Početna|Rezultati pretrage za"Tarik Beganović"
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koliko je važno poznavanje Allahovih uzvišenih imena i svojstava?
Razumijevanje Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena i svojstava je najuzvišenije i najvažnije znanje i na njega se, prije svega, odnose riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kome Allah želi dobro, pouči ga razumijevanju vjere.“ (Buharija, 71, Muslim, 1037) Dakle, stjecanje ovog zviše
Razumijevanje Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena i svojstava je najuzvišenije i najvažnije znanje i na njega se, prije svega, odnose riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kome Allah želi dobro, pouči ga razumijevanju vjere.“ (Buharija, 71, Muslim, 1037) Dakle, stjecanje ovog znanja spada u prioritete, predstavlja najveći cilj do kojeg vjernici treba da se natječu i najbolji put do Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva. Kao što svaka građevina ima svoju osnovu, temelj, tako i islam ima svoju osnovu, a to je vjerovanje u Allaha, subhanehu ve te’ala, i u Njegova uzvišena imena i svojstva. Što osnova, tj. temelj bude čvršći, i građevina će biti stabilnija i sigurnija od rušenja. Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Ko želi visoku građevinu, neka dobro povede računa o njenim temeljima, neka ih učvrsti i utvrdi, jer visina građevine ovisi o čvrstoći i utvrđenosti temelja. Djela i deredže (stepeni) su građevina, a njen temelj je iman, pa ako temelj bude stabilan, moći će nositi visoku građevinu, a ako se nešto od građevine i sruši, lahko ju je popraviti. Međutim, ako temelj bude nestabilan, neće moći ni držati građevinu, niti građevina može ići u visinu, a ako se nešto od temelja sruši, i građevina će se srušiti. Pametan će posvetiti najviše pažnje ispravljanju temelja i njegovom utvrđivanju, a neznalica će podizati građevinu bez temelja, koja će se lahko srušiti. Uzvišeni je rekao: ‘Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši?’ (prijevod značenja Et-Tevbe, 109). Stoga svoju građevinu podiži na jakim temeljima imana, pa ako se vrh građevine i poljulja, njega je lakše ustabiliti i popraviti nego pokvarene temelje. A taj temelj čine dvije stvari:
Prva: Ispravnost spoznaje Allaha, Njegovih naredbi i Njegovih imena i svojstava.
Druga: Iskrena pokornost Allahu, tebareke ve te’ala, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je najbolja i najsigurnija osnova na kojoj čovjek može da gradi svoj iman.“ (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid)
Zbog toga su kur’anski dokazi i primjeri koji ukazuju na važnost ovog temelja, ove osnove, mnogobrojni. Skoro da nema ajeta a da se u njemu ne spominje neko od Allahovih, dželle šanuhu, imena ili svojstava, što ukazuje na važnost poznavanja Allahovih imena i svojstava i njihovog razumijevanja. Kako i ne bi zaslužila taj položaj, kada je to cilj i svrha stvaranja ljudi. Tevhid zbog kojeg je Allah stvorio stvorenja dijeli se na dvije vrste:
1. Tevhidu el-m’arifeti ve el-isbat – tevhid spoznaje i potvrđivanja. U ovu vrstu spada tevhid er-rububije (Allahovo jedinstvo u božanstvenosti) i tevhidu el-esmai ve es-sifat (Allahovo jedinstvo u lijepim imenima i uzvišenim svojstvima).
2. Tevhidu et-talebi ve el-kasd – tevhid molbe i usmjeravanja u obožavanju. U ovu vrstu spada tevhid el-uluhijjeh (Allahova jednoća u obožavanju).
