zatekao sam ljude kako klanjaju 41 rekat, od kojih su 5 rekata bila vitr namaz!“ Prenosi se od Alije r.a., da je naredio jednom čovjeku da imami ljudima sa 20 rekata (teravih namaza). Stav da se teravih-namaz klanja 20 rekata je gotovo poput idžma’a-konsenzusa islamske uleme po tom pitanju!” (Pogledaj: el-Mugni, 2/604.)
Kaže imam Ebu Davud rhm.: “čuo sam Ahmed b. Hanbela rhm., kako kaže: „Sviða mi se kada se klanja za imamom, i kada se klanja vitr-namaz za njime! Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kada čovjek pristupi klanjati za imamom, sve dok imam ne završi sa namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao!“ (Hadis bilježi Ebu Davud, Nesai, Ibnu Madždžeh, Darimi, Ahmed) Dalje navodi: Ahmed b. Hanbel je klanjao s ostalim svijetom, a i vitr bi klanjao s njima!
Esrem navodi: Pričao mi je čovjek koji je imamio Ahmedu b. Hanbelu rhm., za vrijeme Ramazana, i da je on klanjao sa njima cijeli teravih – namaz, i vitr. Dalje kaže: čekao bi me sve dok ne bih ustao, pa bi i on tada ustao, kao da se pridržavao hadisa Ebu Zerra r.a., koji kaže: „Kada čovjek pristupi klanjati za imamom, sve dok imam ne završi sa namazom, imaće nagradu kao da je cijelu noć klanjao!“ (Ebu Davud, Nesai, Ibnu Madždže, Darimi, Ahmed)
Rečeno je Ahmedu b. Hanbelu rhm.: Da li teravih-namaz obavljaš u zadnjoj trećini noći? Odgovori: Ne! Praksa i navika muslimana mi je draža! (el-Mugni, 2/607)
Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm.
Prenosi se da je Ubejj b. Ka’ab r.a. klanjao ljudima 20 rekata tokom mjeseca Ramadana, a potom bi klanjao vitr od 3 rekata! Ovo je jedan od dokaza na osnovu kojeg je većina islamskih učenjaka zasnovala svoje mišljenje da se teravih-namaz sastoji od 20 rekata, i da je to sunnet, jer je Ubejj b. Ka’ab r.a., to radio pred skupinama muhadžira i ensarija, a nije zabilježeno da mu je iko negodovao na takav postupak! Drugi su voljeli da se teravih-namaz klanja u dužini od 39 rekata, pozivajući se na staru praksu stanovnika Medine!
Jedna grupa učenjaka se poziva na hadis koji se spominje u buharijinom sahihu od Ajše r.a., da Poslanik s.a.w.s., ni u Ramazanu niti van Ramazana, nije klanjao više od 13 rekata!
Islamski učenjaci, kao što je to vidno, su se po ovome pitanju podijelili na nekoliko mišljenja, misleći i smatrajući da se ono što je potvrðeno sahih hadisom od Ajše r.a., suprostavlja praksi pravednih halifa, kao i ustaljenoj praksi muslimana!
Odgovor na ova razilaženja bi bio da su sve navedene kombinacije dobre i lijepe! Na ovakav način se izjasnio i imam Ahmed r.a..
Broj rekata ramazanskog namaza nije posebno odreðen, jer Poslanik s.a.w.s., nije naznačio poseban broj rekata ovog namaza, tako da će manji ili veći broj rekata zavisiti samo od kratkoće ili dužine učenja (kiraeta), i stajanja (kijama), u namazu!
Poslanik s.a.w.s., bi duljio u klanjanju svog noćnog namaza, tako da je u sahih hadisu od Huzejfe r.a., potvrðeno da bi Poslanik s.a.w.s., na jednom rekatu učio suru el-Bekare, el-Nisa’a i Alu ‘Imran – tako da bi na taj način oduljeno stajanje u namazu mijenjalo veći broj rekata!
