Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li se akika kolje djetetu umrlom neposredno prije rođenja?
Ako novorođenče izađe iz majčine utrobe mrtvo, neki učenjaci kažu da se takvom djetetu ne kolje akika, jer je ona propisana sedmog dana po rođenju. Drugi učenjaci opet smatraju da mu treba zaklati akiku, jer je to dijete kojem je već udahnuta duša, i bit će proživljen na Sudnjem danu, pa se za njegaviše
Ako novorođenče izađe iz majčine utrobe mrtvo, neki učenjaci kažu da se takvom djetetu ne kolje akika, jer je ona propisana sedmog dana po rođenju. Drugi učenjaci opet smatraju da mu treba zaklati akiku, jer je to dijete kojem je već udahnuta duša, i bit će proživljen na Sudnjem danu, pa se za njega kolje akika. Ono što ja smatram po ovom pitanju jeste da je tom djetetu ipak preče zaklati akiku, ali to nije toliko poželjno koliko je poželjno da se zakolje akika dj etetu koje je živjelo do sedmog dana, jer se akika kolje sedmog dana, a ako se propusti, onda četrnaestog dana, a ako prođe, onda dvadeset i prvog dana. Ovako navode učenjaci, pa ako se klanje akike propusti u ovim danima, onda se kolje u bilo kojem drugom danu.24 (Šejh b. Usejmin
24Fetava menaril-islam (3/697)
____________
Iz knjige “Fetve i propisi vezani za djecu”
Vidi manjeNaslov originala: “FETAVA VE AHKAM HASSA BI-T-TIFL”
Autor: Jusuf b.Muhammed b.Ibrahim el-Atik
Kakav je propis dodirivanja Mushafa od strane djece?
Ulema se razilazi po pitanju dodirivanja Mushafa za onoga ko nije čist (muhdis). Neki učenjaci kažu: "Dozvoljeno je da osoba koja nije čista dodiruje Mushaf, jer ne postoji vjerodostojan i jasan argument koji zabranjuje nečistoj osobi da dodiruje Mushaf, a osnova i temelj je dozvoljenost i neobaveznviše
Ulema se razilazi po pitanju dodirivanja Mushafa za onoga ko nije čist (muhdis). Neki učenjaci kažu: “Dozvoljeno je da osoba koja nije čista dodiruje Mushaf, jer ne postoji vjerodostojan i jasan argument koji zabranjuje nečistoj osobi da dodiruje Mushaf, a osnova i temelj je dozvoljenost i neobaveznost određene stvari.” Ima učenjaka koji kažu: “Nije dozvoljeno dodirivati Mushaf osim onome ko je čist, jer se u hadisu Amra b. Hazma, koji je napisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodi: “da ne dodiruje Kur'an osim onaj ko je čist”, a pod čistim se ovdje misli na osobu čistu od nečistoće (hadesa) .” Ovo mišljenje je ispravnije od prvog, jer riječ čist (tahir), mada se podjednako može odnositi na terminološku čistoću (taharetu ma ‘nevije), a i na osjetilnu čistoću (taharetu hissije), uobičajeno je da se u šerijatskim tekstovima ne izražava sa riječju čist (tahir) za onoga čija je čistoća terminološka, jer je osoba čista terminološkom čistoćom ustvari musliman. Ostaje zatim da se vidi da li propis obuhvata i malenu dj ecu koja uče Kur'an, pa im je obavezan abdest, ili ih propis ne obuhvata, jer oni nisu ni zaduženi šerijatskim obavezama (mukellefi) ? U ovome su se također učenjaci razišli, tako neki kažu: “Malena djeca nisu dužna da se abdeste radi dodirivanja Mushafa, jer nisu šerijatski obveznici”, dok drugi opet kažu: “Njihova obaveza je da se abdeste”, i ovo mišljenje je bez sumnje sigurnije i korisnije jer time usađujemo u dječija srca poštivanje Allahovog govora. Međutim, ako je u obavezivanju djece poteškoća, onda ona mogu dodirivati Mushaf i preko zastora (hail), jer je dodirivanje Mushafa preko zastora dozvoljeno onome ko je čist, a i ko je nečist.15 (Salih b. Usejmin)
15 Fetava islamije (4/23).
____________
Iz knjige “Fetve i propisi vezani za djecu”
Vidi manjeNaslov originala: “FETAVA VE AHKAM HASSA BI-T-TIFL”
Autor: Jusuf b.Muhammed b.Ibrahim el-Atik
Gdje idu, kada umru, djeca muslimana i djeca nevjernika?
Odredište djece muslimana je Džennet, jer oni slijede svoje roditelje, kako kaže Uzvišeni: "Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti -svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini." (Prijevod znaviše
Odredište djece muslimana je Džennet, jer oni slijede svoje roditelje, kako kaže Uzvišeni: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti -svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini.” (Prijevod značenja Et-Tur, 21.) A što se tiče djece nemuslimana, tj . djece koja su rođena od roditelja koji nisu muslimani, naj ispravnije je da za njih kažemo: ”Allah najbolje zna šta bi oni radili”, i njihov status na dunjaluku je poput statusa njihovih roditelja. A što se tiče njihovog statusa na ahiretu, pa Allah Uzvišeni najbolje zna šta bi oni radili, kao što je to kazao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allah najbolje zna gdje je njihovo odredište, to je ono što mi trebamo reći, mada nas se to mnogo i ne tiče. Ono što se nas tiče jeste njihov status na dunjaluku, i to da se oni ne gasule, ne zamotavaju u kefine, ne klanja im se dženaza-namaz i ne ukopavaju se u mezarja muslimana, a Allah najbolje zna.8 (Šejh Salih b. Usejmin)
Medžmu'atu fetava ve resail šejh Muhammed ei-Usejmin (2/49).
____________
Iz knjige “Fetve i propisi vezani za djecu”
Vidi manjeNaslov originala: “FETAVA VE AHKAM HASSA BI-T-TIFL”
Autor: Jusuf b.Muhammed b.Ibrahim el-Atik
Da li možemo poslije ovih ajeta dovit na našem jeziku u namazu?