Dokaz za prvu vrstu su Allahove riječi: ”Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio, Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!“ (Prijevod značenja Et-Talak, 12) Dokaz za drugu vrstu su Allahove riječi: ”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mene obožavaju.“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)
U prvom ajetu Uzvišeni pojašnjava razlog stvaranja, tj. upućuje ljude da kroz razmišljanje o stvaranju spoznaju Allaha, a u drugom ajetu pojašnjava da je razlog stvaranja obožavanje Allaha. Otuda tevhid podrazumijeva i znanje i djelo. Mnogi kur’anski ajeti ukazuju na važnost i obavezu stjecanja ovog plemenitog znanja o Allahovim, subhanehu ve te’ala, imenima i svojstvima. Uzvišeni Allah rekao je: ”A ako skrenete, nakon što su vam već došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar“ (prijevod značenja El-Bekare, 209); ”I znajte da Allah sve zna” (prijevod značenja El-Bekare, 231); ”I znajte da Allah dobro vidi ono što radite“ (prijevod značenja El-Bekare, 233); ”I znajte da Allah prašta i da je blag“ (prijevod značenja El-Bekare, 235); ”I znajte da Allah sve čuje i sve zna“ (prijevod značenja El-Bekare, 244); ”Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da prašta i da je milostiv“ (prijevod značenja El-Maide, 98); ”I znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“ (prijevod značenja El-Enfal, 40); ”I znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte“ (prijevod značenja El-Bekare, 235). Allah, subhanehu ve te’ala, u velikom broju kur’anskih ajeta spominje Svoja uzvišena imena i svojstva, i ništa drugo toliko ne spominje, a to svakako ukazuje na njihovu važnost i veličinu. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”U Kur’anu se Allahova imena, svojstva i radnje spominju više nego što se spominje jelo, piće i bračni život u Džennetu. Tako su ajeti koji sadrže Allahova imena i svojstava veće vrijednosti od ajeta koji govore o drugom svijetu, pa je tako najčasniji i najuzvišeniji ajet u Kur’anu Ajetul-Kursijja koji samo govori o Allahu, subhanehu ve te’ala, od početka do kraja. U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ubejja ibn Ka’ba, radijallahu anhu: ‘Znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige, koju pamtiš, najuzvišeniji?’ Ubejj ibn Ka’b, radijallahu anhu, rekao je: ‘Allahu la ilahe illa huve el-Hajju el-Kajjum… (Ajetul-kursijja).’ Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potapšao je Ubejja po grudima i rekao mu: ‘Allah ti povećao znanje!’“ (Muslim, 810) Najvrednija sura u Kur’anu je “Majka Kur’ana” – El-Fatiha, kao što se vjerodostojno prenosi od Ebu Se’ida bin El-Mu’alle da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Doista, nije objavljena sura u Tevratu, niti Indžilu, niti Zeburu, niti Kur’anu slična njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i časni Kur’an koji mi je dat’ (Buharija, 4474), a u njoj se spominju Allahova imena i svojstva više nego što se spominje drugi svijet. Također, vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za suru Kul-huvallahu ehad rekao da je ravna jednoj trećini Kur’ana (Buharija, 5013, Muslim, 811, 812), upravo zbog toga što govori samo o Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovim imenima i svojstvima, kao što i jedna trećina cijelog Kur’ana govori o Svevišnjem Allahu. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, koji je često učio suru El-Ihlas i govorio: ‘Uistinu, ja je volim jer ona opisuje Milostivoga’, obradovao riječima da i Allah njega voli zbog toga (Buharija, 7375 i Muslim, 813), tako je pojasnio da Allah voli onoga ko voli spominjati Njegova svojstva.“ (Ibn Tejmijje, Der’ut-te’arud, 5/310-312)
Sve ovo nam ukazuje na važnost i veličinu znanja o Allahovim uzvišenim imenima i svojstvima i na dobra koja proizlaze iz njega, te da je ono jedan od temelja imana i šartova islama. A kako može uspjeti narod koji ne poznaje svoga Stvoritelja, Onoga ko ih je stvorio i dao im nepobrojive blagodati?! Kako mogu uspjeti oni koji ne poznaju Njegova imena i svojstva?! Kako mogu uspjeti oni koji ne znaju i neće da znaju da je Allah, dželle šanuhi, Jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini?! Većinu ljudi je, ono što je za njih stvoreno, odvratilo od onoga za šta su stvoreni, a Allah upozorava Svoje robove na to riječima: ”O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9)
Po djelu: “Esmaullahil-husna”, šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra, hafizehullah (Allah ga sačuvao)
Priredio: Tarik Beganović, prof.
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Koja su pogrešna shvatanja Allahovih imena i svojstava?
Ispravno razumijevanje Allahovih lijepih imena predstavlja temeljnu akaidsku postavku. Otuda je bitno ukazati na činjenicu da pogrešno razumijevanje Allahovih lijepih imena nije kao pogrešno shvatanje nekog drugog imena, jer to su imena Gospodara Uzvišenog i stoga svako pogrešno rezonovanje Njegovihviše
Ispravno razumijevanje Allahovih lijepih imena predstavlja temeljnu akaidsku postavku. Otuda je bitno ukazati na činjenicu da pogrešno razumijevanje Allahovih lijepih imena nije kao pogrešno shvatanje nekog drugog imena, jer to su imena Gospodara Uzvišenog i stoga svako pogrešno rezonovanje Njegovih lijepih imena predstavlja zabludu i zastranjivanje. Ova činjenica dovoljna je svakom razumom obdarenom da se udalji od neznalačkog tumačenja Allahovih imena i da svako mišljenje i stav o Allahovim imenima zasnuje na dokazu iz Kur’ ana i sunneta. Svako neznalačko i neargumentirano tumačenje Allahovih lijepih imena vodi ka zastranjivanju i zabludi.