Ubejj b. Ka’ab r.a., kada bi imamio svijetu, nije im mogao duljiti u učenju namaza kao što je to Poslanik s.a.w.s., radio, pa je povećao broj rekata kako bi njima nadomjestio kraće učenje (kiraet), i stajanje (kijam), u namazu.
Broj rekata teravih-namaza je prvo dupliran, jer je na početku Ubejj r.a., klanjao teravih-namaz od 11 ili 13 rekata, da bi svijet, nakon toga, u Medini oslabio i teško podnosio dugo stajanje, pa su povećavali na broju rekata tako da je cifra dostigla brojku od 39 rekata!
Slično ovome bi bilo slijedeće: Kada je Allah dž.š. propisao pet dnevnih namaza u Mekki, svi oni su se sastojali od po dva rekata; da bi potom isti ti fard-namazi i dalje ostali na dva rekata, ali samo u slučaju musafira (putnika), a što se tiče onih koji nisu musafiri (tj. mukimi), za njih su farz-namazi povećani na četiri rekata, kao što se prenosi u Sahihu od Aiše r.a., da je rekla: „Kada se preselio u Medinu broj rekata fard-namaza kod kuće je povećan, a akšam namaz je učinjen na tri rekata, jer je akšam-namaz vitr dana, a što se tiče sabah-namaza on je ostao na dva rekata“, zbog dugog učenja na njemu, što je nadomjestilo povećavanje broja rekata u njemu!
Ulema se tkð. razilazi po pitanju da li je bolje dugo učenje i dugo stajanje u namazu, ili veći broj ruku’a i sedždi, ili su oba postupka ista po pitanju vrijednosti, na tri mišljenja, i sva se tri prenose od imama Ahmeda!
Potvrðeno je u Sahihu da je Poslanik s.a.w.s., upitan: „Koji namaz je najbolji? Reče: Dugo stajanje/kijam!“ Od Poslanika s.a.w.s., se tkð., prenosi da je rekao: „Ti nećeš učiniti jedne sedžde Allahu dž.š., a da te Allah dž.š., njome ne uzdigne za jedan stepen, ili odstrani od tebe jedan grijeh!“ I rekao je s.a.w.s., Rebi’i b. Ka’abu r.a.: „Pomogni sebe prekomjernim činjenjem sedždi!“
Poznato je da je sedžda bolja od kijama, ali zikr koji se uči na kijamu (kira’etul-Kur’an), je bolji i vrijedniji od same sedžde, a najbolje je da namaz bude srazmjeran, pa ako se odulji na učenju Kur’ana, oduljiće se na ruku’ima i sedždama, kao što je Poslanik s.a.w.s., obavljao svoj noćni namaz, kako nam to prenose Huzejfi r.a., i ostali. Takvim su mu bili farz-namazi, namaz zbog pomračenja Sunca ili Mjeseca, i ostali.
Njegov namaz s.a.w.s., je bio srazmjeran, pa dali prednost dugačkom učenju i stajanju u namazu, dugom ruku’u i dugoj sedždi, sa minimalnim brojem rekata (11-13), ili kraćem učenju i stajanju, kraćim ruku’ima i sedždama, sa većim brojem rekata (23-39), obije kombinacije su bliske jedna drugoj po vrijednosti!
Nekada druga kombinacija (kraće učenje, sa većim brojem rekata, op.prev.), može biti bolje, kao što je Poslanik s.a.w.s., klanjao duha -namaz, na danu ‘Fetha’, sa osam kraćih rekata, gdje se nije zadržao (a mogao je, op.prev.), na dva duga rekata, i kao što su to ashabi r.a., uradili po pitanju teravih-namaza, kada je vjernicima otežalo dugo stajanje u namazu! (Pogledaj: Medžmu’u Fetava, Ibnu Tejmijje, 23/115.)
Imam el-Zurkani rhm.