Onome ko klanja, pohvalno je da, kada prouči ajete o kazni, moli Allaha da ga spasi, a kada prouči ajete o milosti, da moli Allaha da mu se smiluje. Ovo je stav većine islamskih učenjaka, zasnovan na hadisu kojeg bilježi Muslim (br. 772), a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,više
Onome ko klanja, pohvalno je da, kada prouči ajete o kazni, moli Allaha da ga spasi, a kada prouči ajete o milosti, da moli Allaha da mu se smiluje. Ovo je stav većine islamskih učenjaka, zasnovan na hadisu kojeg bilježi Muslim (br. 772), a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupao, kada je klanjao noćni namaz.
Također, predaje o tome bilježe Tirmizi, Nesai i Ebu Davud.
Takav postupak je pohvalan imamu, muktediji, a i onome ko klanja samostalno, bez obzira da li se radilo o farzu ili nafili, kako navodi imam Nevevi. Imam Ebu Hanife smatra da je to pokuđeno činiti u namazu.
Šejh Usejmin kaže: „Takav postupak je pohvalan na noćnom namazu. Ako se klanja za imamom, onda je bolje slušati njegovo učenje, i ničim drugim se ne zanimati, osim u slučaju ako se ta kazna ili milost spominju u zadnjem ajetu kojeg imam prouči, i bude dovoljno vremena da se uputi dova…“ (Nurun ‘alad-derb).
Postoje i učenjaci koji takvu praksu dozvoljavaju samo na nafilama.
Što se tiče dove na nekom drugom jeziku mimo arapskog, po tom pitanju postoji nekoliko stavova. Ima onih koji takvu praksu zabranjuju, neki je smatraju pokuđenom, dok je neki smatraju dozvoljenom onome ko nije u stanju učiti na arapskom jeziku.
Dakle, takav postupak ne treba činiti kada klanjamo za imamom, nego treba slušati njegovo učenje i bilo bi bolje ne činiti ga na farzovima, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takve dove učio na nafilama.
Pogledati:
Nevevi, El-Medžmu’, 3/562.
Keššaful-Kina’, 1/384.
https://islamqa.info/ar/answers/96028/%D9%85%D8%B4%D8%B1%D9%88%D8%B9%D9%8A%D8%A9-%D8%A7%D9%84%D8%AA%D8%B9%D9%88%D8%B0-%D8%B9%D9%86%D8%AF-%D9%82%D8%B1%D8%A7%D8%A1%D8%A9-%D8%A7%D9%8A%D8%A9-%D8%B9%D8%B0%D8%A7%D8%A8
https://islamqa.info/ar/answers/262254/%D8%AD%D9%83%D9%85-%D8%A7%D9%84%D8%AF%D8%B9%D8%A7%D8%A1-%D8%A8%D8%BA%D9%8A%D8%B1-%D8%A7%D9%84%D8%B9%D8%B1%D8%A8%D9%8A%D8%A9-%D9%81%D9%8A-%D8%A7%D9%84%D8%B5%D9%84%D8%A7%D8%A9-%D9%88%D8%AE%D8%A7%D8%B1%D8%AC%D9%87%D8%A7
Vidi manjeDa li su Ešarije i Maturidije od sekti koje su izašle iz Islama?
Bismillahir-rahmanir-rahim Maturidije i Ešarije ne izlaze iz okvira Islama, oni su muslimani, ali nisu od Ehli sunneta i džemata, jer ne slijede Poslanika ﷺ ni ashabe po mnogim pitanjima. Oni pripadaju grupi od 72 sekte kojima je po hadisu zaprijećeno ulaskom u Vatru zbog novotarija koje slijede i pviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Maturidije i Ešarije ne izlaze iz okvira Islama, oni su muslimani, ali nisu od Ehli sunneta i džemata, jer ne slijede Poslanika ﷺ ni ashabe po mnogim pitanjima.
Oni pripadaju grupi od 72 sekte kojima je po hadisu zaprijećeno ulaskom u Vatru zbog novotarija koje slijede i praktikuju.
Muavija radijalahu anhu prenosi da je Poslanik ﷺ rekao:
“Oni koji su bili prije vas od sljedbenika knjige (Jevreji i hrišćani), podijelili su se na 72 skupine, a ovaj ummet podijelit će se na 73 skupine, 72 će u Vatru, a jedna će u Džennet, to je džemat.”
Ebu Davud, 4597, Hakim, 443, i kaže da je hadis ispravan
U drugom rivajetu Poslanik ﷺ kaže:
Moj će se ummet podijeliti na 73 skupine, svi će u Vatru osim jedne skupine, pitali su ashabi, koja je to skupina (koja će ući u Džennet) o Allahov Poslaniče, rekao je: To su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi’.”
Tirmizi, 2641, šejh Albani kaže da je hadis ispravan
Dakle spašena skupina je ona koja slijedi Poslanika ﷺ i njegove ashabe.
Napomena:
Kad se u hadisu kaže ‘svi će u Vatru osim jedne skupine’, to znači da im je zaprijećeno ulaskom u Vatru, jer ih njihovo skretanje od Poslanikovog ﷺ pravca odvodi u Vatru, ali ne znači da će vječno boraviti u Vatri (kao nevjernici), već da će u Vatri boraviti određeno vrijeme (koje Allah odredi), zatim će izaći iz Vatre i ući u Džennet.
Isto tako kad se kaže da će ove sekte ući u Vatru ne misli se da će svi članovi, tj. sljedbenici ovih sekti pojedinačno ući u Vatru, već se misli da će iz svake sekte jedna skupina ući u Vatru, dok će biti i onih pojedinaca koji neće nikako ući u Vatru.
To je iz razloga što se 72 sekte smatraju muslimanima, njihove novotarije (koje ih odvode u Vatru), smatraju se velikim grijesima, a pravilo kod Ehli sunneta i džemata je da će oni koji su umrli sa velikim grijesima na Sudnjem danu biti u Allahovoj milosti, nekome će Allah oprostiti a neke će uvesti u Vatru.
Zbog toga će određena skupina iz svake sekte sigurno ući u Vatru da odgore za svoje novotarije.
Isto tako što se tiče spašene skupine, koja je u hadisu spomenuta, koja će ući u Džennet (a to je Ehli sunnet i džemat), misli se da slijede put koji ih odvodi u Džennet, a to je put Poslanika ﷺ, kao što se kaže u hadisu (to su oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi), a ne misli se da će svaki pojedinac iz spašene skupine odmah ući u Džennet, tj. da niko od njih prije toga neće ući u Vatru, jer će i među njima biti onih koji će umrijeti sa velikim grijesima, pa će neki zbog toga prvo ući u Vatru, pa tek onda u Džennet.
