Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
UČENJE ZA UMRLE
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigviše
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.
Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)
Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)
Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“ I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)
Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo.
Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:
1– Dova drugih muslimana za njega
Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)
2– Napaštanje posta kojeg nije ispostio
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij“. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)
Napomena: a) Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.
b) U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.
c) Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.
d) U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)
3– Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobe
Sa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)
4– Obavljanje hadždža za umrlu osobu
Ukoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)
5– Sve što učini dobro dijete od dobrih djela
Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)
6– Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrti
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.) Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)
Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti. Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li će žena biti sa svojim mužem u Džennetu
Da, žena će u Džennetu biti sa svojim suprugom, pa čak i sa svojim sinovima i kćerkama, pod uslovom da su bili muslimani. To potvrđuju riječi Uzvišenog: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti –više
Da, žena će u Džennetu biti sa svojim suprugom, pa čak i sa svojim sinovima i kćerkama, pod uslovom da su bili muslimani. To potvrđuju riječi Uzvišenog: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sam čini.“ (Et-Tur, 21)
Meleki “hameletul-arš” (meleki koji nose arš – prijestolje Allaha, dž. š.), mole Allaha, dž.š., riječima: “Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.” (Gafir, 8)
Ibn-Kesir, Allah mu se smilovao, u tefsiru ovoga ajeta kaže: “Što znači: Sastavi ih skupa kako bi se radovali zbog toga što su jedni pored drugih, kao što veli Uzvišeni: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti…“ Tj. učinićemo da svi budu na istom stepenu kako bi se radovali. Neće se umanjiti nagrada onome ko je na višem stepenu da bi bio poput onoga na nižem, nego će Allah onoga ko je na nižem stepenu, iz Svoje dobrote, podići da bude ravan onome ko je uradio mnogo dobrih djela.
Se’id b. Džubejr, r.a., kaže: “Kada vjernik uđe u Džennet, upitaće za svoga oca, sina i brata – gdje su oni? Biće mu odgovoreno: ‘Nisu radili dobra djela koliko si ti.’ Tada će reći: ‘Radio sam za sebe i za njih,’ te će Uzvišeni njegovu familiju uzdići na njegov stepen kako bi bili zajedno.” (Ibn-Kesir, Tefsirul-Kur’anil-`Azim, 4/73)
Zar možemo pomisliti da će oni kojima je Allah propisao Džennet i odstranio od njih svaku lošu osobinu izabrati razdvojenost pored mogućnosti da žive skupa?! U slučaju da se djevojka ne uda na dunjaluku, Allah će joj podariti onoga koji će joj se svidjeti, jer se uživanje ne svodi samo na muški rod, nego je i za žene i za muškarce. Jedan od užitaka jeste i bračni život. (Ibn-Usejmin, Medžmu’ul-fetava, 2/53) U Džennetu nema neudatih kao ni neoženjenih, a Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: Muhammed Salih Munedždžid
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Potiranje po cipelama/čarapama prilikom uzimanja abdesta
Ve alejkumu-s-selam! Preferirajuće mišljenje je da je dozvoljeno općenito potirati po čarapama, pa čak i bile tanke, jer ovaj se uslov (da su čarape debele) nigdje ne spominje, nego to je analogno uspoređeno sa kožnim mestvama. Ovo mišljenje (da je dozvoljeno potiranje) zastupaju: ibn Hazm, ibn Tejmviše
Ve alejkumu-s-selam! Preferirajuće mišljenje je da je dozvoljeno općenito potirati po čarapama, pa čak i bile tanke, jer ovaj se uslov (da su čarape debele) nigdje ne spominje, nego to je analogno uspoređeno sa kožnim mestvama. Ovo mišljenje (da je dozvoljeno potiranje) zastupaju: ibn Hazm, ibn Tejmije, Usejmin i Šinkiti i dr., na osnovu slijedećih dokaza:
a) Mugire b. Šu’be kaže da se je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) ‘
b) Ezrek b. Kajs je rekao: ”Vidio sam Enesa b. Malika kada je izgubio abdest kako pere lice, ruke i potrao po čarapama od vune, pa sam rekao: da li si potrao po njima? ”One su mestve, ali od vune.” reče on. (Bilježi ed-Dulabi u el-Kina. Šejh Ahmed Šakir je ocijenio ovu predaju vjerodostojnom) U ovoj predaji Enes, radijallahu anhu, pojasnio da su mestve širi pojam i ne odnose se samo na one od kože.
c) Pouzdano se prenosi da je 11 ashaba potiralo po čarapama, poput: Omera, njegovog sina Abdullah, Alije, ibn Mesuda, Enesa, radijallahu anhum edžmein, i dr.; i poznato je da im se nije niko po tom pitanju suprostavio.
d) Ebu Bekr el-Arabi kaže: ”Čuo sam Omera, radijallahu anhu, da kaže: ”Potiranje po čarapama je kao potiranje po kožnim mestvama.”’ (Musannef ibn Ebi Šejbe)
Što se tiče oblačenja čarapa na čarape i propis njihovog potiranja možemo svesti na slijedeće situacije:
1) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa, pa kada izgubi abdest, da potare po gornjim čarapama.