U djelu el-Muvetta’ od imama Malika rhm., u poglavlju ‘Namaz u mjesecu Ramazanu’, bilježi se predaja: Prenosi se od imama Malika, on od Muhammed b. Jusufa, a on od Saiba b. Jezida koji kaže: „Naredio je Omer b. el-Hattab Ubejj b. Ka’abu i Temim el-Dariju da ljudima klanjaju 11 rekata (teravih-namaza). Saib dalje navodi: Imam bi učio sure sa preko stotinu ajeta, tako da smo se morali oslanjati na štapove i močuge od predugog stajanja (u teravih namazu), i ne bi smo završavali sa namazom sve do nastupa zore!“
U drugoj predaji imama Malika rhm., stoji: Od Jezid b. Rumana se prenosi da je rekao: „Ljudi su za vrijeme Omera b. el-Hattaba r.a., u mjesecu Ramadanu, klanjali – 23 rekata!“
Imam el-Bejheki rhm., ove dvije različite predaje kod imama Malika rhm., pojašnjava na slijedeći način: „U prvome vaktu su klanjali 11 rekata, od kojih je jedan rekat bio vitr namaz, da bi kasnije počeli klanjati teravih namaz od 20 rekata, a vitr namaz od 3 rekata.“
Imam el-Badži rhm., kaže: „Prvo su praktikovali duže učenje Kur’ana (kiraet) u teravih-namazu, jer je ono vrijednije, ali su ljudi kasnije oslabili, tako da su smanjili učenje Kur’ana, ali su povećali broj rekata na 23, tako da opet nisu bili na gubitku, kada su sevabi u pitanju, jer su povećali broj rekata.“
Ibnu Habib rhm., kaže: „Teravih-namaz u prvome vaktu se sastojao od 11 rekata, ali sa veoma dugim učenjem Kur’ana (kiraetom), što je vremenom postalo teško ljudima, tako da skratiše učenje Kur’ana, a povećaše broj rekata, tako da su klanjali 20 rekata teravih – namaza, i 3 rekata vitra, s umjerenijim učenjem Kur’ana, da bi kasnije još više omanjili učenje Kur’ana, ali se zato broj rekata teravih – namaza popeo na 36 rekata, mimo 3 rekata vitra, što se kasnije uzelo za stalnu praksu (u Medini, op.prev.). (Pogledaj: Šerhul-Zurkani ala Muvetta, 1/338)
Imam Ibnu Hadžer el-Askelani rhm.
Kaže imam Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u svom čuvenom djelu ‘Fethul-Bari bišerhi sahihil-Buhari’, u poglavlju ‘Teravih-namaz’, slijedeće: „Islamski učenjaci se razilaze po pitanju broja rekata teravih – namaza, na nekoliko mišljenja i stavova, i to:
1. U djelu ‘el-Muvetta’ od imama Malika rhm., u poglavlju ‘Namaz u mjesecu Ramazanu’, bilježi se slijedeća predaja: Od Muhammeda b. Jusufa, a on od Saiba b. Jezida koji kaže: Naredio je Omer b. el-Hattab Ubejj b. Ka’abu i Temim el-Dariju da ljudima klanjaju 11 rekata (teravih-namaza, op.prev.) Saib dalje navodi: Imam bi učio sure sa preko stotinu ajeta, tako da smo se morali oslanjati na štapove i močuge od predugog stajanja (u teravih namazu, op.prev.), i ne bi smo završavali sa namazom sve do nastupa zore!!!
2. Muhammed b. Nasr el-Mervezi rhm. prenosi od Muhammeda b. Ishaka, a on od Muhammeda b. Jusufa, koji spominje – 13 rekata teravih namaza.
3. Abdurrezzak navodi predaju od Muhammeda b. Jusufa koji kaže da teravih-namaz ima – 21 rekat.
4. Prenosi imam Malik rhm. od Jezid b. Hasife, a on od Saiba b. Jezida, da teravih namaz broji – 20 rekata. (Ovdje sigurno nije ubrojan vitr namaz, Ibnu Hadžer)
5. U drugoj predaji imama Malika rhm. stoji: Od Jezid b. Rumana se prenosi da je rekao: Ljudi su za vrijeme Omera b. el-Hattaba r.a., u mjesecu Ramadanu, klanjali – 23 rekata!