Poslanik ﷺ kaže:
“Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: A ko će odbiti? On reče: Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.”
Buhari, br. 7280
Dakle, slijede put pokornosti Poslaniku ﷺ koji ih vodi ka Džennetu, za razliku od sekti koji ne slijede put Poslanika ﷺ , već slijede raznorazne puteve koji ih odvodi u Vatru.
Ovo je potvrđeno u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed u kojem je rekao:
Poslanik ﷺ povukao je jednu liniju rukom, zatim je rekao: ‘Ovo je Allahov ispravan put, pa je povukao više linija sa desne i sa lijeve strane. Zatim je rekao: Na svakom ovom putu stoji šejtan i poziva da se slijedi.
Potom je proučio ajet:
“I doista je ovo pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite.”
El-En'am, 153
Hadis prenosi imam Ahmed, 7/436, br. 4437; Ed-Darimi, 1/285; El-Hakim, 2/261, i ocijenio ga je ispravnim
Allahov put (koji je spomenut u hadisu), je i Poslanikov ﷺ put.
Znači, u svakom odstupanju od Poslanikovog ﷺ puta, šejtan ima udjela. Uzvišeni Allah je rekao:
“O vi koji vjerujete, prihvatite vjeru u potpunosti, i nemojte slijediti stope šejtanove.”
El-Bekare, 208
Ko su Maturidije i Ešarije?
Maturidije i ešarije pripadaju skupini sekti apologetičara (ilmul-kelam), koje za izvor vjerskih pitanja vezanih o Uzvišenom Allahu uzimaju razum.
Maturidije su sljedbenici Ebu Mensura el-Maturidija, iz mjesta Maturid u Semerkandu. On je jedan od prvaka kelamske škole (ilmul-kelam) i vođa maturidija.
Ebu Mensur el-Maturidi umro je 333. hidžretske godine.
Pogledati: Tarihut-teradžim, str. 59; El-Dževahirul-mudijje, 3/360; El-Fevaidul-behijje, str. 195
Ešarije su sljedbenici Ebu el-Hasana el-Eš'arijja i to u njegovoj drugoj fazi-periodu, nakon što je napustio mu'tezilijsku sektu.
Ebu el-Hasan el-Eš'arijj umro je 324. hidžretske godine.
Pogledati: El-Milel Ven-nihal, str. 94-103; Mezahibul-islamijjin, 1/748-487
Šta je to ilmul-kelam (apologetika)?
Nauka o kelamu (ilmul-kelam), predstavlja istraživanje islamskog vjerovanja shodno razumskim zaključcima, ili “spoznaja vjerskih ubjeđenja prema razumskim dokazima.“
Šerhul-Mekasid, od Taftanazija, 1/12.
Pogledati: Tarihul-fikril-felsefi fil-islam, str. 131
To je spoj filozofije i islama, tako da su oni koji su izučavali filozofiju (koja se bazira samo na razumu) pokušali da je prilagode islamskoj akidi (koja se uzima samo iz Kur'ana i Sunneta), razmišljajući o određenim stavovima (koji su u Kur'anu i Sunnetu jasno iskazani) na filozofski način, te su počeli o Allahu i pitanjima gajba (duhovnog svijeta) prilaziti sa strane filozofije i razuma, govoreći o Allahu ono što On nije rekao, niti Njegov Poslanik ﷺ.
Čak su govorili šta je Allahu dozvoljeno a šta nije dozvoljeno raditi, tako da su mnogi zbog toga počinili djela nevjerstva.
Ulema Ehli sunneta je zabranjivala i upozoravala na sve one koji se bave ilmul-kelamom. Ibn Abdulberr veli:
„Složni su učenjaci svih krajeva da su pobornici kelama (apologetike) novotari i smutljivci i da se ni u jednoj generaciji ne ubrajaju u učenjake.“
El-hajatul-ilmijje fi asri mulukit-tavaif fil-endelus, str. 281
Napomena:
Svaka sekta ima svoja pravila u akidi, temelje, osnove, postulate (usule), na osnovu tih temelja i kažemo da su sekta i da nisu od Ehli sunneta i džemata.
Muturidije i ešarije su dvije dosta slične sekte i njihovi temelji u akidi dosta su slični.
Temelji, pravila, osnove (usuli) ešarija i maturidija u akidi (vjerovanju)
1. Glavni izvor vjere je razum, zato daju prednost razumu nad Objavom, jer smatraju da se Allah ne može spoznati, osim putem razuma.
2. Stav da je prva obaveza šerijatskom obvezniku razmišljanje (razmatranje) ili sumnja, ili spekulacija (nezar) i smjeranje ka spekulativnom teoretiziranju, a ne tevhid i izgovaranje kelimei-šehadeta.
3. Neosnovano alegorično tumačenje ajeta (te'vil) koji govore o Allahovim atrubutima ili prepuštanje tog značenja Allahu (tefvid). Zato potvrđuju Allahu Uzvišenom samo 7 (8), osobina.
4. Stav da se ahad-predajama ne mogu dokazivati akidetska pitanja, a mutevatir predaje uglavnom neosnovano alegorično tumače.
5. Smatraju da je iman samo potvrda srcem (tasdik), bez djelovanja u praksi, zbog toga su murdžije po pitanju imana.
6. Kesb, što znači da insan ne utiče na svoja djela, već da je na neki način prisiljen da učini određeno djelo i da nema slobodnu volju (maturidije se po ovom pitanju razlikuju od ešarija).
Za koga kažemo da su maturidije ili ešarije?
Svi koji grade svoju akidu na temeljima, osnovama, pravilima, određene sekte, ili na većini tih pravila, oni i pripadaju toj sekti, međutim ukoliko bi neko prihvatio samo jedan temelj, pravilo, a odbacuje ili suprostavlja se ostalim temeljima, nije ispravno reći da takav pripada određenoj sekti.
Za takvog se kaže da ima isto mišljenje (slaže se) sa određenom sektom u određenom pitanju, temelju, pravilu ili osnovi, ali da nije pripadnik te sekte.
Dakle, ukoliko neko prihvata sve temelje, pravila, maturidijske ili ešarijske akide, ili većinu njih, za takve kažemo da su maturidije ili ešarije, usuprotnom ne.