2) Da se abdesti i obuje čarape preko čarapa pa kada izgubi abdest da potare po gornjim čarapama i onda nakon nekog vremena skine gornje čarape, dozvoljeno mu je da potare po donjim čarapama jer je te obuo dok je bio pod abdestom.
3) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa pa kasnije, nakon nekog vremena, dok je još pod abestom, obuje druge čarape preko prvih, kada bude ponovo uzimao abdest, dozvoljeno mu je da potare po kojim hoće čarapama (ili prvim ili drugim).
4) Da se abdesti i obuje jedan par čarapa i po njima potare pa nakon toga obuje drugi par čarapa preko prvih, pa ako ih je obuo pod abdestom, ispravno je da potire po gornjima zato što ih je obuo dok je imao abdest, ali ako potare po prvima pa izgubi abdest i onda obuje drugi par čarapa preko prvih, dok je bez abdesta, ispravno je da potire po donjim čarapama.
Što se tiče potiranja po obući, Mugire b. Šu’be kaže da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio i potrao po čarapama i obući.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed. Šejh Albani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom) Na osnovu ove vjerodostojne predaje dozvoljeno da se potire po obući ukoliko su se obule na čarape i ako potare po obući onda vrijede isti propisi kao kod oblačenja čarapa preko čarapa. A Allah zna najbolje!
Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Nedoumice oko kontracepcijskih sredstava?
Ono što muslimani trebaju jeste da uvećavaju potomstvo koliko god je to moguće, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na to skrenuo pažnju riječima: ”Ženite se sa umiljatim i plodnim ženama, jer ću se ja vašim brojem nadmetati na Sudnjem danu (sa drugim narodima).” Mnoštvo potomstva vodi ka umnožavanju ummviše
Ono što muslimani trebaju jeste da uvećavaju potomstvo koliko god je to moguće, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na to skrenuo pažnju riječima: ”Ženite se sa umiljatim i plodnim ženama, jer ću se ja vašim brojem nadmetati na Sudnjem danu (sa drugim narodima).” Mnoštvo potomstva vodi ka umnožavanju ummeta, a u mnoštvu ummeta je njegovo dostojanstvo, kao što Uzvišeni Allah, spominjući svoje dobročinstvo prema Izraelcima, kaže: ”…i učinit ćemo vas brojnijim.” (El-Isra, 6.) A Šuajb je rekao svome narodu: ”I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio.” (El-Araf, 86.)
Niko ne može negirati to da je brojnost ummeta uzrok njegovog dostojanstva i moći, suprotno onome što imaginiraju ljudi lošeg mišljenja, koji smatraju da je mnoštvo ummeta uzrok njegovog siromaštva i bijede. Ako se ummet umnoži, osloni na Uzvišenog Allaha i vjeruje u Njegovo obećanje: ”Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani”(Hud, 6), Allah će mu olakšati i dati iz Svoga obilja. Na osnovu ovoga postoji jasniji odgovor na postavljeno pitanje.
Žena ne može upotrebljavati pilule protiv trudnoće, osim uz dva uvjeta:
1. da postoji za to potreba (opravdan razlog), kao da bude bolesna i ne može zdravstveno podnijeti trudnoću svake godine, ili da bude previše mršava ili da postoje neke druge smetnje koje bi joj naškodile ako bi ostajala trudna svake godine;
2. da muž dozvoli ženi konzumiranje ovih pilula jer on ima pravo na djecu, a mora se konsultovati i ljekar u vezi s tim: da li su te pilule štetne ili ne. Kada se ispune ova dva uvjeta, onda nema smetnje da se konzumiraju ove pilule, ali da to konzumiranje ne sprečava trudnoću zauvijek jer bi to značilo prekidanje potomstva. Što se tiče drugog dijela pitanja, odgovor na njega bio bi sljedeći: U osnovi, nije moguće ograničavati potomstvo, jer Allah, dž. š., određuje kada će koja žena ostati trudna. Zatim, kada bi se čovjek ograničio na određeni broj djece, može se desiti neka nesreća koja za jednu godinu oduzme živote sve djece i čovjek ostane bez njih i bez potomstva. Precizno rečeno, ograničavanje potomstva je nešto što je strano Šerijatu, ali je sprečavanje začeća uvjetovano nuždom, kao što je predhodno rečeno u odgovoru na prvo pitanje.
Što se tiče trećeg dijela pitanja, a odnosi se na bezrazložno ejakuliranje izvan rodnice prilikom snošaja, ispravan stav učenjaka je da to nije grijeh. To se temelji na riječima Džabira, r.a.: “Mi smo prilikom snošaja (sa našim suprugama) ejakulirali izvan rodnice, a Ku’ran je objavljivan.” Tj. to je bilo u vrijeme Vjerovjesnika s.a.v.s.
Da je ovaj postupak zabranjen, Allah, dž.š. bi ga zabranio. Učenjaci, međutim kažu da čovjek ne može ejakulirati izvan rodnice u slučaju slobodne žene (suprotno od robinje) bez njene dozvole. To znači da čovjek ne može to uraditi u slučaju svoje supruge koja je slobodna žena, jer i ona ima pravo na djecu. Zatim, takvim postupkom se uskraćuje ženi potpuni užitak jer se on posiže tek nakon ejakulacije. Stoga, može se reći da u slučaju ženinog neodobravanja ejakuliranje izvan rodnice, njoj se uskraćuje potpuni užitak kao i moguće potomstvo. Zbog navedenog, ovaj postupak smo uvjetovali ženinom dozvolom.