Neargumentiran i proizvoljan govor o Allahovim imenima rezultirao je pripisivanjem Allahovim imenima kvalifikacija koje im ne pripadaju i ne dolikuju, te zabludjelom i neispravnom praksom. Nesvjesni svetosti i uzvišenosti Allahovih lijepih imena, mnogi su se upustili u opasan i neargumetiran govor o Allahovin imenima, čime su doprinijeli proširenju pogrešnih shvatanja među ljudima.
Ovo pitanje je veoma bitno i stoga se svaki musliman treba upoznati sa propisima o Allahovim imenima kako bi se sačuvao pogrešnih uvjerenja i prakse i kako bi ispravno shvatio svetost Allahovih lijepih imena.
Neke pogrešna shvatanja u pogledu Allahovih imena i svojstava su sljedeća:
● Tvrdnja, koja je proširena među običnim narodom i neznalicama, da svako od Allahovih imena ima svoje ljekovito svojstvo za određenu bolest. Tako za bolest oka ljekovito svojstvo ima odgovarajuće Allahovo ime, za bolest uha, zglobova, glave – za svaki oboljeli organ ljekovito svojstvo ima odgovarajuće Allahovo ime, što je bez imalo sumnje neispravno i čista zabluda, jer za takvo nešto Allah nije objavio nikakav dokaz. Na taj način ljudi upadaju u grešku s dva aspekta:
Prvi: Uvode u vjeru novotariju, praksu koja nije propisana.
Drugi: Okupirani su nečim što ih odvraća od zikra i rukje propisane Kur’ anom i sunnetom.
● Vješanje raznih talismana i hamajlija na kojima se nalaze Allahova imena, u autima ili u kućama, s namjerom da ih to štiti i čuva od uroka, zavisti i slično tome. Ovakav postupak svakako da je neispravan, jer u Kur’ anu i sunnetu nije naveden nikakav dokaz za to. Naprotiv, postoje dokazi o zabrani ovakvog postupanja, kao što su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko okači hamajliju na sebe, Allah mu neće ispuniti namjeru s kojom ju je okačio.“ (Ahmed, 4/154, Ibn Hibban, 6086, El-Hakim, 4/216)
● Ispisivanje Allahovih lijepih imena na ukrasnim levhama ili klesanje i pisanje po zidovima s ciljem uljepšavanja prostorija i mjesta za sjedenje. Ako se ispisivanje Allahovih imena obavlja krasopisom i dodatno ukrašava, to navodi onoga ko posmatra levhu da hvali njenu ljepotu i dotjeranost, što je pogrešno, jer ono što bi čovjek trebao da osjeti u pogledu Allahovih imena jeste bogobojaznost i povećanje imana, a to se ne može ostvariti na način koji nije propisan ovom vjerom.
● Mišljenje da se Allahova imena mogu obuhvatiti jutarnjim ili večernjim izgovaranjem, ili neposredno nakon dnevnih namaza i tome slično, navodeći u prilog tome hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Doista Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno, ko ih obuhvati ući će u Džennet“. Sve ovo je novotarija koja nema nikakve osnove u islamu. Ranije smo govorili o značenju hadisa, a to je da spomenutu nagradu zaslužuje onaj ko tih devedeset i devet imena nauči napamet, razumije njihovo značenje i njima moli Allaha u dovi.
● Također je pogrešno da se čovjek u ibadetu fokusira na sintagmu ”Allahovo ime”. Dakle, nije dozvoljeno da neko kaže: ”Obožavam ime svoga Gospodara”, ili ”Činim sedždu imenu svoga Gospodara”, ili da kaže: ”O ime Gospodara moga, smiluj mi se”. Kada su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeni ajeti: ”Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg!“ (prijevod značenja El-Eala, 1) i ”Hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!“ (prijevod značenja El-Vakia, 74), on je to odmah u djelo sproveo izgovarajući na sedždi ”subhane rabijel-E’ala”, i izgovarajući na ruku’u ”subhane rabijel-Azim”.
● Isto tako pogrešno je i dovu upućivati samom Allahovom svojstvu. Naprimjer da kaže: ”O milosti Allahova”, ili ”o Allahov oprostu”, ili ”o Allahova ruko” i tome slično. Sve to je pogrešno, jer se dova upućuje samo Onome kome te osobine pripadaju, a to je Allah, tebareke ve te’ ala.