Zato nije ispravno za Nevevija ili Ibn Hadžera i slične njima, reći da su ešarije, ili maturidije, zato što se djelimično slažu sa njima po pitanju te'vila ili tefvida pojedinih Allahovih osobina.
Za njih ulema kaže da su od Ehli sunneta i džemata, njihova akida se bazira na Kur'anu i sunnetu, a ne na razumu, ali pogriješili su po pitanju razumjevanja par osobina.
Pogledati: Šejh ibn Usejmin, Šerh erbainen-nevevijeh, str. 290
To je isto kada bi za nekog ko slijedi hanefijski mezheb, rekli da je postao šafija, jer je prihvatio jedno mišljenje iz šafijskog mezheba.
Jesu li maturidije i ešarije od ehli suneta i džemata?
Maturidije i ešarije nisu od Ehli sunneta i džemata, jer imaju svoje temelje, pravila u akidi koja se razlikuju od temelja i pravila Poslanika ﷺ, njegovih ashaba, te pravila kod Ehli sunneta i džemata. Oni su dosta bliski (slični) sekti kulabija.
Međutim ulema za njih kaže da su od svih sekti najbliži Ehli sunnetu i džematu, zato što Allahu azze vedžel, potvrđuju 7, (8), osobina, za razliku od ostalih sekti poput: mu'tezila, haridžija, sufija, džehmija… koji ne potvrđuju Allahu niti jednu osobinu i koji su se više udaljili od Poslanikove ﷺ upute i menhadža prvih generacija muslimana.
Šubha: Mišljenje da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata
Oni koji smatraju ešarije i maturidije da su od Ehli sunneta i džemata, pozivaju se na riječi šejhul-islama Ibni Tejmije, koji ih na jednom mjestu nazvao pripadnicima Ehli sunneta i džemata.
Odgovor na šubhu:
Ehli sunet i džemat ima dva značenja:
Prvo Ehli sunnet u širem značenju, a to su SUNIJE, to su svi oni koji potvrđuju hilafet Ebu Bekru, Omeru i Osmanu, ovo značenje je došlo da bi se napravila razlika između šija i sunija, i u ovom kontekstu ešarije se ubrajaju u Ehli sunnet, i ne samo ešarije nego i maturidije, kulabije, keramije, mu'tezije, sufije, murdžije.
U ovom konteksti Ibn Tejmije ubraja ešarije u Ehli sunnet.
Pogledati: Bejanu telbisudž-džehmije, 2/87
Drugo značenje je Ehli sunnet el-mahd, tj. Ehli sunnet u užem značenju, to su oni koji slijede selef i koji nemaju novotarija.
U ovom kontekstu Ibn Tejmije ne ubraja ešarije u Ehli sunnet i džemat.
Za ešarije Ibn Tejmije kaže da su od svih sekti apologetičara (mutekelimina), oni najbliži ehli sunnetu.
Pogledati: Medžmul-fetava, 6/55, En-nubuvat, 143
Rekao je Ibn Usejmin:
U Ehli sunnet ubrajaju se mu'tezile, ešarije, i svi ostali novotari koji nisu izašli iz okvira islama, ako imamo nasuprot njih rafidije (šije). Ali, ako želimo da pojasnimo stvarno značenje Ehli sunneta, onda je to selef, koji slijede sunnet i udružuju se na toj osnovi, u tom slučaju ešarije nisu od Ehli sunneta i džemata.
Eš-šerhul-mumtia, 11/306
Dakle, ako kažemo da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata onda moramo reći i za kulabije, keramije, mu'tezile, murdžije, haridžije, sufije i sve druge sekte koje nisu izašle iz okvira Islama, u tom slučaju nećemo praviti razliku između onih koji slijede sunet i onih koji slijede novotarije, između onih koji su na istini i onih koji su u zabludi, što i jeste cilj novotara.
A Poslanik ﷺ jasno je napravio tazliku između onih koji su na istini i onih koji su u zabludi, kada je rekao da su na istini oni koji slijede ono na čemu je on i njegovi ashabi.
Da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata, ne bi se maturidije pripisivale Ebu Mensuru el-Maturidiju, niti ešarije Ebu el-Hasanu el-Eš'arijju, nego bi se pripisivali selefu.
Ako murdžije nisu od Ehli sunneta i džemata, onda nisu ni ešarije niti maturidije, jer su i jedni i drugi murdžije.
Ima i onih koji kažu da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta i džemata jer pripisuju Allahu 7 odnosno 8 osobina.
Oni pripisuju 7 odnosno 8 osobina, ali te'vile ili negiraju sve ostale osobine (na stotine drugih osobina, odnosno samo Allah zna sa koliko se osobina On opisuje), u tom slučaju moramo reći i za kulabije i keramije da su od Ehli sunneta, jer su isti po tom pitanju.
Na ovakav način možemo sve sekte ubrajati u Ehli sunnet i džemat, a rezultat toga bi bio nemogućnost razlikovanja između onih koji su na istini i onih koji su u zabludi.
Zašto je bitno da znamo jesu li ešarije i maturidije od ehli suneta i džemata?
Zato što ako neko kaže ovo je stav ehli suneta i džemata, s lahkoćom prihvatamo taj stav bez dodatne provjere, a ako neko kaže ovo je stav ešarija ili maturidija a smatramo da su oni od ehli suneta i džemata onda ćemo i te stavove s lakoćom prihvatiti, a znamo da oni imaju izuzetno opasnih i velikih grešaka u akidi, na takav način možemo pasti u zabludu a da nismo toga ni svjesni.
Ali ako znamo da nisu od Ehli sunneta i džemata, onda njihove stavove nećemo nikako prihvatati, ili ćemo biti vrlo oprezni po pitanju tih stavova, na takav način ćemo se sačuvati od izuzetno opasnih grešaka u akidi.
Primjer:
Ehli sunnet kaže da je Allah azze vedžel iznad svojih stvorenja, da se uzdigao iznad Arša.
Maturidije kažu Allah je na svakom mjestu.
Ešarije kažu Allah nije izvan svojih stvorenja niti je u okviru svojih stvorenja.