6. Muhammed b. Nasr prenosi od ‘Ata’a koji kaže: Zatekao sam ih kako u Ramazanu klanjaju – 20 rekata, i 3 rekata vitra!
Imam el-Davudi rhm., kaže: Moguće je to da je navedena razlika u brojkama rekata zasnovana na dužini ili kratkoći stajanja (kijama), i učenja u namazu (kiraeta), tako da sa dugim učenjem u teravih namazu ide kraći broj rekata, a sa kraćim učenjem u teravih namazu ide veći broj rekata!!!
Imam Ibnu Hadžer rhm., kaže: Prvo predanje od 11 rekata teravih namaza podudara se sa hadisom kojeg prenosi majka vjernika Aiša r.a., koja opisujući namaz Poslanika s.a.w.s. u mjesecu Ramazanu, kaže: Nije klanjao, ni u Ramazanu niti van Ramazana, više od 11 rekata! Klanjao bi prvo četiri rekata, ali ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini!!! Potom bi klanjao još četiri rekata, i ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini!!! Potom bi klanjao tri rekata … (Buhari:1147,2013)
Drugo predanje je blizu prvome i slično mu!
((S obzirom da 90% pripadnika ummeta nije u stanju obavljati ili doživjeti namaz na način kako je to Poslanik s.a.w.s., radio, kada je u pitanju njegova ljepota ili pak neprikosnovena dužina rekata, kiraeta, kijama, sedždi i rukua, na nama je jednostavno da što više od svega navedenoga radimo. Da što više oduljimo naše klanjanje, kiraet u namazu, da oduljimo kijam i stajanje u namazu, sedžde i ruku’e, dove i zikr, i sl.! (op.prev.)))
((Takoðer se u navedenom hadisu ne može primjetiti zabrana klanjanja većeg broja rekata od spomenutih 11 ili 13 rekata, jer se u povijesti selefa bilježe slučajevi čiji bi noćni namazi prelazili spomenutu cifru od 11 ili 13 rekata, kojima niko od uleme nije zamjerao na tako dugim noćnim ili dnevnim nafilama, već bi se za njima u tome povodili! (op.prev.)))
Razilaženje u broju rekata preko broja 20 se vraća na razilaženje po pitanju vitr-namaza, što nas upućuje na to da se vitr namaz može klanjati nekada sa samo jednim rekatom, a nekada sa tri rekata!
Prenosi Muhammed b. Nasr, od Davuda b. Kajsa, koji kaže: Zatekao sam ljude, u vremenu emirstva Ubbane b. Osmana i Omera b. Abdul-Aziza tj. u Medini, kako su klanjali 36 rekata teravih namaza, plus 3 rekata vitra. Imam Malik rhm., bi govorio: To je naša stara praksa!
Prenosi se od Za’aferanija, a on od imama Šafije rhm., koji kaže: Vidio sam kako ljudi u Medini klanjaju 39 rekata, a u Mekki 23 rekata, i od takvog postupka se ne mora osjećati nikakva nelagodnost ili tjeskoba!
Od njega se tkð. prenosi slijedeće: Ako odulje učenje i stajanje, a smanje broj rekata – lijepo je; ako povećaju broj rekata, a skrate učenje – lijepo je; a prvo mi je draže!
Imam Tirmizi rhm., kaže slijedeće: Najveća brojka rekata koja je spomenuta u knjigama, kada je teravih namaz u pitanju, jeste 41 rekat sa vitrom!
Imam Ibnu Abdul-Berr rhm., prenosi od Esved b. Jezida: 40 rekata teravih namaza, sa 7 rekata vitra!
Muhammed b. Nasr prenosi od Ibnu Ejmena, a on od Malika, cifru od 38 rekata teravih namaza – što bi se moglo spojiti sa rivajetom Davuda b. Kajsa od 36 rekata teravih namaza, dodajući mu 3 rekata vitra, ali Ibnu Ejmen izjavljuje u rivajetu da je vitr bio 1 rekat, što bi sve ukupno značilo 39 rekata.
Imam Malik rhm., kaže: Ovo je medinska praksa više od stotinu godina!