● Jedna od grešaka u pogledu Allahovih imena jeste i nadjevanje imena ljudima poput Abdunnebij (Rob vjerovjesnika), ili Abdulkabah (Rob Ka’be), ili Abdulumer (Rob Omera) i tome slično. Islamski učenjaci su složni u tome da je nadijevanje ovakvih imena zabranjeno, jer je to širk u rububijjetu i uluhijjetu, jer su sva stvorenja pod Allahovom, tebareke ve te’ ala, vlašću i svi su Njegovi robovi. On Uzvišeni je jedini koji ih je stvorio, a stvorio ih je da samo Njega jednog obožavaju.
● Neispravno je također davati nekim Allahovim stvorenjima, poput Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog drugog, neka od Allahovih plemenitih imena koja su svojstvena Njemu. Kao što neki govore: ”On je prvi i posljednji Muhammed, on je vidljivi i nevidljivi Muhammed”.
● Pogrešni su i postupci koji ukazuju na nedržanje do svetosti i uzvišenosti Allahovih plemenitih imena i bilo šta drugo što vodi ka nepoštivanju Allahovih imena. Jer, jasni dokazi ukazuju na zabranu nadijevanja imena stvorenjima koja su samo Allahu svojstvena. Kaže Allah Uzvišeni: ”Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite“ (prijevod značenja Nuh, 13), tj. Njegove veličine, ne držite do Njegove veličine i uzvišenosti, a Allahova imena su Allahova i veličanje Njegovih imena je veličanje Njega, subhanehu.
● Među današnjim svijetom proširena je praksa koja se uveliko kosi sa poštovanjem Allahovih imena, a to je bacanje na zemlju ili u smeće papira, knjiga i časopisa u kojima se nalaze Allahova imena. Ako Allahov Poslanik, slalallahu alejhi ve sellem, nije odgovarao na selam za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe, iz poštovanja prema Allahovom imenu, kako onda da njegovim sljedbenicima priliči da bacaju u smeće bilo šta na čemu se nalazi neko od Allahovih imena.
prof. Tarik Beganović
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Kakav je stav ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava?
Pravac ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava, kao i u pogledu cjelokupne vjere, zasnovan je na ispravnim principima jer se temelji na uvažavanju šerijatskih dokaza, slijeđenju kur’ansko-sunnetskih tekstova, bez dodavanja ili oduzimanja. Svaki sljedbenik ehli-sunneta vel-džemviše
Pravac ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava, kao i u pogledu cjelokupne vjere, zasnovan je na ispravnim principima jer se temelji na uvažavanju šerijatskih dokaza, slijeđenju kur’ansko-sunnetskih tekstova, bez dodavanja ili oduzimanja. Svaki sljedbenik ehli-sunneta vel-džemata vjeruje u ono što je navedeno u Kur’anu i sunnetu, onako kako je došlo, ne mijenjajući značenje riječi, ne pitajući o kakvoći Allahovih svojstava, i ne poredeći Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, jer Allahu, subhanehu ve te’ala, niko ravan nije i niko Mu nije sličan, zatim vjeruju u iskrenost Allahovih poslanika, alejhimus-selam, koji su ljudima prenijeli vijest o Allahovim svojstvima. Govor poslanika, čiji je zadatak dostavljanje poslanice, predstavlja objavu od Allaha, subhanehu ve te’ala, za razliku od onih koji govore o Allahu bez znanja.
Rekao je Allah, subhanehu ve te’ala: ”Slavljen i čist je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i visoko je iznad onoga što mu pripisuju oni! I selam neka je na poslanike, a hvala Allahu, Gospodaru svjetova!“ (Prijevod značenja Es-Saffat, 180-182) Allah Uzišeni odbacuje od Sebe sve ono što govore slijedbenici svojih strasti i ukazuje da poslanicima pripada selam zbog ispravnosti i tačnosti njihovog govora o svojstvima Allaha Uzvišenog, a Allahu pripada hvala na ovom i na onom svijetu, koji je čist od svakog nedostatka.
Dakle, sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata potvrđuju Allahova plemenita svojstva na koja su ukazali Allahovi poslanici, kao što su svojstva govora, milosti, uzvišenosti, srdžbe prema neprijateljima islama, i druga Allahova svojstva, i vjeruju u njih, bez zapitkivanja o njihovoj kakvoći, bez poređenja sa svojstvima stvorenja, bez tumačenja koja bi dovela do negiranja Allahovih svojstava, slijedeći tako put Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedini ispravni put.