Ispravno je ono što kaže Ehli sunnet, međutim ako smatramo da su ešarije i maturidije od Ehli sunneta, vrlo lahko možemo prihvatiti njihovo mišljenje koje je po ovom pitanju pogubno, ali ako smatramo da nisu od Ehli sunneta, sa lahkoćom ćemo odbiti njihovo mišljenje i spasiti se greške i dalaleta.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nam pokaže istinu istinom i da nas uputi da je slijedimo, i da nam pokaže zabludu zabludom, da nas udalji od nje i ne dozvoli da je slijedimo.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil” https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Vidi manjeDa li treba šutiti ili upozoravati na novotariju mevluda?
U zadnje vrijeme se širi mišljenje da ne treba upozoravati na novotarije i novotare, jer se time pravi sukob među muslimanima, cijepa jedinstvo ummeta i slabi njegova snaga. Kažu: preče je šutiti, prelaziti preko novotarija i pustiti ljude da svako radi ono što misli da je ispravno, jer uvijek ima nviše
U zadnje vrijeme se širi mišljenje da ne treba upozoravati na novotarije i novotare, jer se time pravi sukob među muslimanima, cijepa jedinstvo ummeta i slabi njegova snaga. Kažu: preče je šutiti, prelaziti preko novotarija i pustiti ljude da svako radi ono što misli da je ispravno, jer uvijek ima neki učenjak koji dozvoljava određenu novotariju.
Ovakvo tretiranje novotarija i ophođenja prema novotarima je velika greška i devijacija, pogotovo ako to postane metod davetskog djelovanja. Na to ukazuju sljedeće stvari:
1- Prešućivanje novotarija je oprečno šerijatskim tekstovima koji obavezuju negiranje munkera. Od tih tekstova su vjerodostojni hadisi:
„Ko od vas vidi neki munker, neka ga otkloni rukom, ako nije nije u stanju, onda jezikom, ako nije u stanju, ona srcem, …“ (Muslim). A novotarija je jedan od najvećih munkera.
„Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet“ (Tirmizi). Naređuje ummetu da se čuva novotarija i stavlja mu do znanja da je svaka novotarija dalalet.
Dovoljna su samo ova dva hadisa da bude jasno da je prešućivanje novotarija velika devijacija.
2- Prešućivanje novotarija je prevara, obmana i izdaja ummeta, jer novotarije vode u Vatru. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „A svaki dalalet vodi u Vatru“ (Tirmizi), i kaže za one koji će biti spriječeni od njegovog Havda (izvora): „Pa ću reći: O Gospodaru, moj ummet, moj ummet! Pa će biti rečeno: Ti ne znaš novine (novotarije) koje su uveli nakon tebe. Pa ću reći: Daleko bili, daleko bili“ (muttefekun alejhi).
3- Prešućivanje novotarija je od razloga brisanja i nestanka pravih istinskih obilježja vjere, jer prešućivanje novotarija vodi u njihovo širenje i javno ispoljavanje. A kada se pojave i rašire novotarije, nestane sunnet i malo ko radi po njemu. I ne samo to, nego se više ni ne pravi razlika između sunneta i novotarije, te postane kod mnogih muslimana istina batil, a batil istina. Pa ako neko negira nešto od toga, kažu: negira Allahov din i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet.
4- Prešućivanje novotarija je razlog poniženja i slabosti ummeta i prevlasti neprijatelja nad njim, jer je Allah obećao da će čuvati ummet od kazne i propasti sve dok su u njemu oni koji popravljaju stanje.
– Kaže Uzvišeni: „Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su njegovi stanovnici oni koji popravljaju (stanje)“ (Hud, 117). Koje je to propravljanje (preporod) ako ulema prešućuje novotarije?!
– Kaže Uzvišeni: „A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili“ (Džinn, 16). Da li je onaj ko čini novotarije i odbacuje sunnete od onih koji se Pravog puta drže?! A ako šuti ulema, kada će ljudi znati da su na stranputici?
– Kaže Uzvišeni: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati.“ (En-Nur, 55) Pa da li zajednica kojom vlada novotarija ispunjava šartove namjesništva na Zemlji?
– Kaže Uzvišeni: „One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i naređivati dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća“ (El-Hadždž, 41). Pa da li su oni koji prešućuju novotarije od onih koji naređivaju dobra djela, a odvraćaju od nevaljalih?
Kada su ashabi i oni koji su ih slijedili u dobru bili ustrajni na sunnetu, bez mijenjanja vjere i uvođenja novina i bez potvrđivanja novotarija koje su se pojavile, Allah ih je za kratko vrijeme učinio namjesnicima i na istoku i na zapadu kao što im je obećao. A onaj ko zna koliko su u ummetu raširene akidetske i fikhske novotarije, ne čudi se što je ponižen, podijeljen i što njime vladaju njegovi neprijatelji.
5- Prešućivanje novotarija je prekidanje ugovora kojim je Uzvišeni obavezao učene da pojašnjavaju istinu i da je ne skrivaju, i zaprijetio im je najžešćim kaznama ako istinu sakriju osim ako se pokaju, poprave i to javno ispolje.
Kaže Uzvišeni: „One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju. Izuzet će se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima ću Ja oprostiti, jer Ja sam Taj Koji prima pokajanje i milostiv sam.“ (El-Bekare, 159-160) Zar nakon ovog ajeta učeni ima hrabrosti da krije istinu a može je pojasniti, zar ima hrabrosti da poziva da se prešućuju novotarije kako bi ugodio ovoj ili onoj skupini?!
6- Oni koji razjedinjuju ummet i remete jedinstvo su upravo oni koji uvode novotarije, jer su skrenuli sa Pravog puta i izdvojili se od džemata na kojem je Ehlu sunne. Najmanje što radi onaj koji negira novotarije je poziv na vraćanje u džemat istine, pa ako odbiju oni su oni koji dijele muslimane. Zbog toga Uzvišeni obavezuje da se naređuje dobro, zabranjuje munker i poziva na hajr, zatim upozorava ummet da se ne razilaze kao što su se razišli oni prije njih. Pa ako se niko ne bio odazvao onome ko poziva u istinu, on bi jedini bio džemat, a oni koji odbiju oni su oni koji razjedinjuju.
Kaže Uzvišeni: „I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni! I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im već Jasni dokazi došli! Njima pripada kazna velika!” (Ali Imran, 104-105)
Ovo su neke štetne posljedice prešućivanja novotarija iz kojih se razumije greška tog stava, jer nema dokaza ni u Kitabu ni u sunnetu, niti u praksi selefa ummeta koji su negirali novotarije jezicima i perima, ignorisali novotare, otkrivali ljudima istinu oko toga i saburali na velikim neprijatnostima koje su imali na tom putu.