Od imama Malika rhm. se takoðer prenosi brojka od 46 rekata teravih namaza, plus 3 rekata vitra, što je opće poznata predaja od njega!
Ibnu Vehb prenosi od ‘Amrija, a on od Nafi’a koji kaže: Nisam vidio ljude drugačije da klanjaju mimo 39 rekata, od kojih su 3 rekata vitr!
Od Zurare b. Evfa se prenosi da je imamio narodu u Basri sa 34 rekata teravih namaza, a potom vitr namaz.
Od Se’id b. Džubejra r.a., se prenosi cifra od 24 rekata, a na drugom mjestu 16 rekata mimo vitra. Prenosi ga Muhammed b. Nasr od Ebu Medžleza.
On prenosi tkð. od Muhammeda b. Ishaka, kojem je Muhammed b. Jusuf pričao, a njemu njegov djed Saib b. Jezid, koji kaže: Za vrijeme Omera r.a., smo klanjali 13 rekata teravih namaza!
Ibnu Ishak kaže: Ovo je najvjerodostojnije što sam čuo do sada po pitanju broja rekata teravih namaza! Zadnja predaja se i podudara sa hadisom Aiše r.a. po pitanju noćnog namaza Poslanika s.a.w.s.. (Ibnu Hadžer el-Askelani, Fethul-Bari bišerhi Sahihil-Buhari, Salatut-teravih)
Imam el-Ševkani rhm.
Ono što se da zaključiti nakon studiranja dokaza, vezanih za noćno klanjanje tokom mjeseca Ramazana, je da je taj namaz (teravih – namaz) potvrðen i propisan, kao i njegovo obavljanje u džematu ili zasebno, a odreðivanje broja rekata ovog namaza, ili odreðivanje toga šta će se učiti na njemu se ne bilježi posebno u Sunnetu. (Pogledaj: Nejlul-Evtar, Salatut-teravih)
Imam Muhammed b. Salih el-Usejmin rhm.
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin rhm., nakon što je preferirao stav da je broj rekata teravih namaza 11 ili 13, kaže slijedeće: „Ako čovjek bude klanjao više od spomenutog broja rekata takav postupak nije strašan, jer potporu takvom postupku nalazimo u riječima Allahova Poslanika s.a.w.s. kada kaže: Noćni namaz se klanja dva po dva (rekata)! (Buhari, Muslim) Dakle, Poslanik s.a.w.s. nije ograničio ili odredio broj rekata noćne nafile!!! Od selefa se prenose različite predaje po pitanju broja rekata teravih namaza, iz čega se da zaključiti da u svemu tome ima dostatne širine, a naravno da je vrijednije držati se onoga što je potvrðeno od Poslanika s.a.w.s., a to su 11 ili 13 rekata! …ali znaj da je pitanje broja rekata teravih namaza ono koje je podložno idžtihadu i raspravljanju, tako da to pitanje nikako ne smije biti povodom razilaženju, nesuglasicama, svaði ili neprijateljstvu, meðu pripadnicima Ummeta, jer se selef (prijašnje dobre generacije), po ovome pitanju već razišao, a u mes’eli nema kategoričkog dokaza koji bi spriječio bilo kakvu drugu vrstu idžtihada po ovome pitanju; dokaza koji bi dotični idžtihad proglasio nevažećim ili neispravnim! (Ibnu Usejmin, Fetava Erkanul-Islam, str. 353)
Zaključak:
Kada čovjek usporedi sve navedene, i u različitim predajama spomenute, cifre rekata teravih namaza: 11, 13, 16, 17, 21, 23, 34, 35, 36, 37, 39, 40, 41, 46, 47, 49 … dolazi do zaključka da je sigurno od sunneta selefus-saliha noći Ramazana oživjeti dugim namazima, dugim kijamima, dugim učenjem Kur’ana, velikim brojem rekata, velikim brojem sedždi i ruku’a, zikrom, čitanjem Kur’ana … kao što se i dani Ramazana provode u postu i takvaluku, povodeći se za riječima Muhammeda s.a.w.s.: „Ko provede Ramazan klanjajući, vjerujući, nadajući se nagradi od Allaha dž.š., biće mu oprošteni prijašnji grijesi!“ (Buhari: 2008)
Zato, iskoristimo ugodne i prijatne trenutke džematskog klanjanja ovog ramazanskog namaza, pa makar rekati išli i do stotinu rekata, jer će svakom sedždom Allahu dž.š., naš stepen biti povećan, a grijesi biti sve manji i manji, ne bi li smo se očistili od grijeha tokom ovog časnog mjeseca, te nekako stekli Allahov rahmet i oprost!