Na pitanje odgovorio: Šejh Ibn-’Usejmin
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Ko uzima duše životinja i gdje idu poslije?
Hvala pripada Allahu. Allah, subhanehu ve te'ala, govori nam da Melek smrti uzima duše Ademovih sinova (ljudi), On kaže: "Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.'"[Prijevod značenja Es-Sedžde, 32:11] Što se tiče duša ptica i životiviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeAllah, subhanehu ve te'ala, govori nam da Melek smrti uzima duše Ademovih sinova (ljudi), On kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.'”[Prijevod značenja Es-Sedžde, 32:11]
Što se tiče duša ptica i životinja, nema šerijatskog teksta u Kur'anu niti u vjerodostojon sunnetu koji govori o tome, shodno onome što mi znamo. Nego, ono što se prenosi po tome pitanju jeste hadis koji nije vjerodostojan. Uabilježio ga je El-‘Akili u Ed-Du'afa. “Životni vijek svih životinja, uši, buhe, skakavci, konji i magarci, svi oni, stoka i tako dalje, njihov životni vijek je povezan sa njihovim činjenjem tesbiha. Kada prestanu čini tesbih, Allah uzima njihove duše, i Melek smrti nema ništa sa time.” Šejh Albani kaže za njega u Es-Silsileh Ed-Da'ifeh, da je izmišljen.
Tako da su neki učenjaci rekli da je Melek smrti taj koji uzima duše svih stvorenja, dok su drugi rekli da je Allah taj koji im uzima duše i čini da im život prestane.
Vidjeti: El-Kurtubi, Et-Tezkireh, str. 75; El-Fevakih Ed-Devanim , 1/100.
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je stava da je pitanje o tome nepotrebno. On, je bio upitan: “Je li Melek smrti taj koji je zadužen da uzima duše životinja?”
On je odgovorio:
“Šta bi ti mislio ako bi ti ja rekao da je Melek smrti taj koji je zadužen da uzima duše životinja; kakve koristi imaš od te informacije? Da li su ashabi pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi toga, a oni su bili više abmiciozni u traženju znanja, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio u mogućnosti da odgovori više nego ostali, i ipak oni to nisu pitali? Štoviše Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: ‘Reci: ‘Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.” [Prijevod značenja Es-Sedžde, 32:11]. On (Melek smrti) je zadužen da uzima duše Ademovih sinova; što se tiče duša stvorenja mimo Ademovih sinova, ništa nije potvrđeno. A Allah zna najbolje.
Ali najvažnija stvar koju treba reći kao odgovor na pitanje jeste da čovjek ne treba pretjerivati (u postavljanju pitanja). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ko god bude išao u krajnost sa svojim govorom je propao.’ Tako da nemoj pitati za stvari od kojih nemaš koristi. Tako mi Allaha, da je bilo ikakve koristi u tome da se zna da li Melek smrti uzima duše ostalih stvorenja, Allah, subhanehu ve te'ala, bi nam to rekao, u Kur'anu ili u sunnetu, ili bi Allah dao da neko o tome upita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jer su se ashabi radovali kada dođe beduin iz pustine da upita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto što su se oni stidili da pitaju.
Poenta je, za tebe i svakog ko sluša, da je preveliko ulaženje u ovakva pitanja pogrešno, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko god ide u krajnost (u njihovom govoru i djelima) je propao.’ A drugom prilikom je rekao: ‘ Oni koji idu u krajnost (u njihovom govoru i djelima) su propali, oni koji idu u krajnost (u njihovom govoru i djelima) su propali, oni koji idu u krajnost (u njihovom govoru i djelima) su propali,’ tri puta. U pogledu takvih pitanja koja se tiču nevidljivog, trebaš uzeti ono što je potvrđeno a ostaviti ono što nije spomenuto… Što se tiče pitanja u vezi nevidljivog, trebamo uzeti ono što je potvrđeno, a ostalo, ne trebamo govoriti o tome; da je to bilo od važnosti za nas, ili da je bilo neke koristi u poznavanju toga, Allah bi to pojasnio. Allah, subahnehu ve te'ala, je rekao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
‘A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.’[Prijevod značenja En-Nahl, 16:44]
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavio ništa što nam je trebalo a da to nije pojasnio.”
Lika El-Bab El-Meftuh, 11/146.
Drugo:
Što se tiče sudbine životinjskih duša, prenosi Abdurrezak u svome Musannefu, od Ibn Džubejra, i Bejheki u El-Be'as-u od Ebu Hurejre, da je rekao u vezi ajeta: “Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.” [Prijevod značenja El-En'ām, 6:38]: “Sve životinje će biti sakupljene na Sudnem danu, životinje, zvijeri, ptice, sve. Pa će Allahova pravda toga dana biti tolika da će Allah poravnjati račune između životinje sa rogovima i one koja nije imala rogove. Onda će On reći: ‘Budite prašina,’ a u tom trenutku će nevjernik reći: ‘Da sam, bogdo, zemlja ostao!’ [Prijevod značenja En-Nebe’, 78:40]”
Vidjeti: Tefsir Ibn Kesir, 3/255.