A zatim specifično za mevlud:
– Ako treba prešućivati novotariju mevluda i imati širine u tome, onda se postavlja pitanje zašto ulema na čije se znanje u akidi vraćamo, poput šejhova Muhammeda ibn Ibrahima, Abdurrahmana S'adija, Bin Baza, Albanija, Ibn Usejmina i drugih, nije šutila o tome? Ili su i oni pravili fitnu, rušili jedinstvo ummeta i bili uskogrudi jer nisu imali širine u tome?!
– Već 20-ak godina negiramo novotariju mevluda, a uprkos tome, ona je sve jača i šira, otkud sad da treba šutjeti?! Zašto nismo odmah šutjeli? U stvari, postavlja se pitanje kada smo bili na istini, kada smo negirali ili sada kada treba šutjeti?! Kontradiktornost je očigledna ili je posrijedi nešto drugo?!
– Ako ne treba preko društvenih mreža ukazivati na novotariju mevluda kad je u navišem jeku njegovo obilježavanje (naravno, uz poštovanje, sa edebom bez ružnih riječi), pa preko čega ćemo?! Ne daju nam u mesdžidima, niti na hutbama, niti nekom drugom oficijelnom vjerskom glasilu.
– Hadis „Kada se spomenu ashabi, šutite“ u najmanju ruku ne priliči da se dovodi u kontekst novotarije mevluda i kaže „Kada se spomene mevlud, šutite“, jer o onome što se desilo među ashabima treba šutjeti zbog njihovog fadla kao najbolje generacije ummeta, a mevlud je novotarija na koju je vadžib upozoriti.
– Ako treba šutiti o novotariji mevluda, jer se ulema razilazi, onda treba šutiti (ili se već šuti) oko neispravnosti eš'arijsko-maturidijske akide, Ajvatovice i drugih pećina, svih pogrebnih novotarija, učenja Kur'ana za pare, braka mute, oko akide šija-rafidija, vrsta alkohola (koje hanefije dozvoljavaju pod određenim uvjetima), kamate zbog viška i tako redom, jer su sve ovo pitanja oko kojih postoji razilaženje ili ih neko od uleme zagovara.
– Velikani ummeta koji su dozvolili mevlud, poput Ibn Hadžera, Sujutija, Sehavija, Ibn el-Hadž, Iraki, Ibn Abidin i drugi, nisu bezgriješni niti im je ovo jedina greška, a kamoli bolji od drugih velikana od prvih generacija koji nisu ni čuli za mevlud kao i potonjih učenjaka koji su jasno ukazali da je to novotarija. Ibret je u dokazu, a slijepo se slijedi samo Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam nije ubaštinio mevlud.
– Veća bi sreća trebala biti u ljubljenju istruhle cipele ashaba, četvorice imama ili autora poznatih hadiskih zbirki koji nisu mevlud učinili ibadetom nego istruhle cipele Ibn Hadžera koji greškom ohalali mevlud. Vrijednost, znanje i veličina nekog alima ne čini ga bezgriješnim niti nama opravdava da ga slijedimo u greškama.
– Razlika između menhedža selefija i ihvanija u davi je baš u tome što selefije negiraju novotarije a ihvanije prešućuju, i ne samo da prešućuju nego ih i ne smatraju novotarijama, tretiraju to upravo razilaženjem uleme. Prešućivanje novotarija je općepoznata devijacija ihvanija.
– Vrijednost selefijske dave i daija i njihov uspjeh (čak i popularnost) se prvenstveno krije u dvije karakteristike: što popravljaju akidetske devijacije i negiraju novotarije. Pa kada to ostave izjednačit će se sa drugima i izgubiti vrijednost i uspjeh.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoji je propis upućivanja dove kod turbeta, mezara?
Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja: Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha. Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom. Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uzviše
Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja:
Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha.
Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom.
Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uz ubjeđenje da se tu kod kabura prima dova.
Ovo je novotarija i djelo koje može odvesti u širk, a po nekima je mali širk.
Treće – da dovi (kod njegovog kabura) tražeći od mejita da on dovi za njega Allahu, ili da mu kaže: traži od Allaha oprost za mene i slično.
Ovo je novotarija i mali širk, a ne veliki širk koji izvodi iz islama.
Ovo je stav Ibn Tejmijje, Ibn Usejmina, Bekr Ebu Zejd, Aburrahmana el-Berraka, Muhammeda el-Munedždžida, Abulatifa Alu Šejha i Mensura es-Simarija.
Kaže Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 1/351): „Ako kaže umrlom ili odsutnom od vjerovjesnika i dobrih ljudi: dovi Allahu za mene, dovi za nas svome Gospodaru, ili traži od Allaha za nas, kao što kažu kršćani Merjemi i drugima, za ovo također, nema sumnje kod alima da nije dozvoljeno i da je od novotarija koje nije radio selef ovog ummeta“.
Kaže na drugom mjestu (Džami'ur-resail, 2/376): „A da čovjek dođe kod kabura Poslanik, sallallah ualejhi ve sellem, i kaže: traži oprost za mene, ili traži za mene od tvoga Gospodara, ili dovi za mene, ili da kaže u njegovom odsustvu: O Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve selem, dovi za mene, ili traži oprost za mene ili traži za mene od tvoga Gospodara to i to, ovo nema osnova niti je to naredio Allah, niko od poznatog selefa iz ummeta, od prve tri generacije, niti je to bilo poznato među njima …“.Također, kaže (Er-Reddu alel-ahnai, 1/149): „Kod nekih potonjih (muslimana) su uvedene u tome novotarije koje nije preporučio niko od četiri imama, poput traženja istigfara. Neki džahili su tome dodali ono što je haram ili kufr po idžamu muslimana, poput sedžde prema sobi (u kojoj je kabur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) i tavaf oko nje, i još sličnog tome o čemu nije mjesto ovdje pisati“.
Kaže šejh Ibn Usejmin: „Razlika je između traženja od mejita (umrlog) da on traži od Allaha i između traženja (od mejita) zadovoljavanje potreba. Kada traži (od mejita) zadovoljavanje potreba, onda je to veliki širk, a kada traži da dovi (traži) Allahu, onda je novotarija i dalalet.