Mnogo je onih koji su prošlog Ramazana bili sa nama, ali danas nisu meðu nama, koji bi samo poželjeti mogli da imaju jedan vaš rekat na svojoj vagi dobrih djela; jednu sedždu više ili ruku’, ne bi li bili bliži Allahovom dž.š., rahmetu i magfiretu, a što dalji od džehennemske vatre!!!
Prvi put objavljeno: Nedjelja, 23 Rujan 2007 06:08
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kakav je šerijatski propis o igranju šaha ?
Piše: Mr. Safet Kuduzović Musliman je dužan voditi računa o svom vremenu jer će biti pitan kako je proveo svoj život. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće se pomjeriti stopala čovjeka na Sudnjem danu dok ne bude upitan za: život u šta ga je potrošio…” (Tirmizi, 5/194/2425, El-Aridaviše
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Musliman je dužan voditi računa o svom vremenu jer će biti pitan kako je proveo svoj život. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće se pomjeriti stopala čovjeka na Sudnjem danu dok ne bude upitan za: život u šta ga je potrošio…” (Tirmizi, 5/194/2425, El-Arida, sa ispravnim lancem prenosilaca). Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iskoristi pet stvari prije nego što doðe drugih pet: …slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.” (Hakim, 4/341/7846, Hatib u El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/170/804, i Vekia u Ez-Zuhdu, 1/223-224, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Fethul-Bari, 11/235, El-Mugni, 5/204 (Ihjau ulumid-din) i Sahihul-džamia, 1/244.)
U drugoj predaji, koju prenosi Ibn Abbas, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dvije su blagodati čija je vrijednost nepoznata mnogim ljudima: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buharija) Zamislite muslimana koji Uzvišenom Allahu na pitanje o blagodati slobodnog vremena, odgovori: “Gospodaru moj, prošli su mi dani, mjeseci i godine u igri, zabavi i dangubi.” Neki kažu da je vrijeme zlato! Pored lijepe namjere napravili su kobnu grešku, jer zlato u odnosu na vrijeme koje predstavlja čovjekov život nema nikakve vrijednosti.
Prvi koje izmislio šah bio je Sissah b. Zahir el-Hindi. Kada je poznati farisijski kralj po imenu Bihrem čuo za šah, jako se obradovao i nagradio izumitelja. (Keffur-rea’a, str. 115.)
često se postavljaju pitanja i vode polemike u vezi s propisom igranja šaha. U narednom tekstu pojasnit ćemo stav islamskih pravnika vezan za ovo pitanje. Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da je igranje šaha haram ukoliko postoji ulaganje imetka, jer se tada tretira kockom. (Vidjeti: Et-Temhid, 13/181-182, i Medžmu’ul-fetava, 32/137, 152.)
Ako igranje šaha rezultira ostavljanjem namaza, psovkom, vrijeðanjem ili neprijateljstvom, takoðer biva haram. (Vidjeti: El-Kavaninul-fikhijje, str. 311, od Ibn-Džuzzija, Medžmu’ul-fetava, 32/137, Mugnil-muhtadž, 6/347, Keffur-rea’a, str. 101, od Hejtemija i Sahihut-tergib, 3/180-181.)