Šejh Albani kaže u Es-Silsileh Es-Sahiha (4/466): “Ovo je zabilježio Sujti u Ed-Dur El-Mensur (6/310), ali nije rekao ništa o njegovom senedu a što ineče radi (da kaže o senedu op. pre.). Prema Ibn Džeriru (30/17) on je kavijj (jak).”
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/119652
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li je vjeridba propisana u islamu?
Zahvala Allahu, Vjeridba, prema šerijatu, podrazumjevaju da čovjek pita ženu da se uda za njega. Stav učenjaka je da je vjeridba propisana za onoga ko želi da se oženi. Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja, kaže: ''I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi... '' (prijeviše
Zahvala Allahu,
Vjeridba, prema šerijatu, podrazumjevaju da čovjek pita ženu da se uda za njega. Stav učenjaka je da je vjeridba propisana za onoga ko želi da se oženi. Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja, kaže:
”I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi… ”
(prijevod značenja sure El-Bekare, 235)
i prenešeno je da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerio sa Aišom. (El-Buharija, En-Nikah, 4793.) U Sahihu se također navodi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerio sa Hafsom. (El-Buharija, En-Nikah, 4830.)
No u šerijatu ne postoji posebna praksa koja se mora pratiti kada je u pitanju vjeridba. Ono što neki od muslimana čine, najavljivanje vjeridbe, proslava i razmjena poklona, sve to potpada u stvari (običaje ) koje su u principu dozvoljene, i nijedan od njih nije haram osim onih na koje šerijat ukazuje da su haram- što uključuje razmjenu prstenova između zaručenog para, običaj koji je u arapskom poznat kao ”dublah”. Ovaj običaj je u suprotnosti sa šerijatom iz sljedećih razloga:
Neki ljudi misle da će ti prsteni povećati ljubav između supružnika i da će imati uticaj na njihov odnos. Ovo je vjerovanje neznalica (džahila) i povezano je sa nečim što nema nikave osnove u šerijatu i što nema nikakvog smisla.
Ovaj običaj uključuje oponašanje nemuslimana kao što su kršćani i drugi. To nije muslimanski običaj uopšte. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio na to kada je rekao: ”Vi ćete doista slijediti praksu onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa i kad bi pa kada bi oni ušli u gušterovu rupu– i vi biste sigurno za njima šuli.” Rekosmo: ”O Allahov Poslaniče, jesu li u pitanju jevreji i kršćani?” Poslanik reče: ”Ko bi drugi do oni!?” (bilježi El-Buharija, el-I’tisam bi-l-Kitab we-s-Suneh, 6889; Muslim, el-‘Ilm, 6723.)
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao : ”Ko ponaša jedan narod ,njemu i pripada.” (bilježi Ebu Davud, el-Libas, 4031; a šejh el-Albani ga je ocjenio sahih u Sahih Ebi Davudu, 3401.)
Ovaj događaj se odvija prije bračnog ugovora , i u tom slučaju muškarcu nije dozvoljeno da stavi prsten na ruku njegove zaručnice, jer je ona za njega strankinja (on nije njen mahrem), i nije još uvijek postala njegovom suprugom.
Na kraju, citirat ćemo riječi šejha Ibn Usejmina, neka je Allahova milost na njega, o ovom pitanju:
” ”Dublah” je riječ koja se odnosi na zaručnički prsten. U osnovi nema ništa loše u prstenju (tj. oni su dozvoljeni), osim ako nisu propraćeni određenim vjerovanjima, kao što neki ljudi to čine kada napišu svoje ime na prstenu koji daju zaručnici, i žena napiše svoje ime na prstenu koji daje svom zaručniku, vjerujući da će to osigurati, čuvati vezu između supružnika. U ovom slučaju ”dublah” ili zaručnički prsten je haram, jer se veže za nešto što nema osnove u šerijatu i što nema smisla. Isto tako, nije dozvoljeno za čovjeka da stavi prsten na ruku žene, jer ona još uvijek nije njegova supruga, tako da je ona još uvijek strankinja za njega (tj. on nije njen mahrem); ona nije njegova supruga sve dok se bračni ugovor ne okonča. ”
El-Fetava el-Džami'ah li-l-Mereh el-Muslimeh, 3/914.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/20069
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeRazilaženje supružnika u pitanjima u kojima su se učenjaci razišli – Kako postupiti?
Hvala pripada Allahu. Žena se mora pokoravati mužu osim ako je u pitanju grijeh, ako je to šteta za nju ili će joj to oduzeti njena prava, u tom slučaju neće mu se pokoriti. Što se tiče pitanja po kojim su se učenjaci razišli, pa supruga slijedi jedno mišljenje a muž drugo, pa joj on naredi da uradiviše
Hvala pripada Allahu.
Žena se mora pokoravati mužu osim ako je u pitanju grijeh, ako je to šteta za nju ili će joj to oduzeti njena prava, u tom slučaju neće mu se pokoriti.
Što se tiče pitanja po kojim su se učenjaci razišli, pa supruga slijedi jedno mišljenje a muž drugo, pa joj on naredi da uradi nešto što je u suprotnosti sa onim što ona vjeruje da je više ispravno, odgovor zavisi oko pitanja o kojem se radi.