Od toga je da kažeš kod kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: zauzimaj se za mene. Ovo je haram i novotarija. Međutim, ako kažeš: O Allahov Poslaniče, spasi me od Vatre, to je veliki širk“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Šejh Bekr Ebu Zejd pravi razliku kada osoba traži od mejita da dovi Allahu između one koja je kod kabura i one koja je daleko ili odsutna. On kaže (Tashihud-dua’, str. 500):
„Oko mes'ele traženja živog da mejit dovi Allahu za njega imaju dva oblika:
1- traženje živog od mejita, a on je daleko od njegovog kabura, da on dovi Allahu za njega.
Oko ove vrste nema razilaženja među muslimanima da je veliki širk, da je to od vrste širka kršćana u upućivanju dove Merjemi i njenom sinu, alejhisselam, i da njih dvoje znaju šta ljudi rade, shodno njihovim tvrdnjama.
2- traženje živog od mejita kod njegovog kabura da dovi Allahu za njega, poput riječi obožavaoca kaburova: o ti taj i taj, dovi Allahu za mene to i to, ili tražim od tebe da doviš Allahu to i to za mene.
Oko ove vrste nema razilaženja medžu muslimanima da je ona novotarsko posredovanje i sredstvo koje vodi u širk i upućivanje dove mrtvima mimo Allaha i odvraćanje srca od Allaha. Međutim, ova vrsta biva velikim širkom u situaciji kada onaj koji dovi umrlom želi sa time šefa'at i mušričko posredovanje kako su ga činili mušrici: mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“.
Kaže šejh Abdurrahman el-Berrak: „A kada osoba koja dovi traži od mejita da on dovi Allahu za njega, a on je blizu njegovog kabura jer je ubijeđen da ga čuje, to je novotarija i sredstvo koje vodi u širk, kao što spominje šejhul-islam Ibn Tejmijje na nekoliko mjesta“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, na pitanje o propisu traženja šefa’ata ili dove od umrlog, odgovorio je sljedeće: “Nije dozvoljeno tražiti dovu ili šefa’at od mejita, naročito kod kabura, jer kod njega bude više vezan za njega. Ovo je od novotarija i od puteva koji vode u širk I traženja od nekoga mimo Allaha. Često se dođe u stanje velikog širka koji izvodi iz vjere, a ovo se mnogo dešava kod ovih jer su jako vezani za mejita”.
(https://islamqa.info/ar/153666)
Također, šejh Abdullatif Alu Šejh ovu vrstu dovljenja mejita naziva novotarijom za koju nema dokaza.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Lično sam razgovarao o ovoj mes’eli sa šejhom Mensurom Es-Simarijem, on je na stavu da to nije veliki širk zbog ubjeđenja onog koji dovi da ga mejit čuje. On smatra da je ovo novotarija i mali širk koji ne izvodi iz islama.
Skupina učenjaka, među kojima su Bin Baz i Salih Fevzan, smatraju da je ovo veliki širk koji izvodi iz islama. Njihov argument je da ovo ulazi u opće značenje ajeta u kojem se opisuje mušričko posredovanje: „Mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“ (Ez-Zumer, 3).
Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je prva skupina učenjaka, tj. da je ovo novotarija i mali širk, zbog obrazloženja kojeg su naveli.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeJE LI DOZVOLJENA UPOTREBA SLIKA ŽIVIH BIĆA?
Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom (telefonom, kamerom i slično), je pitanje koje se potpuno razlikuje od samog crtanja i slikanja koji su zabranjeni na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa. Prenosi Ibn Hadžer u "Fethuviše
Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom (telefonom, kamerom i slično), je pitanje koje se potpuno razlikuje od samog crtanja i slikanja koji su zabranjeni na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa.
Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:
Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (naravno, iz ovoga se izuzimaju lutke).
Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe:
Prvo – opća dozvola koju dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došao izuzetak za dozvoljenu upotrebu slika: “Osim slike na odjeći”.
Drugo – opća zabrana na koju ukazuju hadisi u kojima je došla zabrana slikanja u općem smislu.
Treće – ako je ono što ima dušu naslikano u svom potpunom izgledu onda je upotreba tih slika haram, a ako je naslikano bez glave ili u pojedinačnim dijelovima onda je dozvoljena upotreba. A ovo mišljenje je po njemu (po Ibnul-Arebiju) najispravnije. Dokaz za njega je hadis koji bilježi Nesai u kojem je došlo da Džibril, alejhi selam, nije htio da uđe u kuću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je na zavjesi bila slika a onda je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da odsiječe glave na slikama ili da od njih napravi šilte na kome će se sjediti, i dodao je da meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Četvrto – ako slika nije okačena i obješena onda je dozvoljena njena upotreba a u suprotnom nije dozvoljeno. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod
Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Hadis je mutefekun alejh.
Zatim Ibn Hadžer pravi spoj između trećeg i četvrtog mišljenja i navodi dokaz koji to podupire, tj. gore spomenuti hadis kojeg bilježi Nesai.
A šejh Usejmin kada je upitan o upotrebi slika onoga što ima dušu podijelio je te slike na pet vrsta i za svaku od njih naveo šerijatski propis i dokaz.
Prva vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) s namjerom veličanja onog što je naslikano, poput slika kraljeva, predsjednika, ministara, učenjaka i slično, njihova upotreba u ovakvom obliku je haram.
Druga vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) ali kao uspomene, poput slike prijatelja, djece, roditelja i slično, njihova upotreba je takođe haram.
Treća vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) radi ukrasa poput slika na zavjesama, zidovima i slično, upotreba ovih slika je takođe haram.
Četvrta vrsta – slike kojima se ne pridaje značaj (na način da se okače i vješaju) poput slika na tepisima, posteljini, šiltetima, dekama i slično. Upotreba ovih slika po većina učenjaka, kako prenosi Nevevi, je dozvoljena.
Peta vrsta – slike koje je teško ili skoro nemoguće izbjeći, poput slika u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično, a za kojima musliman ima potrebu zbog njihove koristi. Upotreba ovih sredstava je dozvoljena sa slikama koje su u njima ili na njima zbog nemogućnosti da se izbjegnu.