Ako, pak, igra šaha ne sadrži kocku niti uzrokuje neku od zabranjenih stvari, tada islamski učenjaci imaju različite stavove. Većina učenjaka, od kojih su: hanefijski, malikijski i hanbelijski pravnici, smatraju, opet, igranje šaha zabranjenim. (Vidjeti: El-Mugni, 12/37, i El-Kafi, 4/4/322, od Ibn Kudame; Šerhu Fethil-kadir, 7/411, 413, Bedaeus-sanaia, 4/305, El-Kavaninul-fikhijje, str. 311, El-Fevakihud-devani, 2/563, Medžmu’ul-fetava, 32/152, Mealimus-sunen, 2/209, El-Furusijje, str. 303, El-Kebair, str. 101, i El-Insaf, 12/52-53.)
Što se tiče šafijskih pravnika, većina njih igranje šaha smatra pokuðenim, a neki, kao većina učenjaka, zabranjenim. (Vidjeti: El-Minhadž, 15/14, od imama Nevevija; Es-Sunenul-kubra, 10/358 od Bejhekija; i Keffur-rea’a, str. 107.) Imam Šafija kaže: “Šah je zabava koja sliči batilu, pa ga prezirem, ali nisam još našao dokaz o zabrani.” (Vidjeti: Ialamul-muveki’in, 2/79.) Imam Šafija kaže: “Ne volimo da se igra šah, ali je, ipak, blaži od nerdešira.” (Vidjeti: El-Umm, 8/189, Marifetus-sunen, 7/432 i Es-Sunenul-kubra, 10/357.)
Nerdešir je poznata igra za koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude igrao nerdešir kao da je umazao svoje ruke svinjskom krvlju i mesom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Nepokoran je Allahu i Poslaniku onaj koji igra nerdešir.” (Ebu Davud, Ibn Hibban, Begavi, 12/384/3414, sa dobrom lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 8/285, i Gajetul-meram, str. 179/395.)
Ishak b. Rahavej upitan je da li u igranju šaha vidi kakve smetnje, pa je odgovorio: “U šahu je svaka smetnja.” Kada mu je rečeno da neki ljudi igraju šah, rekao je: “To su grješnici.” (Vidjeti: Ez-Zevadžir, 2/401, od Ibn Hadžera el-Hejtemija)
Muhammed b. Kab el-Kurezi je rekao: “Najmanje što šahista treba očekivati jeste da će biti proživljen sa sljedbenicima batila.” (Vidjeti: Ez-Zevadžir, 2/401.)
Kada je Ibrahim en-Nehai upitan o šahu, kazao je: “Šah je proklet.” (Vidjeti: Ez-Zevadžir, 2/401, i Es-Sunenul-kubra, 10/359.)
Vidimo da propis šaha kruži izmeðu zabrane, kod većine islamskih učenjaka, i pokuðenosti kod šafijskih pravnika. Niko od ovih imama nije kazao da je igranje šaha mubah. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/136-137.)
U sunnetu se navode brojni hadisi koji ukazuju na zabranu igranja šaha, ali nijedan od ovih hadisa nije vjerodostojan kako tvrde imam Munziri, Ibn Kajjim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Sehavi, Albani, Bekr Ebu Zejd i drugi. (Vidjeti: El-Mensurat, str. 288, od imama Nevevija; El-Menarul-menif, str. 134, Ed-Diraje, 2/240, Nasbur-raje, 4/274-275, Keffur-rea’a, str. 101-105, El-Mekasidul-hasene, str. 669; Ed-Durerul-muntesire, str. 174, od imama Sujutija; Nejlul-evtar, 8/108, Kešful-hafa, 2/363, Esnel-metalib, str. 462, i Sahihut-tergib, 3/181.)
Šejh Albani je nekoliko hadisa koji govore o zabrani igranja šaha ocijenio apokrifnim. (Vidjeti: Es-Silsiletud-daife, 3/283-284 i 9/47, i Daiful-džamia, str. 762/5277.) Razlog slabosti ovih hadisa je jednostavan – šah se pojavio u vrijeme ashaba, a ne u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako tvrdi Ibn Kesir. (Vidjeti: Nejlul-evtar, 8/107-108.) Nakon osloboðenja nekih farisijskih predjela u vrijeme ashaba, muslimani su se prvi put susreli sa šahom. (Keffur-rea’a, str. 116.)