Menhedž (pravac) ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava zasnovan je na dva osnovna principa: potvrda bez poređenja i otklanjanje bez negiranja. Otuda ne porede Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, kao ni Njegovo biće sa bićima Njegovih stvorenja, niti negiraju svojstva Njegovog savršenstva koja su potvrđena Kur’anom i sunnetom. Vjeruju da Allahu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi. Ovo je osnova vjerovanja bez kojeg nema ispravnog imana. Jer onaj ko odbaci ili porekne neko od Allahovih svojstava ili imena, nije vjernik, a također ni onaj ko Allahova svojstva uporedi, poistovijeti sa svojstvima Allahovih stvorenja. Slavljen neka je Allah i visoko iznad oni s kojima ga nevjernici porede.
Naim ibn Hammad, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Ko Allaha s nečim uporedi, nevjernik je, i ko zaniječe ono čime Allah sebe opisuje, nevjernik je. A u onome kako Allah sam Sebe opisuje i kako Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje, nema poređenja.“ (Šerhul-i’atikad – Le’lekaija, br: 936)
Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Allah se ne opisuje osim onako kako je On sam Sebe opisao, ili kako ga je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao, ne prelaze se granice Kur’ana i hadisa.“ (Ibn Tejmijje, Fetve, 5/26)
Ibn Abdul-Berr, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”U cjelokupnom vjerovanju u Allahova imena i svojstva, osim onoga što je došlo u Allahovoj Knjizi ili je vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili na čemu se ummet složio, prihvata se i ono što je do nas došlo ahad hadisima (hadisi koji nisu mutevatir, tj. koje nije prenijela velika grupa prenosilaca, i sljedbenici strasti ih ne prihvataju kao dokaze u akidi) i nema rasprave oko toga.“ (Džamiu bejani el-ulumi ve fadlihi, 2/349).
Od velikih Allahovih blagodati za čovjeka jeste da ga Allah, subhanehu ve te’ala, uputi ka slijeđenju ovog ispravnog menhedža (pravca) koji je zasnovan na slijeđenju Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daleko od pravca onih koji su skrenuli i zalutali s Pravog puta.
Sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata, uz Allahovu pomoć, kroz historiju su bili i ostali na istom pravcu i nisu se razišli ni u jednom pitanju koje se tiče Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena, svojstava i radnji. Svi oni su jednoglasno potvrđivali i priznavali ono što je u vezi s tim navedeno u Kur’anu i sunnetu, bez iskrivljivanja značenja ili negiranja. A ta činjenica da su kroz historiju ostali na istom pravcu i da se nisu razišli ukazuje na ispravnost njihovog menhedža.
Ebu El-Muzafer es-Sem’ani, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Razlog sloge među sljedbenicima ehli-sunneta jeste taj što su oni uzimali vjeru iz Kur’ana, sunneta i vjerodostojnog prenošenja, što je dovelo do njihove složnosti, a novotari su propise vjere razumijevali na osnovu svoga proizvoljnog shvatanja, što je dovelo do njihove razjedinjenosti i nesloge. U vjerodostojnim predajama koje se prenose od vjerodostojnih i povjerljivih prenosilaca rijetko se desi razilaženje, a i ako se desi, razlika u izrazu ili jednoj riječi, ta razlika neće štetiti vjeri, niti će utjecati na njenu ispravnost, dok se kod mišljena, viđenja i shvatanja rijetko desi saglasnost, jer svaki um gleda na stvar drugačije.” (Muhtesaru es-savaik, 518)
Greška u pitanjima Allahovih imena i svojstava nije kao greška u nekim drugim stvarima, pa je stoga obaveza svakom muslimanu da slijedi pravac ehli-sunneta vel-džemata jer su oni na jasnom i ispravnom putu. Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ko hoće da slijedi nekoga, neka slijedi onoga koji je umro, jer se za živog nije sigurno hoće li u kakvu fitnu upasti. Oni koji su davno umrli su ashabi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji su bili najbolja generacija ovog ummeta. Ashabi Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, bili su muslimani najboljih srca, najboljeg znanja i najmanje su bili opterećeni dunjalučkim ljepotama. Allah, dželle šanuhu, odabrao ih je za društvo i prijatelje Svome Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, stoga im znajte cijenu, stope njihove slijedite i držite se koliko možete njihovog ahlaka i ponašanja, zbog toga što su oni bili na Pravome putu!“ (Hilijetul-evlija, 1/305)
Priredio: Tarik Beganović
Vidi manjePrema djelu Fikhu esmail-husna, šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra
Preuzeto sa minber.ba