Ako to ima veze sa nekih određenim propisom ili se tiče njenog ibadeta -bilo da je obavezni ili preporučeni- i da to ne utječe na prava muža, i da kada ona to radi ne rezultira lošim ophođenjem prema njemu, onda ona ne mora uraditi ono u što nije ubjeđena, ako joj njen muž kaže da to uradi. Primjer toga jeste zekat na zlato. Ako je ona ubjeđena da je obaveza dati zekat na zlato iako se koristi kao nakit -što je ispravnije mišljenje- onda ona nije obavezna da se pokori mužu ako joj kaže da ne daje zekat na zlato, iz njenog imetka, ako on slijedi stav da se ne treba dati zekat na zlato koje se koristi kao nakit.
Šejh Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Neki muževi sprječavaju svoje supruge da daju zekat na nakit na osnovu drugog slabog mišljenja – koje smo spomenuli iznad. Ovo je haram (zabranjeno); nije dozvoljeno mužu, ocu ili bratu da spriječi nekoga ko želi da dadne zekat na svoj imetak, tako da žena u ovom slučaju neće poslušati muža i mora dati zekat, nezavisno od toga šta on govori, jer je pokornost Allahu iznad pokornosti mužu, a njen muž je neće moći sačuvati od Allahove kazne na Sudnjem danu. Tako da, na primjer, ako njen muž kaže: ‘Ovo je pitanje oko kojeg su se fakihi razišli i ja ne mislim da je to obaveza,’ ona mu treba odgovoriti: ‘Ti imaš svoj stav i ja imam svoj; ja nemogu ne dati zekat, jer je prema stavu koji slijedim to obaveza.’ U ovom slučaju mu mora biti nepokorna a pokorna Allahu. Ako ona kaže: ‘Bojim se da će se naljutiti,’ na to imaju dva odgovora:
Kažemo: pusti ga da se ljuti jer njegova ljutnja nije ništa u poređenju sa Allahovim zadovoljstvom.
Kažemo: budi mudra sa njim, tj. plati zekat na način da on ne zna. Tako da ćeš ispuniti obavezu davanja zekata i bićeš sigurna od muževe ljutnje.
Ali što se tiče ovog pitanja kažemo mužu: Boj se Allaha! Sve dok tvoja supruga smatra to obaveznim, nije ti dozvoljeno da je sprječavaš da dadne zekat. Isto se odnosi na očeve, ako kažu svojim kćerkama: ‘Nemoj davati zekat jer ja mislim da to nije obaveza.’ Ona ima pravo da kaže: ‘Neću da slušam i da se pokoravam, jer je slušanje i pokoravanje za Allaha i Njegovog Poslanika.’ Ali ako se boji da će se naljutiti na nju -jer su neki ljudi slabe pameti i vjerske dosljednosti- onda može to uraditi mudro – dati zekat bez da oni za to znaju.”
Dželsetu Ramadijeh, 1412 h.g; pitanje broj 5.
Drugi primjer koji ima veze sa načinom klanjanja, kao na primjer način spuštanja na sedždu, da li prvo na ruke ili na sedždu, ili vezivanje ruku na pojasu nakon ruku'a. U ovom slučaju žena nije obavezna slijediti mišljenje svoga muža ako se razilaze, osim ako misli da su oba mišljenja iste težine ili ako bude ubijeđenja u njegovo mišljenje.
Ako to pitanje ima veze sa dobrovoljnim ibadetima ili pokornosti koja utiče na njegova prava, onda joj nije dozvoljeno da ih radi, štoviše to joj je zabranjeno, kao što je slušaj praktikovanja dobrovoljnog posta bez njegove dozvole, ili izlaženje iz kuće radi održavanja rodbinskih veza ili dozvoljenih posjeta bez njegove dozvole, jer ako to uradi ona njemu uskraćuje njegova prava,a ona nije griješna ako to ne radi (dobrovoljna djela), štoviše biće nagrađena zbog pokornosti svome Gospodaru tako što daje svome mužu njegova prava i što izbjegava da to čini radi njega.
Ibn Kudame, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“On ima pravo da je spriječi da obavi dobrovoljni Hadždž i da uđe u ihrame za njega, i po ovom pitanju nema razilaženja među učenjacima. Ibnu-l-Munzir je rekao: ‘Svi učenjaci od kojih smo učili se jednoglasno slažu da muž ima pravo da spriječi svoju suprugu da obavi dobrovoljni Hadždž, jer je to dobrovoljno djelo koje utječe na muževa prava, pa njen muž ima pravo da je spriječi od toga, kao na primjer itikaf. Ako joj dadne dozvolu, ima pravo da se predomisli sve dok nije stupila u ihrame za Hadždž, on nema pravo da promijeni svoje mišljenje i da je natjera da izađe iz ihrama, jer početak obavljanja Hadža čini njegovo upotpunjavanje obaveznim.'”
El-Mugni, 3/572.
I rekao je, rahimehullahu te'ala, oko toga da joj muž zabrani da posjeti roditelje kada su bolesni:
“Muž ima pravo da je spriječi da izlazi iz njegove kuće za nešto što treba da uradi, bilo da želi da vidi roditelje, ili da ih posjeti kada su bolesni, ili da ode na dženazu nekome od njih. Ahmed je rekao u vezi žene koja ima muža i bolesnu majku: ‘Poslušnost mužu kod nje je na većem stepenu od poslušnosti majci, osim ako joj on dadne dozvolu.
Jer je poslušnost mužu obavezna, dok posjeta bolesnika nije, tako da nije dozvoljeno ostaviti ono što je obavezno zbog onoga što nije i nije joj dozvoljeno da izađe bez njegove dozvole. Ali muž nebi trebao zabranjivati ženi da ide da posjeti roditelje kada su bolesni ili da ih vidi, jer je to kidanje rodbinskih beza i primoravanje supruge da mu bude nepokorna. Allah nam je naredio da sa njima živimo lijepo, a ovo nije od lijepog života sa njima.'”
El-Mugni, 8/130.
Što se tiče svega ostalog što joj je dozvoljeno, on ima pravo da je spriječi da to uradi ili ja primora da slijedi njegovo mišljenje ako on smatra da je to zabranjeno, i ona to mora prihvatiti ako će činjenje toga prouzrokovati njemu štetu i izložiti ga poniženju i gubitku poštovanja. Na primjer, pokrivanje lica je nešto oko čega se učenjaci razilaze, ali niko nije rekao da je zabranjeno pokriti lice. Ako ona misli da je pohvalno pokriti lice, on ima pravo da je spriječi da otkriva lica i da ga pokazuje muškarcima koji joj nisu mahrem, i ima pravo da je natjera da slijedi njegovo mišljenje, a to je da je obaveza pokriti lice -što je i ispravnije mišljenje- i ona nema pravo da mu se suprostavlja. Ona će biti nagrađena ako to bude radila tražeći nagradu od svoga Gospodara, jer je poslušna svome mužu i radi ono što pokriva više (što je skrivenije).
Za šta god supruga misli da je nešto obavezno, zabranjeno ili novotarija, ne smije se pokoriti mužu tako da ostavi ono što je obavezno ili da uradi ono što je zabranjeno ili novotarija.
Iznad smo spomenuli primjer onoga što je obavezno – zekat na zlato (nakit). Primjer da supruga smatra to haramom a muž dozvoljenim jeste oko pokrivanje lica – suprotno gore navedenom. Ako ona smatra da joj nije dozvoljeno da otkrije lice pred muškarcima koji joj nisu mahrem, njen muž nema pravo da joj naredi da otkrije lice na osnovu toga što on smatra da je to dozvoljeno.
Učenjaci stalne komisije za fetve su upitani:
“Smijem li ja biti nepokorna svome mužu ako on od mene traži da otkrijem lice pred muškarcima koji mi nisu mahremi? Da li riječi: ‘Nema pokornosti stvorenju u pokornosti Stvoritelju’ odnose se i na ovaj slučaj? Imajte na umu da ima razilaženje kod učenjaka po pitanju obaveznosti pokrivanja lica. Je li meni dozvoljeno da otkrijem lice u kući kada su prisutni muški rođaci moga muža, ili kada izađem na balkon na okačim rublje, ako nosim propisan hidžab bez pokrivanog lica?”
Oni su odgovorili:
“Zabranjeno je supruzi da bude poslušna mužu po pitanju nečega što je Allah zabranio, jer nema pokornosti nijednom stvorenju ako je u tome nepokornost Stvoritelju. Pod to podpada i otkrivanje lica pred muškarcima koji joj nisu mahrem, bilo da su to njegovi ili njeni rođaci ili bilo ko drugi, ili pri otvaranju vrata električaru ili gostima. Hidžab nije potpun ako se ne pridržaje svega spomenutog.”
Šejh Abdulaziz Ibn Baz, Šejh Abdurezak Afifi, Šejh Abdullah ibn Gadjan.
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 17/257,258.
Ovdje trebamo napomenuti nekoliko stvari:
Lijepo ophođenje supružnika je obavezno sa obje strane.
Nije dozvoljeno supružnicima da se izrugivaju jedno drugom zbog mišljenja koje slijede.
Oba supružnika moraju slijediti najučenije i najbogobojaznije osobe od onih od kojih traže fetve, i ne smiju slijediti strasti i prohtjeve kada traže olakšice.
U pitanjima koja imaju slobode nije dozvoljeno mužu da vrši pritisak na svoju suprugu, ali u pitanjima koja imaju slobode bolje je i poželjnije za suprugu da slijedi mišljenje svoga muža.
Savjetujemo oba supružnika da traže znanje, i tragaju za istinom, i da se prestanu svađati na osnovu laži. Svaka strana treba tražiti istinu.
Sretna porodica je ona u kojoj ima ljubav, susjećanje i razumijevanje među svim članovima porodice. Niste u univerzitetu ili koledžu i ne morate sve stvari vraćati na raspravu. Budite lijep primjer svojoj djeci u slijeđenju istine i ne razilazite se jer to vodi u svađe.
Vidi manjeA Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/97125
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li postoji neka posebna vrijednost posta u mjesecu redžebu?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Mjesec redžeb je jedan od svetih mjeseci za koje Uzvišeni Allah kaže: ''Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! '' (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.više
Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Mjesec redžeb je jedan od svetih mjeseci za koje Uzvišeni Allah kaže:
”Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! ” (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.)