Prenosi Bejheki u svom Sunnenu da je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Slika je glava, pa kada se otkloni glava onda to nije slika”, a šejh Albani je ovaj rivajet ocijenio vjerodostojnim. Takođe, isto ovo se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i Ikrime. A imam Ahmed je rekao: “Slika je glava”, a kada bi htio da uništi sliku obrisao bi glavu.
Iz svega spomenutog se može rezimirati otprilike onaj stav koji je zauzeo Ibn Hadžer, a to je da slike na kojima je naslikano ono što ima dušu (ljudi, meleci, životinje, džini) nije dozvoljeno vješati (na zid, ormar i slično) radi veličanja, uspomene ili ukrasa, a ako je ono što je naslikano u potpunom svom izgledu, onda ih takođe nije uopće dozvoljeno upotrebljavati. Dozvoljena je upotreba onog što je naslikano ako mu je obrisana glava (ili lice, tj. oči, nos i usta) ili ako su te slike naslikane na onome po čemu se gazi ili sjedi. Iz zabrane korištenja slika, kao što navodi šejh Usejmin, se izuzimaju slike za dokumente i slike u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično zbog nužde i nemogućnosti da se izbjegnu.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com/
Vidi manjeHoćemo li prekinuti učenje Kur'ana ako počne ezan da uči?
Alejkumuselam. Ako osoba uči Kur'an, a mujezin zauči ezan, bolje je da prekine učenje i da ponavlja za mujezinom, jer na taj način praktikuje hadis u kojem stoji: „Kada čujete mujezina, ponavljajte za njim.“ (Muslim) Rekao je imam Nevevi: „Ako čuje mujezina, prekinut će učenje i ponavljati za mujeziviše
Alejkumuselam.
Ako osoba uči Kur'an, a mujezin zauči ezan, bolje je da prekine učenje i da ponavlja za mujezinom, jer na taj način praktikuje hadis u kojem stoji: „Kada čujete mujezina, ponavljajte za njim.“ (Muslim)
Rekao je imam Nevevi: „Ako čuje mujezina, prekinut će učenje i ponavljati za mujezinom, a nakon toga će nastaviti čitati…“
Rekao je šejh Ibn Baz: „Ako neko čita Kur'an, i zauči ezan, tada je sunnet ponavljati za mujezinom…“
Rekao je šejh Usejmin: „Iako je učenje Kur'ana u općem smislu bolje od učenja zikra, ipak je u tom slučaju bolje ponavljati za mujezinom, jer je zikr u svome vremenu i mjestu, bolji od učenja Kur'ana koje nije ograničeno vremenom, dok je ponavljanje za mujezinom ograničeni zikr koji traje samo tokom učenja ezana.“
https://islamqa.info/ar/answers/149053/%D8%A7%D8%AC%D8%A7%D8%A8%D8%A9-%D8%A7%D9%84%D9%85%D9%88%D8%B0%D9%86-%D8%A7%D9%81%D8%B6%D9%84-%D9%85%D9%86-%D9%82%D8%B1%D8%A7%D8%A1%D8%A9-%D8%A7%D9%84%D9%82%D8%B1%D8%A7%D9%86
Vidi manjeKoliko rekata sunneta ima podne namaz?
Bilježi se da se podnevski sunneti sastoje od dva rekata, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prije i poslije podnevskog farza klanjao dva rekata. Također, prenosi se da je i prije i poslije podnevskog farza klanjao po četiri rekata. Rekao je: "Ko bude klanjao četiri reviše
Bilježi se da se podnevski sunneti sastoje od dva rekata, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prije i poslije podnevskog farza klanjao dva rekata.
Također, prenosi se da je i prije i poslije podnevskog farza klanjao po četiri rekata.
Rekao je: “Ko bude klanjao četiri rekata prije podnevskog farza i četiri rekata poslije podnevskog farza, Allah će njegovo tijelo zabraniti džehennemskaj vatri.”
Vrijednost četiri rekata prije podnevskog farza: Ebu Eijub, radijallahu anhu, primijetivši da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustrajno klanja ova četiri rekata, upitao ga je o tome, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “To je trenutak kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se ka njima uzdigne dobro djelo. “430
Nakon podnevskog farza, Poslanik je klanjao dva rekata u svojoj kući.
Prenosi se da je i prije podnevskog farza klanjao četiri rekata u svojoj kući.
Nakon svaka dva rekata predavao je selam, što je potvrđeno hadisom: “Noćni i dnevni namazi su dva po dva .. “431
Ako se izostave podnevski sunneti, onda se naklanjavaju nakon farza, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljena četiri rekata podnevskih sunneta naklanjavao poslije farza.
Naklanjavanje podnevskih sun-sunneta (sunneti poslije farza) nakon ikindija-namaza, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljena dva rekata sunneta nakon podnevskog farza – koje nije klanjao zbog zaokupiranosti nečim- naklanjao nakon ikindija-namaza.
Dozvoljeno je klanjati sva četiri rekata zajedno sa jednim selamom, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tako postupao.
430 Sahih li gajrihi: Buharija u Tarihu kebir (2403), Ahmed (23029), Taberani u Kebiru (4038), Ibn Hi b ban u Sika tu (4384). Pogledati: El-‘Ile/ od Darekutnija (1027).
431 Sahih bez spomena dnevnih namaza: Ahmed (4776, 5101), Ebu Davud (1295), Tirmizi (597), Nesai (1666). Ibn Madže (1322), Ibn Hibban (6/206), Ibn H uzej me (2/214). Osnova mu je u dva Sahiha. Pogledati: Sahihui-Džami'i (3831) i Temamul·minne, 239. str. Tirmizi je rekao: “Vjerodostojno je ono što prenose pouzdani prenosioci od Ibn Omera koji ne spominju dnevne namaze.” Darekutni je rekao: “U spomenu dnevnih namaza je greška.” Nesai i Ha kim kažu: “Greška.” Među onima koji su dodatak dnevnih namaza ocijenili slabim jesu i: Ibn Seid, Tirmizi, Nesai i Ibn Tejmijje, dok šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, kategorički tvrdi da je hadis potvrđen i vjerodostojan pozivajući se na istu ocjenu od strane imama Buharije, rahmetullahi alejhi, koju je prenio imam Bejheki u svome Sunenu (2/487) ili (2/686). Pogledati: Eš-Šerh elmumti’ ‘ala Zadi/-mustakni'i (4/77).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni