Alejkumusselam

Abese 17.

U posebnom smislu, ajet se odnosi na Utbu b. Ebi Leheba, kako navodi imam Begavi. Dakle, misli se na na čovjeka nevjernika, tj. Proklet neka je nevjernik, zbog toga što negira Allahove blagodati. Imam Kurtubi prenosi da je Utbe b. ebi Leheb povjerovao, a onda kada je objavljena sura Nedžm, odmetnuo se i rekao da vjeruje u cijeli Kur'an osim u tu suru, pa ga je Allah prokleo zbog njegovog nevjerovanja. Kaže šejh Usejmin: “Neki učenjaci kažu da se ovo odnosi posebno na nevjernika, a ne na svakog čovjeka. A postoji i značenje da se misli na čovjeka kao vrstu, jer većina iz te vrste su nevjernici.

Alejkumusselam

I eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: “Ti si učio!”, i da bismo to objasnili ljudima koji hoće da znaju.

Kao što smo naveli različite dokaze koji ukazuju na Allahovu moć, tako navodimo i različite ajete u obećanju, prijetnji i opomeni. Višebošci će reći: “Ovo nije Objava, ovo si naučio od sljedbenika Knjige.” I navodimo različite ajete kako bi ljudima objasnili istinu, i to onima koji su vjernici, koji slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer oni su ti koji prihvataju i slijede istinu.

Dakle, govorili su i optuživali Poslanika da je on ono što govori (na)učio i prenio od drugih i da ga neko od ljudi tome podučava.

„Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovome ni na onome svijetu, neka rastegne uže do tavanice (es-sema) i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti.“ (El-Hadždž, 15).
Riječ es-sema koja se spominje u ajetu, prema tumačenju većine, odnosi se na krov kuće (tavan i sl.).
Onome ko misli da Allah Uzvišeni neće pomoći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovu vjeru, ovim se ajetom predlaže da se objesi, ako će to riješit njegov problem i ukloniti njegovu mržnju. Dakle, neka umre od muke zbog toga i neka nakon svoga vješanja pogleda da li će to ukloniti njegovu mržnju. Ovim se ne ukazuje, kako kaže imam Begavi, na nužnost tog postupka, jer je nemoguće da se čovjek objesi i da nakon toga vidi da li će mu nestati ta mržnja, nego ima značenje, kao kada onome ko zavidi, kažemo: Ako nisi zadovoljan, objesi se od muke.
Prema drugom tumačenju, misli se na nebo (es-sema), a u tom slučaju ajet znači: Ko misli da Allah neće pomoći Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka to prekine u njegovoj osnovi, jer osnova dolazi sa nebesa, tj. neka razvuče uže do nebesa, pa neka prekine dolazak Objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, neka vidi, da li time može ukoliniti svoju mržnju i da li će u tom slučaju ta mržnja nestati.

SVJETSKI DAN HIDŽABA

Da bi se hidžab nazvao islamskim, treba ispunjavati sljedeće uslove:

1. da pokriva cijelo tijelo (shodno jednom stavu učenjaka) ili cijelo tijelo, osim lica i šaka (po drugom stavu).

2. da bude gust (debel, krut), tako da ne otkriva ono što je ispod.

3. da bude širok, a ne uzak.

4. da nije ukrašen do te mjere da privlači poglede muškarca.

5. da nije namirisan.

6. da ne bude odjeća prepoznatljivosti, u smislu da odudara od općih principa oblačenja u jednom društvu.

7. da ne liči muškoj odjeći.

8. da ne liči odjeći nevjernika.

9. da na njemu nema vjerskih oznaka drugih vjera niti slika živih bića.

Upitan je šejh Usejmin sljedeće pitanje:

Kakav je propis klanjanja dženaze osobi za koju sumnjamo da li je klanjala ili nije ili osobi za koju ne znamo da li je klanjala?

Odgovor: Onome ko se pripisuje islamu, a čije stanje ne poznajemo ili sumnjamo u njegovo stanje, treba klanjati dženazu, osim u slučaju kada se jasno ispostavi da takav nije musliman. Nema smetnje da se u tom slučaju prilikom dove kaže: Allahu moj, ako je bio vjernik, oprosti mu i smiluj mu se…“ (Fetava erkani-l-islam, 1/410)

Šejh Muhammed b. Ibrahim veli: „Pravilo je da se takvoj osobi klanja dženaza i pravilo je da je onome ko se pripisuje islamu, vjerovanje ispravno. Muslimani će klanjati i svi oni imaju isto stanje, osim ukoliko se zna da je takva osoba nevjernik, tj. izašla van okvira islama.“ (Fetve šejha Muhammeda b. Ibrahima, bivšeg saudijskog muftije, 3/192.)