Prenosi se da je Alija b. Ebi Talib prošao pored ljudi koji su igrali šah, pa je rekao: “Kakvi su ovo kumiri kojima ste u obožavanju posvećeni?” (Ibn Ebi Šejbe, 5/289/26149, Ahmed u El-Verea, str. 74, i Bejheki u Šuabul-iman, 5/241/6518. U drugoj predaji stoji da je Alija, radijallahu anhu, rekao: “Šah je nearapska kocka.” (Bejheki u El-Kubra, 10/358/20928, i u El-Edeb, str. 417. Imam Bejheki tvrdi da ova mursel predaja ima drugu koja je pojačava.) Ibn Tejmijje i Ibn Kajjim ovu su predaju ocijenili vjerodostojnom, a šejh Albani slabom. Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/152, El-Furusijje, str. 312, i Irvaul-galil, 8/288.) Ibn Abbas je spalio šah koji je jedno siroče naslijedilo od oca. (Bejheki, 10/358/20933. Vidjeti: El-Kebair, str. 102, i Keffur-rea’a, str. 104.)
Ibn Omer je rekao: “Šah je gori od nerdešira.” (Bejheki, 10/359/20934. Ibn Kajjim, Sehavi i Hejtemi ovu predaju smatraju vjerodostojnom. Vidjeti: El-Furusijje, str. 313-314, i Keffur-rea’a, str.104.)
Ibn Kajjim kaže: “U vjerodostojnim predajama navodi se zabrana igranja šaha od Ibn Abbasa i Ibn Omera i niko od ashaba nije kazao suprotno ovome.” (Vidjeti: El-Furusijje, str. 313.)
Na drugom mjestu šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Nije poznato da je neko od ashaba igrao niti dozvolio igranje šaha. Lažne su predaje u kojima se spominje da je Ebu Hurejre igrao šah. Svako ko poznaje život ashaba osudit će ovakve tvrdnje.” (Vidjeti: El-Furusijje, str. 311.)
Imam Bejheki spominje konsenzus ashaba o zabrani igranja šaha, a on i drugi učenjaci hadisa najbolje poznaju riječi i postupke ashaba. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/150, i Šerhuz-Zurkana alel-muvetta, 4/484.)
Ibn Šihab ez-Zuhri rekao je: “Ne volim šah, jer je šah batil.” (Et-Temhid, 13/179, i Šuabul-iman, 5/241.) Imam Malik, Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim i drugi smatraju igranje šaha većim grijehom od nerdešira. (Vidjeti: Et-Temhid, 13/179, Medžmu’ul-fetava, 32/139, El-Furusijje, str. 305, Nejlul-evtar, 8/107, i Avnul-mabud, 13/194.)
Neki učenjaci posebno su strogi kada je u pitanju igranje šaha sa figurama koje imaju likove živih bića. (Vidjeti: Keffur-rea’a, str. 112, i Ahkamul-musabekat, str. 88, od Abdus-Sameda Belhadžija.)
Imam Ebu Hanife i Ahmed smatraju, čak, da nije dozvoljeno nazvati selam šahistima. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/136, 153.)
Malikijski pravnici kada govore o skupinama ljudi kojima se ne naziva selam, izmeðu ostalih, spominju i šahistu. (Vidjeti: Mevahibul-dželil, 2/122.)
Imam Ebu Hanife i Malik ne primaju svjedočenje šahiste bez obzira radilo se o ulogu ili bez uloga. (Vidjeti: Keffur-rea’a, str. 112, od Ibn Hadžera Hejtemija)
Od savremenih učenjaka igranje šaha zabranjuju: Ibn Baz, Ibn Usejmin i Stalni kolegij za naučna istraživanja i fetve (El-Iedžnetud-daime).
Na osnovu spomenutog možemo konstatovati da je igranje šaha zabranjeno i da nije dozvoljeno učestvovati na takmičenjima, seminarima ili kursevima koji su vezani za šah, a Allah najbolje zna.
Prvi put objavljeno: subota, 10 Studeni 2007 02:43
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/