Sveti mjeseci su: redžeb, zul- Ka'de, zul-hidždže i muharrem.
El-Buharija (4708) i Muslim (1679) bilježe od Ebu Bekra, neka je Allah zadovoljan njime, da je Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, rekao:
”Godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri uzastopna: zul-k'ade, zul-hidždže i muharrem, a redžep mjesec Mudara (plemena koje ga je štovalo) je između džumada i š'abana.”
Ovi mjeseci su nazvani svetim iz dva razloga:
Zbog zabrane ratovanja osim ako se mora odbraniti od neprijatelja.
Zato što je činjenje harama daleko teže nego u drugim vremenima.
Zbog toga nam je Allah zabranio da činimo grijehe u tim mjesecima , kako kaže Uzvišeni:
”U njima ne griješite!” (prijevod značenja sure et-Tevba, 36.)
Iako je činjenje grijeha haram i zabranjeno u ovim mjesecima i u drugim vremenima, u ovim mjesecima je još veća zabrana činjenja grijeha.
Vidi manjeEs-Sa'adi, neka je Allahova milost na njega, je rekao (strana 373.):
”U izrazu ”u njima ne griješite” , zamenicu možemo shvatiti kao da se odnosi na svih dvanaest mjeseci. Allah navodi da ih je napravio mjerom vremena za Svoje robove, koje oni mogu koristiti za robovanje Njemu, zahvalu Allahu na Njegovim blagodatima, i oni služe interesima Njegovih robova, pa se čuvajte grišenja u njima.
Zamenica, se također, može shvatiti kao da se odnosi na četiri sveta mjeseca, i ovim se zabranjuje da griješe u tim mjesecima posebno, kao što je zabranjeno griješenje u svim vremenima, jer se posebno zabranjuje griješenje u ovom vremenu, ali je griješenje teže u ovim vremenima u odnosu na druge.”
Drugo:
Što se tiče posta mjeseca redžeba, ne postoji sahih hadis koji ukazuje na to da postoji bilo koja vrijednost posta cijelog ili dijela ovog mjeseca.
Ono što neki ljudi rade, izdvajajući neke dane redžeba za post, vjerujući da su ti dani bolji od drugih, nema osnove u šerijatu.
Ali postoji predaja od Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, koja ukazuje da je mustehab postiti tokom svetih mjeseci (a redžeb je jedan od svetih mjeseci). Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao:
”Posti u svetim mjesecima, a i ostavi (post u njima).” (bilježi Ebu Davud, 2428; hadis je ocjenjen kao da'if od strane Albanija u Da'if Ebi Davud)
Čak i ako bi ovaj hadis bio sahih, to bi ukazivalo da je mustehab postiti tokom svetih mjeseci. Dakle, ako osoba posti tokom redžeba zbog ovoga, i ona također posti i tokom ostalih svetih mjeseci, nema ništa loše u tome. Ali izdvajajući redžeb za post nije u redu.
Šejhu-l-islam ibn Tejmije, neka je Allahova milost na njega, je rekao u ”Medžmu'ul-fetava” (25/290):
”Što se tiče posta u redžebu posebno, hadisi u vezi sa tim su da'if (slabi), pa čak i mevdu’ (izmišljeni). Učenjaci se ne oslanjaju na bilo koji od njih. Oni nisu među onim da'if hadisima koji govore o vrlinama, a većina njih su izmišljeni i lažni. U Musnedu i na drugim mjestima postoji hadis u kojem se kaže da Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, nalaže post u svetim mjesecima, tj. u redžebu, zul-Ka'de-u, zul-Hidže-u i muharremu, ali to ima veze sa postom tokom svih ovih mjeseci, a ne samo tokom redžeba.”
Ibnul-Kajjim, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Svaki hadis u kojem se spominje post redžepa i klanjanje nekih noći u njemu je izmišljen i krivotvoren.”(Vidjeti : ”El-Menar el-Munif”, strana 96 )
Hafiz Ibn Hadžer je rekao u Tebjinul-‘adžeb (strana 11):
”Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis sa kojim se može dokazivati o vrijednosti mjeseca redžepa, postu tog mjeseca ili nekih dana u njemu, niti klanjanja noćnog namaza u njemu.”
Šejh Sejjid Sabik, neka je Allahova milost na njega,je rekao u ”Fikhu-s-Sunne” (1/282):
”Post u mjesecu redžepu nema posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece, osim što je on jedan od svetih mjeseci. Nije prenešeno u vjerodostojnom sunnetu da post u ovom mjesecu ima posebnu vrijednost. Ono što je prenešeno ne može se dignuti na stepen validnog dokaza.”
Šejh Ibn ‘Usejmin je upitan o postu 27.dana redžepa i provođenju te noći u namazu. On je odgovorio:
”Post dvadeset i sedmog redžepa i klanjanje te noć je bi'dat (novotarija) , a svaka novotarija je zabluda.”(Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 20/440)
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedžid
Izvor: http://islamqa.info/en/75394
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li će svjedočiti protiv muslimana koji je ukrao nešto kršćanu, ili će sakriti ovo nedjelo?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Svjedočenje je zajednička obaveza, i može biti individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svjedoči ili kada će pravo osobe biti ugroženo ako ne svjedoči. Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 147934. Drugo: Uzvišeni Allah je naredio pravednost i svjedviše
Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Svjedočenje je zajednička obaveza, i može biti individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svjedoči ili kada će pravo osobe biti ugroženo ako ne svjedoči.
Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 147934.
Drugo:
Uzvišeni Allah je naredio pravednost i svjedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.
Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka…” (Prijevod značenja En-Nisā’, 135)
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“U ovom ajetu, Uzvišeni Allah nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj.” (Er-Risaleh et-Tebukijje, 31)
Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (Prijevod značenja El-Mā'ide, 8)
Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže:
“Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svjedoči protiv njega; kao što bi svjedočio protiv svog neprijatelja, tako svjedoči u njegovu korist, čak i da je nevjernik ili novotar, jer je obavezno biti pravedan sa njim.” (Tefsir es-Sa'adi, 224)
Prenosi se od Ibn Omera: Abdullah ibn revahah je išao kod jevreja na Hajber svake godine da bi procijenio njihove usjeve i uzeo polovinu (prema uslovima dogovora između muslimana i jevreja). Oni su se požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog njegove strogoće, i željeli su da ga podmite. On je rekao: “O Allahovi neprijatelji, zar mi to nudite zabranjene stvari? Tako mi Allaha, dolazim vam od meni najdražeg čovjeka, a vi ste mi mrži od majmuna i svinja. Ali moja mržnja prema vama i ljubav prema njemu neće učiniti da budem nepravedan prema vama.”
Oni su rekli: “Dobrotom ovoga (principa) nebesa i zemlja opstoje.”
(Prenosi ga Ibn Hibban, 5199 i drugi; Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Et-Te'alikat el-Hassan, 5176)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Svako dobro je u pravdi i pravičnosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno biti nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili nevjerniku, ili da se radi o zalimu (onaj ko je neravedan, grješnik… itd. op. pre.)…” (Medžmu'u-l-Fetava, 18/166)
Također je rekao:
“Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, i nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj mjeri u bilo kojoj situaciji, do te mjere da je Allah, subhanehu ve te'ala, naredio vjernicima da budu pravedni prema nevjernicima, kao što kaže:
‘O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.’ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 8)
Vernici su napadali nevjernike Allahovom dozvolom, onda je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte dopustiti da vaša mržnja prema nevjernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti.” (Medžmu'u-l-Fetava, 30/339)
Šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Allah, subhanehu ve te'ala, je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, subahnehu ve te'ala, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliže kao zaštita od Allahove srdžbe i Njegove kazne.” (Medžmu'u-l-Fetava Ibn Baz, 2/182)
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je upitan:
“Ako nam nevjernik i musliman dođu na mjesto gdje radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevjernik dođe prije muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevjernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?”
On je odgovorio:
“Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: ‘Ako musliman i nevjernik se obrate kadiji (sudiji) radi presude, da li će on tretirati muslimana bolje nego nevjernika?
Ne, neće se prema njemu ophoditi bolje; nego, prema obojici se treba ponašati jednako. Ne treba pričati sa muslimanom blago a sa nevjernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima se mora zasnivati na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može biti uzrok da taj nevjernik postane musliman.'” (Lika’ el-Bab el-Meftuh, 79/17)
Također pogledajte pitanje pod brojem 111911.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždždid
Izvor: http://islamqa.info/en/209220
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeTumačenje snoviđenja umrle osobe
Ako se mrtva osoba sanja na lijep način, onda se za nju može očekivati i nadati svakom dobru. Međutim, ako to snoviđenje nije lijepo, onda to može biti prikazivanje od šejtana jer on voli da prikazuje mrtvu osobu na loš način, kako bi to rastužilo živog čovjeka. Šejtan nastoji da radi sve ono što ćeviše
Ako se mrtva osoba sanja na lijep način, onda se za nju može očekivati i nadati svakom dobru. Međutim, ako to snoviđenje nije lijepo, onda to može biti prikazivanje od šejtana jer on voli da prikazuje mrtvu osobu na loš način, kako bi to rastužilo živog čovjeka. Šejtan nastoji da radi sve ono što će rastužiti, zabrinuti i ražalostiti vjernika, jer Uzvišeni Allah kaže: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah, dž. š., dopusti.” (El-Mudžadela, 10) Stoga, ako čovjek usnije nešto loše o nekoj umrloj osobi, treba zatražiti zaštitu kod Allaha, dž. š., od zla šejtana i od zla onoga što je usnio, i da nikome ne priča svoj san. U tom slučaju neće biti nikakve štete od tog sna. Ovako treba postupiti i sa bilo kakvim drugim lošim snom, a šerijat propisuje da čovjek u tom slučaju zatraži Allahovu zaštitu od zla šejtana i od zla onoga što je usnio, da pljucne na svoju lijevu stranu tri puta i da se okrene sa strane na kojoj je ležao na drugu stranu. Ako bi se abdestio i klanjao, to bi bilo bolje i ljepše. On treba i da o tome ne priča nikome i tek tada neće mu naškoditi ono što je usnio.
Na pitanje odgovorio: Šejh Ibn Usejmin
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com